REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2426/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Hajdeku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, isplatiti tužitelju ŠP OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.871,54 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.871,54 EUR od 13. svibnja 2022.,

- na iznos od 1.000,00 EUR od 15. travnja 2022., sve do 29. prosinca 2023. obračunatim po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev preko iznosa dosuđenog u točki I. izreke, odnosno za iznos od 233,95 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.102,51 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 04. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 15.02.2022., u Zagrebu, na raskrižju Aleje grada Bologne i spojnog kolnika Ulice Velimira Škorpika, stradao u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog vozila reg. ozn. [registarska oznaka], da je za nezgodu odgovorna LP iz [adresa], koja je osobnim vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] oduzela prednost prolaska gore navedenom vozilu tužitelja, te je na taj način došlo do nezgode, da je vozilo štetnika u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police], da je tužitelj u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KB „Sveti Duh” u Zagrebu, da je zbog posljedica štetnog događaja bio na bolovanju, za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu , da je iz platnih lista tužitelja vidljivo kako je isti za vrijeme redovnog rada ostvarivao prosječna mjesečna neto primanja u iznosu od 8.754,46 kn / 1,161,92 EUR, dok je tužitelju za vrijeme bolovanja isplaćena manja neto plaća u ukupnom iznosu od 9.297,24 kn / 1.233,96 EUR, a koji iznos predstavlja izgubljenu zaradu tužitelja. Tužitelj tužbom potražuje sljedeću naknadu štete:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 13.700,00 kn / 1.818,30 EUR

- za izgubljenu zaradu iznos od 9.297,24 kn / 1.233,96 EUR, odnosno ukupno iznos od 22.997,24 KN / 3.052,26 EUR. Nadalje navodi da se u mirnom postupku dana 12.05.2022. obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom, koji mu je na ime nespornog dijela naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) isplatio iznos od 6.500,00 kn / 862,70 EUR, da sukladno navedenom potražuje naknadu umanjenu za nesporno plaćeni iznos:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu iznos od 7.200,00 kn / 955,60 EUR

- za izgubljenu zaradu iznos od 9.297,24 kn / 1.233,96 EUR, odnosno ukupno iznos od 16.497,24 kn / 2.189,56 EUR, da sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 13.05.2022. pa do isplate, dok na svaki pojedini iznos izgubljene zarade potražuje kamatu od 15. dana u idućem mjesecu, pa do isplate.

1.1. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 4.12.2024. (list 104 spisa), po provedenom medicinskom vještačenju, predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.105,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.871,54 EUR od 13.05.2022.,

- na iznos od 222,64 EUR od 15.03. 2022.,

- na iznos od 414,43 EUR od 15.04.2022.,

- na iznos od 596,88 EUR od 15.05.2022., kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.2. Na ročištu održanom 11. veljače 2026. stranke su učinile nespornim visinu izgubljene zarade u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15.04.2022.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da se dana 15. veljače 2022. dogodio štetni događaj u kojem je sudjelovao i osiguranik tuženika upravljajući vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], osporava da bi osiguranik tuženika bio isključivo odgovoran za nastali štetni događaj, da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja postupio protivno odredbama iz članka 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iako je osiguranik tuženika neposredno prije prestrojavanja, pravovremeno, dao znak za skretanje u lijevo. Nadalje navodi da je isplatio tužitelju iznos od 6.500,00 kn/862,70 eura na ime naknade štete, te smatra da je isplaćenim iznosom u cijelosti izmirio svoje obveze prema tužitelju, navedeno iz razloga što je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio lake tjelesne ozljede uslijed kojih mu nisu zaostale nikakve trajne posljedice, a što jasno proizlazi i iz medicinske dokumentacije koju tužitelj dostavlja u privitku tužbe. Tuženik osporava u cijelosti i utuženi iznos na ime izgubljene zarade, s obzirom da je iz medicinske dokumentacije razvidno da se nezgoda dogodila na putu s posla (ozljeda na radu) koja tužitelju prema važećim odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju daje tužitelju pravo na naknadu za bolovanje bez limita (100 % od osnovice), da je tako u nalazu od 16. veljače 2022. izričito navedeno (javna isprava koju dostavlja sam tužitelj): „Anamneza: Jučer kod pothodnika u Škorpikovoj oko 16 h na putu sa posla sudjelovao …", pa kako tužitelj nije dokazao da je pokušao ishodovati prava koja mu pripadaju s tog osnova od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, to tuženik predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

2.1. Na ročištu održanom 11. studenog 2025. tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, te je istaknuo prigovor zastare na preinačeni dio.

2.2. Na ročištu održanom 11. veljače 2026., a po saslušanju osiguranika tuženika, tuženik je priznao odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja , te zajedno sa tužiteljem učinio nespornim visinu izgubljene zarade u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15.04.2022.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a od 26.3.2022. (list 6-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8-16 spisa), obračun plaće (list 17-22 spisa), odštetni zahtjev (list 23 spisa), podatke HZZO o naknadama plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (list 32-40 spisa), izjavu o tijeku nastanka prometne nesreće (list 43-44 spisa), obrazloženu ponudu nakon utemeljenog odgovora (list 52 spisa), potvrdu GNK Dinamo od 2.11.2023. (list 66 spisa), evidenciju o korištenju radnog vremena kroz mjesec veljača 2022 . u GNK Dinamo (list 67 spisa), presliku izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 72-73 spisa), Izvješće MUP RH, PU Zagrebačka, II PPP Zagreb od 14.4.2022. (list 76 spisa), službenu bilješku MUP RH, PU Zagrebačka, II PPP Zagreb od 26.3.2022. (list 77-78 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 15.2.2022. (list 79-80 spisa), fotografije CD medij (list 81 spisa), dopis HZZO od 24.4.2024. (list 88 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću-Čuguri (list 96-97 spisa) ), saslušani su: tužitelj (list 84 spisa), svjedok LP (list 109-110 spisa).

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom II. izreke ove presude .

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost, činjenica da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružana od strane ukućana, visina izgubljene zarade, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) preko nesporno isplaćenog iznosa.

6. Tužitelj u svom iskazu navodi da je na dan nastanka predmetnog štetnog događaja radio do 15,00 sati na Maksimiru, a potom je krenuo prema Zaprešiću iz Maksimira, da se kretao ulicom Bologna i pri spajanju Škorpikove sa Bolognom gospođu je zanijelo pred njegovo vozilo i da je tako došlo do sudara, da je taj dan dosta padala kiša, bilo je dosta mračno, da je nakon sudara zvao policiju koja je došla na lice mjesta i rekli su im da maknu aute do benzinske dok ne dođe ekipa za očevid, da se on nalazio u desnoj kolničkoj traci, a gospođa se nalazila u lijevoj i kad je dolazila samo ju je zanijelo tako da je njezin lijevi zadnji kraj udario u njegov prednji desni kraj automobila, a kako se njezin auto zanašao na cesti, kasnije je primijetio da je cijela lijeva strana njenog automobila bila oštećena, a kod njega je bio oštećen desni bočni i prednji dio automobila, da je nakon udarca gospođe u njegov automobil ista prešla u desnu traku, a on je instinktivno skrenuo u lijevo i na kraju su se zaustavili na lijevoj kolničkoj traci, malo je falilo da ne završi u stupovima koji se nalaze uz rub ceste s lijeve strane, da se kretao brzinom od oko 60 km/h, a gospođa je vjerojatno vozila brže, a na mjestu nastanka predmetnog štetnog događaja između dvije kolničke trake nalazila se puna linija, da je padala kiša, da je on gospođu uočio sekundu prije nastanka predmetnog štetnog događaja, da protiv njega nije vođen prekršajni postupak, da mu je tuženik popravio štetu na vozilu, odnosno naknadio mu je štetu na vozilu.

6.1. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja obzirom je iskazivao životno, logično i uvjerljivo.

7. Svjedok LP, osiguranik tuženika, u svom iskazu navodi kako se nikakvih detalja u pogledu nastanka predmetnog štetnog događaja ne sjeća, da se sjeća samo da je bila kiša taj dan i da ih je policija stavila sa strane, a ostalog se ničega ne sjeća, da protiv nje nije vođen prekršajni postupak.

8. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka LP u kojem navodi da se ne sjeća detalja predmetnog štetnog događaja iz razloga što se predmetni štetni događaj dogodio nepune četiri godine prije davanja iskaza pred sudom, a pritom prometne nezgode, prema mišljenju ovoga suda ne spadaju u svakodnevne i uobičajene događaje u životu bilo kojeg čovjeka, pa tako i svjedoka LP, da bi se tako lako zaboravile. Naprijed navedeno tim više što je i po iskazu samog tužitelja u predmetnom štetnom događaju cijela lijeva strana njenog automobila bila oštećena. Prosječna osoba, neovisno o ishodu prometne nezgode, bila ona sa težim, lakšim, pa čak i nikakvim posljedicama, prema mišljenju ovoga suda, godinama nakon sudjelovanja u takvim događajima pamti detalje, pa stoga nije uvjerljivo da se svjedokinja nakon samo četiri godine po nastanku predmetnog štetnog događaja ne sjeća detalja, naročito kraj već naprijed navedene činjenice da je ista bila sudionik iste i da joj je automobil u tom događaju bio poprilično oštećen.

8.1. Punomoćnik tuženika je, obzirom na rezultate iskaza svog osiguranika, priznao odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja.

9. U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću-Čuguri.

10. Stalni sudski vještak dr. Jakša Filipović-Čugura, na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu i kliničkog pregleda tužitelja, u svom nalazu i mišljenju navodi da se ozljeda - trzajna povredu vrata koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogla dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem , da je kod tužitelja učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija , da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji vratne kralježnice i pogoršanja statusa LS kralježnice, koja je od prije degenerativno promijenjena , da navedeno jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade, da je liječenje završeno 03.05.2022., da spisu prileži zdravstveni karton od 07.11.1991. do 15.10.2024. bez osobitosti za štetni događaj. Na temelju naprijed navedenog vještak daje mišljenje da su kod tužitelja po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 2%, da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana - kumulativno, da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana - kumulativno, da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 2h dnevno kroz 40 dana - kumulativno, da naruženje ne postoji.

11. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto prihvaća i ovaj sud obzirom se zasniva na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu i kliničkom pregledu tužitelja, te ovaj sud za isti drži da je jasan, dosljedan i stručno obrazložen, te da nema proturječnosti niti nedostataka.

12. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), čime mu je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st.1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO -a.

13. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice u vidu postojanja fizičkih boli, straha, te duševnih boli zbog smanjenja opće i životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je dakle prilikom odmjeravanja visine pravične naknade imao u vidu utvrđene zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrđeno zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 2%, u kojem omjeru će tužitelj još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to sve opisano u nalazu i mišljenju vještaka, a imao je u vidu i duljinu i trajanje tuđe pomoći i njege koja je utvrđena nalazom i mišl jenjem vještaka u trajanju od 80 sati, te zatraženu cijenu od 3,32 eur po satu temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a. Nadalje, ovaj sud je imao u vidu i uzeo u obzir izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020), kao što je uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja predmetne presude (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., presuda ŽS Zagreb posl. br. Gž-4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.) obzirom je prema podacima Državnog zavoda za statistiku kumulativna stopa inflacije od lipnja 2020. do veljače 2026. (zaključenje glavne rasprave) iznosila od 30% do 35%. Sukladno svemu naprijed navedenom, ovaj sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) u visini od 3.387,28 eur. Budući je među strankama nesporno da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 862,70 eur s naslova predmetne štete, istom s navedenih osnova pripada daljnji iznos od 2.524,58 eur, pa kako tužitelj potražuje iznos od 1.871,54 eur, sud mu je tako u smislu odredbe iz čl. 2 st. 1 ZPP-a i dosudio.

14. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a, a u svezi s čl. 1086. i čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/15, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a koji je lex specialis koji se primjenjuje na predmetni slučaj. Kako je tužitelj zateznu kamatu zatražio od 13.05.2022., odnosno od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, ista mu je tako i dosuđena.

14.1. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

15. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. Tužitelj temeljem predmetnog štetnog događaja potražuje i izgubljenu zaradu za period od veljače 2022. do travnja 2022. tvrdnjom da je zbog štetnog događaja bio na bolovanju, te da mu je za navedeno razdoblje isplaćena umanjena plaća u odnosu na onu koju bi primio da je radio.

16.1. Kako su stranke na ročištu održanom 11. veljače 2026. učinile nespornom visinu izgubljene zarade u iznosu od 1.000,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15.04.2022., sud nije izvodio druge predložene dokaze na navedenu okolnost.

16.2. Odluka o zateznoj kamati na naprijed navedeni iznos temeljem izgubljene zarade temelji se na odredbi čl. 1086. u vezi čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12)l, a odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

16.3. Kako su stranke na ročištu održanom 11. veljače 2026. suglasile o visini izgubljene zarade, kao i u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na istu, a pritom tužitelj nije uskladio tužbeni zahtjev sa navedenim dogovorom stranaka, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev preko po strankama nespornog iznosa izgubljene zarade, kao i u dijelu nespornog tijeka zakonske zatezne kamate na navedeni iznos, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

17. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe koju je učinio tužitelj podneskom od 04. prosinca 2024. (kojim konačno precizira tužbeni zahtjev) valja reći da je tužitelj doista navedenim podneskom povisio tužbeni zahtjev u odnosu na neimovinsku i imovinsku štetu – tuđa pomoć i njega i to s prvotno utuženih 955,60 eur na konačno postavljeni 1.871,54 eur. Opisano povišenje zahtjeva, po mišljenju ovog suda, predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st.1. ZPP, međutim budući da je ista posljedica provedenog medicinskog vještačenja, to sud uz primjenu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP smatra da tužitelj tužbu nije preinačio do zaključenja prethodnog postupka, ali bez svoje krivnje pa je na temelju odredbe čl. 190. st. 3. ZPP sud preinaku dopustio smatrajući istu svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama te je odlučeno kao u izreci rješenja. Naime, specifičnost je spora za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti to što u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem), tužitelj ne može istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine štete, već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja. To stoga jer u trenutku podnošenja tužbe kao i u trenutku zaključenja prethodnog postupka tužitelj ne može sa sigurnošću znati opseg i visinu štete, radi čega je na pripremnom ročištu i predložio provođenje medicinskog vještačenja u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a.

18. Tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja kada je imao saznanje o obujmu štete, a što je nametnulo preinaku tužbe do koje je došlo upravo zbog okolnosti koje su nastale nakon zaključenog prethodnog postupka, a koje okolnosti su samo i isključivo rezultat provedenog dokaza - medicinskog vještačenja – nakon čega je tužitelj dobio saznanje o realnoj šteti, koja je proizišla iz štetnog događaja. Kako tužitelj na temelju iste činjenične osnove traži više nego što je bilo utuženo, jer je već u tužbi morao odrediti opseg tužbenog zahtjeva, a preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva daje mu mogućnost da tužbeni zahtjev prilagodi rezultatima raspravljanja. U protivnom, provedeno vještačenje ne bi imalo smisla, jer ako je sudu potrebno stručno znanje vještaka kako bi se utvrdio opseg i visina štete (čl. 250. ZPP-a) isto to je potrebno i tužitelju da točno postavi tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Stoga je u konkretnoj situaciji riječ o okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, okolnostima koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužitelja na pripremnom ročištu proveden, pa u takvim situacijama nedopuštenost preinake tužbe može teško ugroziti pravozaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka. Imajući u vidu sve izložene okolnosti, sud je, unatoč zaključenju prethodnog postupka i unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbe jer je stava da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao ranije preinačiti tužbu, jer mu nisu bili dostupni svi potrebni podaci ili dokazi (medicinsko vještačenje), a takva preinaka tužbe je s procesno pravnog stajališta svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama (tako i Županijski sud u Velikoj Gorici u odluci Gž-1407/15 od 26. rujna 2016.).

19. U odnosu na prigovor tuženika da je nastupila zastara preinačenog dijela tužbenog zahtjeva valja navesti da tužitelj preinakom tužbe nije postavio novi, drugačiji tužbeni zahtjev, nego ga je samo specificirao imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, te se stoga prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva ukazuje neosnovanim u cijelosti.

20. Temeljem čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, odlučeno je o troškovima ovog postupka. Tužitelju je, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom troškovniku, priznat: trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32 Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 21.11.2022. i 04.12.2024. u iznosu od po 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 17.10.2023., 06.03.2024., 15.10.2024. i 11.02.2026. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 16.04.2024. i 11.11.2025. u iznosu od po 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), odnosno ukupno 900 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.800,00 eur. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 200,00 eura s naslova troška medicinskog vještačenja, za iznos od 34,17 eur s naslova plaćene sudske pristojbe na tužbu i za zatraženi iznos od 68,34 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 2.102,51 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

21. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8 ZOO-a.

U Zagrebu, dana 23. ožujka 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 77,51 eur

- pun. tuženika