REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-173/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Područna ustrojstvena jedinica Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj UČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb, iznos od 299,04 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29.03.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnim rješenjem tužitelja, KLASA: UP/I-503-01/22-01/886, URBROJ: 338-21-02-02-22-05 od 20.09.2022. tuženoj utvrđen s danom 13.01.2010. prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe Zavoda, kao supruge nositelja osiguranja LČ, zasnovan dana 13.01.2010., da je tužena u razdoblju od 20.09.2017. do 20.09.2022. na teret tužitelja neopravdano koristila zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu od 299,04 € u razdoblju kada nije ostvarivala status zdravstveno osigurane osobe, da je prema čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN broj: 80/13, 137/13 98/19, 33/23), a u skladu s odredbom čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu, te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima, da tužena do dana pisanja ove tužbe nije podmirila dug iako je bila pozvana na podmirenje istog, da tužitelj potražuje kamate po isteku osmog dana od dana uručenja poziva za platež. Slijedom navedenoga, temeljem čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) predlaže don ijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže naznačeno u izreci ove presude.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan jer smatra da tužitelju ništa ne duguje, navodi da nije upoznata sa rješenjem tužitelja od 20.09.2022. koje je priloženo tužbi, za isto navodi da joj nije dostavljeno prije tužbe kao niti poziv za platež koji se navodi u tužbi, da joj je nelogično i bez pravne osnove da tužitelj sada potražuje utuženi iznos koji je prema navodima tužbe nastao prije donošenja i pravomoćnosti rješenja tužitelja na kojem temelji tužbu jer da je prema navodima tužbe tužena u razdoblju od 20.01.2010. do 20.09.2022. navodno koristila zdravstvenu zaštitu na teret tužitelja, dakle prije donošenja tog rješenja, odnosno prije gubitka predmetnog prava, da je protivno zakonu i europskim pravima konvencijama postupati na taj način i unatrag, u konkretnom slučaju unatrag 12 godina kako proizlazi iz rješenja tužitelja od 20.09.2022. ukidati određena stečena prava, posebice bez znanja korisnika. Tužena nadalje navodi da sve da je dug i osnovan, tužena nije u mogućnosti platiti utuženi dug jer se ona i obitelj nalaze u teškoj financijskoj i socijalnoj situaciji pa bi svaka obveza na plaćanje ugrozila njihovu egzistenciju, opreza radi ističe i prigovor zastarjelosti utuženog potraživanja, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i traži naknadu troškova postupka.

3. Tužitelj se podneskom od 05.02.2025. očitovao na navode iz odgovora na tužbu te u istom, u odnosu na prigovor tužene da nikad nije zaprimila rješenje tužitelja kao ni poziv za platež koji se navodi u tužbi, navodi da je isti u potpunosti neosnovan, da je tužitelj još u tužbi dostavio povratnice iz kojih je vidljivo da je tužena zaprimila poziv na plaćanje od 24.02.2023. kao i opomenu pred tužbu od 02.05.2023., ujedno uz podnesak dostavlja i povratnicu od 29.09.2022. na kojoj je vidljivo da je tuženoj dostavljeno rješenje KLASE: UP/I-503-01/22-01/886 od 20.09.2022. koje je postalo pravomoćno dana 19.10.2022. i kao takvo predstavlja prethodno pravno pitanje u ovom postupku, da je sve činjenice koje idu u prilog tuženoj ista mogla iznijeti u žalbenom postupku na gore citirano rješenje, da je na priloženim povratnicama vidljivo da su potpisi tužene identični onima iz odgovora na tužbu. Nadalje navodi da se tužena također obratila tužitelju i putem e-maila dana 03. srpnja 2023. u kojem moli da joj se dug otpiše zbog teške financijske situacije, da je tužena dakle itekako znala za postojanje dugovanja i prije podnošenja tužbe te da su u potpunosti neutemeljeni njeni navodi iz odgovora na tužbu. Tužitelj nadalje navodi da je tužena bila osigurana po osnovi 00207 - supružnik ( bračni / izvanbračni - sukladno propisima o obiteljskim odnosima) odnosno životni partner i neformalni životni partner - sukladno zakonu kojim se uređuje životno partnerstvo osoba istog spola, da je uvjet za stjecanje navedenog statusa da osiguranik ima prijavljeno prebivalište u [adresa], te da nema osiguranje u drugoj državi, da je prema podacima dostavljenim od nadležnog nositelja zdravstvenog osiguranja u Bosni i Hercegovini (tiskanica HR/BH 2) tužena bila prijavljena u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja u Bosni i Hercegovini od dana 22.08.2007. te je sukladno podacima Ministarstva unutarnjih poslova imala prijavljeno prebivalište na području [adresa] na adresi u [adresa] do dana 28.09.2021., da je tužena suprotno Ugovoru o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (NN – međunarodni ugovori broj 3/01, 14/01) imala u utuženom razdoblju dvostruko zdravstveno osiguranje. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, navodi da prema čl. 147. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju rokovi zastare tražbina naknade štete počinju teći u konkretnom slučaju od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu, pa s obzirom da je rješenje doneseno u upravnom postupku postalo pravomoćno dana 19.10.2022., a tužba je podnesena 14.01.2025., da je očito da je ista podnesena u zastarnom roku od 3 godine. Slijedom navedenog ostaje kod tužbe te predlaže usvojiti tužbu u cijelosti.

4. Sud je izvršio uvid u Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Klasa: UP/I-503-01/22-01/886 Urbroj: 338-21-02-02-22-05 od 20.09.2022. (list 3-5 spisa), popis računa za razdoblje 20.09.2017. - 20.09.2022. (list 6 spisa), račune ispostavljene na ime tužene (list 7-8 spisa), izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu (list 9 spisa), poziv na naknadu troškova zdravstvene zaštite s povratnicom (list 10-12 spisa), opomenu pred tužbu s povratnicom (list 13-15 spisa), mail korespondenciju (list 22 spisa), rješenje od 20.09.2022. s povratnicom (list 23 spisa).

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa od 299,04 EUR, kojeg je tužitelj isplatio za tuženu zdravstvenim ustanovama s naslova zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

7. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i je li nastupila zastara utuženog potraživanja.

8. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Klasa: UP/I-503-01/22-01/886 Urbroj: 338-21-02-02- 22-05 od 20.09.2022. (list 3-5 spisa) utvrđeno je da se istim utvrđuje da je tuženici UČ s danom 13.01.2010. prestao status obvezno zdravstveno osigurane osobe Zavoda kao supruge nositelja osiguranja NČ, zasnovan dana 13.01.2010. (točka I. izreke), kao i da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka II. izreke). Navedeno rješenje postalo je izvršno 03.10.2022., a pravomoćno 19.10.2022.

8.1. Uvidom u dostavnicu koja je priložena navedenom rješenju (list 23 spisa) utvrđeno je da je tužena zaprimila navedeno rješenje dana 03.10.2022.

9. Uvidom u poziv za naknadu troškova zdravstvene zaštite od 24.02.2023. s povratnicom (list 10-12 spisa) utvrđeno je da istim tužitelj poziva tuženu na povrat iznosa od 299,04 eur/2.253,12 kn u roku od 8 dana od primitka navedenog dopisa, a obzirom joj je pravomoćnim rješenjem tužitelja s danom 13.1.2010. utvrđen prestanak statusa osigurane osobe Zavoda kao supruge nositelja osiguranja, te da je stoga dužna Zavodu naknaditi nastale troškove korištenja u navedenom razdoblju, kao i da je tužena navedeni dopis zaprimila 09.03.2023.

10. Uvidom u opomenu pred tužbu od 02.05.2023. s povratnicom (list 13-15 spisa) utvrđeno je da istom tužitelj poziva tuženu na povrat iznosa od 299,04 eur/2.253,12 kn u roku od 8 dana od primitka navedenog dopisa, a obzirom joj je pravomoćnim rješenjem tužitelja s danom 13.1.2010. utvrđen prestanak statusa osigurane osobe Zavoda kao supruge nositelja osiguranja, te da je stoga dužna Zavodu naknaditi nastale troškove korištenja u navedenom razdoblju, kao i da je tužena navedeni dopis zaprimila 09.05.2023.

11. Uvidom u mail korespondenciju (list 22 spisa) utvrđeno je da se tužena mailom obraća BČ, koordinatoru tužitelja za pravne poslove, dana 03.06.2023. i istim moli da joj se otpiše dug zbog nemogućnosti plaćanja i teške materijalne situacije jer je majka 9 djece, nije u radnom odnosu, djeca su nezaposlena i podstanari su u [adresa], a muž je ratni vojni invalid u mirovini.

12. Iz naprijed izvedenih dokaza pod točkom 8. -11. obrazloženja proizlazi da je tužena uredno zaprimila rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Klasa: UP/I-503-01/22- 01/886 Urbroj: 338-21-02-02-22-05 od 20.09.2022., da je ista uredno pozvana od strane tužitelja na povrat utuženog iznosa, da je molila tužitelja da joj se otpiše dug, pa stoga ne stoji navod tužene iz odgovora na tužbu da joj nikada prije tužbe nije dostavljeno rješenje od 20.09.2022., kao niti poziv za platež jer je navedeno u suprotnosti sa dokazima koje je tužitelj dostavio u spis.

13. Uvidom u popis računa za razdoblje 20.09.2017. -20.09.2022. (list 6 spisa) utvrđeno je da je tuženica napravila tužitelju troškove s naslova korištenja zdravstvene zaštite u navedenom razdoblju u iznosu od 299,04 EUR/2.253,12 kn.

14. Prema članku 135. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23; dalje u tekstu:ZOZO) osigurana osoba dužna je Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po ovom Zakonu. Osigurana osoba obvezna je Zavodu, odnosno državnom proračunu naknaditi štetu: ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu ili ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno sredstava državnog proračuna na osnovi neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala ili je morala znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je primanje ostvarila na drugi protupravni način, odnosno u većem opsegu nego što joj pripada.

15. Odredbom čl. 137. ZOZO-a propisano je da je osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima.

16. Člankom 142. ZOZO-a određeno je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim ovim Zakonom, bez obzira na to što je šteta nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna.

17. Nadalje, temeljem članka 143. ZOZO-a naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevali u slučajevima iz članka 135, 136, te 138 do 142 Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod.

18. Odredbom čl. 147 st. 1 ZOZO-a propisano je da tražbine naknade štete, u smislu odredbi ovoga Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da rokovi zastare tražbina naknade štete u smislu odredbi ovoga Zakona počinju teći, između ostalih, u slučajevima iz članka 135. i članka 138. stavka 1. ovoga Zakona, od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu .

18.1. Sukladno navedenom, pa kad se ima u vidu da je predmetno rješenje tužitelja od 20.09.2022. postalo pravomoćno 19.10.2022., da je tužba u predmetnom postupku podnijeta 14.01.2025. za utvrditi je da nije protekao niti trogodišnji zastarni rok ukoliko bi se smatralo da se radi o naknadi štete kako je sam Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju definira, kao niti petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje temeljem stjecanja bez osnove, a koji se prema mišljenju ovoga suda primjenjuje u konkretnoj situaciji, te da je prigovor zastare istaknut od strane tužene neosnovan u cijelosti.

19. Člankom 148. stavkom 1. ZOZO-a, propisano je da će Zavod uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu, a uvidom u zahtjev za naknadu troškova zdravstvene zaštite od 24.02.2023. (list 10-12 spisa) utvrđeno je da je tužitelj upravo i navedeno učinio prije podnošenja predmetne tužbe .

20. Temeljem naprijed citiranih odredbi, a obzirom je tužena u utuženom periodu koristila zdravstvene usluge na teret tužitelja, kada ista nije imala prava osigurane osobe, za utvrditi je da je ista u obvezi naknaditi tužitelju utuženi iznos. Iz zahtjeva za naknadom troškova zdravstvene zaštite utvrđeno je da je tuženica neosnovano na teret tužitelja koristila zdravstvenu zaštitu u iznosu od 299,04 EUR/2.253,12 kn, kojoj visini u predmetnom postupku ista nije prigovarala.

21. U predmetnom slučaju radi se o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO) kojim je propisano da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno, nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.).

22. Kako se u konkretnom slučaju radi o tome da je dio imovine tužitelja prešao na tuženu s obzirom na osnovu koja je postojala , ali je kasnije otpala te je stoga tužena i dužna vratiti stečeno bez osnove. Odredbom čl. 1115. određen je opseg vraćanja te je određeno da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

23. Slijedom navedenog, naloženo je tuženoj vratiti tužitelju iznos od 299,04 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2023. do isplate. Za naglasiti je da tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog korištenja zdravstvene usluge na teret tužitelja, sukladno naprijed citiranim odredbama ZOZO-a, a time i pravo na povrat stečenog bez osnove kao i zatezne kamate koje je pravilno postavio, te je tužitelju dosuđena zatezna kamata od zatraženog datuma. Teške materijalne prilike tuženice nisu od utjecaja na rješenje predmetne pravne stvari, a eventualni dogovori između parničnih stranaka o načinu isplate utuženog potraživanja također su stvar njihovog međusobnog odnosa.

24. Budući da tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu parničnog troška ovaj sud o istome nije ni odlučivao.

Zagreb, 23. ožujka 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se one ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467. st. 1.,3.,4. i 5. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku