Poslovni broj P-838/2024-20

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja mldb. ĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici ĆŽO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], a ona po punomoćniku Vedranu Gjeneru, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika SŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi ništetnosti, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 12. veljače 2026. u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja i njenog punomoćnika, te zamjenika punomoćnika tuženika Roberta Bačića, odvjetnika u Dubrovniku, 23. ožujka 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

„Utvrđuje se da nema pravni učinak pa je ništetan ugovor o darovanju zaključen između PŽ i SŽ, a na kojem ugovoru je ovjeren potpis PŽ pred Javnim bilježnikom Antom Lozančićem broj ovjere OV - 2998/2019, pa se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku nalaže brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi tog ugovora i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini oznake: ZK tijelo IV- 22. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22) stan na 5. katu br.34, koji se sastoji od 1 sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice i balkona ukupne površine 33,66 m2 u zgr. 102 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena tuženice SŽ i uspostavlja prijašnje zemljišnoknjižno stanje vlasništva na ime PŽ.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

„odnosno njegovog zakonskog nasljednika mldb. ĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj].“

II. Nalaže se tuženoj na ime troškova postupka naknaditi tužitelju iznos od 5.287,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana 23. ožujka 2026. po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj sudu dana 9. listopada 2024. navodi da isti maloljetni sin pok. PŽ. Njegov otac je preminuo i ostavinski postupak iza istog nije okončan. Nakon smrti tužiteljeva oca, njegova majka je uvidom u ostavinu uvidjela da je pok. PŽ raspolagao nekretninom ZK tijelo IV- 22. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22) stan na 5. katu br.34, koji se sastoji od 1 sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice i balkona ukupne površine 33,66 m2 u zgr. 102 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to ugovorom o darovanju sa svojom majkom SŽ, a na kojem ugovoru je ovjeren potpis PŽ pred Javnim bilježnikom Antom Lozančićem broj ovjere OV-2998/2019. Navedeni ugovor je proveden u zemljišnim knjigama 2021. pod poslovnim brojem Z-937/2021. Majka tužitelja i pok. PŽ sklopili su brak 2014. i od tada živjeli u opisanom stanu, koji se nalazi u [adresa] u [adresa]. Bračna zajednica je prestala 2019., kada se pok. PŽ odselio iz navedenog stana k svojoj majci, a u stanu su ostali živjeti mldb. tužitelj i njegova majka. U navedenom stanu su ostali živjeti i nakon formalnog razvoda braka tužiteljevih roditelja 2021. i to u dogovoru s ocem tužitelja i namjerom da navedeni stan predstavlja djetetov dom u smislu odredbi Obiteljskog zakona.

1.2. Predmetni ugovor kojim je stan prenesen u vlasništvo tuženici je ništetan pravni posao s obzirom da isti nema zakonom propisanu formu, jer se u posjedu nalaze tužitelj i njegova majka i to od 2014. godine do danas, te nikada nije došlo do predaje u posjed SŽ, a ona je upoznata sa cjelokupnom situacijom. Taj ugovor je ništetan iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o darovanju bez prave predaje stvari, a takav ugovor o darovanju mora biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta. S obzirom da ovaj ugovor nije sklopljen u takvoj formi ništetan je. Tužitelj ima pravni interes za pokretanjem ovog postupka jer je jedini nasljednik svog oca, te s obzirom na ništetnost ovog ugovora ima pravo na nasljedstvo cjeline predmetnog stana.

1.3. Slijedom izloženog predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2.1. Tužena se u odgovoru na tužbu od 28. studenog 2024. protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže sudu da ga odbije kao neutemeljen i obveže tužitelja da snosi troškove postupka. Smatra da su neutemeljene i lišene svake osnove tvrdnje tužitelja, jer pok. PŽ i ovdje tužena nisu sklopili niti imali namjeru sklopiti ugovor bez prave predaje, za koji je propisana forma javnobilježničkog akta. Ugovor koji su stranke sklopile dana 9. prosinca 2019. i na kojem je ovjeren potpis sada pok. PŽ pred Javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem iz Dubrovnika pod poslovnim brojem OV-2998/2019 je stoga potpuno valjan pravni posao s obzirom da nije riječ o darovanju bez prave predaje stvari. Naime tuženica je u trenutku sklapanja predmetnog ugovora imala faktičnu vlast na predmetnom stanu, te je došlo do predaje predmetnog stana.

3. Na ročištu dana 30. travnja 2025. g tužitelj je uredio odnosno izvršio preinaku tužbenog zahtjeva, koja je sukladno čl. 190 st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 84/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2020, 155/2023 – dalje ZPP) pravovremena, te je ista i prihvaćena.

4.1. Tijekom postupka pročitane su sve isprave koje prileže spisu i to Ugovor o darovanju od 9. prosinca 2019. a na kojem ugovoru je ovjeren potpis PŽ pred Javnim bilježnikom Antom Lozančićem broj ovjere OV-2998/2019 (stranica 5-6 spisa), elektronički zapis iz Matice vjenčanih za PŽ i SŽO (stranica 9 spisa), preslik osobnih iskaznica SŽO i ĆŽ (stranica 10-11 spisa), rješenje ovog suda doneseno pod poslovnim brojem R1 Ob-13/2021 13. travnja 2021. (stranica 12 spisa), pregledan je ovosudni spis predmeta O.1209/2024, saslušani su svjedoci ŠŽ, MŽ i EŽ, te zakonska zastupnica maloljetnog tužitelja SŽO i tužena SŽ.

4.2. Iz pregledanog spisa pod poslovnim brojem O.1209/2024 iza pok. PŽ, utvrđeno je da je u predmetu zaduženi javni bilježnik utvrdio rodoslovlje, po kojem je zakonski nasljednik prvog nasljednog reda iza istog ĆŽ, sin ostavitelja. Radi spora o sastavu ostavine, u odnosu baš na stan koji je predmetom darovanja u ugovoru utvrđenje čije ništetnosti se traži u ovom postupku, predmet je proslijeđen u sudsko rješavanje. Dana 18. ožujka 2025. doneseno je rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja ove parnice.

4.3. Uvidom u ugovor o darovanju sklopljen dana 9. prosinca 2019. utvrđeno je da je predmet navedenog ugovora ZK tijelo IV- 22. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22) stan na 5. katu br.34, koji se sastoji od 1 sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice i balkona ukupne površine 33,66 m2 u zgr. 102 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji pok. PŽ daruje tuženici, svojoj majci, ovlašćuje je da se na temelju tog ugovora upiše kao vlasnica navedenog stana u zemljišnim knjigama, te se u čl. 4. navodi da ugovorne strane utvrđuju da se obdarenica već nalazi u posjedu darovane nekretnine i neće se posebno uvoditi u posjed.

4.4. U svojim iskazima svjedoci ŠŽ i MŽ (iskazi stranica 48 spisa) suglasno iskazuju da žive u zgradi na adresi [adresa], te da u toj zgradi u stanu na istom katu žive i mldb. tužitelj i njegova majka i to od 2014. Z.z. tužitelja se tu doselila kada se te godine udala za PŽ, a ranije je u tom stanu živio njegov otac pok. Ć. Tuženu poznaju iz viđenja, u zgradi je nisu viđali, bila je u lošim odnosima sa svojim bivšim suprugom, ocem pok. PŽ i nije dolazila u taj stan koji je bio njegov. Ne znaju točno kada se pok. PŽ odselio, znaju da jest i to nakon što se razbolio, od tada viđaju samo mldb. tužitelja i njegovu majku. Svjedokinja EŽ (iskaz stranica 48 spisa) navodi da je prijateljica z.z. tuž itelja i da je više puta bila u predmetnom stanu, u kojem z.z. tužitelja živi sa svojim sinom od 2014. Nikada tamo nije vidjela njenu bivšu svekrvu, a poznato joj je da imaju problema, odnosno da tužena želi z.z. tužitelja i mldb. tužitelja izbaciti iz stana.

4.5. U svom iskazu zakonska zastupnica maloljetnog tužitelja SŽO (iskaz stranica 43-44 spisa) navodi da ona od vjenčanja sa pok. PŽ 2014., a njen sin od svog rođenja, žive u stanu na adresi [adresa]. Radi se o stanu od otprilike 30m2, koji je njoj i njenom djetetu dom. Za postojanje ugovora kojim je njen pokojni bivši suprug poklonio stan svojoj majci saznala je naknadno. Smatra da je navedeni ugovor pok. PŽ sklopio kako bi se mogao prijaviti na POS-ov natječaj i riješiti stambeno pitanje, što zbog bolesti na kraju nije uspio. Ona nema nekretnina ni načina da stambeno zbrine sebe i dijete . Smatra da volja pok. PŽ nikada ne bi bila da njegovo dijete ostane bez krova nad glavom. Isto tako smatra da ĆŽ ima nasljedna prava iza svog oca i da bi svaka drugačija situacija bila nepoštena. Nisu imali nikakvih problema u vezi sa dogovorom da ona i ĆŽ ostaju u tom stanu do sada, kada ga tužena želi prodati i njih iz njega iseliti. Od trenutka kada se pok. PŽ iselio iz stana u tom stanu su isključivo živjeli i njime se služili ona i mldb. ĆŽ. Tuženica je u stan dolazila i to u posjete i na ručak u vrijeme kada je u stanu živio pok. PŽ. Kad se on razbolio odselio se majci i ona se za njega brinula za vrijeme njegove bolesti.

4.6. U svom iskazu tužena SŽ (iskaz stranica 44-45 spisa) navodi da je predmetni stan bio vlasništvo njenog bivšeg muža, koji ga je ostavio njihovom sinu, a on darovao njoj i sada je njeno vlasništvo. Kada je stan ostavio njoj pok. PŽ je bio potpuno svjestan onoga što radi. Naime, ona se nije miješala u brak svog sina dok je on trajao, ali oduvijek je bila mišljenja da je sinova bivša supruga iz njega izvlačila samo korist. Navodi da nije istina da njen sin nije nikada pozvao svoju bivšu suprugu i sina da se isele iz predmetnog stana, kada se razbolio i nije se mogao naći uzrok potrošili su sva financijska sredstva koja su im bila na raspolaganju, pa je PŽ htio prodati taj stan, a tužitelj i njegova majka su mogli biti prikladno zbrinuti kod njene majke. Kroz razdoblje bolesti njenog sina nije ih bilo briga za njega. Njen sin je bio vrlo pošten čovjek i prema svojoj bivšoj supruzi i djetetu je fer postupao, po njenom mišljenju čak i više nego su zaslužili. S obzirom da se u pretežnom dijelu svog iskaza tužena referirala na svoj stav prema bivšoj snahi i karakteru svog sina, istu se podsjetilo što je predmet raspravljanja i tko je tužitelj u ovom postupku, u odnosu na što je ista navela da ona ima sumnje, a imao ih je i njen sin, da ĆŽ nije sin njenog pokojnog sina. Ona želi DNA analizu, i ukoliko bi se potvrdilo da bi ĆŽ bio dijete njenog sina, ona bi se adekvatno pobrinula za njegove interese. Kada su sklopili ugovor njen sin je bio priseban, još je uvijek radio, nipošto nije bio lud i bolestan i nije točno da nije znao što radi. Stan je njen, i istina je da ga je ona odlučila prodati. Želja joj je sinu sagraditi prikladnu grobnicu, za što bez prodaje tog stana nema financijske mogućnosti. U stan je išla dok je njen sin tamo živio, nakon toga nije mogla jer joj nije dopušteno od strane z.z. tužitelja. Ona ima ključ i cijelo vrijeme ga je imala, a nije išla tamo jer si zbog svog zdravlja i stabilnosti ne može dopustiti da se izlaže takvim situacijama. Bila bi jako sretna da dobije potvrdu da je ĆŽ njen unuk, i u tom slučaju bi mu, ali po svojoj volji i mogućnostima, priuštila sve što bi mogla. Smatra da se osoba koja je u situaciji u kakvoj je z.z. tužitelja može snaći u životu, jer je i ona sama uspjela. Njen sin je počeo imati zdravstvene tegobe za vrijeme trajanja bračne zajednice, prije nekih sedam godina, a radio je u Poreznoj upravi do konca 2023. godine.

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 315. st. 3. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežnom dijelu osnovan.

6. Između stranaka nije sporno:

- da su pok. PŽ i ovdje tužena sklopili Ugovor o darovanju od 9. prosinca 2019.

- da je na predmetnom ugovoru ovjeren potpis darovatelja Dubravka Bračića pred Javnim bilježnikom Antom Lozančićem broj ovjere OV-2998/2019

[katastarska općina]

- da je predmetni ugovor proveden u zemljišnim knjigama

- da je pok. PŽ bio u braku sa PŽO, koji brak je sklopljen dana 24. svibnja 2014. i za vrijeme trajanja kojeg je rođen ovdje tužitelj ĆŽ dana 28. listopada 2014.

- da je brak razveden rješenjem ovog suda R1.Ob. -13/2021 od 13. travnja 2021. kojim je određeno da će maloljetni ĆŽ biti prijavljen na adresi stanovanja majke i to [adresa]

- da z.z. tužitelja i mldb. tužitelj od 2014. neprestano žive u predmetnom stanu

- da je tužena u sporni stan dolazila u goste i na ručak i to u vrijeme dok je njen sin tamo živio sa bivšom suprugom i djetetom, dakle do 2019.

7. Sporno je:

- da li ugovor koji su pok. PŽ i ovdje tužena sklopili ništetan, odnosno ne proizvodi pravne učinke, zbog nedostataka u formi tj. da li je za takav ugovor bila potrebna forma javnobilježničkog akta jer se radi o ugovoru o darovanju bez prave predaje stvari

8. Čl. 479. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 5/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO) određuje da Ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. Sukladno odredbama čl. 482 ZOO-a Ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

9. Čl. 53. st.1. toč.2. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 – dalje ZJB) propisuje da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost: darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

10. Prema čl. 322 st.1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11. Iako u odgovoru na tužbu tužena ne spori pravni interes tužitelja za pokretanjem ove parnice, iz iskaza tužene i njenog daljnjeg ponašanja proizlazi da bi ona to sporila, pa sud nalazi potrebnim dati obrazloženje i na te okolnosti. Naime, čl. 327 ZOO -a propisuje da sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba. Ovdje tužitelj u odmah tužbi navodi zbog čega bi se on smatrao zainteresiranom osobom u smislu navedene odredbe – on je sin i nasljednik prvog nasljednog reda iza pok. PŽ. Time navedeni ugovorni odnos utječe na njegove interese u smislu nasljeđivanja, jer ukoliko bi ugovor bio ništetan tada bi se njime otuđena imovina vratila u ostavinsku masu pok. PŽ i njegov interes je dokazan i opravdan (o tome odluka Vrhovnog suda RH Rev-576/2019 od 10. lipnja 2020.). Sumnje tužene, bazirane na njenom poimanju koliko nakon sklapanja braka dijete treba biti rođeno da bi suprug sigurno bio otac djeteta rođenog u tom braku, i mišljenje o izabranoj supruzi, su potpuno irelevantni. Također je za odluku u ovom predmetu posve irelevantno zdravstveno stanje i sposobnost za sklapanje ugovora pok. PŽ, kao i to da li je sadržaj tog ugovora odražavao njegovu pravu volju, jer se ovdje raspravlja o tome da li je ugovor ništetan radi nedostatka propisane forme.

12.1. Iz teksta samog ugovora proizlazi da su se ugovorne strane sporazumjele da je u trenutku sklapanja tog ugovora ovdje tužena, kao obdarenik, već u posjedu predmetnog stana koji je predmet darovanja, te da se stoga neće posebno uvoditi u posjed, te da je ugovor ovjeren u potpisu od strane darovatelja. U odgovoru na tužbu tužena samo navodi argument da nije riječ o darovanju bez prave predaje stvari i to stoga što je je u trenutku sklapanja predmetnog ugovora imala faktičnu vlast na predmetnom stanu, te je došlo do predaje predmetnog stana. No iz iskaza svih sudionika u postupku – z.z. tužitelja, svjedoka i poglavito same tužene proizlazi da ni ugovorni uglavak, ni takva tvrdnja nisu točne. Sama tužena navodi da je u stan dolazila i to kao gost, u vrijeme kada je u tom stanu živio i njen pokojni sin, da su u stanu i tada i sada bili tužitelj i z.z. tužitelja, te da ona tamo nije ni mogla otići zbog toga što je tamo z.z. tužitelja koja joj ne dopušta pristup. Iz navedenog proizlazi da ona nikada nije bila u posjedu sporne nekretnine, da nad njom ni prije ni nakon sklapanja ugovora o darovanju nije vršila faktičnu vlast i da se sklapanjem navedenog ugovora što se posjedovanja nekretnine ništa nije promijenilo.

12.2. Jedno od obilježja ugovora o darovanju kao instituta jest da je on u slučaju kada se daruje nekretnina strogo formalan – obvezno se sklapa u pisanom obliku, a kod ugovora bez prave predaje stvari sklapa se u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene-solemnizirane privatne isprave. Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH gore citirane odredbe čl. 482 ZOO-a i čl. 53. st.1. toč.2. ZJB-a prisilne su naravi i ne trpe nikakve iznimke zbog čega je ugovor o darovanju bez prave predaje stvari u posjed, kada ugovor nije zaključen u propisanom obliku, ništetan (tako i u odluci Rev- 722/2012 od 15. prosinca 2015.). Pritom se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja u neposredan posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja, kakvu ovdje imamo (VSRH, Rev-1182/14 od 30. kolovoza 2017.). Tabularna izjava u samom ugovoru ili činjenica upisa tužene kao vlasnice u zemljišnu knjigu ne može nadomjestiti nedostatak forme (tako i VSRH u odluci Rev -1272/2022 od 18. lipnja 2024.). Vezano za navode tužene da je ona oduvijek imala svoje ključeve tog stana, činjenica da je imala ključ, čak i da je povremeno boravila u stanu ili mogla vršiti posjed stana (a što po vlastitom kazivanju nije, dolazila je po pozivu, kao gost) ne bi predstavljalo okolnosti koje bi imale značenje prave predaje stana u neposredan posjed, jer posjedovanje neke stvari predstavlja faktičnu vlast stjecatelja na stvari, a samim ostvarenjem posjeda ključa toga stana ukoliko nije uspostavljena takva faktična vlast nije došlo do prave predaje posjeda te stvari jer posjed nije prešao samim time što je od strane darovatelja postoji izjava da se to dogodilo (tako u odlukama VSRH 3196/2019 od 21. ožujka 2024. i Rev.459/2020 od 5. svibnja 2020.) pogotovo što su obje ugovorne strane znale da to nije točno i da su u posjedu nekretnine tužitelj i njegova majka.

12.3. Slijedom navedenog, a kako se radi o ugovoru o darovanju bez prave predaje nekretnine, a koji je nije sklopljen na način koji je propisan kogentnom normom, čime je ništetan, u dijelu u kojem se traži da se navedeni ugovor utvrdi ništetnim i naloži zemljišnoknjižnom odjelu suda da izvrši brisanje upisa učinjenog na temelju tog ugovora i stanje u zemljišnoj knjizi vrati na ono koje je bilo prije tog upisa, tužbeni zahtjev je osnovan, stoga je odlučeno kao u toč.I. izreke.

13.1. U preostalom dijelu, u kojem se traži da se nakon vraćanja stanja u zemljišnoj knjizi na ono koje je bilo prije upisa temeljem ništetnog ugovora, zemljišnoknjižni odjel izvrši upis na ime tužitelja kao njegovog nasljednika tužbeni zahtjev je neosnovan. Naime, posljedica ništetnosti sukladno čl. 323 ZOO-a jest da svaka strana treba vratiti ono što je temeljem tog ugovora primila. U konkretnom slučaju ugovora kao da nije ni bilo i stanje u zemljišnim knjigama ima se vratiti na ono prije nego je takav ugovor i proveden, dakle na upis pok. PŽ kao vlasnika. Ovaj sud u ovakvoj vrsti postupka nema zakonskih ovlaštenja određivati daljnje upise. To je ovlaštenje ostavinskog suda u posebnom postupku, koji je pokrenut i prekinut do pravomoćnog okončanja ove parnice, a koji će onda i donijeti odluku o tome da li se tužitelj ima upisati kao vlasnik temeljem nasljeđivanja.

13.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč.II. izreke.

14.1. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP - a.

14.2. Kao potreban trošak tužitelja za vođenje parnice, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, sud je utvrdio trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife) u iznosu od 500 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 30. travnja 2025., 30. rujna 2025., 6. veljače 2026 ., u iznosu od po 500 bodova (Tbr.9. t. 1 Tarife), te sastava prijedloga za određivanje osiguranja privremenom mjerom od 500 bodova (Tbr. 11. toč.1. Tarife) ukupno 2500 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife, iznosi 5.000,00 EUR, te uvećano za PDV od 25 %, ukupno iznosi 6.250,00 EUR-a, kao i troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 800,00 EUR (kako je zatraženo popisom troškova). Kako je tužitelj u postupku uspio u pretežnom dijelu, uzima se da je tužitelj uspio u 75% ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva, te mu u tom postotku pripada i naknada troškova. Stoga je tužitelju ukupno priznat iznos od 5.287,50 EUR.

U Dubrovniku 23. ožujka 2026.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužitelj po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. tuženica po punomoćniku