REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-385/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja ARHEOLOŠKI MUZEJ ZADAR, Trg Opatice Čike 1, Zadar, OIB: 88252913683 zastupano po: Odvjetničko društvo Vukušić Bokan i partneri d.o.o. Ulica Stjepana Radića 8, 23 000 Zadar, OIB: 78236605503, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., Vončinina ulica 3, Zagreb, OIB: 55545787885 kojeg zastupa ĐC, prema zaposlenju, radi isplate iznosa od 12.728,12 eura, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-113114/2022 koje je dana 15.05.2023. donio javni bilježnik Anita Škurjanec, u dijelu kojim se nalaže tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., Vončinina ulica 3, Zagreb, OIB: 55545787885 , da tužitelju ARHEOLOŠKI MUZEJ ZADAR, Trg Opatice Čike 1, Zadar, OIB: 88252913683

- plati iznos od 12.728,12 eura, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 02.01.2021. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 261,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.05.2023. do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-113114/2022 koje je dana 15.05.2023. donio javni bilježnik Anita Škurjanec, u dijelu kojim se nalaže tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., Vončinina ulica 3, Zagreb, OIB: 55545787885, da tužitelju ARHEOLOŠKI MUZEJ ZADAR, Trg Opatice Čike 1, Zadar, OIB: 88252913683, plati dio troškova ovršnog postupka u iznosu 88,60 eura sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 15.05.2023. do isplate, sa pripadajućim zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.831,81 eura u roku od osam dana.

Obrazloženje

1.

Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Anita Škurjanec, donijela je dana 15.05.2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-113114/2022 radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 12.728,12 eura, te nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 349,90 eura, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2.

Tuženik (tada ovršenik) je dana izjavio prigovor slijedom čega je sud rješenjem poslovni broj Povrv-385/2024 od dana 8. travnja 2024. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno van snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu se ukidaju provedene radnje, a u dijelu kojim je naloženo plaćanje te postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3.

U prigovoru tuženik (tada ovršenik) osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, te da ne postoji pravni odnos između njih. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi.

4.

Nadalje, tijekom postupka tužitelj je naveo da se predmetno potraživanje odnosi na izvršeni stručni arheološki nadzor nad svim zemljanim i podvodnim radovima za potrebe rekonstrukcije postojeće ceste, pješačkih staza, parkirališta, raskrižja kolnih prilaza i autobusnih ugibališta, biciklističkih staza, oborinske odvodnje prometnih površina, javne rasvjete i prelaganja postojećih instalacija koji su unutar zone obuhvata obnove kolnika državne ceste DC407 u Zadru i obuhvaćaju ulice PC, ĐCL, KC i BC, dio raskrižja Put Murvice te Liburnsku obalu i Obalu kralja Tomislava. Ugovorom o arheološkom nadzoru sklopljenim između Tužitelja i Tuženika, dana 2. veljače 2017. godine (dalje i: Ugovor), pobliže su označene katastarske čestice na kojima je nadzor radova izvršavao . Tužitelj prema Posebnim uvjetima zaštite nepokretnog kulturnog dobra, izdanih od Uprave za zaštitu kulturne baštine Konzervatorskog odjela u Zadru. članku 2. Ugovora stranke su sporazumno ugovorile jediničnu cijenu usluga tužitelja u iznosu od 350,00 kuna po danu obavljenog arheološkog nadzora, te iznos od 500,00 kuna po danu eventualno obavljenog podvodnog arheološkog nadzora. Ugovorni troškovnik izrađen od strane tužitelja sastavni dio je Ugovora. Dakle, tužitelj je izradio troškovnik koji je predstavljao okvirnu vrijednost radova uzimajući u obzir očekivano trajanje radova. Dakle, neće biti sporno kako su stranke nedvojbeno odredile konačnu cijenu sukladno stvarno utrošenom vremenu. Dakle, predmetni radovi koje je obavljao tuženik, te posljedični radovi nadzora tužitelja trajali su ukupno više od dvije i pol godine. Iz navedenih rješenja je jasno vidljivo da su ista izdavana za vremenska razdoblja u kojima su izvođeni i glavni radovi od strane tuženika, te su kao takva nedvojben dokaz da je tužitelj svoje obveze ispunjavao u skladu s dinamikom rada tuženika. Obzirom je jedinična cijena usluga arheološkog nadzora suglasno ugovorena u iznosu od 350,00 kuna, tužitelj je po završetku radova, sukladno članku 4. Ugovora dostavio tuženiku Izvješće o izvršenom arheološkom nadzoru. Naime, tužitelj ističe kako je Ugovor, upravo pravni temelj pravnog odnosa kojeg tuženik osporava. Ugovorom nije određen rok za ispunjenje preuzetih obveza od stane Tužitelja. To je uostalom i razumno, obzirom po logici stvari provedba stručnog arheološkog nadzora može i mora trajati sve dok traje i izvođenje glavnih radova, sve sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara . Bez obzira na navedeno, Ugovor je postojao i nije prestao zbog činjenice da dodatak Ugovoru nije sklopljen, još k tome zbog isključivog propusta tuženika. Ugovor nije sklopljen na određeno vrijeme pa da bi istekom roka na koji sklopljen isti prestao proizvoditi pravne učinke, već upravo suprotno, isti je mogao prestati samo na temelju zakonom propisanih razloga, kako je ranije navedeno. Pritom tužitelj opetovano ukazuje na činjenicu da se nadzor provodio u sve vrijeme izvođenja radova, a angažiranje tijela kao što je tužitelj predstavlja zakonsku obvezu tuženika.

5.

Nadalje, tijekom postupka tuženik je naveo da čl. 2. st 3. ugovora među strankama (Ugovor o arheološkom nadzoru za vrijeme obnove kolnika državne ceste DC407 u gradu Zadru na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje) je propisano da će se konačna cijena usluge utvrditi prema stvarno utrošenom vremenu i jediničnoj cijeni iz ugovornog troškovnika, a prema upisima u građevinski dnevnik, ovjerenim od strane Nadzornog inženjera za radove na obnovi kolnika državne ceste DC407 u Zadru. Člankom 3. Ugovora je propisano da se tuženik obvezuje iznos za izvršene usluge isplatiti u svemu prema obavljenim upisima u građevinski dnevnik, ovjerenim od strane Nadzornog inženjera za radove na obnovi kolnika državne ceste DC407 u Zadru. Iz navedenih odredbi ugovora je jasno određeno da je pretpostavka za isplatu upis prisutnosti (stvarno utrošenog vremena) osoblja tužitelja u građevinski dnevnik. U prilogu ovog podneska se dostavljaju svi građevinski dnevnici vezani za obnovu kolnika državne ceste DC407. U istima nije evidentirana prisutnost osoblja tuženika na gradilištu te stoga nije bilo niti osnove za bilo kakve isplate tužitelju.

6.

Tužitelj se očitovao na način da smatra da je ovdje riječ o pretjeranom formalizmu, jer je prava volja stranaka kod zaključenja ugovora bila da se konačna cijena utvrdi sukladno stvarno utrošenom vremenu. Nadalje iz dostavljanje dokumentacije od strane tuženika, može se iščitati da se tužitelj kao institucija, a koja sve vrijeme na mjestima na kojima se provode iskopi, provodi arheološki nadzor nije uopće bio na terenu niti jednog dana, što nije u skladu s ostalom dokumentacijom u spisu.

7.

Sud je proveo dokaze: izvršio uvid u prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi (str. 1- spisa), računi (str. 8.-6, 23 spisa), račun broj 37/1/1(str. 7 spisa), Ugovor o arheološkom nadzoru (str. 50-51 spisa), ponuda s ugovorenim troškovnikom (str. 52-53 spisa), rješenja ( str. 54-62 spisa), izvješće o provedenom arheološko nadzoru s tablicom ( str. 63-68 spisa), e mail korespodencija ( str. 120-122 spisa), građevinski dnevnik ( list 124-735 spisa), saslušao svjedoka UC ( list 748-749 spisa), NC( 749-750 spisa), MC ( 752-753 spisa), LC ( 753-754 spisa) iskazi svjedoka ČC, TC, AC, ĆC ( 760-769 spisa), saslušao svjedoka ŽC ( list 770-771 spisa), EC ( list 771-772 spisa).

8.

Tuženik je tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga da se kao svjedok sasluša JC, ŠC, DC, jer se njihovim saslušanjem nema što dokazivati.

9.

Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014; 70/19 dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u manjem dijelu troškova ovršnog postupka.

10.

Predmet spora jest zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 12.728,12 eura na ime neplaćenog računa koje je tužitelj izdao tuženiku za obavljanje arheoloških nadzora prema Ugovoru o arheološkom nadzoru za vrijeme obnove kolnika državne ceste DC407 u gradu Zadru.

11.

Nesporno je među strankama da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o arheološkom nadzoru (str. 50-51 spisa), ponude s ugovorenim troškovnikom (str. 52-53 spisa), rješenja ( str. 54-62 spisa), na način da je tužitelj za tuženika odradio arheološki nadzor prema Ugovoru o arheološkom nadzoru za vrijeme obnove kolnika državne ceste DC407 u gradu Zadru. Nije niti sporno da u građevinskom dnevniku nisu upisana prisustva tužitelja, građevinski dnevnik ( list 124-735 spisa).

12.

Sporna je između stranaka osnova i visina tužbenog zahtjeva odnosno sporno je između stranka da li je tužitelj izvršio svoje usluge prema tuženiku i u kojoj količini.

13.

Iz saslušanja i pisanih iskaza svjedoka UC ( list 748-749 spisa), NC( 749-750 spisa), MC ( 752-753 spisa), LC ( 753-754 spisa) iskazi svjedoka ČC, TC, AC, ĆC ( 760-769 spisa), saslušao svjedoka ŽC ( list 770-771 spisa), EC ( list 771-772 spisa) u bitnome proizlazi da su oni vršili arheološki nadzor u ime arheološkog muzeja Zadar, a temeljem ugovora s tuženikom. Navode da su voditelji vodili arheološki dnevnik i da se po tom dnevniku obračunavaju količine izlazaka. Ne znaju da bi se njihovi izlasci trebali evidentirati u građevinsku knjigu, dnevnik jer to nikada nije bila praksa, a da ih nitko od tuženika nije niti rekao da bi eventualno postojala obveza upisa njihovog nadzora u građevinski dnevnik. Također ističu da tuženik nije prigovarao kada su mu poslali izvješće o stvarno utrošenom vremenu, kao niti da bi se netko žalio na nadzor. Nadalje, iskazuju da su se radovi znatno odužili na cca 3 godine. Ističu da se ne može unaprijed reći koliko je potrebno izlazaka stoga upravo i daju ponudu po izlasku a količinu stvarno utvrde na način voditelj tog istraživanja a koji ima kompletan pregled, specificira koliko se dana izlazilo na teren. Nadalje, iskazuju da su arheolozi dužni voditi svoj dnevnik koji nije formalan a što je propisano Pravilnikom i da se ta nužna dokumentacija mora imati.

14.

Sud vjeruje svim iskazima svih svjedoka obzirom da su iskazivali prvenstveno u skladu s drugim provedenim dokazima.

15.

Temeljem članka 590. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) propisano je da ugovorom o dijelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Ugovor o dijelu je imenovani, konsenzualni, dvostranoobvezni, naplatni i neformalni ugovor. Bitni sastojci su djelo i naknada, djelo ( posao) mora biti po svojoj prirodi materijalni, a ne pravni posao, a predmet ugovora može biti i usluga.

16.

Temeljem čl. 604. st. 1 ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izviđača.

17.

Slijedom iznijetoga, a na temelju tako provedenog postupka sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovoru o arheološkom nadzoru za vrijeme obnove kolnika državne ceste DC407 u gradu Zadru, a koji ugovor po svome sadržaju predstavlja ugovor o dijelu. Nadalje , sud je utvrdio da su stranke nedvojbeno odredile konačnu cijenu sukladno stvarno utrošenom vremenu, sve sukladno čl. 2 predmetnog Ugovora, te Ponude i ugovorenog troškovnika. Također, nesporno je između stranaka da su ugovorom dogovorile da će se konačna cijena utvrditi prema stvarno utrošenom vremenu i jediničnoj cijeni, a prema upisima u građevinski dnevnik. Nadalje, sud je utvrdio prvenstveno iz iskaza svih svjedoka, da je djelo, odnosno arheološki nadzor tužitelja isporučen. Znači kada je djelo po ugovoru izvršeno, nastupaju obveze naručitelja, a to su pregled djela te eventualna prijava nedostataka i isplata naknade. Dakle, ovdje valja naglasiti da ugovorene obveze stranaka treba poštivati, ali suština ugovora o dijelu je izvršena. Dakle, djelo je isporučeno tuženiku. Također, skladno čl. 604. st. 1 ZOO-a tuženik nije tužitelja obavijestio o eventualnim nedostacima, što znači da nedostataka nije niti bilo, a što upravo potvrđuju svi svjedoci koji iskazuju da tuženik nije prigovarao kada su mu poslali izvješće o stvarno utrošenom vremenu, kao niti da bi se netko žalio na obavljeni nadzor. Zaključno, tuženik je primio djelo od tužitelja, na isto nije prigovarao, stoga je tužitelj ispunio sve pretpostavke ugovora o djelu pa sukladno navedenome odbiti tužbeni zahtjev bio bi pretjerani formalizam . Ovo stoga jer ugovor o djelu je fleksibilan obveznopravni odnos po svojoj naravi. Pisani oblik ugovora o djelu je preporučljiv radi dokaza, a ne kao strogi uvjet valjanosti. Iz svega navedenog sud je utvrdio da je fakturiranu uslugu tužitelj za tuženika odradio, stoga je tuženik za obavljenu uslugu dužan platiti naknadu odnosno utuženi iznos od 12.728,12 eura, a koju visinu je sud utvrdio uvidom u izvješće o provedenom arheološko nadzoru s tablicom ( str. 63-68 spisa), a na koje izvješće tuženik također nije prigovarao. Nadalje, budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću, dužan je osim glavnice platiti i zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a., stoga je odlučeno kao u toč. I. izrijeke.

18.

Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO- a, a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Visinu stope zatezne kamate sud je odredio na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a.

19.

Uzevši u obzir navedeno, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP- a sud je djelomično održao na snazi platni nalog iz citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi u dijelu naznačenom u točki I. izreke presude ( glavnica i ovršni trošak za sastav prijedloga te predujam naknade javnog bilježnika), te djelomično ukinuo taj platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu naznačenom u točki II. izreke presude, a koji iznos se odnosi na zatraženi ovršni trošak ostatak naknade u iznosu od 88,60 eura, jer taj trošak tužitelj nije niti dokazao.

20.

Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OT), i to za sastav podnesaka od 29.4.2024., 7.6.2024., 12.9.2024., 8.9.2025., 10.9.2025., za svaki iznos od 250,00 eura (Tbr. 8.1. OT), te za zastupanje na ročištu dana 4.9.2024., 27.3.2025., 22.5.2025., 16.9.2025., 2.2.2026., svaki u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9.1. OT). U parnični trošak ulazi i pristojba na presudu u visini 331,81 eura. Stoga je tužitelju priznat ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 2.831,81 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu, 23. ožujka 2026.

SUDAC:

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. ARHEOLOŠKI MUZEJ ZADAR, Trg Opatice Čike 1, Zadar, OIB: 88252913683 zastupano po: Odvjetničko društvo Vukušić Bokan i partneri d.o.o. Ulica Stjepana Radića 8, [adresa] Zadar, OIB: 78236605503,

2. HRVATSKE CESTE d.o.o., Vončinina ulica 3, Zagreb, OIB: 55545787885 kojeg zastupa ĐC