Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-34/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika VINDON d.o.o., Slavonski Brod, Lučka ulica 4, OIB: 89230529680, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Buterin & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, vraćanja na rad i naknade štete, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave dana 19. veljače 2026. godine, u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, a presude javno objavljene dana 23. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj se odbija sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika VINDON d.o.o. o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od dana 9. srpnja 2025. godine.

II. Nalaže se tuženiku VINDON d.o.o. da tužitelja FĐ vrati na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora o radu, kao i da mu nadoknadi izgubljenu zaradu od trenutka otkaza do vraćanja na posao.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe"

II. Nalaže se tužitelju FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku VINDON d.o.o., Slavonski Brod, Lučka ulica 4, OIB: 89230529680isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR, u roku od 15 dana

III. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu, navodeći da je kod tuženika bio u radnom odnosu neprekidno više od 21 godine (od 2004. godine) te da do listopada 2024. nikada nije imao nikakvih opomena. Osporava razloge za otkaz navodeći da se događaj od 5. srpnja 2025. nije odvio kako je opisano u Odluci o otkazu. Ističe da je tijekom pauze ušao u garderobu uzeti stvari, a radnik JĐ sjedio je ispred njegovog ormarića i ignorirao njegove molbe da se pomakne. Budući da je JĐ strani radnik koji ne razumije hrvatski, tužitelj ga je lagano dotaknuo desnom nogom po ruci isključivo kako bi privukao pažnju, noseći pritom stvari u rukama, bez ikakve namjere fizičkog napada. Tvrdi da je Zapisnik o obrani sastavl jen neistinito i da ne odražava njegovu usmenu izjavu, zbog čega ga je odbio potpisati. Konačno, tužitelj smatra otkaz ništetnim jer poslodavac nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem prema čl. 150. ZOR-a

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu, navodeći da je tužitelj počinio osobito tešku povredu radne obveze fizičkim napadom na kolegu. Navod i da je tužitelj ničim izazvan udario JĐ đonom desne cipele u desno rame dok je ovaj sjedio, o čemu svjedoči vidljiv trag cipele na bijeloj radnoj odjeći napadnutog radnika. Tuženik ističe da je Chaudharyjeva izjava potvrđena od strane šest svjedoka. Također naglašava da je tužitelj već bio pod disciplinskom mjerom Opomene pred otkaz od 25. listopada 2024. zbog verbalnog i fizičkog napada na nadređenog EĐ, kojem je tada i prijetio. Glede savjetovanja, tuženik pojašnjava da kod njih nije utemeljeno radničko vijeće niti djeluje sindikat, pa stoga zakonska obveza savjetovanja nije postojala

3. Između stranaka je nesporno da je tužitelj bio u radnom odnosu i da mu je otkazan ugovor o radu. Sporna je zakonitost razloga za otkaz. Sukladno čl. 135. st. 3. Zakona o radu, teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu

4. U postupku su provedeni dokazi i to čitanje i uvid u odluku o redovitom otkazu ugovora o radu broj OT-01/2025 od 9. srpnja 2025. godine, zahtjev za zaštitu prava od 24. srpnja 2025. godine, potvrdu o primitku pošiljke od 28. srpnja 2025. godine, opomenu pred otkaz ugovora o radu broj OP-04/2024 od 25. listopada 2024. godine, zapisnik povodom davanja izjave radnika od 8. srpnja 2025. godine, izjavu radnika JĐ od 7. srpnja 2025. godine, službenu bilješku o uručenju odluke o otkazu od 9. srpnja 2025. godine, zapisnik o kršenju radne discipline od 5. srpnja 2025. godine, zapisnik o kršenju radne discipline od 9. listopada 2024. godine, zapisnik povodom davanja izjave radnika od 11. listopada 2024. godine, pravilnik o radu tuženika od 29. lipnja 2023. godine te ugovor o radu od 31. siječnja 2023. godine, a radi utvrđenja opravdanosti otkaznih razloga saslušan je tužitelj FĐ kao stranka te svjedoci GĐ i BĐ.

5. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Uvidom i čitanjem ugovora o radu od 31. siječnja 2023. godine utvrđeno je da je tužitelj zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme na poslovima poslužioca na liniji vješanja peradi, uz navod u obrazloženju odluke o otkazu da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu bio neprekidno od 24. srpnja 2004. godine.

7. Uvidom i čitanjem Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika broj OT-01/2025 od 9. srpnja 2025. godine utvrđeno je da je ista donesena temeljem članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu i članka 96. Pravilnika o radu tuženika. Tom je odlukom tužitelju FĐ otkazan ugovor o radu sklopljen dana 31. siječnja 2023. godine na neodređeno vrijeme, uz otkazni rok u trajanju od jedan mjesec i dva tjedna. U obrazloženju odluke navedeno je da je tužitelj dana 5. srpnja 2025. godine, za vrijeme pauze u glavnoj muškoj garderobi, desnom nogom udario u desno rame zaposlenika JĐ koji je sjedio na klupi ispred tužiteljeva garderobnog ormarića. Istaknuto je kako je na bijeloj radnoj odjeći JĐ ostao vidljiv trag cipele u području desnog ramena, a napad je prijavljen upravitelju proizvodnje. Poslodavac je utvrdio da je tužitelj takvim postupanjem počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa propisanu člankom 96. Pravilnika o radu tuženika, i to fizički napad na drugog radnika (točka 2) te grubo i neuljudno ponašanje prema suradnicima (točka 23). Također je utvrđeno da je radniku već ranije, 25. listopada 2024. godine, izrečena mjera Opomene pred otkaz pod brojem OP -04/2024 zbog verbalnog i fizičkog napada na organizatora EĐ. Zbog ponovljenog kršenja radne discipline i gubitka povjerenja, poslodavac je ocijenio da nastavak radnog odnosa više nije moguć.

8. Protiv navedene Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, a na temelju odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), tužitelj je putem punomoćnika podnio zahtjev za zaštitu prava dana 24. srpnja 2025. godine. Navedeni zahtjev tuženik je zaprimio dana 28. srpnja 2025. godine. Utvrđeno je da se tuženik na podneseni zahtjev za zaštitu prava nije očitovao u zakonskom roku. Slijedom toga, tužitelj je dana 26. kolovoza 2025. godine podnio predmetnu tužbu ovom sudu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza.

9. Uvidom i čitanjem zahtjeva za zaštitu prava od 23. srpnja 2025. godine utvrđeno je da je tužitelj putem punomoćnika pravodobno osporio odluku o otkazu, navodeći da se sporni događaj nije dogodio na opisani način, da nije bilo fizičkog napada već isključivo pokušaj skretanja pozornosti stranom radniku laganim dodirom noge po ruci te da je zapisnik o njegovoj izjavi neistinito sastavljen zbog čega ga je odbio potpisati.

10. Uvidom i čitanjem potvrde o primitku pošiljke broj RG889025569HR od 28. srpnja 2025. godine utvrđeno je da je tuženik zaprimio zahtjev za zaštitu prava navedenog dana u 13:22 sati, što potvrđuje da je zahtjev podnesen unutar zakonskog roka od 15 dana.

11. Uvidom i čitanjem opomene pred otkaz ugovora o radu broj OP -04/2024 od 25. listopada 2024. godine utvrđeno je da je tužitelju izrečena mjera upozorenja zbog povreda radne discipline iz članka 96. Pravilnika o radu tuženika, točnije zbog fizičkog i verbalnog napada na organizatora EĐ dana 8. listopada 2024. godine, kojom prilikom je radnik izričito upozoren na mogućnost otkaza u slučaju ponovljenog kršenja obveza.

12. Uvidom i čitanjem zapisnika povodom davanja izjave radnika od 8. srpnja 2025. godine utvrđeno je da je tužitelj u uredu poslodavca priznao kako je đonom desne cipele udario JĐ u desno rame jer mu se žurilo, a radnik je sjedio ispred njegovog ormarića i nije reagirao na molbe da se pomakne, uz navod tužitelja da se "samo zezao" i zabilješku da je nakon iznošenja obrane odbio potpisati zapisnik.

13. Uvidom i čitanjem izjave radnika JĐ od 7. srpnja 2025. godine utvrđeno je da je imenovani radnik opisao kako ga je tužitelj ničim izazvan udario nogom u rame dok je sjedio u garderobi i čekao početak smjene, što je uzrokovalo njegovo odmicanje, nakon čega ga je tužitelj navodno ponovno napao, a što su prema navodima izjave potvrdili i drugi radnici u garderobi.

14. Uvidom i čitanjem službene bilješke o uručenju odluke o otkazu od 9. srpnja 2025. godine utvrđeno je da su svjedoci GĐ, TĐ i EĐ potvrdili kako je tužitelju prezentirana odluka o otkazu i njezini razlozi, pri čemu je tužitelj odbio potpisati njezino zaprimanje, ali je fizički preuzeo jedan primjerak odluke.

15. Uvidom i čitanjem zapisnika o kršenju radne discipline od 5. srpnja 2025. godine utvrđeno je da je upravitelj proizvodnje Dominik Petričević evidentirao prijavu skupine stranih radnika o fizičkom napadu tužitelja na JĐ neposredno nakon događaja, što je poslužilo kao osnova za pokretanje disciplinskog postupka.

16. Uvidom i čitanjem Pravilnika o radu tuženika od 29. lipnja 2023. godine utvrđeno je da članak 96. stavak 1. točka 2. definira fizički i verbalni napad na drugog radnika kao povredu obveza iz radnog odnosa, dok točka 23. propisuje grubo i neuljudno ponašanje prema suradnicima, strankama ili kupcima kao osnovu za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem.

17. Uvidom i čitanjem zapisnika o kršenju radne discipline od 9. listopada 2024. godine te zapisnika povodom davanja izjave radnika od 11. listopada 2024. godine utvrđene su činjenične okolnosti incidenta s organizatorom EĐ, u kojima je zabilježeno da je tužitelj priznao kako je uhvatio nadređenog rukama za prsa i gurnuo ga nakon verbalne prepirke oko povratka na radno mjesto.

18. Tužitelj u svom iskazu u bitnome je naveo da je kod tuženika bio zaposlen neprekidno 21 godinu, sve do srpnja 2025. godine kada je dobio otkaz. Osporava navode iz odluke o otkazu, ističući da nije bilo fizičkog napada na stranog radnika JĐ. Pojasnio je da je tijekom pauze došao do svog ormarića u garderobi, ali je radnik sjedio ispred njega i nije se htio maknuti niti je reagirao na njegove usmene molbe, vjerojatno zato što ne razumije hrvatski jezik. Naveo je kako je radnika, dok je u rukama nosio stvari, čizme i rukavice, isključivo gurnuo nogom kako bi mu skrenuo pozornost, ali ga nije udario. Svjestan je da takvo ponašanje nije uobičajeno i izrazio je žaljenje zbog toga. Glede zapisnika o obrani, izjavio je da je telefonskim putem davao izjavu gospođi iz pravne službe, ali da je odbio potpisati zapisnik jer nije istinito sastavljen i nije odražavao njegove stvarne riječi. Vezano uz prijašnju opomenu iz 2024. godine, naveo je da mu je tada nadređeni "opsovao mater", što ga je uznemirilo i uzrokovalo mu visoki tlak, zbog čega je tada tražio liječničku pomoć.

19. Svjedok GĐ, voditelj zaštite na radu kod tuženika, u svom iskazu je naveo da je bio nazočan kada su strani radnici prijavili incident upravitelju proizvodnje. Izjavio je kako je na JĐ jasno vidio otisak cipele na bijeloj bluzi u predjelu desnog ramena, što je potvrdio i upravitelj Petričević. Potvrdio je da je bio prisutan u uredu tijekom tužiteljeva telefonskog davanja izjave pravnoj službi, pri čemu je tužitelj prvo nijekao udarac, ali je na kraju priznao da je radnika "možda malo odgurnuo". Također je naveo da je tužitelj bio upoznat s razlozima otkaza pri uručenju odluke, ali je odbio potpisati primitak i zapisnik o iznošenju obrane, iako je jedan primjerak odluke preuzeo. Svjedok je istaknuo da mu je poznato problematično ponašanje tužitelja od ranije, kada je napao nadređenog organizatora EĐ.

20. Svjedokinja BĐ, zaposlenica u pravnoj službi, u svom iskazu je navela da je telefonski razgovarala s tužiteljem radi uzimanja njegove izjave o događaju od 5. srpnja 2025. godine. Izjavila je kako joj je tužitelj tijekom tog razgovora priznao da je nogom udario kolegu JĐ u desno rame jer mu se žurilo uzeti opremu, a radnik mu je smetao. Prema njezinim riječima, tužitelj je u izjavi dodao da se "samo zezao" i da mu nije bila namjera nekoga ozlijediti. Svjedokinja je pojasnila da je na temelju te usmene izjave sastavila zapisnik i poslala ga GĐ na potpis, ali ga je tužitelj odbio potpisati. Također je potvrdila da je tužitelj ranije bio disciplinski kažnjen opomenom pred otkaz zbog fizičkog napada na organizatora EĐ, kojem je tada navodno i prijetio da će ga "napasti poslije posla".

21. Sud je izvršio ocjenu dokaza i iskaza, pri čemu je u potpunosti poklonio vjeru iskazima svjedoka GĐ i BĐ. Njihovi iskazi su ocijenjeni kao logični, uvjerljivi i međusobno suglasni, a dodatno su potkrijepljeni materijalnim dokazima. Sud je iskaz tužitelja ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem negira udarac, smatrajući da je takav iskaz usmjeren isključivo na izbjegavanje radno - pravne odgovornosti. Postojanje ranije opomene pred otkaz za sličan incident s nadređenim potvrđuje sklonost tužitelja neprimjerenom ophođenju, što je kod poslodavca opravdano dovelo do gubitka povjerenja i nemogućnosti nastavka radnog odnosa.

22. U čl. 135. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanog opravdanog razloga za otkaz na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. U konkretnom slučaju poslodavac, ovdje tuženik je otkazao ugovor o radu radniku, ovdje tužitelju, pa je na poslodavcu teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu.

23. Odredbom članka 119. stavka 2. Zakona o radu propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U predmetnom postupku sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti postupio sukladno citiranoj odredbi budući da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane dana 8. srpnja 2025. godine, dakle prije donošenja Odluke o otkazu. Iz dokumentacije u spisu i iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj u sjedištu tuženika iznio svoje viđenje događaja od 5. srpnja 2025. godine, pri čemu je davanju izjave osobno nazočio voditelj službe zaštite na radu GĐ, dok su predstavnice pravne službe BĐ i SĐ bile prisutne putem telefona. Iako tužitelj u tužbi i zahtjevu za zaštitu prava navodi da je zapisnik o obrani sastavljen neistinito i da ne odgovara njegovoj usmenoj izjavi, zbog čega ga je odbio potpisati, sud je takve navode ocijenio neosnovanima. Naime, nazočni svjedoci potvrdili su da zapisnik vjerno prenosi tužiteljeve riječi u kojima je priznao fizički kontakt đonom cipele s ramenom kolege, uz opasku da se "samo zezao".

24. Odredbom članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa, što se definira kao otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. U predmetnom postupku sud je utvrdio da su u cijelosti ispunjeni uvjeti za primjenu navedene zakonske odredbe, budući da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz u skrivljenom ponašanju tužitelja. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj dana 5. srpnja 2025. godine u garderobi počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa fizičkim napadom na kolegu JĐ, kojeg je desnom nogom udario u rame, što je potvrđeno vidljivim tragom cipele na radnoj odjeći i iskazima nazočnih svjedoka. Budući da je tužitelju ranije, 25. listopada 2024. godine, već bila izrečena mjera opomene pred otkaz zbog sličnog verbalnog i fizičkog napada na nadređenog organizatora, njegovo ponovljeno neprimjereno i nasilno ophođenje prema suradnicima predstavlja opravdan razlog za gubitak povjerenja i prestanak radnog odnosa sukladno citiranom članku 115. stavku 1. točki 3. Zakona o radu.

25. Zaključak je ovog suda da ponašanje radnika opisano u odluci u otkazu i utvrđeno u ovom postupku predstavlja opravdan razlog za otkaz. Sud je utvrdio da je tuženik, sukladno teretu dokazivanja iz članka 135. stavka 3. Zakona o radu, u cijelosti dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika. Ključni dokaz u postupku predstavlja utvrđeni otisak đona cipele na bijeloj radnoj bluzi JĐ u predjelu desnog ramena, što objektivno i nedvojbeno demantira tužiteljeve navode o blagom doticaju nogom radi skretanja pozornosti te potvrđuje da se radilo o fizičkom napadu koji prelazi granice uobičajene komunikacije. Posebnu težinu ovom slučaju daje postojanje kontinuiteta neprimjerenog ponašanja tužitelja, budući da mu je prethodno, 25. listopada 2024. godine, već bila izrečena mjera opomene pred otkaz zbog istovrsne povrede, odnosno verbalnog i fizičkog napada na nadređenog organizatora. Sud nalazi da je poslodavac u cijelosti poštovao zakonski postupak propisan člankom 119. stavkom 2. Zakona o radu jer je tužitelju prije donošenja konačne odluke omogućeno iznošenje obrane na zapisnik. Subjektivni osjećaj tužitelja da se radilo o zezanciji ili da je postupio uslijed stresa ne može opravdati fizičku agresiju prema kolegama na radnom mjestu niti umanjiti težinu povrede koja je dovela do potpunog i opravdanog gubitka povjerenja poslodavca. Slijedom iznesenog, sve utvrđene činjenice potvrđuju da je odluka o otkazu bila opravdana i zakonita, zbog čega su tužbeni zahtjevi za utvrđenjem otkaza nedopuštenim, vraćanjem na rad i naknadom štete ocijenjeni kao u cijelosti neosnovani.

26. Navodi tužitelja o ništetnosti odluke zbog kršenja članka 150. Zakona o radu odbačeni su kao neosnovani jer je u postupku utvrđeno da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće niti djeluje sindikat, a tužitelj nije ponudio dokaz o postojanju takvog tijela, pa stoga zakonska obveza savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu za tuženika nije postojala

27. S obzirom na to da je ovaj sud, nakon provedenog dokaznog postupka i ocjene svih izvedenih dokaza, utvrdio da je razlog poslodavca za donošenje Odluke o otkazu bio opravdan, a sama procedura otkazivanja zakonita, tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ocijenjen je neosnovanim. Budući da zahtjevi tužitelja za vraćanje na rad te naknadu izgubljene zarade (štete) izravno ovise o utvrđenju nedopuštenosti otkaza kao prethodnom pitanju, analogno odbijanju glavnog zahtjeva, sud je kao neosnovane odbio i ostale tužbene zahtjeve pod točkama II. i III. izreke presude. Naime, kako je utvrđeno da je radni odnos prestao na dopušten i zakonit način sukladno odredbama Zakona o radu, ne postoje pravne pretpostavke za reintegraciju tužitelja u proces rada kod tuženika, niti postoji pravna osnova za obvezivanje tuženika na isplatu izgubljene zarade za razdoblje nakon prestanka ugovora o radu.

28. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je protivnoj stranci, ovdje tuženiku, nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tuženik je pravodobno zatražio naknadu troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife, u postupcima iz radnih odnosa koji se odnose na poništenje otkaza, odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća do četiri radnje poduzete u prvostupanjskom postupku. Vrijednost od 250 bodova iznosi 500,00 EUR, na što se, sukladno zakonskim propisima, obračunava porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 125,00 EUR, što ukupno čini iznos od 625,00 EUR.

29. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 23. ožujka 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku