P-2114/2019-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužitelja ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon provedene usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 13.veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 23.ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 6.380,26

EUR (šesttisućatristoosamdeseteuraidvadesetšestcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 8,58 EUR od 28.11.2007. godine

- na iznos od 7,46 EUR od 13.12.2007. godine

do 31.prosinca 2007. godine, po kamatnoj stopi od 15% godišnje, sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj 72/02), a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- na iznos od 11,91 EUR od 22.01.2008. godine

- na iznos od 14,35 EUR od 26.02.2008. godine

- na iznos od 18,55 EUR od 19.03.2008. godine

- na iznos od 12,25 EUR od 08.04.2008. godine

- na iznos od 11,94 EUR od 03.06.2008. godine

- na iznos od 15,04 EUR od 07.07.2008. godine

- na iznos od 10,49 EUR od 06.08.2008. godine

- na iznos od 10,72 EUR od 05.09.2008. godine

- na iznos od 13,42 EUR od 06.10.2008. godine

- na iznos od 33,81 EUR od 06.11.2008. godine

- na iznos od 20,15 EUR od 06.12.2008. godine

- na iznos od 37,53 EUR od 12.01.2009. godine

- na iznos od 40,19 EUR od 05.02.2009. godine

- na iznos od 41,39 EUR od 09.03.2009. godine

- na iznos od 45,21 EUR od 03.04.2009. godine

- na iznos od 45,86 EUR od 30.04.2009. godine

- na iznos od 40,64 EUR od 08.06.2009. godine

- na iznos od 36,80 EUR od 06.07.2009. godine

- na iznos od 37,82 EUR od 10.08.2009. godine

- na iznos od 39,84 EUR od 09.09.2009. godine

- na iznos od 39,67 EUR od 07.10.2009. godine

- na iznos od 37,62 EUR od 05.11.2009. godine

- na iznos od 41,46 EUR od 07.12.2009. godine

- na iznos od 44,55 EUR od 11.01.2010. godine

- na iznos od 48,92 EUR od 04.02.2010. godine

- na iznos od 47,92 EUR od 02.04.2010. godine

- na iznos od 53,86 EUR od 02.04.2010. godine

- na iznos od 52,74 EUR od 08.05.2010. godine

- na iznos od 54,94 EUR od 08.06.2010. godine

- na iznos od 73,96 EUR od 09.07.2010. godine

- na iznos od 70,05 EUR od 06.08.2010. godine

- na iznos od 82,01 EUR od 08.09.2010. godine

- na iznos od 77,88 EUR od 09.10.2010. godine

- na iznos od 71,22 EUR od 03.11.2010. godine

- na iznos od 85,26 EUR od 06.12.2010. godine

- na iznos od 103,12 EUR od 07.01.2011. godine

- na iznos od 90,47 EUR od 07.02.2011. godine

- na iznos od 94,90 EUR od 10.03.2011. godine

- na iznos od 89,27 EUR od 08.04.2011. godine

- na iznos od 90,28 EUR od 09.05.2011. godine

- na iznos od 114,21 EUR od 08.06.2011. godine

- na iznos od 116,54 EUR od 30.06.2011. godine

- na iznos od 135,12 EUR od 28.07.2011. godine

- na iznos od 124,88 EUR od 07.09.2011. godine

- na iznos od 113,69 EUR od 04.10.2011. godine

- na iznos od 108,83 EUR od 20.10.2011. godine

- na iznos od 107,97 EUR od 15.11.2011. godine

- na iznos od 113,25 EUR od 21.12.2011. godine

- na iznos od 117,86 EUR od 23.01.2012. godine

- na iznos od 118,48 EUR od 28.02.2012. godine

- na iznos od 115,29 EUR od 04.04.2012. godine

- na iznos od 117,45 EUR od 09.05.2012. godine

- na iznos od 118,92 EUR od 01.06.2012. godine

- na iznos od 116,44 EUR od 04.07.2012. godine

- na iznos od 117,09 EUR od 02.08.2012. godine

- na iznos od 115,23 EUR od 04.09.2012. godine

- na iznos od 111,22 EUR od 04.10.2012. godine

- na iznos od 115,51 EUR od 05.11.2012. godine

- na iznos od 117,56 EUR od 05.12.2012. godine

- na iznos od 116,11 EUR od 04.01.2013. godine

- na iznos od 108,05 EUR od 05.02.2013. godine

- na iznos od 114,89 EUR od 15.02.2013. godine

- na iznos od 115,50 EUR od 27.03.2013. godine

- na iznos od 112,81 EUR od 23.04.2013. godine

- na iznos od 104,45 EUR od 05.06.2013. godine

- na iznos od 104,24 EUR od 02.07.2013. godine

- na iznos od 106,29 EUR od 06.08.2013. godine

- na iznos od 109,58 EUR od 04.09.2013. godine

- na iznos od 114,15 EUR od 07.10.2013. godine

- na iznos od 111,79 EUR od 07.11.2013. godine

- na iznos od 113,45 EUR od 06.12.2013. godine

- na iznos od 115,35 EUR od 08.01.2014. godine

- na iznos od 116,51 EUR od 10.02.2014. godine

- na iznos od 119,00 EUR od 10.03.2014. godine

- na iznos od 118,19 EUR od 04.04.2014. godine

- na iznos od 115,44 EUR od 06.05.2014. godine

- na iznos od 114,56 EUR od 07.06.2014. godine

- na iznos od 114,96 EUR od 02.07.2014. godine

- na iznos od 115,35 EUR od 09.07.2014. godine

do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II.Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.383,83 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok se zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 491,17 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj ŽĐ dana 14.svibnja 2019. podnio je pred ovim sudom tužbu protiv tuženika tvrdeći da su ništetne ugovorne odredbe namjenskog solemniziranog ugovora o kreditu sklopljenog dana 03.srpnja 2007. sa tuženikom kao kreditorom, dakle članak 1., 2. i 7. Ugovora. Konkretno, odredbe ugovora za koje tvrdi da su ništetne odnose se na valutnu klauzulu kojom je glavnica vezana uz švicarski franak te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kao izravnu posljedicu ništetnosti navedenih odredbi nalazi pretplatu kreditne obveze u periodu od 23.kolovoza 2007. do 09.srpnja 2014. u ukupnom iznosu od 46.966,73 kn koji da je tuženik stekao bez pravne osnove.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio da bi ugovorna odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bila ništetna kako to tvrdi tužitelj. Naime, navodi su tužitelju prilikom sklapanja ugovora bili uručeni i opći akti kreditora kojima je propisan način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate. Razumijevanje i prihvat ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelj je potvrdio i javnom bilježniku prilikom solemnizacije. Time je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jasna, lako uočljiva i razumljiva. Naglašava i to da tužitelj ne opravdava zašto bi se imala primijeniti fiksna kamatna stopa kako to proizlazi iz obračuna utužene visine budući da nije ugovorena fiksna nego promjenjiva kamatna stopa pa bi se u najmanju ruku imala uzeti u obzir prosječna kamatna stopa na tržištu u utuženom razdoblju. U odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tuženik osporava da bi ista bila nepoštena i nezakonita. Navodi da sam Zakon o obveznim odnosima dozvoljava ugovaranje odredbe po kojoj se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti pri čemu je tužitelj bio informiran o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule pa je svojim potpisom prihvatio takvu odredbu. Navodi da kretanje tečaja CHF nije bila previdiva kategorija ni tuženiku te da tuženik nije postupao pri ugovaranju valutne klauzule protivno načelu savjesnosti i poštenja. Istaknuo je i prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta zbog proteka trogodišnjeg roka zastare od dospjelosti pojedinog davanja.

3.Na koncu osporio je i pozivanje tužitelja na utvrđenja iz odluka u slučaju Ž smatrajući da se ne radi o odlukama sa erga omnes učinkom već svaki potrošač mora svoje navode o povredi prava zasebno dokazivati.

4.U dokaznom postupku sud je pregledao priloženu dokumentaciju i to Ugovor o kreditu od 02.srpnja 2007. solemniziran po javnoj bilježnici Nevenki Kekez, broj OV- 6750/07 od 03.srpnja 2007., zahtjev za obradu kredita, knjigovodstvena kartica po partiji kredita broj 418-50-4227363. Saslušan je tužitelj te je provedeno financijsko vještačenje po vještakinji iz Centra za vještačenje d.o.o., Split Ines Lozić.

5.Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove po osnovi ugovornih odredbi ugovora o kreditu od 02.srpnja 2007. kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i promjenjiva kamatna stopa

7. Među parničnim strankama nije sporno da su 02.srpnja 2007. tuženik kao kreditor, i tužitelj kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu br.418-50-4227363 kojim je tužena banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 28.210,01 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita sa rokom otplate 84 mjeseca.

8. Kao prethodno pitanje potrebno je utvrditi jesu li ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i promjenjiva kamatna stopa odnosno posljedično tome je li osnovano novčano potraživanje tužiteljice s osnove razlike zbog promjene tečaja CHF, kao i da li je osnovan tuženikov prigovor zastare.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni ugovor sklopio sa bankom tuženika 2007. god. za namjenski kredit za kupnju automobila. Kredit je sklopljen u kunskoj protuvrijednosti CHF navodeći da se ne može sjetiti je li se radilo o promjenjivoj kamatnoj stopi budući mu ekonomija inače nije jača strana. Tada je bio zaposlen i primao redovitu plaću te je bio sposoban podići kredit. Htio je podići kredit u kojem će iznos mjesečne rate biti iznos koji će moći vraćati, maksimalno do iznosa 1/3 plaće. Interesirao se za najpovoljnije kredite i u banci su mu rekli da su najpovoljniji krediti u CHF i da svi podižu takve kredite. Nisu mu govorili o kamatnoj stopi ugovora, ali da jesu ne bi se razumio u to. Donesen mu je formular ugovora te ga je potpisao prethodno letimično provjerivši ga i to glede osnovnih podatak i iznosa mjesečne rate. Kada mu je službenik banke donio formular ugovora odnosno sastavljen ugovor nije mogao ništa mijenjati u ugovoru. Bio je kod javnog bilježnika radi solemnizacije ugovora, a javni bilježnik mu nije ništa govorio , podučavao ili upozoravao o ugovoru. Naveo je i to da mu je bilo jasno da je sklopio ugovor o kreditu u kunskoj vrijednosti CHF. Negdje godinu dana nakon što je uzeo kredit, mjesečna rata kredit počela je rasti pa porasla je sa 1.700,00 kn na 2.800,00 kn. Nastavio je redovito plaćati mjesečne rate dok nije u cijelosti otplatio kredit.

10. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li utužene ugovorne odredbe ništetne ili ne.

11.Odredbom članka 502.c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. U navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

13.Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je, pored ostaloga, da je tuženiku u razdoblju od 01. 01. 2004. do 31. 12. 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09; dalje: ZZP) i to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/09 to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14.Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

15.Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16.Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17.Dakle, ovaj sud obvezuju gore spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pa se ispravno tužitelj pozvala na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

18.Stoga ovaj sud smatra da su ništene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak, kao i odredbe vezane za promjenjivost kamatne stope, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja radi čega ih utvrđuje ništetenim.

19.Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF i valutne klauzule koje je odredbe Ugovora u ovom postupku su utvrđene ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

20.Kada je sud kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi to valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenoj ništetnoj odredi o valutnoj kaluzuli.

21.Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je pročitao nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije Ines Lozić.

22.U nalazu iz listopada 2025. sudska vještakinja za financije Ines Lozić iskazala je sljedeća utvrđenja

- da je ugovor o kreditu je sklopljen dana 02.07.2007. godine, te je isplaćen dana 05.07.2007. godine. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 5,49% godišnje. Otplata se odvija u jednakim mjesečnim anuitetima na rok otplate od 84 mjeseca.

- da je dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu bilo je 31.08.2007., u iznosu od 405,25 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo 1.787,27 kn, a sljedećih anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu.

- da je kreditor anuitete obračunavao u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a ne dan plaćanja stoga je i vještak u svom obračunu koristio ugovoreni tečaj na dan dospijeća

- da je u promatranom razdoblju došlo do promjene kamatnih stopa ( 5,49% godišnje do 31.10.2007., 6,45% godišnje do 30.04.2008., 6,75% godišnje do 28.02.2009., 7,75% godišnje do 30.06.2011., 7,50% godišnje do 30.09.2011. i 6,75% godišnje do kraja otplate kredita

- da je u promatranom razdoblju tečaj CHF oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita.

23.Nakon pregleda i analize dostupne dokumentacije te tabličnog prikaza vještakinja daje mišljenje uz pretpostavku da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj da je

- ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 6.383,03 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 1.330,06 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 5.052,97 EUR

- ukupan iznos koji je tužitelj manje platio zbog tečaja koji je bio niži u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita manje plaćen iznos od 2,77 EUR.

24. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 6.380,26 EUR i to:

- ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita iznosi ukupno 1.330,06 EUR

- ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita iznosi ukupno 5.050,20 EUR.

25.Podneskom od 21.studenog 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju ukupno potražujući iznos od 6.380,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja pojedinog anuiteta pa do isplate po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima za ostale odnose.

26. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu preplate po kreditu, no naglasio je da stranke ugovorile nisu ugovorile fiksni tečaj CHF niti fiksnu kamatnu stopu te da je iz uručenih otplatnih planova jasno vidljivo da je tužitelj mogao informacije o kretanju tečaja na dan dobiti korištenjem usluge RBA DIREKT pa ne bi bilo osnovano primjenjivati nepromjenjivi tečaj i kamatnu stopu kako je iskazano u vještvu budući je vještak prilikom izračuna koristio tečaj 1 CHF = 4,410301 HRK i kamatnu stopu od 5,49% godišnje za cjelokupno razdoblje otplate kredita.

27.Za navesti je da sud ne može konstruirati novu kamatnu stopu na temelju tuženikova prigovora. Takav model bi predstavljao stvaranje nove, hipotetske obveze koja ne proizlazi iz valjanog ugovora stranaka niti iz zakona, što je u suprotnosti s načelima restitucije i zaštite potrošača. Umjesto toga ima se primijeniti početno ugovorena kamatnu stopu kao svojevrstan fiksni element koji ostaje u ugovoru nakon što se iz njega ukloni ništetna odredba o promjenjivoj kamati. Time se održava pravna sigurnost i ravnoteža između stranaka, a ne stvara se nova tražbina koja strankama nikada nije bila dogovorena.

28.Posljedice ništetnosti uređene su odredbom čl.323.ZOO-a kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

29.Tužitelj ovom tužbom potražuje iznose koje (pret)platio po osnovi ugovornih odredbi ugovora o kredita o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u ukupnom iznosu od 6.380,26 EUR koje su proglašene ništetnima. Dakle, tužitelj potražuje povrat iznosa koji je platio tuženiku temeljem osnove (ugovor o kreditu) koja je naknadno otpala (utvrđenje ništetnosti). Time je za primijeniti odredbe ZOO- o stjecanju bez osnove.

30.Naime, sukladno odredbi članka 1111.st.1. i 3.ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, a obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

31.U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

32.Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je drugostupanjska presuda ( odluka Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.) u pogledu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a u pogledu jednostrane promjene kamatne stope dana 13. lipnja 2014.(odluka Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.) kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 14.svibnja 2019. to je jasno da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja pretplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

33. Dakle, nakon što je utvrđeno da je tužitelj tuženiku po osnovi ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi platio iznos od 6.380,26 EUR koje odredbe utvrđenjem ništetnosti predstavljaju osnovu koja je otpala, to je sud temeljem odredbe članka 1111.st.1. i 3.ZOO- a obvezao tuženika vratiti tužitelju navedeni iznos, kako je odlučeno u točki I.izreke.

34.Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta kako je iskazano u nalazu i mišljenju te je temeljem odredbe članka 1115.ZOO- dosuđeno kako je određeno u točki I.izreke presude.

35.Odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. i 8. ZOO-a.

28.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I.izreke presude.

29.Odredba o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.st.1.ZPP-a , Tbr.7.t.1., Tbr.8.t.1. i 4., Tbr.9.t.1 i 3., Tbr.46. i br.52.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa ) , Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ( Narodne novine 53/19, 92/21, 37/23, dalje Uredba). Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška istaknut do zaključenja glavne rasprave priznat je za iznos od 2.383,83 EUR. Priznati iznos odnosi se na :

- troškove odvjetničkog zastupanja i to trošak sastava tužbe, trošak sastava podneska od 07.svibnja 2024.,21.studenog 2025. trošak zastupanja na ročištu od 08.svibnja 2024., 18.rujna 2024., 13.veljače 2026., 14.svibnja 2025., svaka radnja po 250,00 EUR i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu do 125,00 EUR

- predujam troškova vještačenja u iznosu od 400,00 EUR

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu do 108,83 EUR ( 820,00 kn) plaćen 17. svibnja 2019. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine broj 51/2023) uvedeno je osobođenje od obveze plaćanja sudskih pristojbi u postupcima tužitelja pokrenutih na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Dakle, tužitelj nakon stupanja na snagu navedene izmjene više nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi u ovoj vrsti spora pa nije osnovan zahtjev za naknadu daljnih troškova ( 491,17 EUR) vezanih uz pristojbe pored onih priznatih.

30.Odluka o zateznim kamatama na priznati parnični trošak donijeta je temeljem čl.151.st.3.ZPP-a.

U Splitu, 23.ožujka 2026.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika