REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-314/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Bulju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o., Split, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima Tamari Crnkić Gotovac i Mateu Ercegu, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac&Erceg d.o.o. Zagreb, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je nedopuštena i bez pravnog učinka Odluka tuženika o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 13. ožujka 2024. kojom se tužiteljici zaposlenoj na poslovima radnog mjesta financijskog savjetnika u Sektoru građanstva, Regionalna direkcija Jug, Savjetodavni centar Split, otkazuje, redovitim otkazom, osobno uvjetovanim, Ugovor o radu sklopljen 8. svibnja 2023. s Aneksom 1 Ugovora o radu sklopljenim 1. srpnja 2023. između tužiteljice i tuženika te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto financijskog savjetnika u Sektoru građanstva, Regionalna direkcija Jug, Savjetodavni centar Split ili druge odgovarajuće poslove kod tuženika te mu omogućiti radno pravni status sukladno Ugovoru o radu sklopljenom dana 8. svibnja 2023. s Aneksom 1 Ugovora o radu sklopljenim 1. srpnja 2023., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.125,00 EUR sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 19. travnja 2024. tužiteljica navodi da je dana 20. ožujka 2024. zaprimila Odluku o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od dana 13. ožujka 2024. kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu sklopljen 8. svibnja 2023. s Aneksom 1 Ugovora o radu sklopljenim 1. srpnja 2023. zaposlenoj na poslovima radnog mjesta financijskog savjetnika u Sektoru građanstva, Regionalna direkcija Jug, Savjetodavni centar Split. Prethodno tome, tužiteljica je sedamnaest godina bila radnica tuženika, od listopada 2006. III. Protiv naprijed navedene Odluke o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, tužiteljica ističe da je u zakonskom roku, preporučenom pošiljkom s povratnicom, podnijela Zahtjev za zaštitu prava pobijajući u cijelosti predmetnu Odluku o otkazu kao nedopuštenu i nezakonitu u cijelosti. Tuženik navodi da je dana 28. ožujka 2024. zaprimio Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice no u roku od 15 dana od dana dostave Zahtjeva za zaštitu prava istom nije udovoljio slijedom čega tužitelj sukladno odredbi članka 133. stavak 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje u tekstu: Zakon o radu) u zakonskom roku podnosi ovu tužbu pobijajući Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu kao nedopuštenu i nezakonitu. Tužiteljica ističe da je tuženik odobrio njene zahtjeve za neplaćeni dopust, te da je u vremenu njene odsutnosti zbog neplaćenog dopusta tuženik nesporno mogao neometano organizirati sve procese rada usprkos odsutnosti tužiteljice te kako je s odsutnosti iste bio suglasan. Tužiteljica nadalje ističe da je tuženik nije poslao na ponovnu edukaciju radi ponovne dodjele ovlaštenja (pouvoirs) ili testiranja premda ju je trebao uputiti na ponovnu edukaciju, a na koju činjenicu da je tužiteljica ukazivala te tuženika pozivala na ispunjenje takve obveze. Ističe se da se tužiteljica kao radnica koja je privremeno bila nesposoban za rad zbog bolesti kao osoba sposobna za rad ima se pravo vratiti na poslove na kojima je prethodno radila, što da tuženik nije omogućio tužiteljici unatoč mogućnosti da istu pošalje na ponovnu edukaciju radi ponovne dodjele ovlaštenja (pouvoirs) ili testiranja, a čime da je istu izravno onemogućio u obavljanju poslova njenog radnog mjesta. Navodi se da prema Priručniku za dodjelu pouvoira djelatnicima sektora građanstva, direktor

Savjetodavnog centra/Filijale/Poslovnice/Poduzetničkog centra inicira dodjelu ovlaštenja tako da daje prijedlog za testiranje iz čega kao nesporno proizlazi kako radnik ne može inicirati takav postupak odnosno tužiteljica nije mogla sama sebe prijaviti. S tim u vezi, prema istom Priručniku, za prijavu i testiranje djelatnika da mogu pristupiti djelatnici koji su, između ostalog, radili s mentorima dok tužiteljici takav rad s mentorom od strane tuženika nije bio omogućen nakon dužeg odsustva premda je trebala obaviti rad s mentorom nakon povratka na posao nakon devet mjeseci odsustva da bi mogla apsolvirati sve promjene u praktičnom dijelu obrade kredita. Navodi se da tužiteljica duže vremena u razdoblju prije neplaćenog dopusta nije obrađivala kreditne zahtjeve upravo odlukom tuženika i to direktorice TEI koja da je tužiteljicu mjesecima raspoređivala na poslove dopune dokumentacije te kao izravno nadređena osoba tužiteljici nije dala da obrađuje kreditne zahtjeve i u vrijeme kada je tužiteljica imala sva potrebna ovlaštenja (pouvoirs). Tužiteljica navodi kako tuženik kao poslodavac nije učinio ništa da bi tužiteljici omogućio edukaciju i rad s mentorom što predstavlja preduvjet za prijavu na ispit radi obnove ovlaštenja već ju je i ranije rasporedio da radi samo administrativne poslove. Ističe se da je temeljna pretpostavka dopuštenosti osobno uvjetovanog otkaza da radnik nije u mogućnosti redovno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti dok da je tuženik u konkretnom slučaju "bolovanje" tužiteljice de facto pretvorio u osobno uvjetovani razlog za otkaz i tretira ga kao "trajnu osobinu ili sposobnost", što nije opravdano ni dozvoljeno. Navodi se da tuženik u pobijanoj odluci ne navodi kao razlog pobijane odluke određene osobine tužiteljice kao svojstva koje pripada istoj kao ni (ne) sposobnost tužiteljice za obavljanje ugovorenog posla, a što se ukazuje kao pretpostavka dopuštenosti osobno uvjetovanog otkaza. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj predlaže da se pobijana Odluka o otkazu nedopuštena i nezakonita pa predlaže da sud donese odluku kojom će utvrditi da je navedena odluka nedopuštena i vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto financijskog savjetnika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 28-36) ističe da prije bilo kakvog ulaženja u meritum, prigovara mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Splitu obzirom su člankom 12. stavkom 3. sklopljenog ugovora o radu ugovorne strane (ovdje parnične stranke) za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u Rijeci. Tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Isti navodi da je točno da je tuženik dana 13. ožujka 2024. godine, nakon provedenog zakonitog savjetovanja s radničkim vijećem (koje je iskazalo suglasnost s namjeravanom odlukom), donio odluku o redovitom otkazu, osobno uvjetovanom, iz razloga što tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa, a što da utječe na procese rada kod tuženika. Navodi se da među strankama nije sporno da je tužiteljica s tuženikom imala sklopljen ugovor o radu za radno mjesto financijskog savjetnika. Prema Katalogu poslova opisanih kod tuženika, da radno mjesto financijskog savjetnika (ranije u sistematizaciji tuženika naziv radnog mjesta - financijski savjetnik za građane) u bitnome obuhvaća zaduženja vezana uz: upravljanje odnosom s klijentima (upravljanje portfeljem klijenata, komunikaciju s klijentima, prezentacija klijentima proizvoda i usluga, prikupljanje i analizu dokumentacije, predlaganje kreditnog zahtjeva i operativno praćenje i sudjelovanje u procesu obrade i odobrenja kreditnog zahtjeva), upravljanje rizicima i usklađenosti sa zakonskim zahtjevima (pridržavanje propisa iz internih akata vezanih uz ugovaranje proizvoda i usluga, upravljanje rizicima i usklađenosti sa zakonskim zahtjevima, predlaganje, donošenje odluka i zastupanje poslodavca u skladu s nadležnostima definiranim internim aktima i procedurama) i administrativne poslove vezane uz analizu i obradu zahtjeva klijenata (obrada dokumentacije, naplata, rješavanje prigovora i slično). Ističe se da radnici na radnom mjestu financijskih savjetnika moraju poznavati sve proizvode i usluge tuženika i partnera tuženika namijenjenih klijentima fizičkim osobama, poznavati zakonsku regulativu koja se odnosi na bankarsko poslovanje s građanstvom, poznavati tržišta kapitala i investicijskih proizvoda, kao i raditi u skladu s internim procedurama, aktima i uputama te imati sva potrebna ovlaštenja za rad. Radno mjesto financijskog savjetnika također podrazumijeva savjetovanje klijenata i donošenje odluka u okviru ovlaštenja radnog mjesta koja su propisana bilo pozitivnim propisima, bilo internim aktima tuženika. Navodi se da su Pravilnikom upravljanja kreditnim rizikom građana i malih poduzetnika definirani kriteriji upravljanja kreditnim rizikom tijekom kreditnog procesa, od odobravanja kredita, upravljanja portfeljem i naplatu, a u poglavlju 4.4. propisane su nadležnosti u odlučivanju za kreditne plasmane. Navodi se da sve kreditne proizvode koje prodaje tuženik (kao banka) moraju odobriti nosioci odluke za pripadajući nivo odlučivanja sukladno dodijeljenim ovlaštenjima (pouvoirs). Ističe se da nosioce odluke imenuje organizacijska jedinica tuženika Sektor upravljanja kreditnim rizikom sukladno Pravilniku o nadležnostima u odlučivanju za kreditne plasmane. Ovlaštenja da se dodjeljuju adekvatno educiranim radnicima iz područja upravljanja kreditnim rizikom u pisanom obliku, a takva ovlaštenja predmet su godišnje revizije na temelju rezultata ponašanja plasmana odobrenih od strane pojedinačnog nosioca odluke. Na temelju tih rezultata da se poduzimaju odgovarajuće akcije – povećanje/smanjenje/ukidanje pouvoira. navodi se da ukoliko nosilac odlučivanja u razdoblju od 12 mjeseci nije donio niti jednu odluku, pouvoir se ukida, te je tako bilo i u slučaju tužiteljice koja ovu činjenicu niti ne osporava. Sukladno Priručniku za dodjelu pouvoira djelatnicima Sektora građanstva i proceduri predlaganja i odobravanja ovlaštenja za nositelje i zamjenike nositelja ovlaštenja za preuzimanje kreditnog rizika (pouvoir) u Sektoru građanstva da su nosioci odluka definirani radnim mjestom, te da moraju biti imenovani posebnom odlukom. Ovlaštenja za radnike koji obavljaju poslove financijskog savjetnika da mogu dobiti samo oni radnici koji su prošli test za dodjelu ovlaštenja. Navedenim Priručnikom da je definirano je i da u slučaju izbivanja radnika s radnog mjesta više od 12 mjeseci radnik mora ponovno proći odgovarajuće testiranje, uz preporuku da to obavi 30 kalendarskih dana od povratka na posao. Osobe koje su izostale s radnog mjesta više od 12 mjeseci da su obvezne upoznati se s izmjenama u poslovanju kroz akte navedene u Priručniku, po mogućnosti (nije obavezno za radnike koji su prethodno već imali ovlaštenja) sukladno rasporedu edukacija proći Modul II za savjetnike, a trener Trening centra u Sektoru građanstva osigurava pristup radniku posljednjem završnom ispitu s Modula I u svrhu provjere razine znanja prije ispita ovlaštenja. Posao financijskog savjetnika da je odgovoran i zahtjevan posao kojega da nije moguće obavljati povremenim radom, jer zahtijeva vrijeme, angažman i kompetencije koje se stječu kroz iskustvo rada sa klijentima i neprestano učenje. Tuženik ističe da tužiteljičino kontinuirano izbivanje s posla remeti procese rada jer da tuženik ne može „računati“ na tužiteljicu već da njen posao mora povjeriti drugom/im izvršitelju/ima, a u prilikama kad je na poslu tužiteljici se mogu dati u rad samo jednostavniji poslovi za čije obavljanje gore opisana ovlaštenja nisu preduvjet, te da se takvo stanje koje traje već godinama može se okarakterizirati kao trajna nemogućnost urednog izvršavanja njenih radnih obveza za radno mjesto za koje je sklopljen ugovor o radu zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti, a sama trajnost i nepromjenjivost takve situacije da se očituje ne samo kroz prošla razdoblja već i daljnjim najavama tužiteljice za budućim odsustvima. Tužiteljica, i kad se nalazi na radu (odnosno kada nije bila na bolovanju, neplaćenom dopustu i/ili godišnjem odmoru) da ne obavlja poslove radnog mjesta financijskog savjetnika za koje je sklopljen Ugovor o radu, a niti ih je mogla obavljati jer da ne posjeduje potrebne kompetencije niti ovlaštenja za obavljanje takvih poslova. Ističe se da je tužiteljica obradila zadnji kreditni zahtjev obradila u 2019. godini te nakon toga, do dana donošenja odluke o otkazu da nije obradila niti jedan kreditni zahtjev niti je uopće obavljala poslove koji pripadaju u opis poslova financijskog savjetnika s obzirom na česta odsustva radi bolovanja, odnosno rad s kontinuiranim prekidima. U razdoblju od godinu dana od zadnjeg obrađenog predmeta (odnosno od kolovoza 2019. godine), a niti do veljače 2024. godine, da tužiteljica nije obnovila ovlaštenja ni pristupila testiranju, odnosno da nije na poslu provela neprekidno nužno minimalno vrijeme da bi uopće stekla uvjete za pristup testiranju. Navodi se da je tužiteljica vlastiti zahtjev tužiteljica je do sada dva puta koristila neplaćeni dopust, prvi puta u razdoblju od 1.2.2020. godine do 31.10.2020. godine, drugi put u razdoblju od 1.6.2022. godine do 31.5.2023. godine, te da je oba puta tužiteljica u zahtjevu za neplaćeni dopust navela kao razloge dugogodišnje zdravstvene probleme koji su razlog učestalih bolovanja te potrebno liječenje. Navodi se da se dana 28.02.2024. godine, tužiteljica obratila tuženiku s novim zahtjevom za neplaćeni dopust u razdoblju od 1.7.2024. do 30.06.2025. godine radi pogoršanja zdravstvenog stanja, a zbog čega je vrlo često na bolovanju te joj je izuzetno zahtjevno provoditi liječenje i rehabilitaciju preko institucije bolovanja, dodatno navodeći da će kroz navedeni budući period potreba za liječenjem, a posljedično i time korištenje bolovanja, biti još i veća. Tuženik ističe da je kao zamjenu za odsutnu tužiteljicu morao organizirati posao te je na njene poslove privremeno raspoređivao radnicu Danijelu Cvitković, a koja da je prethodno bila zaposlena na radnom mjestu blagajnika, a ujedno tada, radi nadomještanja blagajničkog kadra, da je tuženik zaposlio na određeno vrijeme radnicu IE. Tuženik ističe da je pregledom statistike odsustva tužiteljice evidentno je kako je tužiteljica u razdoblju od 2018. godine do kraja veljače 2024. godine na radu provodila od niti jednog dana u godini do maksimalno 39,85% ukupnog fonda radnih sati, s tim da u zadnje tri godine taj postotak nije prelazio 13% godišnje. Navodi se da su sukladno internim procedurama tuženika, a zbog dugotrajnog izbivanja s mjesta rada tužiteljici nesporno istekla ovlaštenja za rad s obzirom da je bila odsutna s rada duže od 12 mjeseci te uzimajući u obzir također da je zadnji predmet obradila u kolovozu 2019. godine, a slijedom čega nije mogla obavljati poslove financijskog savjetnika te tužiteljica, u trenucima kada je i nazočna na radu, obavlja pomoćne administrativne poslove (skeniranje, slaganje arhive i slično), za koje poslove da tuženik ne treba radnike niti ima sistematizirano takvo radno mjesto. Osporavaju se navodi tužiteljice iz tužbe o tome da je tuženik propustio uputiti je na ponovnu edukaciju radi ponovne dodjele ovlaštenja ili testiranja, pa da ju je time izravno onemogućio u obavljanju poslova njenog radnog mjesta. Osporavaju se i navodi tužiteljice da bi tuženik odnosno direktorica TEI sustavno onemogućavali tužiteljicu u obavljanju poslova obrade kreditnih zahtjeva u vrijeme kad je tužiteljica imala sve potrebne ovlasti i potrebna znanja i aktivne pouvoirs-e. Naime, suprotno tužiteljičinim navodima iz tužbe ističe se da rad s mentorom nije bio predviđen za radnike koji obnavljaju ovlaštenja. U tužbi da se citirani dio Pravilnika iz 2023. godine odnosi na zaposlenike koji prvi put polažu ovlaštenja. Upravo suprotno tužiteljičinim navodima, za tužiteljicu da je neposredna rukovoditeljica poslala prijavu za polaganje pouvoirs-a u rujnu i listopadu 2021.godine, međutim da na niti jedno polaganje tužiteljica nije pristupila. Nakon listopada 2021. godine da ne postoje u sustavu evidentirane prijave za polaganje ovlaštenja jer za to nisu bili ostvareni uvjeti. U odnosu na tužiteljičine tvrdnje da od ljeta 2019. godine do neplaćenog dopusta u 2020. godini da tužiteljici nije dopušteno da obrađuje kreditne zahtjeve tuženik dostavlja evidenciju svih efektivno odrađenih radnih dana, bolovanja, godišnjih odmora i neplaćenog dopusta. Iz navedene evidencije je vidljivo da je u periodu od rujna 2019. do zaključno siječnja 2020. godine tužiteljica: sveukupno radila 14 radnih dana, 67 dana ima evidentirano bolovanje, 27 dana je koristila godišnji odmor. Dakle, u tom periodu od 9 mjeseci kojeg sama tužiteljica ističe kao reprezentativan da je tužiteljica je od 108 radnih dana efektivno provela na radu 14 radnih dana (ne kontinuirano, nego sveukupno) što predstavlja 12,96% fonda radnih dana. Uzimajući u obzir prethodno opisani proces rada da tužiteljica nesporno nije mogla na zadovoljavajući način udovoljiti svim zahtjevima radnog mjesta financijskog savjetnika. Uz sve prednje navedeno, a s obzirom na to da niti obavlja, niti može obavljati poslove radnog mjesta financijskog savjetnika, da tužiteljica u razdoblju od pet godina nije niti jedne godine ocijenjena za svoj rad i kompetencije unutar godišnjeg ciklusa Upravljanja učinkom i razvojem koji postoji kod tuženika. Zaključno tuženik navodi da obzirom da tužiteljica nije u mogućnosti uredno obavljati niti obavlja poslove svog radnog mjesta, u konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za osobno uvjetovani otkaz u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 2. ZR-a. 3.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13. ožujka 2024. (list 10-14 spisa); potvrde o primitku pošiljke (list 15 spisa); zahtjeva za zaštitu prava od 27. ožujka 2024. /list 16- 19 spisa); e-mail korespondencije (list 21-27 spisa); Ugovor o radu od 8. svibnja 2023. godine s Aneksom 1 Ugovora o radu od 1. srpnja 2023. (list 42-44 spisa); Izvatka iz Kataloga poslova s opisom poslova radnog mjesta financijskog savjetnika (list 45-48 spisa); Pravilnika upravljanja kreditnim rizikom građana i malih poduzetnika i Pravilnika o nadležnostima u odlučivanju za kreditne plasmane (list 49-1051 spisa); Priručnik za dodjelu pouvoira djelatnicima Sektora građanstva (list 1052-1103 spisa); Primjer Obavijesti prodaji financijskim savjetnicima objavljenih na intranetu u razdoblju od 1.1.2024. – 8.5.2024. godine (list 1104-1112 spisa); PDS izvadaka (list 1113-1134); e- mail korespondencije (list 1135-1141 spisa); Evidencije rada 2018-2024 (list 1141 spisa); Izvatka iz evidencije radnog vremena (list 1142 spisa); Odluke br. 240109-002 od 9.1.2024. (list 1143-1144 spisa); Izvatka iz zapisnika 1. sjednice Uprave održane 09. siječnja 2024. (list 1145-1146 spisa); Organizacijske strukture Erste banke (list 1147 spisa); e-mail korespondencija tuženika i Radničkog vijeća (list 1148-1149 spisa); Odluke VSRH Gr1 129/2018-2 (list 1165-1166 spisa); Priručnika za dodjelu pouvoira djelatnicima Sektora građanstva 2023-10-02 (list 1167-1168 spisa); e-mail korespondencije (list 1109-1180 spisa); Priručnika za dodjelu pouvoira djelatnicima sektora građanstva 07.10.2020. (list 1181-1182 spisa); e-mail korespondencije (list 1183-1187 spisa); kopije članka iz Slobodne Dalmacije (list 1188 spisa); e-mail korespondencije (list 1191-1205 spisa); kronološkog izvoda iz evidencije rada za tužiteljicu (list 1215-1223 spisa); e-mail korespondencije (list 1236-1238); Kolektivnog ugovora za Erste&Steiermarkische bank d.d. (list 1239-1250 spisa); Izvatka o promjenama i stanju na računu (list 1258-1261 spisa); e-mail korespondencije (list 1266 spisa); preglednika dokumenta (list 1267 spisa); whatsup korespondencije (list 1268 spisa); e-mail korespondencije (list 1267-1268 spisa); Pravilnika o radu tuženika (list 1273-1292); e-mail korespondencije (list 1374-1376 spisa); izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZE (list 1319 spisa), JE (list 1323-1327 spisa), TEI (list 1354-1359 spisa), ŽE (list 1360-1364 spisa), KE (list 1380-1384 spisa), ĐE (list 1385-1386 spisa); saslušanjem tužiteljice TE (list 1397-1403 spisa). Pregledana je i sudska praksa dostavljena u spis.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu financijskog savjetnika za građane, a koja činjenica proizlazi iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika dana 08.05.2023.godine (list 42-44 spisa), te aneksa 1 ugovora o radu od 01.07.2023.godine (list 44 spisa). Prema članku 3. citiranog ugovora tužiteljica je trebala obavljati poslove za Sektor građanstva, Regionalnu direkciju Jug, te Savjetodavni centar Split. Iz pregledanog opisa poslova financijskog savjetnika za građane (list 47-48 spisa) proizlazi da financijski savjetnik za građane obavlja sveobuhvatno servisiranje klijenata, zaprimanje i obradu zahtjeva sa popratnom dokumentacijom, analizu tih zahtjeva, suradnju sa Sektorom upravljanja rizicima, Sektorom pravnih poslova i ostalim organizacijskim dijelovima dijelovima banke te izrada ugovora i druge dokumentacije itd., a što se podvodi pod rubriku servisiranje, te poslove koji se vode pod rubrikom akvizicija i prodaja bankarskih proizvoda i parabankarskih proizvoda, te poslove koji se vode pod rubrikom naplate i administracije u koje spada između ostalog praćenje urednosti plasmana i naplate kredita, kreditnih kartica i polica osiguranja te poduzimanje radnji i mjera za urednost naplate, kao i ostale poslove. Također među strankama nije sporno da je tužiteljica dobila redovan osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu odlukom tuženika od 13.03.2024.godine (list 10-14 spisa). Među strankama nije sporna ni činjenica da je tužiteljica dana 20.03.2024.godine zaprimila navedenu odluku o otkazu ugovora o radu te da je u roku od 15 dana od dostave te odluke, dakle u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika sukladno onome što propisano odredbom članka 133.stavka 2. ZR-a (''NN'' 93/14). Tuženik je navedeni zahtjev za zaštitu prava radnika zaprimio 28.03.2024.godine, a koja činjenica je razvidna iz pregledane povratnice (list 15 spisa). Međutim, isti nije udovoljio u roku od 15 dana od dostave zahtjeva za zaštitu prava radnika istome, a zbog čega je tužiteljica u daljnjem roku od 15 dana od ne udovoljenja njenom zahtjevu za zaštitu prava podnijela tužbu u predmetnoj pravnoj stvari budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19.04.2024.godine.

6. Među strankama je sporno da li je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje navedene odluke o redovnom, osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, te da li je u tom smislu osnovana tuženikova odluka o otkazu. Također je tuženik u odgovoru na tužbu prigovorio mjesnoj nadležnosti ovog suda ističući da su stranke u ovom postupku člankom 12.stavkom 3. sklopljenog ugovora o radu ugovorile nadležnost suda u Rijeci. Prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda je u cijelosti neosnovana. Za spor između poslodavca i radnika radi utvrđenja nezakonitosti otkaza ugovora o radu nema mjesta primjeni sporazuma o mjesnoj nenadležnosti suda. Odredbom članka 65. ZPP-a je propisano da ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Tužiteljica je podnijela tužbu jednom od izberivih sudova prema citiranoj odredbi članka 64. ZPP-a i na takav način je odredila mjesno nadležni sud, a u konkretnom slučaju nije riječ o sporu za kojeg je propisana isključiva mjesna nadležnost. U navedenom smislu budući je u predmetnom sporu riječ o sporu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na radno mjesto radnika za utvrđenje mjesne nadležnosti se ne primjenjuju odredbe eventualnog sporazuma poslodavca i radnika o nadležnosti koja je ugovorena za sporove iz ugovora o radu već tužitelj prilikom podnošenja tužbe može pored opće mjesno nadležnog suda odrediti da će biti nadležan sud na čijem je području sklopljen ugovor o radu ili na čijem se području rad izvršavao ili se trebao izvršavati. Tužiteljica je rad obavljala u Splitu koje je ugovorom o radu zaključenim između tužiteljice i tuženika 08.05.2023.godine (list 42-43 spisa) i utvrđeno kao mjesto tužiteljičinog rada. U navedenom smislu je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda u cijelosti neosnovan.

7. Iz pregledane odluke o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13.03.2024.godine (list 10-14 spisa) proizlazi da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu redovitim osobno uvjetovanim otkazom jer smatra da ista nije u mogućnosti izvršavati obveze iz radnog odnosa, a što da utječe na radne procese kod poslodavca. U obrazloženju odluke o otkazu tuženik tvrdi da radnik koji radi na radnom mjestu financijskog savjetnika kod tuženika mora poznavati sve proizvode i usluge tuženika. Tuženik ističe da su Pravilnikom upravljanja kreditnim rizikom građana i malih poduzetnika definirani kriteriji upravljanja kreditnim rizikom tijekom kreditnog procesa, te da sve kreditne proizvode koje prodaje banka moraju odobriti nosioci odluke za pripadajući nivo odlučivanja sukladno dodjeljenim ovlaštenjima – puovarima. Istaknuto je da se ovlaštenja dodjeljuju adekvatno educiranim radnicima iz područaja upravljanja kreditnim rizikom u pisanom obliku te da su ta ovlaštenja predmet godišnje revizije na temelju rezultata ponašanja plasmana odobrenih od strane pojedinačnog nosioca odluke. Također se navodi da se na temelju tih rezultata poduzimaju odgovarajuće akcije i to povečanje, ukidanje, smanjenje puovara-ovlaštenja pa da ukoliko nositelj odlučivanja u razdoblju od 12 mjeseci nije donio niti jednu odluku da se puovar ukida ili se nositelj odlučivanja šalje na ponovnu edukaciju. Istaknuto je da ovlaštenja za radnike koji obavljaju poslove financijskog savjetnika mogu dobiti samo oni radnici koji su prošli test za dodjelu ovlaštenja. Navodi se da je Priručnikom za dodjelu puovara djelatnicima iz Sektora građanstva definirano da u slučaju izbivanja radnika s radnog mjesta više od 12 mjeseci radnik mora ponovno proći odgovarajuće testiranje uz preporuku da to obavi 30 kalendarskih dana od povratka na posao. Ističe se da su osobe koje su izostala s radnog mjesta više od 12 mjeseci dužne upoznati s izmjenama u poslovanju kroz akte navedene u Priručniku (10 akata), te po mogućnosti sukladno rasporedu edukacija proći Modul II za savjetnike, a da trener Trening centra u Sektoru građanstva osigurava pristup radniku posljednjem završnom ispitu s Modula I u svrhu provjere razine znanja prije ispita ovlaštenja. Tuženik ističe u odluci o otkazu da je tužiteljica zadnji kreditni zahtjev odradila u 2018.godini, a nakon toga nadalje da nje obradila niti jedan kreditni zahtjev i da nije uopće obavljala poslove koji pripadaju u opis poslova financijskog savjetnika, a da je razlog tome njena česta odsutnost radi bolovanja i njen rad s kontinuiranim prekidima zbog bolovanja. Navodi se da tužiteljica u razdoblju od godine dana od zadnjeg obrađenog zahtjeva i to od 2019.godine nije obnovila ovlaštenja niti je pristupila testiranju, te da na poslu nije provela dovoljno vremena da bi stekla uvjete za pristup testiranju. Također se ističe da je na vlastiti zahtjev uz odobrenje poslodavca dva puta koristila neplaćeni dopust i to prvi put u razdoblju od 01.02.2020.godine do 31.10.2020.godien i drugi put u razdoblju od 01.06.2022.godine do 31.05.2023.godine radi dugogodišnjih zdravstvenih problema,. a koji da su bili razlog njena bolovanja, te da se dana 28.02.2024.godine obratila poslodavcu sa novim zahtjevom za neplaćeni dopust za razdoblje od 01.07.2024.godine do 30.06.2025.godine, ali da joj isti nije odobren. Naposljetku je istaknuto da kad se tužiteljica nalazila na radu da nije obavljala poslove financijskog savjetnika jer da su joj još 2019.godine istekla ovlaštenja za rad jer je zadnji kreditni zahtjev obradila u 2018. godini pa da ista obavlja pomoćne administrativne poslove (skeniranje, slaganje arhive i slično, a za koje poslove da poslodavac ne treba radnike. Istaknuto je da su se u tom smislu ispunili zakonski uvjeti za davanje osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici, te da je provedeno i savjetovanje od strane tuženika kao poslodavca sa Radničkim vijećem, te da se Radničko vijeće suglasilo sa navedenom namjeravanom odlukom o otkazu ugovora o radu tužiteljici.

8. Iz pregledanog e-maila od 26.02.2021.godine (list 23 spisa) proizlazi da je navedeni e-mail tužiteljici uputila NE koja joj je istakla da bi direktorica trebala dobiti obavijest iz EKA da je tužiteljica prijavljena na edukaciju. Tužiteljica je u odgovoru istoj na navedeni e-mail istog dana istakla da je dobila e-mail sa smjernicama za edukaciju od T, ali je postavila upit da li treba obavijestiti direktoricu da je na Modulu III jer da ne zna koja je procedura s obzirom da je sve obrnuto jer da je direktorica trebala nju prijaviti na edukaciju i obavijestiti o tome, te tužiteljica u tom smislu pita NE da li automatski dobiva obavijest o navedenom kroz sustav. Prema povratnom e-mailu iz veljače 2021.godine od NE ista odgovara tužiteljici da joj je poslala poziv kroz EKA-u i obavještava je da bi trebala uskoro zaprimiti i poziv za Teams on line edukaciju za trenerice.

9. Iz pregledanog e-maila tužiteljice od 20.08.2019.godine direktorici TEI (list 24 spisa) proizlazi iz e-mail tužiteljice i iste da su iste bile u komunikaciji tada vezano za obradu kredita, te je tužiteljica slala upit istoj vezano za obradu kredita. Iz pregledanog e-maila tužiteljice upućenog NE iz Trening centra u Zagrebu 24.02.2021.godine (list 27 spisa) proizlazi da tužiteljica istoj ističe da bi željela, ali da ne zna kako obnoviti praktični dio posla nakon 9 mjeseci izbivanja zbog neplaćenog dopusta. Ističe da joj direktorica nije ništa rekla o planu koji bi joj olakšao vraćanje na rad, a navodi da se vratila na posao 04.01. te navodi da bi joj kombinacija praktične edukacije sa teoretskom obnovom bila najučinkovitija te da ona ponekad zavisno od okolnosti samoincijativno sjedne sa kolegama, ali da smjernice vezano za obnavljanje praktičnog znanja nije dobila. NE joj odgovara e-mailom iz veljače 2021.godine da je može prijaviti na modul 3 koji služi za osvježavanje znanja.

10. Iz pregledanog e-maila tužiteljice od 29.01.2021.godine (list 1193 spisa) upućenog TEI proizlazi da ista ističe TEI da je razlog kojeg TEI navodi u svom e-mailu od 28.01.2021.god djelomično točan jer da je ona bila odsutna s radnog mjesta od 04.12.2019.godine te da se trebala vratiti 01.11.2020.godine, a što da je manje od 11 mjeseci, a da joj je TEI u uredu rekla krajem listopada da prije povratka na posao mora prvo iskoristiti godišnji odmor u cijelosti u trajanju od 27 dana pa da bi to bilo do 10.prosinca 2020.godine, te da su zbog toga tužiteljici istekla ovlaštenja za pouvoire, a da joj je dozvolila TEI raditi samo 1 dan nakon neplaćenog godišnjeg odmora da ne bi bila u navedenoj situaciji i da joj ne bi istekla ovlaštenja. Tužiteljica u navedenom e-mailu TEI postavlja pitanje zašto je morala u cijelosti iskoristiti godišnji odmor u trajanju od 27 dana. Iz e-maila TEI od 28.01.2021.godine tužiteljici proizlazi da joj ista navodi da sukladno internom Pravilniku tuženika tužiteljica ispunjava uvjete za obvezno polaganje ovlaštenja, te joj ističe da je od 04.12.2019.godine do 31.12.2020.godine izbivala s posla, a da je njen prvi dan nakon izbivanja sa posla bio 04.01.2021.godine. Iz e-maila tužiteljice upućenog TEI od tužiteljice 27.01.2021.godine (list 1193 spisa) proizlazi da ista ističe da je u odgovorima nadležnim iz Rizika potvrđena mjerodavnost odluke sukladna navedenom Priručniku '' u slučaju izbivanja djelatnika sa radnog mjesta više od 12 mjeseci. Tužiteljica u tom e-maila navodi da je na neplaćenom godišnjem odmoru bila 9 mjeseci, te moli TEI da definiraju sve vezano za ovlaštenja-puovare. Iz očitovanja ZE e-mailom od 04.02.2021. tužiteljici (list 1199-1200 spisa) proizlazi da je ZE navela da sukladno zakonu poslodavac mora uputiti radnika do 15 dana prije na korištenje godišnjeg odmora, a obzirom da tužiteljica nije bila na poslu u vrijeme predavanja zahtjeva da je nadređeni (TEI ) unio zahtjev za godišnji prema dogovoru sa tužiteljicom, a da tužiteljica automatsku potvrdu nije mogla primiti već potvrdu na neki od mogućih načina.

11. Iz pregledanog e-maila tužiteljice upućenog TEI (list 1263 spisa) od strane tužiteljice dana 06.rujna 2021.godine (list 1263 spisa) proizlazi da tužiteljica tim e-mailom moli TEI da se definira tko joj može biti mentor dok apsolvira sve što je potrebno da bi mogla samostalno obraditi Kzah i sve što je potrebno za samostalan rad. Tužiteljica je u tom e-mailu istakla da u periodu kad je bila na neplaćenom godišnjem odmoru da je bilo najviše promjena u obradi i načinu odobravanja predmeta – radnji koje treba apsolvirati, a da je to pogotovo što su pilot poslovnica te da su tu i neke dodatne promjene u obradi predmeta. Tužiteljica navodi da može slušati prodajne razgovore kad dođe do kolega, ali da to nije dovoljno za obradu predmeta i sav operativni posao koji je imao najviše promjena, a da ne može kolegama ni oduzimati vrijeme za njihove mnogobrojne obveze. Istaknuto je da su u prilogu e-mailovi gdje se vidi da su tužiteljici oduzeta ovlaštenja za rad kad je bila na bolovanju svega nekoliko mjeseci, a onda za višestruko duži period odsutnosti (neplaćeni godišnji odmor) da tužiteljici treba netko tko će s njom proći sve kroz potreba vremenski period, a kako bi mogla samostalno raditi. Tužiteljica je u navedenom e- mailu stavila do znanja tužiteljici da je već dva mjeseca na radnom mjestu to od 09.07.2021.godine pa da je mogla odraditi sve da joj se postavio mentor. Iz pregledanog e-maila tužiteljica od 06.rujna 2021.godine (list 1264 spisa) ujedno proizlazi da tužiteljica navodi TEI da je već neko vrijeme od kada radi primjetila da je uklonjena od strane TEI iz mailova koje ista šalje za I, Z i Danijelu (savjetnike), a da joj navedene kolege prosljede njene e-mailove da bi bila u tijeku sa informacijama, te je tužiteljica upozorila na neugodnu situaciju. Iz pregledanog e-maila od veljače 2021.godine upućenog od strane tužiteljice TEI (list 1404 spisa) proizlazi da tužiteljica ovim e-mailom izvješćuje TEI da je riješila module 1 i 2 te joj dostavlja točna pitanja i odgovore ističući da je rezultat bio 19/20.

12. Iz pregledanog članka 4.11 tuženikovog Pravilnika upravljanja kreditnim rizikom građana (list 49-117 spisa) proizlazi da su ovim člankom propisane nadležnosti u odlučivanju puovari te je u istom propisano da sve kreditne proizvode moraju odobriti nosioci odluke za pripadajući nivo odlučivanja sukladno dodjeljenim ovlaštenjima, te da nosioce odluke imenuje Sektor upravljanja kreditnim rizikom sukladno Pravilniku o nadležnostima u odlučivanju za kreditne plasmane. Propisano je navedenim člankom da se ovlaštenja dodjeljuju adekvatno educirano zaposlenicima iz područja upravljanja kreditnim rizikom te da se kreditno ovlaštenje dodjeluje u pisanom obliku te da ga odobrava minimalno direktor Direkcije upravljanja kreditnim rizikom građana i malih poduzetnika. Zaključno je ovim člankom propisano da su odobreni puovari predmet godišnje revizije na temelju rezultata ponašanja plasmana odobrenih od pojedinačnog nosioca odluke, te da se na temelju tih rezultata poduzimaju odgovarajuće akcije – povećanje, smanjenje te ukidanje puovara. Također se ističe da ukoliko nosilac odlučivanja u razdoblju od 12 mjeseci nije donio niti jednu odluku da se puovar ukida ili da se nosilac odlučivanja šalje na ponovnu edukaciju.

13. Iz pregledanog sadržaja Priručnika za dodjelu pouvoira djelatnicima Sektora građanstva u točki 2. pod nazivom Uloge i odgovornosti (list 1056-1057 spisa) proizlazi da je Sektor upravljanja kreditnim rizikom zadužen za vođenje evidencije svih ovlaštenika arhiviranjem Odluke s pripadajućim brojem o djelatnicima sa trenutno važećim ovlaštenjima te datumom dobivanja ovlaštenja. Ujedno se ističe da je Sektor upravljanja kreditnim rizikom zadužen za ukidanje ovlaštenja, a pri čemu da je Sektor ljudskih potencijala zadužen za pravovremeno obavještavanje Sektora upravljanja kreditnim rizikom o promjenama radnog statusa pojedinog djelatnika (npr. promjena radnog mjesta, duže izbivanja s radnog mjesta, odlazak iz Banke), a koji predstavlja osnovu za ukidanje ovlaštenja. Ističe se između ostalog da Sektor upravljanja kreditnim rizikom ažurira ukidanje ovlaštenja u sistemu, a u slučaju izbivanja djelatnika s radnog mjesta više od 12 mjeseci da djelatnik mora ponovno proći odgovarajuće testiranje. U rubrici pod brojem 3. po naslovom Prijava djelatnika za dodjelu ovlaštenja (list 1057 spisa) se navodi da su osobe koje su izostale s radnog mjesta više od 12 mjeseci obavezne upoznati se sa izmjenama u poslovanju kroz navedene dokumentacije, te ukoliko je moguće sukladno rasporedu edukacija da je preporuka da prođu Modul II za savjetnike, te se navodi da će Trener centra osigurati pristup zaposleniku posljednjem završnom ispitu s Modula I u svrhu provjere razine znanja prije ispita ovlaštenja, te da je preporuka pristup ispitu za ovlaštenja protekom 30 kalendarskih dana od povratka na posao za zaposlene na puno radno vrijeme, odnosno nakon 60 kalendarskih dana od povratka na posao za zaposlene na pola radnog vremena odnosno po potvrdi o spremnosti od nadležnog direktora. U odnosu na rubriku pod nazivom 4 pod nazivom Procedura dodjele ovlaštenja savjetnicima za građane za preuzimanje kreditnog rizika (list 1058-1059 spisa) se navodi vezano za prijavu zaposlenika na ispit da Direktor Savjetodavnog centra/Filijale/Poslovnice/ Poduzetničkog centra inicira dodjelu ovlaštenja te daje prijedlog za testiranje (za dobivanje ovlaštenja) koristeći priloženi obrazac u kojem se navodi ime i prezime direktora predlagača, te datum prijedloga, nivo ovlaštenja za koje se djelatnik kandidira, OIB: ime i prezime djelatnika, radno mjesto i datum od kada je djelatnik za kojeg se traži ovlaštenje zaposlen na navedenom radnom mjestu, poslovna jedinica i Regionalna direkcija odnosno Poduzetnički centar gdje je djelatnik zaposlen, informaciju o edukacijama, ocjenu obavljanja poslova, obrazloženje i napomene, te ostale informacije vezane za pojedinog djelatnika. Navodi se i da direktor

Savjetodavnog centra Filijale/Poslovnice/Poduzetničkog centra uz prethodno usuglašavanje s direktorom Direkcije, dostavlja tajnici direktora Regije koja da objedinjuje i šalje tajnici direktora Sektora građanstva popunjene obrasce, te da je obrasce potrebne dostaviti do prvog radnog dana u tekućem mjesecu ukoliko se djelatnik prijavljuje za testiranje sredinom tog mjeseca, a tajnica direktora Sektora građanstva objedinjuje i dostavlja popis svih zaprimljenih prijava te obrazac prijave za svakog kandidata dostavlja Sektoru upravljanja kreditnim rizikom najkasnije do trećeg u mjesecu. Nadalje se navodi da Sektor upravljanja kreditnim rizikom minimalno 10 kalendarskih dana prije termina testiranja dostavlja poziv kroz kalendar, a kojem pozivu da treba biti naznačen termin, trajanje, način provođenja ispita (usmeno i pismeno) i ostale detaljne upute za kvalitetno održavanje ispita.

14. Iz pregledanog e-maila od 12.ožujka 2024.godine (list 1148 spisa) proizlazi da je ZE predsjednica Radničkog vijeća poslala ovaj e-mail JE u kojoj odgovara da je Radničko vijeće suglasno sa prijedlogom kojeg joj je JE poslala 08.03.2024.godine, a vezano za slanje na savjetovanje nacrta odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Bilo je istaknuto od strane JE da su razlozi za otkaz opisani u obrazloženju odluke, a ako su potrebne dodatne informacije da JE stoji na raspolaganju ZE. Iz pregledane odluke Sindikata bankarskih i financijskih djelatnika Hrvatske, Sindikalne podružnice tuženika, Glavnog sindikalnog povjereništva od 22.siječnja 2021.godine (list 1149 spisa) proizlazi da se zbog prestanka radnog odnosa AE na sve njegove sindikalne pozicije imenuje ZE, a koja da ima svojstvo sindikalne povjerenice i članice Glavnog sindikalnog povjereništva.

15. Iz iskaza saslušane svjedokinje ZE (list 1319-1324 spisa) proizlazi da je ista kod tuženika zaposlena na radnom mjestu financijskog zastupnika na Direkciji financijskih institucija. Nadalje navodi da koliko joj je poznato vezano za okolnosti davanja osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici, da je radničko vijeće zapravo dobilo na uvid namjeravanu odluku poslodavca o otkazu ugovora o radu tužiteljici a koja namjeravana odluka da je detaljno obrazložena, te da se isto sastojala u tome da se navodi da tužiteljica nije imala kontinuitet u poslovanju na svom radnom mjestu kod tuženika i da nije imala potrebna ovlaštenja za rad, a koji omogućavaju rad sa klijentima i donošenje nekakvih odluka. Ističe da se radničko vijeće čiji je ona bila predsjednik se složilo s namjerom poslodavca da da osobno uvjetovan otkaz ugovora o radu tužiteljici iz razloga što su smatrali da je namjeravana odluka detaljno obrazložena i u istoj su bili prikazani određeni statistički podaci u kojima je bilo razvidno da tužiteljica u odnosu na razdoblje od nekih 5-6 godina prije otkaza nije riješila niti jedan predmet koji je inače u njenom poslu financijski savjetnici rješavaju te da je nazočnost tužiteljice na poslu u tom razdoblju od 5-6 godina bila od 0% do manje od 50%. Svjedokinja nadalje ističe da je upoznata s činjenicom da je tuženik kao poslodavac odobrio tužiteljici u 2 navrata neplaćeni dopust ali da ista nije sigurna niti može pouzdano reći da li joj je neplaćeni dopust odobren zbog zdravstvenog stanja. Ista navodi da misli također da je tužiteljica u još jednom navratu tražila odobrenje neplaćenog dopusta ali da misli da je poslodavac istoj na to odgovorio da joj nije u mogućnosti tog puta odobriti neplaćeni dopust. U odnosu na činjenicu koliko je vremena tužiteljica provela na tom neplaćenom dopustu ista navodi da ne zna točno ali misli da jedan od neplaćenih dopušta je bio u trajanju manje od godine dana, a sveukupno da se radilo o nekom razdoblju od 2 godine neplaćenog dopusta. Ističe da ista ne zna da li se tužiteljica vratila ikad u ijednom razdoblju na radno mjesto nakon što je iskoristila neplaćeni dopust, ali da zna da ako se i vratila neko vrijeme da se nije mogla vratiti na poslove financijskog savjetnika koje je obavljala jer da za to nije imala potrebna ovlaštenja. Svjedokinja navodi da u odnosu na činjenicu da li je svjedokinja upoznata kad se osoba koja radi na mjestu financijskog savjetnika vrati s neplaćenog dopusta da li ista mora pohađati nekakve dodatne edukacije i polagati nekakve dodatne certifikate da bi mogla nastaviti obavljati prijašnji posao financijskog savjetnika i da li se takvoj osobi treba odrediti mentor, ista odgovara da jedino što misli da ukoliko je odsustvo djelatnika koji je radio na mjestu financijskog savjetnika najmanje godinu dana da isti mora obnavljati neke certifikate ali da ne zna točno koje ni što ni da li joj treba biti određen mentor, ali da zna da je nekakvim propisima banke primjerice pravilnicima određena ta procedura obnavljanja certifikata. Navodi da nakon svega ovoga ona nije imala nikakvih daljnjih informacija vezano za navedeno pitanje otkaza ugovora o radu tužiteljici. Navodi da ne zna točan datum kad se svjedokinji banka prvi put obratila sa namjerom osobno uvjetovanog otkazivanja, a da je to bilo negdje u 3. mjesecu prošle godine. Navodi da misli da joj je dostavljen samo prijedlog bez ikakve dokumentacije. Navodi da im je možda trebalo 4-5 dana otprilike da razmotre navedeni zahtjev za davanje suglasnosti za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, da se nisu odmah očitovali. Vezano za upit da li je ona od tuženika tražila bilo kakvu dokumentaciju vezano za zahtjev za davanje suglasnosti, svjedokinja odgovara da je prijedlog poslodavca za davanje suglasnosti za namjeravanu odluku o otkazu tužiteljici bio dovoljno detaljan pa da zbog toga nisu kao radničko vijeće tražili nikakvu dodatnu dokumentaciju jer su smatrali da na temelju onog što imaju mogu donijeti odluku, te navodi da se u navedenom prijedlogu za davanje suglasnosti spominjalo da je tužiteljica koristila neplaćeni dopust. Vezano za preduvjete po kojima banka odluči u pravcu toga da da suglasnost radniku za korištenje neplaćenog dopusta svjedokinja navodi da ne zna da li je to propisano ali da zna da je svakako odluka na poslodavcu da li će dopustiti ili ne radniku korištenje neplaćenog dopusta. Vezano za vrijeme od kada tužiteljica nema ovlaštenja – formulare za obavljanje jednog dijela poslova financijskog savjetnika svjedokinja navodi da nije upoznata od kada ista za to nema ovlaštenja, misli da nije bio točan datum toga naveden u spomenutom prijedlogu, a vezano za upit tko kod tuženika inicira dodjelu tih ovlaštenja, ista odgovara da vjeruje da poslodavac na inicijativu radnika omogućava pristupanje navedenome (izlaženje npr. na ispit i sl.), a da ona nema ta ovlaštenja jer ona nema takav posao. Također iz iskaza iste proizlazi da radničko vijeće prilikom savjetovanja nije raspolagalo sa medicinskom dokumentacijom tužiteljice, te da ona u postupku savjetovanja nije tražila od poslodavca nikakva objašnjenja ili dopune.

16. Iz iskaza saslušane svjedokinje JE (list 1323-1327 spisa) proizlazi da je ista zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zamjenice direktorice sektora za upravljanje ljudskim potencijalima. Ističe da su joj poznati razlozi otkazivanja ugovora o radu tužiteljici te ističe da je tužiteljici otkaz dan zbog dugogodišnjeg izostanka s radnog mjesta iz raznih razloga, pa je poslodavac smatrao da ista nije više u mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta, a tužiteljica je radila na radnom mjestu financijskog savjetnika. U odnosu na pitanje na koje razloge svjedokinja misli kad ističe da je tužiteljica iz različitih razloga izostajala s radnog mjesta ista navodi da su to bili razni izostanci od bolovanja do godišnjih neplaćenih odmora, ali da nije bila stvar toliko u samim izostancima već činjenici da se radilo o rascjepkanom obliku izostanaka i da je na takav način tužiteljica više od 10 godina kontinuirano s prekidima izostajala pa bi primjerice došla tjedan dana na posao pa bi dan ili dva izostala, pa bi se vratila raditi, pa otišla na bolovanje ili neplaćeni godišnji, pa da u tom smislu ista više nije mogla udovoljiti zahtjevima svog radnog mjesta i obavljati poslove. U odnosu na činjenicu da li su tužiteljici odobravani neplaćeni dopusti od strane poslodavca, ističe da je poslodavac tužiteljici odobrio neplaćeni dopust u dva navrata, prvi put 2020. u trajanju 9 mjeseci, a drugi put sa 2022. g. na 2023. g. u trajanju od godinu dana te da je ista ponovno nakon toga zatražila neplaćeni dopust od poslodavca kojeg joj isti nije odobrio jer da u tome nije vidio nikakvog smisla. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljici za vrijeme neplaćenog dopusta plaćano mirovinsko osiguranje, ista navodi da joj je mirovao radni odnos i da joj nije plaćano mirovinsko osiguranje. U odnosu na činjenicu da li financijski savjetnik treba nakon što duže vrijeme je koristio neplaćeni dopust godinu i duže ponovno polagati nekakve ispite vezano za dobivanje određenih ovlaštenja i treba li mu za to mentor, ista ističe da je direktor taj koji šalje radnika na polaganje ispita za stjecanje ponovno određenih ovlaštenja ukoliko je duže vremena bio na neplaćenom dopustu kad je osoba za to spremna, ali da ona ne zna da li je tužiteljica tako nešto tražila i da li ju je direktor uputio na navedeno, budući da je ona kratko vrijeme po povratu s neplaćenog dopusta ponovno tražila novi neplaćeni dopust koji joj nije bio odobren. U odnosu na činjenicu da li je ova procedura za stjecanje dodatnih ovlaštenja po povratku s dopusta igdje propisana pravilnikom tuženika, svjedokinja ističe da je ista sigurno propisana propisima tuženika. U odnosu na činjenicu kad se tužiteljica vratila s drugog neplaćenog dopusta svjedokinja navodi da se vremenski precizno ne može izjasniti ali da zna da je to bilo u ljeto. U odnosu na činjenicu tko je uručio osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici, svjedokinja odgovara da je Sektor za ljudske potencijale istoj poslao odluku o osobno uvjetovanom otkazu putem pošte preporučeno, te da je ista navedeno uredno zaprimila. Također iz iskaza svjedokinje proizlazi da je tužiteljica nakon povratka s neplaćenog dopusta radila pomoćne poslove.

17. Iz iskaza saslušane svjedokinje TEI (list 1354-1360 spisa) proizlazi da je ona bila također zaposlenica tuženika, međutim da ona ne radi kod tuženika od 1.1.2023. a da je već od 2.2.2022. bila odsutna prije prestanka radnog odnosa kod tuženika budući je bila na porodiljnom dopustu. U odnosu na činjenice vezane za odluku o redovnom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, ista navodi da zna jedino činjenicu da je istoj nastupila ta odluka o otkazu, dok da nije upoznata s nikakvim detaljima vezanim za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici. Nadalje, navodi da je ona bila direktor kod tuženika i da se sjeća da je od strane tužiteljice u dva navrata korišten neplaćeni dopust i da jedino što zna je da je tužiteljica putem nje proslijedila taj zahtjev da joj se odobri neplaćeni dopust, pa da je ona njen zahtjev proslijedila nadležnima te da je navedeni neplaćeni dopust od strane tuženika tužiteljici odobren u oba slučaja, a da ona ne zna da li su zdravstveni razlozi tužiteljice bili razlog za odobravanje tog neplaćenog dopusta. Navodi da se ne može decidirano izjasniti o trajanju navedenih neplaćenih dopusta, već da zna samo da je prvi dopust trajao kraće, a drugi nešto duže, te da o tome ne može sa sigurnošću posvjedočiti. Ističe nadalje da obzirom da je istakla da ne zna ništa vezano za otkaz ugovora o radu tužiteljici, da samim time nije upoznata ni o činjenici da li se o otkazu tužiteljici raspravljalo na radničkom vijeću. Navodi da je radno mjesto tužiteljice bilo mjesto financijskog savjetnika za građanstvo. U odnosu na činjenicu da li osoba koja se nalazi duži period na neplaćenom dopustu prilikom povratka na rad ukoliko radi na mjestu financijskog savjetnika mora ponovno vršiti nekakve edukacije i imati posebna ovlaštenja, svjedokinja navodi da koliko se sjeća da je bilo pravilo da ukoliko je osoba odsutna iz bilo kojeg razloga duže od godinu dana, a radi na mjestu financijskog savjetnika, da mora polagati posebna ovlaštenja potrebna za obavljanje poslova financijskog savjetnika - puvoare , a vezano za zakonodavstvo, propise, procedure i sl. te navodi da po njenim saznanjima tužiteljica nije polagala ispit za navedena ovlaštenja. Ističe da je tužiteljica nakon dužeg odsustva bila prijavljivana za polaganje navedenih puvoara, al da na iste nije izišla te da je i nakon toga ponovno bila odsutna. Svjedokinja je istakla da je njeno radno mjesto u Erste banci prije nego je otišla na porodiljni dopust bilo direktorica savjetodavnog centra Split, te je ista potvrdila činjenicu da je bila nadređena tužiteljici. Nadalje iz iskaza iste proizlazi da osoba koja je duže odsutna sa radnog mjesta treba proučiti sve pravilnika, zakone, zakonodavne izmjene, katalog proizvoda i da treba pristupiti zbog duže odsutnosti polaganju ovlaštenja. Također je ista istakla da svaki djelatnik koji se vrati na rad nakon dužeg odsustva zna što treba raditi, zna što mu je opisu radnog mjesta, te da zna da bi tužiteljica bila odsutna pa se vratila dan, dva, pa bi ponovno bila odsutna. Navodi da se decidirano izjasnila baš vezano za tužiteljicu u odnosu na odsustvo i vraćanje s posla. Ista je potvrdila da je tužiteljici dala nalog za obavljanje poslova skeniranja dokumentacije. Također je svjedokinja potvrdila da su tužiteljici istekli puvoari-ovlaštenja.

18. Iz iskaza saslušane svjedokinje ŽE (list 1360-1364 spisa) proizlazi da je ista voditeljica Savjetodavnog centra Split od 2022. kod tuženika. Navodi da je dobila informaciju od nadređenih da je tužiteljica dobila otkaz ugovora o radu ali da nije upoznata sa detaljima te odluke, da je to vjerojatno donio poslodavac vezano za organizaciju i uvjete rada. U odnosu na činjenicu je li svjedokinja ima saznanja vezano za neplaćeni dopust tužiteljice, ista navodi da je tužiteljici taj dopust odobren od strane poslodavca te da se tužiteljica vratila s neplaćenog dopusta upravo u vrijeme kad je ona postala voditelj savjetodavnog centra te da je kad je to bilo moguće vezano za situaciju kod tužiteljice, tužiteljica nastavila raditi ali s prekidima, ali je ponovno zatražila da joj se odobri novi neplaćeni dopust te da je zahtjev za drugi neplaćeni dopust predan na odobrenje ali da je dobila informaciju da joj to neće biti odobreno. Navodi da je sve te zahtjeve prosljeđivala nadređenima budući da ona ne odlučuje o neplaćenom dopustu, te da ona nije dobila povratnu informaciju je li u konačnici tužiteljici ponovno odobren neplaćeni dopust. Vezano za činjenicu je li svjedokinja upoznata iz kojih je razloga tužiteljica tražila neplaćeni dopust kako prvim tako i drugim zahtjevom ista navodi da je tužiteljica koliko joj je poznato tražeći neplaćene dopuste htjela riješiti svoju dužu potrebu za odsustvovanjem s posla zbog zdravstvenih razloga da ne bi morala koristiti duže bolovanje. Navodi da je tužiteljici bio odobren neplaćen dopust na godinu dana, te da je taj neplaćeni dopust tužiteljica iskoristila u cijelosti. Nadalje navodi da kad se tužiteljica vratila s navedenog neplaćenog dopusta od godinu dana da je nastavila raditi na svom radnom mjestu s prekidima, a da je uzimala bolovanja, te da su to bili sve zdravstveni razlozi. U odnosu na činjenicu koliko su vremenski trajala navedena bolovanja tužiteljice ista navodi da je to bilo dosta često, da bi se trebalo to popisati i onda točno utvrditi koliko je to bilo vremenski. Svjedokinja navodi da svatko tko bi bio odsutan dulje od godinu dana s mjesta financijskog savjetnika da bi ponovno morao polagati puvoare te da je ranije tužiteljica kad bi bila duže odsutna polagala puvoare, a da nije obnovila taj certifikat po povratku s neplaćenog dopusta. Svjedokinja navodi da je direktor ta osoba koja treba voditi računa da se djelatnik kao što je tužiteljica a koji radi na mjestu financijskog savjetnika osposobi prilikom povratka s dužen ne plaćenog dopušta za polaganje odnosno obnovu puvoara te da je takvu obuku trebala proći i tužiteljica, te da je pripremljena sva dokumentacija vezano za to te da je i tužiteljica dobila upute vezano za pripremu za polaganje puvoara. Svjedokinja navodi da ne postoji konkretan rok u kojem tužiteljica mora obnoviti odnosno položiti navedeni certifikat ali da je to u pravilu nakon što ista prođe pripreme i obuku u trajanju od nekih mjesec dana. Svjedokinja navodi da je tužiteljici naglašeno na što treba obratiti pažnju odnosno kome da se javi prilikom učenja i pripreme za polaganje. Navodi da tužiteljica nije nikad došla do stadija da polaže za navedeno ovlaštenje jer da kontinuitet njenog rada nije bio dovoljan da bi se ona za to ozbiljnije pripremila i pristupila polaganju. Navodi da tužiteljica nije davala nikakve povratne informacije u kojoj se fazi nalazi vezano za pripremu za puvoare, ali svjedokinja smatra da je za navedeno pripremanje za polaganje potreban kontinuirani rad i prisustvo na radnom mjestu, navodi da joj se teško izjasniti koliko je vremenski tužiteljica bila prisutna na radnom mjestu bez odlazaka na bolovanje, da bi trebalo sve zbrojiti i vidjeti koliki je to točno vremenski period. Svjedokinja je navela da je radila usmeni plan vezano za povratak na rad tužiteljice, te da je plan bio da tužiteljica prolazi sve upute u dogovoru sa njom, te da aktivno komunicira s istom i da krene s proučavanjem sve dokumentacije, te da je tužiteljici dala naputak da sama prouči svu dokumentaciju, te da se konzultira s drugim kolegama. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da se tužiteljica nakon povratka s neplaćenog dopusta uglavnom obučavala vezano za poslove koje radi, a isto tako da je polagala on line ispit vezano za Wienner osiguranje, i da je svojom voljom odlučila pomoći kolegi u slaganju njegove dokumentacije odnosno skeniranje dokumentacije. Također iz iskaza svjedokinje proizlazi da nije zatražila da se tužiteljici dodjeli mentor jer da postojeći djelatnik nema mentora već da pomažu direktor i tim, te je ista istakla da se posao financijskog savjetnika ne može obavljati bez puovara jer da se ne može obavljati niti jednu uslugu bez toga u sklopu financijskog savjetovanja.

19. Iz iskaza saslušanog svjedoka KE (list 1380-1384 spisa) proizlazi da je on direktor regionalne direkcije kod tuženika. Navodi da je upoznat sa razlozima otkazivanja ugovora o radu tužiteljici i da je točno da je tužiteljica kod tuženika radila na radnom mjestu financijskog savjetnika. Nadalje navodi da je razlog osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici bio u tome što da je tužiteljica dugi niz godina izostajala s posla, a da uz to nije imala ni položena ključna ovlaštenja za obavljanje posla financijskog savjetnika. Ista da je bila odsutna ili s osnova bolovanja ili joj je bio odobren plaćeni godišnji odmor, a da je u toj situaciji poslodavac trebao napraviti da posao neovisno o odsutnosti tužiteljice neometano funkcionira. Isti navodi da u dogovoru s direktoricom sektora je u poslovnicu gdje je tužiteljica radila odlučeno da se dovede kolegica sa blagajne Danijela Cvitković te da je u tom smislu ista prošla edukaciju za rad financijskog savjetnika te su je nakon toga zaposlili na radno mjesto tužiteljice. Ističe da su zaposlili navedenu djelatnicu na mjesto financijskog savjetnika kad su za to dobili suglasnost, ali da se ne može vremenski odrediti kad je točno to bilo jer da ne zna napamet taj podatak, ali da se može vidjeti iz ugovora o radu nove djelatnice. Svjedok ističe da je tužiteljici u dva navrata odobren neplaćeni dopust, a da je ista iza toga ponovno tražila odobrenje neplaćenog dopusta ali da joj to nije odobreno iz razloga što je ista učestalo bila odsutna s posla te nije bila u mogućnosti obavljati posao, te da je navedena Danijela Cvitković od trenutka kad je posala financijski savjetnik kontinuirano obavljala te poslove, te da je Danijela Cvitković cijelo vrijeme obavljala poslove umjesto tužiteljice u periodima kad je tužiteljica bila na neplaćenom dopustu. Svjedok navodi da je tužiteljici odobravan neplaćeni dopust upravo iz razloga što je tužiteljica imala dugotrajne kontinuirane prekide rada, izostanke s posla, a daje ovako bilo lakše utvrditi razdoblje u kojem će tužiteljica biti odsutna i organizirati radni proces za vrijeme njene odsutnosti. Svjedok navodi da to što je tužiteljica u dužim vremenskim periodima znala biti odsutna je bilo ili zbog bolovanja ili zbog neplaćenog dopusta ili zbog korištenja godišnjeg odmora. Svjedok navodi da je za posao financijskog savjetnika a posebice nakon dužih odsustava s posla trebalo obnavljati savjetnička ovlaštenja i da je te puvoare odobravao sektor upravljanja kreditnim rizicima jer da bez toga tužiteljica nije mogla obavljati dio posla vezano za kredite. Isti navodi da kad se osoba nakon dužeg izbivanja s posla vrati, da treba položiti citirano ovlaštenje koje uključuje sve promjene koje su se dogodile za vrijeme njenog odsustva posebice vezano za kreditni posla, a također treba osoba aktivirati svoj e-mail. Nakon toga se polaže ispit provjere nakon što je osoba prošla edukaciju o svemu navedenom. Svjedok navodi da tužiteljica nije nikada došla u fazu polaganja navedenog savjetničkog ovlaštenja prilikom povratka s dužeg izbivanja s posla, jer da je i nakon povratka opet došlo do novog izbivanja tužiteljice s posla. Navodi da on osobno nije razgovarao s tužiteljicom prije donošenja navedene odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a da je on osobno direktor regije koji vodi 21 poslovnicu u kojoj je zaposleno 150 ljudi, a jedna od poslovnica je i poslovnica u kojoj je radila tužiteljica dok da su s tužiteljicom razgovore vezano za otkaz obavljale osobe iz Sektora ljudskih resursa. Također svjedok ističe da je on dao informacije nadređenima o svemu što je potrebno za potrebu organizacije posla vezano za posao financijskog savjetnika a da su osobe iz sektora za ljudske potencijale dalje donosili odluke pa i odluke vezano za osobni otkaz o radu tužiteljici. Naposljetku iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da se postojećem djelatniku ne dodjeljuje mentor i da isti ne prolazi obuku u trening centru jer da je već prošao obuku.

20. Iz iskaza saslušane svjedokinje ĐE (list 1385-1386 spisa) proizlazi da ona više nije zaposlena kod tuženika i to od veljače 2025. pa da iz tog razloga, a obzirom daje prije odlaska s radnog mjesta kod tuženika bila na porodiljnom dopustu nema nikakvih saznanja o okolnostima zbog kojih je tužiteljica dobila osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Navodi da nije upoznata s činjenicom koliko je tužiteljica vremenski izostajala s radnog mjesta i koji su bili razlozi tih izostanaka. Svjedokinja ističe da je upoznata s činjenicom dok je radila kod tuženika da djelatni koji je iz bilo kojeg razloga opravdano izostao radnog mjesta duže od 12 mjeseci da je morao obnavljati ovlaštenja za rad na mjestu financijskog savjetnika. Svjedokinja navodi da osoba koja se vrati nakon dužeg izbivanja s posla iz opravdanih razloga se najprije mora upoznati sa svom službenom dokumentacijom na radnom mjestu financijskog savjetnika i mora vidjeti i proći svu tu dokumentaciju, a ujedno mora imati i određeni broj odrađenih kreditnih zahtjeva da bi nakon svega toga mogla pristupiti polaganju ovlaštenja puovara. Ističe da se osoba nakon toga javlja direktoru koji će joj odrediti termin kada će polagati ovlaštenja odnosno ista objašnjava da nije direktor taj koji određuje termine za polaganje ovlaštenja već da direktor tajnici regije predlaže osobe za koje želi da polaže puovare, te da se tada dobiva termin od Sektora rizika kada će se pristupiti polaganju. Ista navodi, na upit suca, da li postoji situacija da kad osoba prouči svu dokumentaciju koja postoji na Intranetu na službenim stanicama i obradi određenu količinu kreditnih zahtjeva može li se dogoditi da se takvoj osobi ipak iz određenih razloga ne odobri pristupanju polaganju puvoara, ista odgovara da kad je ona radila kod tuženika da nije bilo takve situacije već tko je bio prijavljen da je to i polagao. Na upit suca da li je nužno da osoba osim provjere sve dokumentacije kroz Intranet ukoliko ne izvrši obradu određene količine kreditnih zahtjeva ne dobije odobrenje za polaganje puvoara ista odgovora da kad je ona radila kod tuženika nije bilo takve situacije budući da su se uvijek uz tu prijavu prilagali i brojevi kreditnih zahtjeva koji su obrađeni. Svjedokinja navodi da ona osobno kako nije bila nadređena tužiteljici nije upoznata s činjenicom je li se tužiteljica ikome javljala vezano za sve potrebno za polaganje puvoara po povratku s posla. Na upit suca je li ona imala ikakvih saznanja vezano za činjenicu da je poslodavac odobravao tužiteljici neplaćene dopuste, ista odgovara da ona nije imala o tome direktnih saznanja osim što je kao jedna od direktora obavještavana od nadležnih da tužiteljica ne radi u određenom periodu zbog korištenja neplaćenog dopusta. Ista je ujedno navela da je upućena u to da je tužiteljica izostajala s posla zbog bolovanja i neplaćenog dopusta, te da je upoznata s činjenicom da je tužiteljica imala puvoare u periodu od 2011. do 2018. kada je radila zajedno s njom, a da financijski savjetnik ne može obavljati kreditni posao bez puvoara.

21. Iz iskaza saslušane tužiteljice TE (list 1397-1403 spisa) proizlazi da je ista radila kod tuženika do predmetne odluke o otkazu na radnom mjestu financijske savjetnice. U opisu radnog mjesta da joj je bilo sve ono što se navodi u ugovoru o radu, rad s klijentima, svi poslovi banke vezano za kredite za štednju i za financijske proizvode. Ističe da je ona u dva navrata tražila od tuženika da joj odobri neplaćeni godišnji odmor i to za razdoblje od 1.2.2020. -31.10.2020. i od 1.06.2022. -31.05.2023. te da su joj ova dva zahtjeva za navedeno razdoblje neplaćenog dopusta odobrena od strane poslodavca a da je 28.02.2024. postavila zahtjev za odobrenje neplaćenog dopusta za razdoblje od 1.07.2024., ali da joj isti nije odobren već je slučajno iz maila saznala da je dobila otkaz. U odnosu na činjenicu je li tužiteljica kod tuženika koristila bolovanje, ista navodi da je koristila bolovanje samo u situacijama kad bi se pogoršalo stanje njenog jedinog zdravstvenog problema s koljenom pa bi tada bila na bolovanju i to najčešće zbog fizikalne terapije. U odnosu na činjenicu iz kojih razloga je u prethodnim spomenutim navratima tražila od poslodavca neplaćeni dopust a ne bolovanje, ista navodi da je razlog što je tražila neplaćeni dopust bio taj što se savjetovala s ortopedom vezano za stanje koljena i pitala ga koliko će nakon operativnog zahvata trajati oporavak te kad je dobila odgovor da će trajati 9 mjeseci da je odlučila da zatraži neplaćeni dopust, a ne bolovanje kako ne bi poslodavca izlagala dodatnim troškovima koji bi isti nedvojbeno imao ako bi ona otvorila bolovanje ali da je ona na vrijeme podnijela zahtjev za neplaćeni dopust i to u oba navrata par mjeseci ranije kako ne bi ometala poslovne procese kod poslodavca. Navodi da poslodavac dok je bila na bolovanju nije nikad tražio odnosno da ne zna je li poslodavac tražio prekid bolovanja te da misli da je čak to tražio, ali da HZZO nikad u odnosu na nju nije tražio takvu odluku. Ističe da dok je ona bila odsutna s radnog mjesta bilo zbog bolovanja ili odobrenog neplaćenog dopusta, da nije bilo nikakvih zastoja u procesu rada na njenom radnom mjestu, a da su i dalje u njenoj podružnici radila 3 financijska savjetnika koji su se po potrebi slali na zamjenu u druge poslovnice, a da umjesto nje i dok je bila odsutna da tuženik nikog nije zaposlio da je zamijeni, a ni nakon što je dobila osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu. U odnosu na činjenicu da tužiteljica pojasni situaciju sa puvoarima, da li je ona morala nakon povratka s neplaćenog dopusta ponovno ići na nekakve edukacije da bi mogla raditi na odobrenju kreditnih zahtjeva i sl. ista navodi potvrdno, ali pojašnjava da je po povratku s prvog neplaćenog dopusta u trajanju od 9 mjeseci se bila dužna javiti u poslovnicu prije povratka direktorici TEI, a da joj je direktorica odgovorila da mora uzeti godišnji odmor od 27 dana i da se ne može vratiti raditi prije toga. Ističe da kad se vratila da joj je bilo čudno što je poslana na godišnji cijelih 27 dana, a što da se nikad ne radi, i da nikome to nije bilo odobreno, ali da je otišla na taj "prisilni" godišnji i vratila se te se obratila direktorici da vidi koji je daljnji plan, što sve treba napraviti kako bi nastavila s radom na svom radnom mjestu, ali da je došlo do toga da joj je direktorica slavodobitno istakla da su joj ukinuti puvoari jer da je prošlo 12 mjeseci od njenog odsustva s pola. Ista navodi da je to smatrala nepravednim jer ona i nije imala po povratku s dopusta namjeru koristiti godišnji odmor već je na njega poslana nalogom direktorice pa je upravo zbog tog odlaska na prisilni godišnji izgubila spomenute puvoare. Ističe da je direktorica tuženika 16.10.2020. unijela zahtjev za godišnji odmor kao da ga je ona osobno podnijela a da ona u to vrijeme još nije niti bila djelatnik tuženika budući je startala s radom 1.11.2020. te nije ni imala pristup svom računalu. U odnosu na činjenicu što to znači za nju da je izgubila pravo na puvoare, tužiteljica navodi da nije mogla obavljati poslove financijskog savjetnika u potpunosti, da je mogla sve primiti i vidjeti kroz sustav ali nije mogla vršiti obrade kredita, navodi da je sve drugo mogla ali da joj ostalo nije bilo dozvoljeno. Tužiteljica navodi vezano za činjenicu kako je dobila otkaz, ista navodi da je to sve krenulo od njenog zadnjeg zahtjeva za neplaćeni godišnji koji joj nije odobren te da je ona zato što joj je bilo čudno da nakon 20 dana ne dobiva odgovor na zahtjev, da se obraćala Službi za ljudske potencijale 18.3.2024. jer da ona u tom trenutku uopće nije znala da je dobila otkaz. Također istoj nitko nije odgovarao na spomenuti zahtjev pa je poslala mail zamjenici direktora za ljudske potencijale JE, ali joj je ista navela da je dobila otkaz i da joj je odluka o otkazu donesena i da joj je poslana na kućnu adresu, a ako je ne zaprimi da će firma dalje postupiti po proceduri te eventualno dostaviti otkaz putem oglasne ploče poslodavca. Ističe da obzirom da joj pošta nije mogla pronaći tu odluku o otkazu koju nije zaprimila, da je tražila od poslodavca da joj ponovno uputi predmetnu odluku o otkazu te da su joj tu odluku poslali te je ona istu zaprimila. Također tužiteljica navodi da joj je TEI putem e-maila davala naloge da skenira dokumentaciju, a što da je inače radio student, te da je samo ona radila takve poslove, te ista ističe da joj je TEI zabranila da radi kreditne zahtjeve, te da kad je od iste tražila bilo kakva objašnjenja da se ista oglušivala na njene e-mailove, te da je istu isključivala iz mogućnosti da prima poslovne mailove za razliku od drugih savjetnika. Tužiteljica također navodi da njeno zdravstveno stanje nije trajnog karakter jer da je ona izvršila operativni zahvat, odradila fizikalnu terapiju te se to smatra završetkom liječenja. Navodi da se operacija odnosila na saniranje rupture koljena, ozljede hrskavice i puknuća meniskusa, a da nema nikakve druge zdravstvene probleme koji bi je onemogućavali u radu. Ističe da nema nikakvu bolest kroničnog karaktera a da sve što joj je odobreno , bolovanje, neplaćeni dopust da se sve odnosilo na spomenuto koljeno, a koje probleme da je riješila operacijom i fizikalnom terapijom. Također ista ističe da nakon što se vratila sa neplaćenog dopusta da je ona uvijek već prvog dana po povratku s odsustva izražavala želju da usvoji sve izmjene u procesu rada te pitala kakvi su planovi te da je često polagala i module koji su se morali polagati vezano za njen posao savjetnika, kao i sve ispite koji bi se pojavili kao obveza kroz sam sustav, te joj se kroz sustav nije pojavila obveza polaganja puvoara, jer da je riječ o jedinom ispitu na koju je mora prijaviti direktorica TEI jer da bi ona da je to bilo kroz sustav sama riješila. Također ista ističe da je mogla bez polaganja puovara-posebnih ovlaštenja raditi druge poslove na mjestu financijskog savjetnika jer da je mogla obavljati poslove štednje, investicijskih proizvoda, proizvode osiguranja, strukturirane proizvode, ugovaranje isteka štednji, a da te poslove mogu čak raditi i blagajnici koji ne moraju polagati puvoare pa da bi u tom smislu to značilo da pogotovo ona kao financijski savjetnik može raditi te poslove. U odnosu na činjenicu što sve mora napraviti nakon dužeg izbivanja primjerice 12 mjeseci da bi mogla obnoviti puvoare, ista navodi da je to sve sukladno priručniku u biti koji predstavlja pravilnik o puvoarima i da je bitan naglasak na praktičnim znanjima da djelatnik nakon izostanka mora biti upućen u sve promjene vezane za njegovo radno mjesto i da ga po povratku treba uputiti na modul II na koji ga prijavljuje direktor, a potom mu Trening centar daje modul I – završni ispit da provjeri svoje znanje. te se potom mora izvršiti obrada određenog broja kreditnih zahtjeva što da je najvažniji dio te u prijavi za puvoar nakon svega završenog za polaganje da direktorica mora napraviti popis svih kreditnih zahtjeva koje je djelatnik obradio i to po brojevima te se nakon toga pristupa ovom ispitu, te da direktorica na kraju svega mora dati evaluaciju svega što je prošla i ocjenu koju smatra da osoba zaslužuje. Ista ističe da direktorica TEI za navedeno nije odradila potrebne predradnje, te da je ignorirala njenu prisutnost, da se ona sama morala prijaviti trening centru te da direktorica nije odradila nikakve preduvjete niti je išta spominjala da bi tužiteljica trebala odraditi pripreme za puvoare. U odnosu na činjenicu da li je između neplaćenih dopusta i bolovanja bila na mjestu rada dovoljno vremena da bi se odgovarajuće pripremila za polaganje puvoara, ista je istakla da je dokaz o njenom dovoljnom prisustvu na radnom mjestu između neplaćenih dopusta i bolovanja, a da bi mogla uopće pristupiti polaganju puvoara bila činjenica što je ona u tom razdoblju svoje prisutnosti na radnom mjestu položila oko 15 modula koji uključuju 500-njak stranica teksta i Mifid I i II koji su također opsežni s više od 500 stranica, a da sve to traži prilično dugo vremensko razdoblje, a da je materija koju je ona trebala proučiti da bi mogla kasnije eventualno polagati puvoare je puno složenija od samog ispita polaganja puvoara. Ista je istakla da je nakon njenog prvog povratka s neplaćenog dopusta bila prisutna na radnom mjestu dva mjeseca a da je odmah od direktorice tražila da krene s pripremama za polaganje, a da je jednako postupila i prilikom drugog povratka s neplaćenog dopusta s tim da ne zna točno koliko je bila prisutna nakon drugog povratka s neplaćenog, ali da je tražila da odmah krene na pripreme za puvoare.

22. Temeljem odredbe članka 115.stavka 1. točke 2. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog i u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). U konkretnom slučaju je riječ o situaciji kad radnik želi ispunjavati svoje radne obveze, ali to nije u mogućnosti zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti. U navedenom smislu trajne osobine se mogu sastojati u psihičkim ili fizičkim nedostacima radnika koje ga čine objektivno nesposobnim za u redno izvršavanje obveza iz radnog odnosa. Ukoliko je riječ o zdravstvenim razlozima, da bi ti razlozi bili razlog za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu oni moraju biti trajnog karaktera da bi onemogućavali radnika u urednom izvršavanju njegovih obveza. Također je potrebno istaći da se ne radi o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu ako je neispunjavanje obveza iz radnog odnosa posljedica nekih drugih okolnosti, a ne trajnih osobina ili sposobnosti.

23. U predmetnoj pravnoj stvari je potrebno istaći da premda se tuženik- poslodavac u konkretnom slučaju poziva na česte izostanke tužiteljice zbog bolovanja i neplaćenog dopusta te činjenicu da ista zbog čestih izostanaka sa posla nije obnovila ovlaštenja za rad puovare koji su joj istekli još 2019.godine potrebno je istaći da bolovanje tužiteljice i neplaćeni dopust kojeg joj je u dva navrata odobrio poslodavac i to u razdoblju od 01.02.2020.godine do 31.10.2020.godine od 01.06.2022.godine do 31.05.2023.godine, a što među strankama nije sporno sami po sebi ne mogu biti razlog za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, posebice pregledanih e-mailova između tužiteljice i nadležnih osoba kod poslodavca je upotpunosti razvidna činjenica da neobnjavljanje ovlaštenja za rad (pouvoira) nije bila krivnja tužiteljice kao radnika već je bila isključivo krivnja tuženika kao poslodavca budući tuženik prilikom povratka tužiteljice na radno mjesto nakon prvog i drugog neplaćenog dopusta nije postupio sukladno onome što je bilo propisano njegovim Priručnikom za dodjelu ovlaštenja za rad (pouvoira) budući je tim priručnikom pod točkom 3. pod nazivom Prijava djelatnika za dodjelu ovlaštenja (list 1057 spisa) bilo jasno propisano da su osobe koje su izostale s radnog mjesta više od 12 mjeseci obvezne upoznati se sa izmjenama o poslovanju kroz odgovarajuće dokumente, te da ukoliko je moguće sukladno rasporedu edukacija da je preporuka proći modul II za savjetnike, a da će trener Trening centra osigurati pristup zaposleniku posljednjem završnom ispitu s Modula I u svrhu provjere razine znanja prije ispita ovlaštenja, te je u priručniku navedeno da je preporuka pristup ispitu za ovlaštenja protekom 30 kalendarskih dana od povratka na posao za zaposlene na puno radno vrijeme. U tuženikovoj rubrici 2. pod naslovom uloge i odgovornosti je jasno propisano da u slučaju izbivanja djelatnika s radnog mjesta više od 12 mjeseci djelatnik mora proći odgovarajuće testiranje, te je prema ovoj rubrici upravo Sektor upravljanja kreditnim rizikom kod tuženika ovlašten za ukidanje navedenih ovlaštenja-pouvora, te je zadužen za vođenje evidencije svih ovlaštenika sa trenutno važećim ovlaštenjima i datumom dobivanja ovlaštenja dok je Sektor ljudskih potencijala zadužen za pravovremeno obavještavanje Sektora za upravljanje kreditnim rizikom o promjenama radnog statusa pojedinog djelatnika kao što je primjerice duže izbivanje sa radnog mjesta te ukidanja ovlaštenja pa i za radno mjesto kao što je tužiteljičino i to mjesto financijskog savjetnika za građanstvo. Prema citiranog priručniku sukladno onome što je propisano rubrikom 4. d nazivom prijava djelatnika za dodjelu ovlaštenja da bi djelatnik mogao pristupiti testiranju pored toga što mora proći odgovarajuće edukacije i raditi sa mentorom i položiti modul II te se upoznati sa odgovarajućim dokumentima banke istome trener Trening centra mora omogućiti pristup provjeri znanja. Tuženik nije tužiteljici imenovao mentora niti joj je omogućio da se uz pomoć mentora obnovi svoja znanja pa je sukladno tome nije niti prijavio na novo testiranje za dobivanje potrebnih ovlaštenja-puovara. Ovo je posebno razvidno iz ponašanja tadašnje direktorice TEI prema tužiteljici. Naime, prema citiranoj točki 4. Procedure dodjele ovlaštenja savjetnicima za građane za preuzimanje kreditnih rizika (list 1058-1059 spisa) upravo direktor Savjetodavnog centra Filjale/Poslovnice/Poduzetničkog centra incira dodjelu ovlaštenja i daje prijedlog za testiranje, a u tom prijedlogu za testiranje za dobivanje ovlaštenja navodi sve podatke osobi za koju inicira ovlaštenja, a uz to informaciju o njegovim edukacijama, ocjenu obavljanja poslova i slično. Svjedokinja TEI je istakla da je kod tuženika radila od 01.01.2023.godine, a da je od 02.02.2022.godine do prestanka radnog odnosa kod tuženika bila na porodiljnom dopustu, . Međutim, činjenica je koja proizlazi iz njenog iskaza da je ista prije 02.02.2022.godine bila direktorica savjetodavnog centra Split gdje je tužiteljica radila i da je istoj bila nadređena. Svjedokinja HE ističe da je tužiteljica nakon dužeg odsustva bila prijavljivana polaganje puovara, međutim ovaj dio njezinog iskaza nije vjerodostojan ni logičan budući je odredbom članka 5.5. tuženikovog Priručnika za dodjelu pouvoira djelatnicima sektora građanstva propisano da nakon provedenog testiranja i uspješno položenog ispita od strane djelatnika Sektor upravljanja kreditnim rizikom po dobivanju rezultata o uspješnosti ispita o istome obavještava tajnicu Sektora građanstva. Međutim, tuženik tijekom trajanja ovog postupka nije sudu dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi se na nedvojben način mogla utvrditi činjenica da je tužiteljica uopće pozvana da određenog datuma pristupi testiranju i polaganju ispita za ponovno stjecanje ovlaštenja za rad- puovara kao ni ispravu iz koje bi se moglo nedvojbeno izvesti zaključak da je tužiteljica pozvana na testiranje za dobivanje puovara, a da se navedenom testiranju nije odazvala niti takav dokaz prileže spisu. Tuženik nije sudu dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je Sektor upravljanja kreditnim rizikom u bilo kojem pravcu o bilo čemu vezano za potrebu ponovnog polaganja testa za dobivanje ovlaštenja – puovara vezano za tužiteljicu obavještavao tajnicu Sektora građanstva niti takav dokaz prileže predmetnom spisu. Tužiteljica je odlukom tadašnje direktorice Savjetodavnog centra u Splitu TEI nakon što se vratila s prvog neplaćenog dopusta bila upućena na to da mora iskoristiti godišnji odmor u trajanju od 27 dana, a što nije bila želja tužiteljica te su joj je upravo zbog činjenice da je po povratku s prvog neplaćenog dopusta morala iskoristiti godišnji odmor u trajanju od 27 dana istekla ovlaštenja- puovar. Navedeno tužiteljica ističe u e-mailu upućenom TEI dana 29.01.2021.godine (list 1193 spisa), a u kojem e-mailu ističe da je bila odsutna s radnog mjesta od 04.12.2019.godine, te da se trebala vratiti 01.11.2020.godine, te navodi da joj je TEI rekla da prije povratka na posao mora iskoristiti cijeli godišnji odmor u trajanju od 27 dana, a da nije iskoristila godišnji odmor kako joj je naloženo da ne bi bila uopće u situaciji da joj isteknu ovlaštenja. TEI tužiteljici nije odgovorila na taj e-mail već je samo u e-mailu dan ranije 28.01.2021.godine (list 1193 spisa) tužiteljici stavila na znanje da mora sukladno internom Pravilniku obvezno ponovo polagati ovlaštenja- pouvoira, Međutim, ista nije uputila tužiteljicu detaljno u edukaciju koju mora proći, a trebala je budući je tužiteljica duže vrijeme izbivala s radnog mjesta zbog neplaćenog dopusta kojeg joj je i odobrio sam poslodavac. Tužiteljica je svojim e-mailom također od 27.01.2021.godine (list 1193 spisa) upućenog TEI jasno istoj stavila do znanja da je upoznata sa onim što propisuje tuženikov Priručnik za dodjelu puovoira, ali je molila istu da definiraju sve vezano za ovlaštenja-puovoire. Novim e-mailom od 06.09.2021.godine (list 1263 spisa) proizlazi da tužiteljica moli TEI da se definira tko joj može biti mentor kako bi mogla apsolvirati s istim sve što je potrebno za samostalan rad jer da u periodu kad je bila ne neplaćenom godišnjem odmoru da je nastupilo najviše promjena u obradi i načinu odobravanja predmeta – radnji koje treba apsolvirati, te je navela da joj treba netko s kim će sve detaljno proći, te je naglasila da je na radnom mjestu od 09.07.2021.godine već dva mjeseca pa da navodi da je mogla odraditi sve da joj se postavio mentor. Osim navedenog tužiteljica je u e-mailu od veljače 2021.godine upućenog TEI (list 1404 spisa) istu izvjestila da je riješila module I i II sa rezultatom 19/20. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno imajući u vidu nedvojbeno utvrđenu činjenicu da prema pravilima procedure dodjele ovlaštenja savjetnicima za građane za preuzimanje kreditnog rizika, a iz spomenutog Priručnika za dodjelu puovoira djelatnicima za sektor građanstva proizlazi da direktor savjetodavnog centra inicira dodjelu ovlaštenju i daje informacije o edukacijama jasno proizlazi da TEI kao direktorica savjetodavnog centra i neposredno nadređena osoba tužiteljici nije tužiteljici davala adekvatne obavijesti vezano za potrebu njene edukacije po povratku sa dužih neplaćenih dopusta koje je nesporno u dva navrata (od 01.02.2020.-31.10.2020.godine, te od 01.06.2022.godine do 31.05.2023.godine) odobrio tuženik, a radi ponovnog testiranja radi obnavljanja ovlaštenja – puovoira, niti je provjerala da li je tužiteljica radi dužeg izbivanja upućena u sve promjene u poslovanju koje su se dogodile i da li je položila modul II, niti je na njeno traženje tužiteljici postavila mentora, a u predmetnom spisu nema nikakvog dokaza ni da je ista prijavila tužiteljicu za polaganje navedenih ovlaštenja za rad. Ovakvo postupanje direktorice savjetodavnog centra kod tuženika ne može se pripisati u krivnju tužiteljici kao što se ni navedena odsutnost tužiteljice zbog neplaćenog dopusta kojeg joj je u dva navrata odobrio tuženik može staviti na teret kao razlog otkaza ugovora o radu kao ni tužiteljičina odsutnost radi bolovanja iz opravdanih zdravstvenih razloga. Iz pregledanog e-maila od 26.02.2021.godine (list 23 spisa) proizlazi da je taj e-mail tužiteljica uputila NE iz Trening centra u Zagrebu, te da je ista navela tužiteljici da je upravo direktorica TEI trebala dobiti obavijest iz EKA da je tužiteljica prijavljena na edukaciju. Iz navedenog je razvidno da tadašnja direktorica savjetodavnog centra TEI nije obavještavala tužiteljicu o činjenicama vezanim za edukaciju već je o tome obaviještava NE i to isključivo na sam upit tužiteljice, te NE ističe tužiteljici da će uskoro primiti poziv poziv za Teams on line edukaciju za trenerice. Također se tužiteljica i e-mailom od 24.02.2021.godine (list 27 spisa) žalila NE da nakon što se vratila s neplaćenog dopusta u trajanju od 9 mjeseci da joj direktorica TEI nije ništa rekla o planu koji bi joj olakšao vraćanje na posao, a da se vratila 04.01.2021.godine na posao te je istakla da joj treba praktična edukacija sa teoretskom obnovom, a NE je na to odgovara e-mailom iz veljače 2021.godine da je može prijaviti na modul 3 koji služi za osvježavanje znanja. Iz navedenih e-mailova između tužiteljice i NE je razvidno da direktorica savjetodavnog centra TEI nije ni u kojem pravcu uputila tužiteljicu na koji način se treba educirati po povratku s neplaćenog dopusta, a kako bi mogla pristupiti testiranju za polaganje ovlaštenja već tužiteljici upute daje NE, a koje upute su neodređene i nedovoljno precizne jer ne dolaze od strane tužiteljici neposredno nadređene osobe TEI. Netočan je navod svjedokinje TEI u kojem ista ističe da svaki djelatnik koji se vrati na rad nakon dužeg iskustva zna sam što treba raditi budući je za osobe koje su izostale s radnog mjesta više od 12 mjeseci jasno i decidirano propisano da su pored toga što su se dužne upoznati sa izmjenama u poslovanju kroz određene dokumente, a su ukoliko je to moguće sukladno rasporedu edukacija dužne proći modul II za savjetnike, a tek nakon što prođu edukacije koje im određuje poslodavac trener trening centra osigurava im pristup posljednjem završnom ispitu s modula I u svrhu provjere znanja prije ispita ovlaštenja. Iz navedene e-mail komunikacije između TEI i tužiteljice, kao i e-mail komunikacije između NE i tužiteljice je razvidno da tužiteljica od strane direktorice savjetodavnog centra TEI nije bila obaviještena o nikakvom terminu edukacije, a zbog čega nije znala uopće što treba raditi po povratku s neplaćenog dopusta, niti je tuženik ovom sudu pružio iti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužiteljica uz mentora prošla odgovarajuću edukaciji prije polaganja završnog ispita za ponovno stjecanje - ovlaštenja- pouvoira, a što nije propust tužiteljice, već je značajan propust poslodavca u predmetnom slučaju obzirom da direktor savjetodavnog centra je prema pravilima navedenog priručnika dužan inicirati dodjelu ovlaštenja i brinuti se da djelatnik prođe potrebne edukaciju. TEI je u sporno vrijeme bila direktorica savjetodavnog centra i ona je bila u obvezi obavijestiti tužiteljicu o terminu edukacije, a što je razvidno i iz spomenutog e-maila kojeg je NE poslala tužiteljici. Umjesto da se tužiteljici omogući adekvatna edukacija, polaganje modula 1 i pristup testiranju za polaganje ovlaštenja tuženik je istoj u dva navrata odobravao neplaćeni dopust, a nakon prvog neplaćenog dopusta i godišnji odmor u trajanju od 27 dana te u tom smislu dugotrajna odsutnost tužiteljice sa radnog mjesta i zbog toga isticanje ovlaštenja-pouvoira se ne može pripisati trajnim osobinama tužiteljice koje su utjecale na radni proces budući se radi isključivo o ponašanju samog poslodavca u odnosu na tužiteljicu, a nije riječ o osobnim svojstvima tužiteljice i njenoj sposobnosti za rad. Upravo iz iskaza svjedokinje ŽE (list 1360-1364 spisa) proizlazi da je tužiteljici neplaćeni dopust odobren od strane poslodavca, te da se tužiteljica vratila na posao upravo u vrijeme kad je ona postala voditelj savjetodavnog centra. Ista je istakla da je tužiteljica tražila neplaćene dopuste kako bi riješila duže odsustvovanje s posla zbog zdravstvenih razloga, a da ne bi morala koristiti duže bolovanje, te je istakla da je kad se tužiteljica vratila raditi da je nastavila raditi sa prekidima i da je uzimala bolovanja iz zdravstvenih razloga. Svjedokinja ŽE je upravo potvrdila činjenicu da je upravo direktor osoba koja kod tuženika mora voditi računa da se djelatnika kao što je tužiteljica, a koja radi na radnom mjestu financijskog savjetnika osposobi prilikom povratka s dužeg neplaćenog dopusta za polaganje-obnovu pouvoira, te da je i tužiteljica morala proći tu obuku , a čime je ista upravo pobila tvrdnje svjedokinje TEI iz kojih proizlazi da ista smatra kako djelatnik koji se nakon dužeg izbivanja vrati na radno mjesto mora sam znati što treba raditi. Međutim, ovaj sud smatra da nije logičan ni vjerodostojan onaj dio iskaza svjedokinje ŽE u kojem ista navodi da je bila pripremljena sva dokumentacija vezano za navedeno kao i da je tužiteljica dobila upute vezano za polaganje puvoara-ovlaštenja. Naime, suprotno proizlazi upravo iz navedene e-mail komunikacije između tužiteljice i RE te tužiteljice i NE, iz kojih je razvidno da budući RE kao direktor i nadređena osoba tužiteljice istoj nije dala nikakve upute niti je utvrdila način osposobljavanja tužiteljice za pripremu za polaganje ovlaštenja da se ista obraćala za pomoć NE, a iz e-mailova tužiteljice je razvidno da ista nije upoznata što točno treba raditi i na koji način nakon dužeg odsustva, a kako bi se mogla dobro pripremiti za polaganje ovlaštenja, a iz čega je razvidno da ista nema mentora niti je prošla odgovarajuću edukaciju. Također nije točan navod svjedokinje ŽE u kojem ista ističe da tužiteljica nikad nije došla do stadija za polaganje ovlaštenja jer da kontinuitet njenog rada nije bio dovoljan da bi ista pristupila polaganju ovlaštenja. Naime, tužiteljica je u e-mailu upućenom TEI (list 1263 spisa), a u kojem je tražila upute od iste da joj definira tko joj može biti mentor dok apsolvira sve što treba znati i u kojem je istakla da je za vrijeme dok je bila na neplaćenom godišnjem odmoru bilo puno promjena u radu istakla ujedno da je već dva mjeseca na radnom mjestu i to od 09.07.2021.godine pa da je upućena i educirana i da ima mentora da je mogla sve odraditi vezano za puovare. Iz navedenog je razvidno suprotno navodima svjedokinje ŽE da je tužiteljica imala dovoljan kontinuitet rada da se pripremi za polaganje ovlaštenja – puvoara, ali da od strane direktorice tuženika nije bila prijavljena na edukaciju vezano za pripremu za polaganje puvoara i samim time nije od ovlaštene osobe bila osposobljena na odgovarajući način za polaganje puvoara. Sam priručnik za dodjelu pouvoira djelatnicima Sektora građanstva ne traži kao uvjet za pristupanje polaganju ovlaštenja-pouvoira kontinuitet rada na radnom mjestu već samo traži da se osoba koja je duže izostala sa radnog mjesta upozna s izmjenama u poslovanju i sukladno rasporedu edukacija prođe modul II za savjetnike, te da joj trener trening centra potom osigura pristup ispitu iz modula I radi provjere znanja prije pristupa ispitu ovlaštenja. Kontinuitet rada nakon dužeg odsustva u tom smislu nije propisan navedenim priručnikom kao uvjet za navedeno. U navedenom smislu i svjedokinja JE neosnovano ističe da je zbog izostanaka tužiteljice sa posla zbog bolovanja i neplaćenih godišnjih odmora koje je istoj odobravao poslodavac bio razlog zbog kojeg se tužiteljicu nije moglo pripremiti za polaganje ovlaštenja nakon dužeg odsustva. Također je irelevantna i činjenica koju spominje svjedokinja JE u iskazu kad ističe da je kad je tuženik odobrio tužiteljici neplaćeni dopust da je za tužiteljicu osigurana zamjena na način da je blagajnica postala financijska savjetnica budući tuženik nije morao odobriti tužiteljici neplaćeni dopust, a pošto joj je odobrio neplaćeni dopust svojom voljom irelevantno je da je zbog toga osigurao istoj zamjenu. Iz iskaza svjedokinje JE je razvidno da je tužiteljica prilikom povratka s neplaćenog dopusta po nalogu poslodavca radila pomoćne poslove. Činjenica što svjedokinja JE ističe da je direktorica TEI prijavila tužiteljicu za obnovu ovlaštenja se ne može smatrati dokazanom budući tuženik u predmetni spis tijekom trajanja postupka nije dostavio nikakvu ispravu iz koje bi to proizlazilo. Također se i svjedokinja ZE, a koja je kod tuženika zaposlena kao financijski zastupnik na Direkciji financijskih institucija da se odluka o otkazu tužiteljici sastojala u tome da tužiteljica nije imala kontinuitet u poslovanju na svom radnom mjestu kod tuženika i potrebna ovlaštenja za rad-pouvoire, te da se tužiteljica nije mogla po povratku na radno mjesto nakon neplaćenog dopusta vratiti poslovima financijskog savjetnika jer su joj istekla za to potrebna ovlaštenja. Međutim, ovaj dio iskaza se ne može prihvatiti kao vjerodostojan i logičan upravo zbog činjenice koja proizlazi iz navedene činjenice što je citiranim Priručnikom za dodjelu pouvoira djelatnicima iz Sektora građanstva tužiteljici od strane poslodavca trebala biti omogućena odgovarajuća edukacija i priprema putem trening centra u Zagrebu i praktičan rad uz pomoć savjetnika-mentora koji bi joj prilikom povratka na radno mjesto financijskog savjetnika omogućili da se kvalitetno pripremu za obnovu ovlaštenja koja su tužiteljici istekla zbog dugotrajne odsutnosti s radnog mjesta. Tužiteljica je bila prisutna na radnom mjestu nakon neiskorištenih neplaćenih dopusta, te je u razdoblju njene prisutnosti tuženik imao mogućnost osigurati odgovarajuću edukaciju tužiteljice kako bi mogla pristupiti polaganju ovlaštenja, a isti to nije uradio već je putem direktorice HE odmah po povratku iste s prvog neplaćenog dopusta istoj odobrio korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 27 dana, a za koje vrijeme su tužiteljici zbog takvog postupanja tuženika istekla ovlaštenja za rad- pouvoiri. Iz navedenog je razvidno da je upravo tuženik svojim odobravanjem neplaćenih godišnjih odmora tužiteljici u razdoblju dužem od godine dana u dva navrata i još uz to redovnog godišnjeg odmora i sam utjecao na dugotrajnu odsutnost tužiteljice sa radnog mjesta tim više što je tužiteljica zbog zdravstvenog stanja koristila povremeno i bolovanja. Svjedok KE je također objasnio u iskazu koja je procedura koja kod tuženika mora prethoditi polaganju ovlaštenja pouvoira te je u tom smislu i iz iskaza istog razvidno da kad se osoba nakon dužeg izbivanja sa radnog mjesta vrati da treba položiti ovlaštenje-pouvoir, a da to ovlaštenje uključuje sve promjene koje su se dogodile za vrijeme odsustva te osobe, a posebno vezano za kreditni dio posla, te da osoba treba aktivirati svoj e-mail, te da se tek nakon toga polaže ispit provjere i to tek nakon što je osoba prošla edukaciju o navedenom, te je ovaj svjedok potvrdio činjenicu da kod tužiteljice nik ad nije došlo do polaganja navedenog. Iz iskaza svjedoka KE je razvidno da je tužiteljica trebala biti od ovlaštene osobe tuženika upućena na odgovarajuću edukaciju da bi uopće mogla pristupiti polaganju ovlaštenja. Međutim, iz iskaza istog je razvidno da nitko pa ni on osobno nije sastavio izvješće o radnjama koje su napravljene da bi se tužiteljici omogućile pripreme za polaganje puovara već da i on smatra da se tužiteljica nakon duže odsutnosti s radnog mjesta trebala educirati sama i na takav način pripremiti za polaganje ovlaštenja. Također je i iz iskaza svjedokinje ĐE razvidno da tuženik nije postupio u skladu sa onim što je utvrđeno tuženikovim internim pravilima i kao takvo navedeno u Priručniku za dodjelu pouvoira djelatnicima sektora građanstva budući je svjedokinja istakla da kad se osoba vrati nakon dužeg izbivanja s posla iz opravdanih razloga da se najprije mora upoznati sa službenom dokumentacijom na radnom mjestu financijskog savjetnika, te da mora vidjeti i proći svu tu dokumentaciju i da mora vidjeti i proći svu tu dokumentaciju i da mora imati i određeni broj obrađenih kreditnih zahtjeva da bi nakon toga mogla pristupiti polaganju ovlaštenja-pouvoira, a nakon svega toga da se osoba javlja direktoru koji joj određuje termin polaganja ovlaštenja. Iz spomenutih e-mailova između tužiteljice i TEI kao i iskaza svjedokinje HE je razvidno da tužiteljicu po povratku na posao sa neplaćenog dopusta nije uopće omogućeno da se upozna s promjenama na radnom mjestu financijskog savjetnika već su joj davani pomoćni poslovi-skeniranja dokumentacije, a svjedokinja ŽE je istakla da nakon što se tužiteljica vratila s neplaćenog dopusta kojeg joj je odobrio poslodavac da nije zatraženo da joj se postavi mentor već da u tom slučaju pomaže direktor i tim. Međutim, iz spomenutih e-mailova kojima se tužiteljica obraćala NE i RE je razvidno da ista nije imala nikakvu pomoć nakon povratka s dužeg izbivanja s neplaćenog dopusta niti odgovarajuću edukaciju, a pogotovo ne obradu kreditnih zahtjeva pa da zato nije niti mogla pristupiti polaganju potrebnih ovlaštenja za nastavak rada na radnom mjestu financijskog savjetnika. Sve navedeno je razvidno i iz iskaza saslušane tužiteljice koja je istakla da joj je u dva navrata odobren od strane poslodavca neplaćeni godišnji odmor i to za razdoblje od 01.02.2020.godine do 31.10.2020, te od 01.06.2022.godine do 31.05.2023.godine, a da joj zahtjev za odobrenje neplaćenog godišnjeg odmora za razdoblje od 01.07.2024.godine nije odobren već da je saznala da je dobila otkaz ugovora o radu, a koju da je poštom zaprimila. U odnosu na korištenje bolovanja ista je navela da je bolovanje koristila samo kad bi se pogoršalo stanje njenog jedinog zdravstvenog problema s koljenom, a obzirom da joj je ortoped istakao da će nakon operativnog zahvata na koljenu trebati oporavak 9 mjeseci da je tražila od poslodavca neplaćeni godišnji odmor koji joj je i odobren, te da je to uradila da ne izlaže poslodavca troškovima vezanim za bolovanje. Ista ističe da HZZO nije u odnosu na nju prekinuo bolovanje. Također iz iskaza er da iste proizlazi da zbog njene odsutnosti zbog bolovanja i neplaćenog dopusta nije bilo zastoja u poslu jer da su u njenog podružnici radila 3 financijska savjetnika. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da nakon što se vratila s prvog neplaćenog dopusta da joj je direktorica TEI rekla da se ne može vratiti na posao dok ne iskoristi godišnji odmor od 27 dana. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da kad se vratila s godišnjeg odmora od 27 dana da se obratila direktorici za daljnji plan kako bi nastavila raditi na svom radnom mjestu, ali da joj je direktorica rekla da su joj ukinuti puovari jer da je prošlo 12 mjeseci od njenog odsustva s posla, a da je ista to smatrala nepravednim jer da po povratku s neplaćenog dopusta nije imala namjeru koristiti godišnji odmor na kojeg ju je direktorica poslala već da je na isti poslana nalogom direktorice HE. Tužiteljica je u tom smislu navela da zbog isteka ovlaštenja nije mogla vršiti obradu kredita, a da je ostale poslove financijskog savjetnika mogla obavljati. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj TEI nije dozvoljavala da vrši obradu kreditnih zahtjeva već isključivo da radi poslove skeniranja dokumentacije. U odnosu na svoje zdravstveno stanje tužiteljica je istakla da njeno zdravstveno stanje nije trajnog karaktera, te da je izvršila operativni zahvat i obavila fizikalnu terapiju vezano za koljeno i da je to završetak liječenja. Istakla je ujedno da je već prvog dana po povratku s neplaćenog dopusta iskazala volju i inicijativu za radom i da je pitala za daljnje planove, te da je htjela usvojiti znanje vezano za sve izmjene na radnom mjestu, te da je polagala i module vezano za posao financijskog savjetnika. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se morala sama prijaviti trening centru a da direktorica nije odradila nikakve preduvjete za navedeno. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da se obraćala e-mailovima TEI sa upitom da joj dodjeli nekog da s njime prođe sve promjene vezano za obradu i unos kreditnih zahtjeva, te da joj je stavila do znanja da je već neko vrijeme prisutna na poslu i da se na taj način može pripremiti za polaganje ovlaštenja, ali da nije dobila nikakav odgovor. Tužiteljica navodi da je po odsutnosti s posla iz opravdanih razloga bila dovoljno dugo na radnom mjestu da se može pripremiti za polaganje ovlaštenja jer da je u vrijeme prisutnosti na radnom mjestu položila 15 modula koji uključuju 500 stranica teksta kao i Mifid I i II.

24. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku, te iskaza navedenih saslušanih svjedoka i tužiteljice kao nedvojbeno utvrđena činjenica da je tužiteljici odlukom tuženika kao poslodavca, u dva navrata odobren neplaćeni dopust na zahtjev same tužiteljice i to u razdoblju od 01.02.2020.godine do 31.10.2020.godine, te od 01.06.2022.godine do 31.05.2023.godine, a da je tužiteljica po potrebi koristila i bolovanje radi zdravstvenog stanja iz opravdanih razloga kao i da je na zahtjev direktorice tuženika TEI postavila zahtjev za godišnji odmor u trajanju od 27 dana. Nije sporno da su tužiteljici zbog odsutnosti duže od 12 mjeseci ukinuta ovlaštenja-pouvoiri zbog kojih ista nije mogla obavljati svoj posao financijskog savjetnika jer nije mogla vršiti obradu kreditnih zahtjeva. Međutim, iz pregledanih e- mailova sadržanih u predmetnom spisu između tužiteljice i NE, te tužiteljice i TEI, kao i iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka u ovom postupku je ovaj sud utvrdio da se tužiteljica vraćala na rad nakon neplaćenih godišnjih odmora odobrenih od strane poslodavca, kao i godišnjeg odmora od 27 dana kojeg joj je odobrio poslodavac, te sa bolovanja, te da se ista e-mailom obraćala direktorici savjetodavnog centra odmah nakon isteka prvog neplaćenog dopusta sa zahtjevom da definiraju sve što je potrebno vezano za pripremu tužiteljice za polaganje ovlaštenje-pouvoira koji su tužiteljici prethodno istekli zbog dugotrajnog odsustva, te je iz navedenih e-mailova između tužiteljice i TEI razvidno da je tužiteljica iskazala izrazitu volju prilikom povratka na radno mjesto nakon dužeg odsustva da savlada sve što je potrebno vezano za potrebnu edukaciju koja prethodi polaganju pouvoira-ovlaštenja, ali nije dobila nikakav odgovor na upite upućene prema TEI, tadašnjoj direktorici savjetodavnog centra. Iz iskaza svjedokinje ZE financijske zastupnice na Direkciji financijskih institucija, JE zamjenice direktorice sektora za upravljanje ljudskih potencijalima, TEI, nekadašnje direktorice savjetodavnog centra Split, svjedokinje ŽE, voditeljice Savjetodavnog centra Split od 2022.godine, te KE, direktora regionalne direkcije kod tuženika proizlazi da su isti kao nadležne osobe kod tuženika smatrali da tužiteljica zbog dugotrajnih izostanaka s radnog mjesta financijskog savjetnika nije imala dovoljno vremena da se kvalitetno pripremi za polaganje ovlaštenja-pouvoira, a što su navodili kao osnovni razlog za osobni uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici, a što ovaj sud smatra da je kontradiktorno njihovim tvrdnjama da se tužiteljica prilikom povratka na radno mjesto financijskog savjetnika nakon duže odsutnosti sama trebala uputiti u sve promjene koje su nastale na njenom mjestu i sama provesti edukaciju koja je trebala prethoditi ponovnom polaganju ovlaštenja od strane tužiteljice. Međutim, ovaj sud smatra da je iz svih iskaza u ovom postupku, cjelokupne dokumentacije u spisu, kao i uvjeta koji su propisani internim Priručnikom tuženika za dodjelu pouvoira djelatnicima Sektora građanstva nedvojbeno proizlazi da tužiteljici po povratku na rad nisu bili osigurani uvjeti za ponovno uključivanje u radni proces na radnom mjestu financijskog savjetnika. Istoj nije bio dodjeljen mentor koji će istu uputiti u relevantnu dokumentaciju i sve promjene u poslovanju, direktorica savjetodavnog centra je nije obavijestila vezano za prijavu na edukaciju niti joj je dala naputke što treba raditi pa iz navedenog proizlazi da ista nije imala mentora, da tuženik kao poslodavac nije provodio nikakvu edukaciju tužiteljice vezano za njeno radno mjesto financijskog savjetnika, da je ista po povratku na radno mjesto uglavnom radila pomoćne poslove skeniranja po nalogu direktorice TEI. Također iz provedenih dokaza proizlazi da time što je tužiteljici nakon povratka na radno mjesto financijskog savjetnika nakon prvog neplaćenog dopusta odobren od strane poslodavca godišnji odmor od 27 dana da je je zapravo sam poslodavac prvo odobravanjem neplaćenog dopusta, a potom i nepotrebnim odobravanjem godišnjeg odmora nakon prvog neplaćenog dopusta u trajanju od 27 dana, a potom i odobravanjem drugog neplaćenog dopusta na zahtjev tužiteljice većim dijelom sam doprinio tome da su tužiteljici zbog dužeg odsustva s radnog mjesta ukinuta ovlaštenja za rad na mjestu financijskog savjetnika-pouvoiri, a zbog čega je tužiteljica bila primorana po povratku na radno mjesto pristupiti edukaciji, upoznati se sa svim promjenama, polagati module, a što nije bila u mogućnosti ostvariti jer joj poslodavac nije omogućio odgovarajuću edukaciju. Radi svega navedenog ovaj sud smatra da tuženik kao poslodavca tužiteljici prilikom povratka s dugotrajnog odsustva s radnog mjesta nije na odgovarajući propisani način omogućio uključivanje u radni proces jer joj nije omogućio adekvatnu pripremu za ponovno polaganje ovlaštenja. Iz interne dokumentacije tuženika, naročito spomenutog Priručnika za dodjelu pouvoira djelatnicima Sektora građanstva proizlazi kako su zaposlenici koji su izbivali s rada dulje od 12 mjeseci obvezni proći određeni program edukacije, uključujući rad s mentorom, sudjelovanje u radu s klijentima te polaganje odgovarajućih modula prije pristupanja ispitu za ovlaštenja. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je tužiteljici omogućio provedbu takvog programa, niti je istoj dao jasne upute za ispunjenje navedenih uvjeta. Iz navedene priložene e-mail komunikacije je razvidno da se tužiteljica obraćala nadređenima sa zahtjevom za uputama o daljnjem radu i organizaciji edukacije vezano za pripremu za polaganje ovlaštenja, ali da nije dobila konkretne odgovore. Navedeno upućuje na zaključak da je tužiteljica iskazala spremnost za rad i ispunjavanje svojih obveza. U odnosu na navedene navode svjedoka ZE, JE, TEI, ŽE i KE koji ističu u iskazima da se tužiteljica trebala samostalno uputiti u sve promjene i u tom smislu samostalno educirati za polaganje ovlaštenja ovaj sud ne prihvaća te tvrdnje budući su te tvrdnje u suprotnosti s navedenim internim pravilima utvrđenim od samog tuženika, a vezano za uvjete koje djelatnici koji su izostali dulje od 12 mjeseci trebaju ispuniti da bi mogli pristupiti polaganju ovlaštenja, a navedeno je protivno i navedenom internom pravilu tuženiku u kojem je decidirano navedeno da direktor savjetodavnog centra incira dodjeluju ovlaštenja, te daje informacije o edukacijama, a što je sve propisano u tuženikovom Priručniku za dodjelu pouvoira djelatnicima Sektora građanstva. Također tuženik je prilikom davanja osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici postupio i odredbi članka 150.stavka 1. ZR-a kojom je propisano da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Iz iskaza saslušane svjedokinje ZE je razvidno da je tuženik Radničkom vijeću prije donošenja navedene namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici dostavio samo prijedlog odluke o otkazu zbog čega radničko vijeće nije moglo donijeti valjano informirano mišljenje premda je dalo suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu, a što predstavlja povredu postupka savjetovanja i postupanje protivno odredbi članka 150.stavka 1. ZR-a budući Radničko vijeće temeljem prijedloga namjeravane odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici nije moglo donijeti valjanu odluku bez da raspolaže svom relevantnom dokumentacijom prije samog odlučivanja. Iz iskaza svjedokinje ZE proizlazi da je Radničko vijeće raspolagalo samo prijedlogom za davanje suglasnosti na namjeravanu odluku o otkazu bez ikakve dokumentacije., a također iz iskaza iste proizlazi da Radničko vijeće nije raspolagalo ni medicinskom dokumentacijom tužiteljice u trenutku kad je davalo suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu.

25. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da tuženik u ovom postupku nije dokazao postojanje zakonom opravdanih razloga za davanje osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici jer eventualna nemogućnost tužiteljice za obavljanje svih poslova financijskog savjetnika (npr. obrada kreditnih zahtjeva) zbog nepolaganja odgovarajućih ovlaštenja nije posljedica nikakvih osobnih svojstava tužiteljice ili tužiteljičinih sposobnosti, već je riječ o propustima tuženika u organizaciji rada budući tuženik tužiteljici putem nadležne osobe nije osigurao pristup edukaciji i provjeri koja je trebala prethoditi polaganju ovlaštenja, niti je tuženik pružio sudu ijedan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću mogao izvesti zaključak da je omogućio tužiteljici pripremu- edukaciju potrebnu za polaganje ovlaštenja niti da je istu prijavio na edukaciju, niti da joj je dodjelio mentora, a posebice sudu ne prileže nijedan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću mogao izvesti zaključak da je tužiteljica prijavljena za polaganje ovlaštenja za radno mjesto financijskog savjetnika. U navedenom smislu se radi o propustima tuženika koji nije omogućio tužiteljici da obavlja posao financijskog savjetnike, dok zdravstveno stanje tužiteljice nije bilo trajne naravi da bi tužiteljicu kao takvo onemogućilo u obavljanju posla financijskog savjetnika.

26. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te je utvrđeno da je nedopuštena odluka tuženika o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13.03.2024.godine, te da je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto financijskog savjetnika sukladno odredbi članka 124.stavka 1. ZR-a i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

27. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom tuženik joj je sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove. U navedenom tužiteljicu kao opravdana, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7. točki 2. OT-a u iznosu od 250 bodova , te za svaku daljnju radnju po 50 bodova i to za zastupanje na ročištu od 05.09.2024.godine u iznosu od 50 bodova; za sastav podneska od 19.09.2024.godine u iznosu od 50 bodova; za sastav podneska od 23.10.2024.godine u iznosu od 50 bodova; za zastupanje na ročištu od 10.03.2025.godine u iznosu od 50 bodova; za sastav podneska od 25.03.2025.godine u iznosu od 50 bodova; za zastupanje na ročištu od 13.06.2026.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska 17.09.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 03.10.2025.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 30.12.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 26.01.2026.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 09.02.2026.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 13.02.2026.godine u iznosu od 50 bodova; a što ukupno iznosi 850 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.700,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 425,00 Eur ukupno iznosi 2.125,00 Eur-a a koji iznos tužiteljicu pripada na ime parničnih troškova zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 23. ožujka 2026.

SUDAC

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćniku

2/ tuženiku - po punomoćniku