Poslovni broj: Pr-93/2025-13

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja:

VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Petković-Peko, odvj. u Šibeniku, protiv tuženika: Hrvatska Radiotelevizija, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, kojeg zastupa OD Owens, Houška i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. veljače 2026.g. u nazočnosti tužitelja i pun. stranaka, a na ročištu održanom povodom objave odluke dana 23. ožujka 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika Hrvatska Radiotelevizija, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, o redovitom otkazu ugovora o radu od 05.05.2025.g. nezakonita i nedopuštena, a da radni odnos tužitelja VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kod tuženika Hrvatska Radiotelevizija, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, 10000 Zagreb nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku: Hrvatska Radiotelevizija, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, 10000 Zagreb vratiti tužitelja: VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na rad kod tuženika na radno mjesto snimatelj slike 2, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska Radiotelevizija, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, naknaditi tužitelju VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena kod trgovačkih ugovora, a u ustalim odnosima za pet postotnih poena. "

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 Eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena kod trgovačkih ugovora, a u ustalim odnosima za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je dana 18.6.2025.g. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je otkaz nezakonit navodeći da je tužitelj bio u radnom odnosu s tuženikom temeljem Ugovora o radu od dana 1. kolovoza 2007. godine, te temeljem Ugovora o radu od dana 09.04.2024. godine. Dana 05.05.2025. tuženik da je donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu pozivajući se na skrivljeno ponašanje radnika, a koju odluku je tužitelj zaprimio 07.05.2025. te na istu u propisanom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava zbog povrede prava iz radnog odnosa, a na koji nije dobio odgovor od strane tuženika. Tužitelj navodi da se od dana 01.05.2025. nalazi na bolovanju temeljem dijagnoza ovisnosti o alkoholu, depresivnih smetnji reaktivne naravi te sindroma ovisnosti o sedativima, a na preporuku liječnika opće prakse i specijalista psihijatrije, uz upućivanje na liječenje u okviru sustava javnog zdravstva, da se radi o priznatim zdravstvenim problemima koji se, u skladu s propisima, mogu kvalificirati kao profesionalna bolest, s obzirom da su izravno povezani s dugotrajnim izlaganjem stresu i pritiscima u radnom okruženju te specifičnostima radnog mjesta. Sukladno članku 38. Zakona o radu, poslodavac da ne smije otkazati ugovor o radu radniku za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog profesionalne bolesti, uključujući i ovisnosti. Osim formalno-pravne nezakonitosti, tužitelj ukazuje i na bitne okolnosti koje opravdavaju izostanak otkaza čak i da bolovanje nije bilo u tijeku. Naime, tužitelj svjestan svog propusta te neprimjerenog ponašanja u dva navrata, ukazuje na činjenicu kako je isti dugogodišnji zaposlenik tuženika, i to od 01.08.2007. godine, te da je sve od tada pa do događaja opisanih u pobijanoj Odluci uredno ispunjavao svoje obveze preuzete ugovorom o radu te na njegov rad da nije bilo pritužbi, a što nepobitno govori u prilog tužitelja koji je uvijek bio uzoran radnik te ukazuje na to da se ovdje ipak radi o izoliranom incidentu do kojeg je došlo u teškom periodu života istog. Naime, okolnosti ukazuju na osobne i psihološke teškoće kroz koje je tužitelj prolazio u predmetnom razdoblju. Nadalje, tužitelj navodi da je prepoznao vlastiti problem s alkoholom i dobrovoljno se uključio u program liječenja ovisnosti, čime da pokazuje visoku razinu osobne odgovornosti, kajanja i volje za ispravkom. Također, izrečena sankcija otkaza ugovora o radu izravno da ugrožava materijalnu i socijalnu egzistenciju tužitelja i njegove obitelji, posebice uzimajući u obzir kako tužitelj ima maloljetno dijete, što u kombinaciji s aktivnim liječenjem dodatno pogoršava ionako tešku životnu situaciju, te da je poslodavac bio dužan procijeniti mogućnost izricanja blaže mjere, sukladno načelu razmjernosti i socijalne osjetljivosti koje proizlazi iz općih načela radnog prava. Slijedom svega iznesenog, tužitelj smatra da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio dana 05.05.2025.g. nezakonita i nedopuštena i predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan u izreci ove presude i naloži tuženiku naknadu mu parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 2.7.2025.g. i tijekom raspravljanja protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da su djelatnici tuženika upućeni na snimanje priloga o turističkoj popunjenosti grada [adresa] tijekom uskršnjih blagdana, dana 17.04.2025.g. u Armerun Heritage Hotelu u [adresa], te dana 18.04.2025.g. u hotelu D-resort Šibenik, a na kojem snimanju su sudjelovali BB, u svojstvu novinara, te tužitelj, u svojstvu snimatelja. Već prvog dana snimanja, u Armerun Heritage Hotelu, tužitelj da je konzumirao alkohol tijekom radnog vremena, snimao goste hotela bez dozvole, dizao glas te se općenito nedolično ponašao, a koje konzumiranje alkohola se nastavilo i drugog dana snimanja, u hotelu D-resort. Djelatnici hotela da su, užasnuti takvim ponašanjem, kontaktirali nadležne djelatnike tuženika, a koji incident i nedolično ponašanje tužitelj niti ne osporava. Radi navedene „dojave“, pri povratku tužitelja u ured 18.04.2025.g., u 12 sati i 56 minuta, ovlaštena osoba za alkotestiranje kod tuženika, ČB, uz prisustvo VBK, zaposlenice tuženika i nadređene osobe tužitelju, da su obavili dobrovoljno alkotestiranje tužitelja, kojom prigodom da je odgovarajućim mjernim uređajem tužitelju izmjeren čak 1,10 promil alkohola u krvi. Takvo utvrđeno stanje alkoholiziranosti radnika alkotestom na radnom mjestu da predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa sukladno članku 107. stavku 2. točki 8. Pravilnika o radu tuženika, članku II. točki 2.1. Općih pravila o radu i ponašanju te članku 110. stavku 1. i 4. Pravilnika o zaštiti na radu, koji navode: Članak 107. stavak 2. točka 8. Pravilnika o radu utvrđuje osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa rad pod utjecajem alkohola. Članak II. točka 2.1. Općih pravila o radu i ponašanju koji propisuje da HRT očekuje od svih svojih zaposlenika primjereno i profesionalno ponašanje tijekom obavljanja svih društvenih i poslovnih zadaća. Neprofesionalan odnos prema radu, neprimjereno ponašanje prema kolegicama i kolegama, konzumiranje alkohola, duhana i/ili narkotika na radnom mjestu, verbalna ili fizička agresivnost i slični oblici ponašanja nisu dopušteni u okruženju HRT-a. Članak 110. stavak 1. Pravilnika o zaštiti na radu navodi da radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola i dr. sredstava ovisnosti, zbog čega je zabranjeno pijenje alkoholnih pića i uzimanje drugih sredstava ovisnosti, koji utječu na psihofizičko stanje radnika tijekom rada te njihovo unošenje u prostore HRT-a. Stavak 4. propisuje da se smatra da je radnik pod utjecajem alkohola ako mu je alkotestom utvrđena koncentracija u organizmu koja odgovara količinama alkohola višima od 0,0 g/kg težine, odnosno više od 0,0 miligrama (promila) u litri izdahnutog zraka. Slijedom navedenog, tuženik da je u odnosu na tužitelja kao radnika trajno i potpuno izgubio povjerenje, te daljnja suradnja nije bila moguća, pa time niti daljnje održavanje ugovora o radu, zbog čega da je donesena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 05.05.2025.g. S tim u vezi, prije donošenja Odluke, tuženik da nije niti pisano upozorio tužitelja na obvezu iz radnog odnosa niti mu ukazao na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede obveze, obzirom da zbog postojanja ranije opisanih okolnosti od istog niti nije bilo opravdano očekivati da to učini. Naime, opisane povrede obveza iz radnog odnosa su toliko teške prirode i značaja da nije bilo niti potrebe da tuženik prethodno upozori tužitelja na obvezu iz radnog odnosa. Stoga navedeno ni na koji način ne utječe na valjanost i zakonitost Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu. U prilog navedenom tuženik prilaže odgovarajuću sudsku praksu sadržanu u pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1316/13 od 19.08.2013.g., a u obrazloženju koje drugostupanjski sud navodi: „U odnosu na obvezu poslodavca normiranu odredbom čl. 111. ZR ocjena je i ovoga suda da zbog prirode i značaja povrede obveze iz radnog odnosa počinjene od strane tužiteljice nije bilo niti potrebe da tuženik prethodno upozori tužiteljicu na obvezu iz radnog odnosa jer bi to značilo da bi konkretno kršenje obveza od strane tužiteljice ostalo bez posljedica, a tek u ponovljenom postupku bi poslodavac mogao reagirati na takav način. Radi se, naime, o takvom ponašanju tužiteljice koje je opće društveno neprihvatljivo, pa je kao takvo i sankcionirano u pozitivnom zakonodavstvu, što je opće poznato.“ Tužitelj da je zaposlen kao snimatelj, čije osnovne radne obveze uključuju rukovanje tehnički zahtjevnom opremom, kretanje u prostoru te koncentraciju i koordinaciju s drugim članovima tima. Takvo radno mjesto da zahtijeva potpunu psihofizičku prisebnost i odgovornost, jer svaka pogreška može rezultirati nepopravljivim tehničkim ili sadržajnim propustom u javnom programu. Kako je tuženik javna radiotelevizija, od istog da se očekuje najviši stupanj odgovornosti, profesionalnosti i uzornog ponašanja zaposlenika. U skladu s time, svaki radnik, a osobito onaj iz tehničke struke čiji je rad izravno vezan uz stvaranje medijskog sadržaja, da mora biti sposoban kvalitetno, sigurno i precizno obavljati svoje radne zadatke, da je utvrđeno da je tužitelj bio alkoholiziran za vrijeme rada, čime nije bio u stanju izvršavati svoje radne zadatke, a njegovo ponašanje bilo nespojivo s osnovnim standardima odgovornog rada u jednoj javnoj ustanovi. Time ne samo da nije mogao profesionalno obavljati svoj posao, već da je doveo u pitanje ugled i povjerenje koje javnost ima u rad tuženika, posebice uzimajući u obzir da su brojni djelatnici i gosti hotela svjedočili njegovom ponašanju te su upravo oni prijavili takvo skandalozno ponašanje tužiteljevim nadređenima. S obzirom na navedeno, a radi očuvanja standarda i javnog povjerenja, tuženik da nije mogao dopustiti nastavak radnog odnosa s osobom koja se na takav način oglušila o osnovne obveze iz radnog odnosa. Tuženik ističe da su apsurdni navodi tužitelja da bi ovisnost o alkoholu ili sredstvima za smirenje predstavljala profesionalnu bolest za radno mjesto snimatelja kod tuženika. Takva tvrdnja ne samo da je medicinski neutemeljena, već da predstavlja pokušaj da se osobna ovisnost prikaže kao profesionalna bolest te se relativizira teška povreda radnog odnosa. Štoviše, iz medicinske dokumentacije koju je sam tužitelj dostavio, jasno proizlazi da se prvi put od ovisnosti liječio prije više od 30 godina, dok je njegov radni odnos s HRT-om započeo tek 2007. godine, pa da je stoga potpuno neutemeljena tvrdnja da bi ovisnost mogla biti posljedica ili sastavni dio obavljanja poslova na HRT-u. Iz iste dokumentacije da proizlazi i kako tužitelj ima izrečenu mjeru zabrane pristupa bivšoj supruzi, a maloljetni sin ne živi s njim, već s majkom. Slijedom toga, da je neosnovana i tvrdnja da bi predmetni otkaz imao za posljedicu ugrozu materijalne egzistencije djeteta. Iako isto nije usko povezano s predmetom spora, navedeno ne samo da dodatno ukazuje kako su netočni navodi o uzornom ponašanju tužitelja i izoliranom incidentu, već i činjenica kako tužitelj ima dugu povijest neprofesionalnog ponašanja kod tuženika te je već ranije bio usmeno upozoravan na svoje ponašanje, o čemu svjedoče i e-mailovi njegove rukovoditeljice iz 2024. godine. Zaključno, tužitelj da nije dobio otkaz zato što je ovisnik, već zato što je u radno vrijeme bio alkoholiziran na radnom mjestu, ponašao se neprimjereno, te je time narušio profesionalni ugled tužitelja kao javne radiotelevizije, a njegova ovisnost ne predstavlja profesionalnu bolest niti je (navodno) bolovanje zbog liječenja od ovisnosti prepreka za redoviti otkaz. Slijedom svega navedenog, tuženik ističe kako je tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 05.05.2025.g. u potpunosti osnovana i pravilna, te stoga tuženik predlaže naslovnom sudu nakon provedenog postupka odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, sve uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od dana 1. kolovoza 2007. godine, Ugovora o radu od dana 09.04.2024. godine, Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od dana 5.5.2025.g, Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 19.5.2025.g. s povratnicom, Zapisnika o testiranju na alkohol od 18.04.2025.g., Izvješće o ispitivanju br. 0161/25, Pravilnika o radu tuženika, Općih pravila o radu i ponašanju tuženika, Pravilnika o zaštiti na radu tuženika, Presude Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1316/13 od 19.08.2013.g., Potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja od 16.05.2025.g., Mail korespondencije VBK i OB iz svibnja 2024. godine, saslušanjem svjedoka PB, ĐB, BB, IB, VBK, te saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku, dok je odbijen prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka GB, KB i ŠB, kao suvišan.

4. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

6. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj imao sa tuženikom sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta snimatelj-operator.

7. Među strankama je sporno da li je tuženik imao opravdani razlog za redovito otkaz ugovora o radu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme zbog skrivljenog ponašanja radnika, odnosno, da li je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa između stranaka više nije moguć.

8. Pregledom Odluke o otkazu ugovora o radu od dana 5.5.2025.g. razvidno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), da mu ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od jedan mjesec i jedan tjedan od dana dostave pobijane odluke, da je za vrijeme otkaznog roka oslobođen obveze rada i za to vrijeme ima pravo na naknadu plaće i sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka, to uz obrazloženje da je 22.4.2025.g. neposredno nadređena rukovoditeljica izvijestila poslodavca da je nad radnikom, ovdje tužiteljem, dana 18.4.2025.g. u 12 sati i 56 minuta tijekom radnog vremena provedeno alkotestiranje od strane ovlaštene osobe poslodavca i da je testiranje pokazalo da je radnik pod utjecajem alkohola u visini od 1,10 promila, te da ne može nastaviti rad i da ga treba privremeno udaljiti iz prostorija poslodavca, a da je povod alkotestiranju bila pritužba direktora hotela D-resort u kojem je radnik 18.4.2025.g. snimao temu o turističkoj popunjenosti grada [adresa] tijekom uskršnjih blagdana i da je toga dana radnik sa novinarom BB snimao priču o popunjenosti hotela prije Uskrsa, te da je istog dana direktor hotela u Mandalini poslao djelatnici tuženika PB poruku o neprimjerenom ponašanju radnika, a kojeg su pak upozorili radnici tog hotela koji su naveli da je u pijanom stanju, da pije pive, da snima goste bez dozvole i da se neprimjereno ponaša, pa da je radniku u skladu s čl. 119.st.2. Zakona o radu dana 24.4.2025.g. uručen poziv na iznošenje obrane, te da je poslodavac od radnika zaprimio pisanu obranu dana 28.4.2025.g. u kojoj da radnik navodi da je točno da je za vrijeme radnog vremena nad njim provedeno alkotestiranje, da nije isto odbio, a da je to njegova prva opomena i da ništa nije narušeno, niti oštećeno, da nema posljedica i da se to više neće ponoviti. Navedeno obrazloženje radnika da se ne može prihvatiti jer da je takvim neprofesionalnim ponašanjem za vrijeme radnog vremena u alkoholiziranom stanju kojem su svjedočile treće osobe nanesena šteta ugledu poslodavca, te da se ne radi o izdvojenom slučaju ili izdvojenom incidentu budući se radnik tako ponašao dva dana zaredom na radnom mjestu, a koje ponašanjem da nije dopustivo i čime da je povrijedio Pravilnik o radu (čl.107.st.2.), Opća pravila o radu i ponašanju (čl. II. toč.2.1.), Pravilnik o zaštiti na radu (čl.110.st.1), te da je poslodavac trajno i potpuno izgubio povjerenje u radnika i daljnja suradnja da nije moguća i uz uvažavanje svih okolnosti i interesa nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je provedeno savjetovanje sa Radničkim vijećem koje da se protivilo sa namjeravanom odlukom poslodavca, međutim da nije u skladu s čl. 150.st.6. Zakona o radu obrazložilo svoje protivljenje, pa da je time postupilo protivno Zakonu o radu.

10. Svjedok PB iskazuje da poznaje tužitelja, da su bili radni kolege do prije dva mjeseca kada je ona prestala raditi kod tuženika, da je ona bila novinarka, a tužitelj da je bio snimatelj, da joj je poznato da su u redakciji upoznati s tim da je tužitelj dobio otkaz, ali da im nije striktno rečeno zbog čega, ali da su pretpostavili da je to bilo zbog incidenta koji se dogodio u travnju 2025. a vezano uz vlasnika hotela Armerun koji je nju putem SMS poruka obavijestio tj. upozorio na neprimjereno ponašanje, odnosno neprofesionalnost ekipe HRT-a kao i to da je kamerman na pivama, budući da je tada bila na godišnjem odmoru poruke da je proslijedila rukovoditeljici HRT centra Knin – [adresa] BBK. Što se dalje odvijalo da ne zna, a kad se vratila sa godišnjeg odmora da je čula od kolega da je kolega VB bio podvrgnut alko testiranju i da je trenutačno na bolovanju kao i da je dobio ili opomenu pred otkaz ili otkaz. Naposljetku da su ona i tužitelj zajedno radili 30 godina, te da je bio nekoliko puta bio na bolovanju i rekao da se liječio od ovisnosti od alkohola.

11. Svjedok ĐB iskazuje da je zaposlenik tuženika od 1999. godine na radnom mjestu tehničara, da poznaje tužitelja koji je bio njegov radni kolega, da je čuo po priči da je tužitelj dobio otkaz, ali ne zna zbog čega, da je bio prisutan snimanju 17. i 18. travnja 2025. zajedno sa tužiteljem i da nije bilo nikakvih incidenata a da su snimali hotel Armerun i da nije bilo nikakvih pritužbi od osoblja tog hotela, nitko da im ništa nije rekao, da se ne sjeća da li je tužitelj prilikom snimanja u Armerunu konzumirao alkohol, a da je u D Resortu pio pivu, te da ne zna da li je bio alkoholiziran, s tim da mu je poznato od prije da je imao problema sa alkoholom, ali tog dana da nije bilo problema niti incidenata, kao i da je čuo od drugih u firmi da je bio tužitelj upozoren od strane poslodavca radi problema s alkoholom. Što se tiče pitanja koliko je puta za vrijeme njihovog zajedničkog rada bio na liječenju od alkoholizma da zna da je jedne godine bio mjesec dana, a za dalje ne zna.

12. Svjedok BB, zaposlenik tuženika od kraja 2019. godine iskazuje da je tužitelj njegov radni kolega, da je novinar, a tužitelj snimatelj i da mu je poznato da je tužitelj dobio otkaz, a što se tiče razloga za to da je čuo i zašto je došlo do toga, s tim da je bio s tužiteljem na snimanju a nakon kojeg se to sve i dogodilo. Naime, da su bili 17. i 18. travnja 2025. na snimanju u hotelu Armerun i u Mandalini, i da je, iz njegove perspektive snimanje bilo kao i svako drugo, a po njemu jedino što je bilo neprofesionalno jeste to što je tužitelj za vrijeme snimanja pio alkohol, pivu, a ostali nitko da nije pio koliko se sjeća, s tim da osoblje, a ni uprava hotela za vrijeme snimanja nisu ništa prigovarali. Iskazuje da su izrazili namjeru da za potrebe snimanja i snimaju goste hotela Armerun jer se radilo upravo o turističkom prilogu, međutim nakon što osoblje i uprava hotela to nije željela da to nisu radili. Tužitelj da je nakon dana 18. travnja 2025. odnosno nakon snimanja u Mandalini bio podvrgnut alko testiranju i da je čuo da je bio pozitivan na alko test a koliko se sjeća tužitelj da je i na jednom i na drugom snimanju popio jednu pivu. Iskazuje da koliko zna tužitelj nije imao nekakvih upozorenja od strane poslodavca vezano uz pijenje alkohola na poslu, s tim da je čuo da je zbog alkoholizma bio na liječenju. Iskazuje da su započeli s poslom u 9 ili 10 sati ujutro, a završili na snimanju u Mandalini u podne, s tim da oni sami sebi uzimaju pauzu zbog prirode svog posla jer nemaju točno određeno vrijeme za pauzu. Tužitelj da je cijelo vrijeme bio s njim od početka snimanja do kraja do kad su se vratili u firmu, a što se tiče odvajanja njega od tužitelja za vrijeme snimanja iskazuje da u Mandalini se nisu odvajali, a u Armerunu jedan period jesu kada je tužitelj bio sa voditeljicom hotela snimao sobe, te kad se vratio na posao i pregledavao snimke iz Armeruna na snimkama da nije vidio nikakvo neprofesionalno ponašanje od strane tužitelja.

13. Svjedok VBK iskazuje da je rukovoditeljica HRT centra [adresa] i [adresa], a tužitelj da je bio zaposlenik istog na radnom mjestu snimatelja, te da je tužitelj dobio otkaz zato što je bilo utvrđeno da je bio alkoholiziran u radno vrijeme na radnom mjestu i na radnom zadatku, a to da je utvrđeno alko testiranjem koje je proveo kolega ČB a koji je za to i ovlašten a on je šef tehnike, a u prisustvu kojeg da je bila i ona kada je provodio alko testiranje. Što se tiče razloga alko testiranja iskazuje da je tog jutra od strane kolegice PB njoj došlo nekoliko poruka a radi se o proslijeđenim porukama djelatnika hotela D-resort u kojima su se djelatnici izrugivali HRT-u i ponašanju snimatelja a iz kojih poruka bi proizlazilo da je isti pijan. Odmah kad se tužitelj vratio na posao da ga je pozvala u kancelariju, upoznala sa sadržajem tih poruka i zatražila alko testiranje s tim da mu je kazala da ima pravo i odbiti to alko testiranje. Tužitelj da se nećkao a na kraju da je i pristao na alko testiranje i nakon toga je utvrđeno da je uistinu bio u alkoholiziranom stanju a nakon toga rekao da je popio jednu pivu, potom da je pitao što sad, a da mu je ona rekla da to ide u Zagreb nadležnim službama, a nakon čega je tužitelj više puta zamolio da to ostane unutar centra pozivajući se na sve prethodne slučajeve u kojima doduše nisu imali utvrđeno alko testiranje ali su imali više puta prijavljeno neprofesionalno ponašanje od strane kolega. Vezano uz te prijave da je i razgovarala opširno sa tužiteljem, par puta angažirali kolegicu iz socijalne službe da razgovara sa njim, informirala i njegove šefove o takovom njegovom ponašanju a koje je dalo uputiti da se radi o tom problemu iako ponavlja tada nisu radili alko testiranje. Nakon situacije kada je razgovarala s tužiteljem vezano uz njegovo neprihvatljivo ponašanje i nakon čega je on opetovano se nastavio tako ponašati i nakon njihovog razgovora sutradan da ju je zvao da ne može doći na posao jer se "ubio" , da je ona prestala s njim razgovarati i iako ga i tada upozorila na mogućnost otkaza i problem da ga više nitko neće htjeti zaposliti on da je to ponovo učinio, pa je ovaj zadnji događaj i bio razlog zbog kojeg je istome otkazan ugovor o radu. Iskazuje da je i nakon alko testiranja po njenom mišljenju tužitelj bio uvjeren da će opet ostati na poslu. iskazuje da je tužitelj bio na liječenju u više navrata zbog alkoholizma, te da ga je osobno molila da pristupi liječenju, i da zna da je bio dugo na bolovanju da je bio na liječenju od alkoholizma, i također iz njegove priče da on ne želi ići tamo, ne sjeća se gdje, jer da ga samo nakljukaju tabletama. Naposljetku da može samo izraziti žaljenje što je došlo do ovakvog raspleta ali s obzirom na dugogodišnje razdoblje od petnaestak godina opetovanog ponašanja, da je jasno da drugog ishoda nije moglo biti.

14. Svjedok IB, a direktor hotela Armerun iskazuje da se sjeća da je netom prije Uskrsa novinarka PB zvala da bi napravila reportažu u njihovom hotelu i 17.4. 2025. godine da je bilo snimanje u hotelu, a saznanja vezano uz predmet ovog spora da ima od svojih kolega, dakle, da nema neposredna saznanja jer tada bio tu, a da je obaviješten da je taj dan padala kiša i da se ne može snimati vani, nego nekoliko kadrova iznutra i BB da je rekao kolegicama da ima dozvolu za snimanje u dogovoru s njim, međutim kolegice nisu dozvolile jer da imaju pravilo da se gosti ne smiju snimati, nakon čega da ga je BB zvao i da mu je rekao da se gosti ne smiju snimati, te je jedna od kolegica zamolila cijelu ekipu da popiju piće ili doručkuju dok ona ne provjeri da li se može snimati i kada, međutim u međuvremenu je jedna kolegica vidjela da oni već snimaju. Konkretno da je snimatelj upalio kameru a da se BB čudio zašto ne smiju snimati iako je upozoren. iskazuje da mu je javljeno da su oni sjeli na piće da je BB pio kavu, jedan kamerman sok a drugi pivu i da im se čini da jedan kamerman izgleda pripito, s tim da ne zna da li se tu radi o ovdje tužitelju. Također da su nakon ovog događaja javili BB da više ne može doći snimati u njihov hotel. Iskazuje da su neposredno svjedočili djelatnici GB, KB i ŠB, a koji su i dalje zaposlenici hotela. Na upit pun. tužitelja što ga je tada zasmetalo za vrijeme snimanja 17.4.2025. iskazuje da ga je zasmetalo nepridržavanje njegovih pravila, a što se tiče nekih drugih ekscesa o tome da nema saznanja niti da bi itko pravio probleme u alkoholiziranom stanju.

15. Tužitelj VB u stranačkom iskazu priznaje da je tada 17.4.2025. u hotelu D-Resort bio prisutan kao snimatelj sa svojom ekipom, a BB i ĐB, da tada nisu snimali, a da je istina da je popio jednu pivu tada u hotelu, s tim da nije dan prije pio, niti tu noć. Inače taj dan da su snimali oko podne u tom hotelu kada nije bilo gostiju i po povratku kad su došli u studio da je ostavio kameru i otišao na marendu i onda nažalost popio dvije pive i nakon toga bio pozvan da se testira, na što da je i pristao i utvrđeno mu je 1,1 promila alkohola. U Armerunu da se nije ništa niti snimalo niti konzumiralo, odnosno kolege su pili kavu i sok a on da nije pio ništa. Iskazuje da što se tiče alkoholizma da je prije 20 godina bio liječen u Vinogradskoj u Zagrebu, nakon toga apstinirao 10 godina, nakon toga a nakon što se razišao sa suprugom da je počeo piti alkohol ponovo, pa se i obratio doktoru V i on mu je predložio da ode na Ugljan gdje je i otišao, i bio 40 dana, a nakon toga i dobrovoljno se vratio kući i više nije pio, međutim da se okrenuo antidepresivima pa s tim imao problema i radi toga otišao ponovo na liječenje u Vinogradsku dobrovoljno. Kad bi popio malo više tih antidepresiva da bi ga znalo zaljuljati na poslu pa su mislili da je pod utjecajem alkohola. Priznaje da je napravio sam recidiv i to da je prva u firmi opomena, a nikakvih prije opomena da nije dobio, niti pismenih, niti usmenih, pa tako 70% da nije točno što je iskazala rukovoditeljica VBK koja da mu je i počela prijetiti da će ga uhvatiti a nakon što se iza ovog događaja vratio raditi i to da ga je bacalo u depresiju pa da je i otišao na bolovanje 1.5.2025. i dan danas da je na bolovanju.

16. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj, kao snimatelj tuženika, na radnom mjestu zatečen u alkoholiziranom stanju, da je i ranije upozoravan zbog problema s alkoholom.

17. Sukladno odredbi čl. 107. st. 2. toč. 8. Pravilnika o radu tuženika, članku II. točki 2.1. Općih pravila o radu i ponašanju te članku 110. stavku 1. i 4. Pravilnika o zaštiti na radu, osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa utvrđuje se rad pod utjecajem alkohola, HRT očekuje od svih svojih zaposlenika primjereno i profesionalno ponašanje tijekom obavljanja svih društvenih i poslovnih zadaća, neprofesionalan odnos prema radu, neprimjereno ponašanje prema kolegicama i kolegama, konzumiranje alkohola, duhana i/ili narkotika na radnom mjestu, verbalna ili fizička agresivnost i slični oblici ponašanja nisu dopušteni u okruženju HRT-a, radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola i dr. sredstava ovisnosti, zbog čega je zabranjeno pijenje alkoholnih pića i uzimanje drugih sredstava ovisnosti, koji utječu na psihofizičko stanje radnika tijekom rada te njihovo unošenje u prostore HRT-a, da se smatra da je radnik pod utjecajem alkohola ako mu je alkotestom utvrđena koncentracija u organizmu koja odgovara količinama alkohola višima od 0,0 g/kg težine, odnosno više od 0,0 miligrama (promila) u litri izdahnutog zraka.

18. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola na svom radnom mjestu utuženog razdoblja, što tužitelj posebno niti ne poriče, a isto i utvrđeno alkotestiranjem po ovlaštenom osobi tuženika, da je upozoravan na probleme s alkoholizmom tijekom radnog odnosa kod tuženika, da utvrđeno stanje alkoholiziranosti radnika alkotestom na radnom mjestu predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, da je doveo u pitanje ugled i povjerenje koje javnost ima u rad tuženika, da je takvo ponašanje tužitelja moglo dovesti i dovelo do toga da tuženik je u odnosu na tužitelja kao radnika trajno i potpuno izgubio povjerenje i zbog kojih svih okolnosti slučaja ovaj sud nalazi da su ispunjene zakonske pretpostavke za otkaz ugovora o radu, budući da alkoholiziranost na radnom mjestu predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i zbog koje uz uvažavanje svih ostalih spomenutih odlučnih okolnosti nastavak radnog odnosa nije moguć, radi čega svega je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Odluka o parničnom postupku temelji se na čl. 151, čl. 154, čl. 155 i čl. 164. ZPP- a i Tbr 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tuženiku priznat parnični trošak koji se sastoji od jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, što iznosi 500,00 Eura, uvećano za 25% PDV-a od 125,00 Eura, iznosi sveukupno 625,00 Eura, a koji iznos je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku, sve pobliže opisano u toč. II. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 23. ožujka 2026.g.

S U D A C :

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Šibeniku u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena