Poslovni broj: P–634/2013

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sucu toga suda Kate Ogresta Jović u pravnoj stvari tužitelja ad 1 OSNOVNA ŠKOLA ANTUNA MASLE - ORAŠAC, OIB [osobni identifikacijski broj], Lujaci 2, 20235 Orašac; ad 2 Grad Dubrovnik, OIB [osobni identifikacijski broj], Pred dvorom 1, 20000 Dubrovnik, protiv tuženika VV zastupanog po punomoćniku ŽV, odvjetnik iz [adresa] radi iseljenja i isplate, a postupajući i po protutužbi MV protiv tuženika OSNOVNA ŠKOLA ANTUNA MASLE - ORAŠAC, OIB [osobni identifikacijski broj], Lujaci 2, 20235 Orašac; i Grad Dubrovnik, OIB [osobni identifikacijski broj], Pred dvorom 1, 20000 Dubrovnik, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 4. studenog 2025., dana 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik VV OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] dužan je stan na adresi [adresa], koji se nalazi u sklopu područne škole OŠ Antuna Masle Orašac, u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužiteljima ad. 1. i 2., sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik VV isplatiti tužiteljima na ime naknade štete ukupan iznos od 3.450,72 EUR što je 132,72 EUR mjesečno, počevši od 15. rujna 2012. godine., po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.prosinca 2022.g., a od 1.siječnja 2023.g. prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, a od 1.travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine koje teku od 15-og u mjesecu, i to:

- od 15.09.2012. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.10.2012. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.11.2012. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.12.2012. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.01.2013. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.02.2013. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.03.2013. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.04.2013. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.05.2013. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.06.2013. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.07.2013. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.08.2013. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.9.2013. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.10 .2013. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.11.2013. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.12.2013. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.01.2014. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.02.2014. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.03.2014. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.04.2014. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.05.2014. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.06.2014. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.07.2014. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.08.2014. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.09.2014. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.10.2014. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.11.2014. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.12.2014. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.01.2015. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od od 15.02.2015. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od od 15.03.2015 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.04.2015 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15. 5 .2015. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.6.2015. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.7.2015. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.8.2015. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.9.2015. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.10.2015. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.11.2015. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.12.2015. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

-

- od 15.01.2016. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.02.2016. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.03.2016. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.04.2016. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.05.2016. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.06.2016. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.07.2016. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.08.2016. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.092016. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.10.2016. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.11.2016. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.12.2016. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.01.2017. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.02.2017. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

-

-

- od 15.03.2017. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.04.2017. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

-

- od 15.05.2017. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.06.2017. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

-

- od 15.07.2017. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.08.2017. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

-

- od 15.09.2017. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.10.2017. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

-

- od 15.11.2017. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.12.2017. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.01.2018. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.02.2018. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.03.2018. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.04.2018. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.05.2018. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.06.2018. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.07.2018. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.08.2018. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.09.2018. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.10.2018. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.11.2018. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- od 15.12.2018. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.01.2019. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.02 2019. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

15.03 2019. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

15.04 .2019. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

15.05.2019. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

15.06.2019. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.07.2019. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.08.2019. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.09.2019. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.102019. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.11.2019. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.12.2019. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.1 2020 . godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.2 2020. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.3 2020. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.4 2020 . godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.5 2020 . godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.6 2020 . godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.7 2020 . godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.8 2020 . godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.9 2020 . godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.10 2020 . godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.11 2020. godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.12 2020 . godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.1 2021 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.2 2021 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.3 2021 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.4 2021 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.5 2021 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.6 2021 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.7 2021 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.8 2021 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.9 2021 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.10 2021 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.11 2021 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.12 2021 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.1 2022 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.2 2022 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.3 2022 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.4 2022 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.5 2022 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.6 2022 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.7 2022 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.8 2022 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.9 2022 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.10 2022 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.11 2022 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.12 2022 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.1 2023 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.2 2023 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.3 2023 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.4 2023 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.5 2023 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.6 2023 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.7 2023 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.8 2023 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.9 2023 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.10 2023 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.11 2023 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.12 2023 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.1 2024 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.2 2024 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.3 2024 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.4 2024 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.5 2024 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.6 2024 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.7 2024 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.8 2024 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.9 2024 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.10 2024 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.11 2024 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.12 2024 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.1 2025 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.2 2025 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.3 2025 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.4 2025 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.5 2025 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.6 2025 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.7 2025 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.8 2025 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.9 2025 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

- 15.10 2025 godine na iznos od 132,72 EUR do dana plaćanja

u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti i pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu preko gore dosuđenog iznosa u točki II ,za isplatu iznosa od 132,72 EUR mjesečno od 15.11.2025 pa nadalje do predaje u posjed zajedno sa kamatom do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine

IV Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi :

"Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na stanu na adresi [adresa], kao i odgovarajućeg suvlasničkog dijela (koji će biti specificiran nakon provedenog vještačenja) nekretnine zk. č. b. r. zgr. 491 k. o. [katastarska općina], označeno kao zgrada površine 515 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što su mu tužitelji - protutuženi OŠ Antuna Masle Orašac iz Zatona, Lujaci 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Grad Dubrovnik iz Dubrovnika, Pred dvorom 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni priznati i izdati odgovarajuću tabularnu ispravu koju će u protivnom zamjeniti ova presuda, a sve to u roku od 15 dana. Nalaže se tužiteljima-protutuženima nakanaditi prouzročeni trošak u roku od 15 dana".

V Usvaja se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi

" Nalaže se solidarno I. tuženiku OŠ Antuna Masle Orašac iz Zatona, Lujaci 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku Grad Dubrovnik iz Dubrovnika, Pred dvorom 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Iznos od 3472,79 eur "

VI Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu preko dosuđenog u točki V izreke koji glasi

» Nalaže se solidarno I. tuženiku OŠ Antuna Masle Orašac iz Zatona, Lujaci 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku Grad Dubrovnik iz Dubrovnika, Pred dvorom 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Iznos 56.252,47 EUR"

VII Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju Gradu Dubrovniku troškove postupka u iznosu od je 106,18 EUR -sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1 Tužitelj u tužbi tvrdi da na temelju članka 105. b Zakona o osnovnom školstvu ( NN, br. 59/90, 27/93, 7/96, 59/01 i 114/01) i točke I. Odluke Vlade Republike Hrvatske klasa: 602-02/01-01/011 urbroj: 5030108-02-1 od 24. siječnja 2002. godine Ministarstvo prosvjete i športa je donijelo Odluku klasa : 602-02/02-01/145 urbroj: 532/1-02-1 od 20. veljače 2002. godine kojom je na tužitelja ad.2. preneseno osnivačko pravo nad tužiteljem ad.1. OŠ Antun Masle. Tužitelj ad.2. je vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja područnu OŠ Antuna Masle u Orašcu.

U predmetnoj zgradi nalaze se dva stana namijenjena za život učitelja koji rade u njoj, odnosno čije je korištenje vezano uz obavljanje službene dužnosti ili funkcije. Tuženik je za vrijeme dok je radio u školi dobio na korištenje stan u predmetnoj zgradi, no tužitelj ad.1. nije u posjedu ugovora kojim se tuženiku daje predmetni stan na korištenje. Budući je tuženik pošao u mirovinu 31. kolovoza 2012. godine, tužitelj ad.1. ga je pozvao da preda predmetni stan slobodan od osoba i stvari u posjed što je tuženik odbio. Bespravnim korištenjem predmetne nekretnine od strane tuženika tužitelji trpe štetu, i to najmanje u visini naknade od 1.000,00 kuna mjesečno.

Budući je stan kojega koristi stan za službene potrebe i korištenje tog stana vezano je za obavljanje službene dužnosti ili funkcije, odnosno namijenjen za život učitelja koji rade u školi a nemaju gdje prenoćiti, a tuženik odbija predati predmetni stan u posjed tužitelja to tužitelji podnose ovu tužbu . Tužitelji potražuju štetu svakomjesečno 1 000 kuna sve do predaje u posjed.

Sud je u točki II pobrojao mjesece za koje tužiteljima pripada naknada, jer je sam tužitelj naveo svakomjesečno do predaje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te se na navode iz tužbe očituje kako slijedi. Tuženik ističe prigovor nedostatka, odnosno u najmanju ruku neuredne aktive legitimacije. Ovakav tužbeni zahtjev nije moguće usvojiti niti u dijelu u kojemu se traži predaja u posjed, niti u dijelu u kojemu se traži isplata naknade štete i parničnog troška.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže predaju nekretnine u posjed tužitelj ističe kako prema samom historijatu tužbenog zahtjeva školska zgrada ima dva stana, a stan koji bi tužitelj trebao predati u posjed ni po čemu nije kao stvar određen.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže naknadu štete, tuženik se protivi osnovu takvog zahtjeva, budući da nikakav štete tužiteljima nije nastala. Tužitelji nisu definirali da li se štete odnosi na umanjenje imovine ili sprječavanje povećanja imovine, a posebno je nejasno kojim kriterijima su se tužitelji vodili prilikom definiranja visine nastanka štete.

Postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, te se na navode iz tužbe očituj kako slijedi.

Nije sporno da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine . Tuženik je po zanimanju profesor povijesti i zemljopisa, te je dana 1. listopada 1977. zasnovao radni odnos kod prednika tužitelja ad.1. Tom prilikom je tuženik dobio stan pobliže opisan u naraciji ove tužbe. Tuženik nije u posjedu ugovora temeljem kojega mu je prednik tužitelja predao stan u posjed, ali izričito izjavljuje kako do podnošenja ove tužbe nikada nije bilo govora o tome da bi predmetni stan ikada morao biti vraćen predniku tužitelja.

Predmetni stan je bio u izrazito derutnom stanju, te je tuženik vlastitim sredstvima i radom izvršio potrebne adaptacije na stanu kako bi isti doveo u stanje prikladno za stanovanje. Da se radi o vlasničkom posjedu a ne tek korištenju stana, proizlazi iz činjenice da je u predmetnom troškovniku za sanaciju stana u [adresa] tuženik naznačen kao vlasnik stana.

U potpunosti se osporavaju navodi tužitelja da je tuženik bio pozvan predati tužitelji predmetni stan nakon prestanka radnog odnosa . Tu činjenicu posebno demantira dostavljeni sporazum o prestanku ugovora o radu od dana 31. kolovoza 2012. Navedenim sporazumom se jasno definirana prava i obveze ugovornih strana-o vraćanju predmetne nekretnine nema niti govora.

Prema tome, tuženik se nalazi u kontinuiranom zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnog stana kroz razdoblje od više od 20 godina čime su stečeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Za potrebe utvrđivanja točnog suvlasničkog dijela u nekretnini koja se nalazi na zk. č. b. r. zgr. 491 k. o. [katastarska općina], označeno kao zgrada površine 515 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a s kojim je povezano vlasništvo predmetnog stana nad kojim je tuženik stekao pravo vlasništva dosjelošću, tuženik predlaže provođenje građevinskog vještačenja.

3 U podnesku od 19. 12. 2013 .osvrćući se u odnosu na odgovor na tužbu treba prvenstveno istaći kako tuženik nikakvim dokazima niti navodima nije osporio tužbeni zahtjev tužitelja Grada Dubrovnika. Naime, obzirom da tuženik ne spori da je Grad Dubrovnik vlasnik predmetne nekretnine, a budući Grad Dubrovnik kao vlasnik traži predaju nekretnine u posjed, to je nesporno kako je tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan.

Nadalje u odnosu na iznos kao i potraživanje naknade štete treba istaći kako naknada štete koju potražuje Grad Dubrovnik predstavlja naknadu za uporabu tuđe stvari na što ima pravo neovisno o pravu na naknadu štete, kao i samu štetu koju trpi.

Ostali navodi tuženika o tome kako je isti dobio stan bez obveze vraćanja su više nego neozbiljni. Naime, tuženiku je jasno da je stan dobio na korištenje kao nekadašnji zaposlenik škole, te je stoga u obvezi da nakon prestanka tog odnosa vrati stan vlasniku ili samoj školi u kojoj je radio. Nije realno, a niti za isto postoji pravna osnova, da bi tuženik stekao vremenski neograničeno pravo stanovanja u istoj školi ili pak neko drugo pravo, a osobito ne pravo vlasništva kako to isti traži protutužbom.

Neovisno o svemu navedenome Grad Dubrovnik je kao vlasnik predmetne nekretnine ovlašten tražiti njenu predaju u posjed od osobe koja ju neovlašteno drži.

U odnosu na primarni protutužbeni zahtjev treba istaći kako se Grad Dubrovnik u cijelosti protivi istome.

Tu nadalje treba istaći kako je protutužbeni zahtjev u potpunosti neosnovan, a niti je isti potkrijepljen ikakvim dokazima. Osobito je za naglasiti da je predmetna nekretnina predstavljala društveno vlasništvo te na istoj nije bilo moguće steći pravo vlasništva dosjelošću. Uostalom tužitelj niti ne daje nikakve dokaze o stjecanju vlasništva dosjelošću.

U odnosu na alternativno postavljeni zahtjev iz protutužbe treba istaći kako je isti također neosnovan. Naime tuženik-protutužitelj ničim ne dokazuje koje je to troškove imao, obzirom da je i sam paušalno istakao da se radilo o uređivanju stana. Dokazi koje prilaže a radi se o ugovorima o kreditima su također neosnovani, obzirom da se radi o nenamjenskim kreditima za koje nije dokazano z koju su namjenu utrošeni. Naime predmetna novčana sredstva koja su mu stavljena na raspolaganje tuženik-protutužitelj je mogao iskoristiti za razne svrhe, a ponavljamo nije dokazano u koju je to svrhu iste uložio .Međutim neovisno o primarno i alternativno postavljenim protutužbenim zahtjevima isti nisu od utjecaja na rješavanje ove pravne stvari jer je Grad Dubrovnik kao vlasnik, ponovno naglašava, ovlašten tražiti njenu predaju u posjed odo osobe koja je neovlašteno drži.

4 Sud je u dokaznom postupku pregledao pravno relevantne isprave priložene u spisu, saslušao stranke , svjedoke ZV, RV, NV, OV, KV te proveo dokaz građevinskim vještačenjem sa ovlaštenim sudskim vještakom Hrvoje Sambrailo

4.1. ZZ tužitelja UV izjavljuje da Tuženik VV je u Osnovnoj školi Antuna Masle Orašac PŠ Lopud radio sve od 1977.g. do 2012.g. bio profesor povijesti i zemljopisa. Isti je dobio smještaj kao profesor u predmetnoj nekretnini, ali mora reći da ja to rješenje nikad ni je vidjela, niti zna da uopće postoji, upravo je to rekao bivši ravnatelj ZV. Radi se o četverosobnom stanu. Znam da je isti ušao u jednu sobu, pa bi se kasnije proširio udrugu, pa je nakon toga u školskom hodniku postavio čak i kuhinju. Dodaje da to sve zna po pričama starijih ravnatelja koji bi sigurno to detaljnije iskazivali. Isti stan se nalazi u istoj etaži gdje i sama osnovna škola, nikad ni je bila u njemu. 2012.g. isti je pošao u mirovinu. 1. travnja 2013.g. postala v.d. ravnatelja , a 3. svibnja ravnateljica i dočekao ovaj problem sa iseljenjem tuženika-protutužitelja. Nisu mu ništa službeno slali prije pokretanja tužbe, ali je se s njim našla u namjeri da se dogovore i čak mu predložila, a pošto živi sam u 4 sobe, da im pusti jednu sobu, međutim njegov odgovor je bio da ne dolazi u obzir da bi s nekim dijelio kupaonicu. Mora dodati da je na to pristao da do ovoga ne bi ni došlo. dakle tvrdi da isti živi sam, gdje mu je supruga ne zna, a djeca su odrasla i žive sa svojim obiteljima. opet tvrdim da u tom stanu nikad nije bila. U taj stan jest ulagano, zna da je tu pomogao i mjesni odbor , pa čak i škola, ali po njezinoj procjeni nemoguće da je uloženo 450.000,00 kn. Dodaje da uopće ne može ući u taj stan jer nemaju ključeve. Tuženik tek nedavno sudjeluje u plaćanju režija, a nikad nije platio niti kune bilo kakve stanarine. Sada žele tu useliti ljude koji rade u školi koji su u radnom odnosu. Opće je poznato da se škola nalazi na otoku i da se zna dogoditi da je do istog nemoguće doći radi vremenskih neprilika kao što je npr. bilo jučer sada jedna učiteljica ide u mirovinu i nema tko doći umjesto nje jer nema gdje živjeti. Ista škola ima zaposleno sve skupa 8 učitelja i profesora jer neki predavaju i više predmeta. mora dodati kao što je prije istakla da se često zbog vremenskih neprilika gubi i nastava.

Na pitanje pun. tuženika koliko ima učionica, odgovara 3. Predmetna nekretnina kao što sam rekla predstavlja stambeni prostor upravo za ljude koji rade u školi. Pojašnjava kao što sam prije rekla da tuženik nije plaćao stanarinu, a ono što u zadnje vrijeme plaća je tražila bivša ravnateljica ĆV, a i to ne plaća uredno. U cijeloj školi ima 7 učenika.

4.2. Tuženik na saslušanju od 03. studenog 2016. godine izjavljuje da živi u ovoj nekretnini još od 1977. godine. Nekretnina je u naravi prizemlje. Njegov ulaz i stan su lijevo, a desno je dječji vrtić. Ima zaseban ulaz. Glavni ulaz u školu je s druge strane. Kada je uselio ravnatelj je bio ZV. Bio je profesor povijesti i zemljopisa s tim da je povremeno predavao još 4 predmeta. Prije nego je uselio tu je bila ambulanta, i upravo je trebalo pričekati da se ambulanta isprazni kako bi on uselio. Dok se ambulanta ne isprazni bio je u hotelu Lafodia. Nije dobio pisanu odluku u useljenju, dobio je samo riječi bivšeg ravnatelja ĐV da može biti u tom stanu. Kada je uselio u ovaj stan u njemu nije bilo niti struje niti vode, a na pitanje kako je ambulanta mogla funkcionirati bez struje i vode, odgovara ambulanta je bila samo u jednoj sobi. Dobio je namjenski kredit od Zagrebačke banke (troškovnik je izgradio arhitekt LV), negdje 1978.g. ili krajem 1977.g., od 5.000,00 maraka, kasnije je uzimao i druge kredite i ulagao u ovu nekretninu. U mirovinu je pošao 28. kolovoza 2012.g.., a njegova mirovina je 2.800,00 kn. Na pitanje što je sve uložio u ovu nekretninu, odgovara da je obnovio sve, dakle plafone, podove, uveo struju, uredio kupaonu jer su sve bili samo goli zidovi. Radi se o prostoriji staroj 100 godina koja je građena 1921. godine. Dogradio je i kuhinju, izradio sobu, a isto tako i dnevnu sobu. Površina dijela u kojem živi je 60 kvadrata. Ne može se precizno izraziti koliko je točno uložio u ovu nekretninu, jer u nju ulaže cijeli svoj život, a tri četiri puta je dizao kredite . Svo to renoviranje su mogli vidjeti i svi bivši ravnatelji koji su dolazili u ovu nekretninu, a isto tako i ĆV. Ima dvoje djece koji žive u inozemstvu. Nema nikakvu nekretninu u svom vlasništvu. Njegova djeca nemaju sređeno stambeno pitanje. Na pitanje suda kako žive, da li žive kao podstanari, stranka odgovara ''bit će''. Na pitanje da li ima račune o ulaganju u ovu nekretninu, odgovara da su računi kod banaka. On je kao što je i rekao pošao u mirovinu 28.8.2012. g. i od tada nije dobio nikakav dopis od škole da iseli. Još jedan put izjavljuje da ravnatelj ĐV koji ga doveo u ovu nekretninu, njemu nije rekao do kad može biti tu. Isto tako još jedan put navodi da su sve bili goli zidovi i on je obnovio 60 kvadrata. Sada ima kuhinju, dnevnu sobu i dvije sobice.

Na pitanje pun. tužitelja ad. 2. u koje prostorije ga je uveo bivši ravnatelj ZV, tuženik odgovara ZV ga uveo u kuhinju i sobu, a kasnije je dobio druge dvije prostorije i to dnevnu sobu i sobu od ravnatelja ČV. Dodaje da su jedno vrijeme njih tri učitelja dijelili ove prostorije i to CV i ČV i on. Na daljnje pitanje pun. tužitelja ad. 2 što je bilo gdje je sada kuhinja, tuženik odgovara predvorje. Na pitanje pun. tužitelja ad. 2. kada mu je ravnatelj ČV dao druge dvije sobe, tuženik odgovara kada je odselio u Mokošicu, a na daljnje pitanje gdje je tada bila CV, tuženik odgovara ''u sasvim drugom prostoru do Villa Viline''. Na daljnje pitanje kada je ČV odselio u Mokošicu, tuženik odgovara da ne zna, a da to mora biti u evidenciji škole, on je tada posao ravnatelj centralne škole i odselio u Mokošicu, do tada je ČV bio pedagog u školi Lopud, a nakon njega je pedagog bio on. Na pitanje pun. tužitelja ad. 2. da li su s njim živjeli djeca i supruga, tuženik odgovara sve do njegovog razvoda su živjeli i žena i djeca, razveo se 2000 i neke (to mora biti evidentirano u Orašcu u Matičnom uredu). Na daljnje pitanje da li ga sada netko posjećuje, tuženik odgovara ponekad i žena i djeca. Na pitanje pun. tužitelja ad. 2. da li se on po naravi proširio i na prostore koje je koristila gospođa CV, tuženik odgovara da nije, pa pojašnjava da su sve stambene prostore koristili ČV, CV i on, a kada je ČV pošao njemu je dao dvije sobe, a u prostorima gdje je bila CV je sada profesorica DV koja predaje hrvatski jezik. Na daljnje pitanje da li se odmah proširio, a nakon odlaska ČV na obje prostorije ili samo jednu, tuženik odgovara na obje, dodaje da su do tada žena i djeca živjeli u gradu, bili podstanari te doselili k njemu 1980.g. Kada mu pun. tužitelja predočava tlocrt prizemlja koji se nalazi i u spisu, tuženik odgovara da se ne snalazi na tlocrtu. Na daljnje pitanje pun. tužitelja ad. 2. da li je u nekretninu odnosno stan kada je ulagao, išta uložila škola odnosno bivši Mjesni odbor Lopud, tuženik odgovara '' niti lipe''. Na daljnje pitanje da li ima zaseban sat od struje, tuženik odgovara da ima, dok od vode nema, to je zajednički sat za vodu od škole i njegovog stana. Redovito podmiruje režije. Na daljnje pitanje da li mu je ovdje prisutna ravnateljica ili neka od ranijih ravnateljica, prilikom odlaska u mirovinu, došla i usmeno zamolila predaju stana, odnosno dijela nekretnine, tuženik odgovara da nije. Pun. tužitelja postavlja pitanje tuženiku obzirom na iskaz 01. ožujka 2016.g. (l.s. 64) da li je točno da mu je došla ravnateljica u namjeri da se dogovore i predložila tamo navedeno, tuženik odgovara da on to nije doživio.

Na pitanje pun. tuženika zašto je njemu u biti dan predmetni stan, da li je to bilo za stanovanje da bi tu radilo, te u isti trenutak pun. tužitelja prigovara navedenom pitanju te ga smatra sugestivnim, a tuženik odgovara da bi ostao raditi na [adresa], jer je mogao ići raditi u Cavtat. Na daljnje pitanje pun. tuženika da li ga je ikad itko ometao u korištenju predmetne nekretnine dok je tu stanovao sa obitelji, tuženik odgovara nikad nitko. Na pitanje pun. tuženika da li je bilo namještaja kada je uselio, tuženik odgovara da nije. Na pitanje što je rečeno na roditeljskom sastanku tu večer, tuženik odgovara da je bilo rečeno da će privremeno biti u Lafodiji, i pojašnjava da su njega tu željeli useliti samo zato da ostane radit na [adresa]. Na pitanje pun. tuženika da li ima drugih nekretnina osim u RH eventualno u BiH, tuženik odgovara da nikakvih drugih nekretnina nema ni u RH ni u BiH.

4.3.Svjedok TV na saslušanju od 14. travnja 2016. iskazuje da je u to vrijeme bio ravnatelj škole u Orašcu kojoj školi pripada škola na otoku [adresa]. Tuženik VV je uselio u predmetni stan prije nekih 40 -ak godina po njegovom mišljenju to je bilo 1975. ili 1976. godine ali ne može točno precizirati. Misli da je Zbor radnika donio odluku o njegovu useljenju. Tuženik je nastavnik povijesti. Dodaje da je u to vrijeme uopće bilo teško zaposliti ljude u školi na [adresa]. I u tom trenutku nije bilo nikoga od nastavnika, i sjeća se da su došli do tuženika koji je tada živio u [adresa] i on im je upravo uvjetovao njegovo zaposlenje rješenjem stambenog pitanja. Mora reći da je isti čak jedno vrijeme živio u hotelu na otoku [adresa]. Po saznanjima tuženik i dan danas živi u predmetnom stanu. Ne zna kolike je površine isti stan, nije nikad bio u njemu, ali stan je u zgradi škole. I po njegovom mišljenju to je stan koji je normalan za stanovanje. 1980. godine je pošao iz škole odnosno zaposlio se na drugom radnom mjestu. Nema konkretnih saznanja da bi tuženik nešto ulagao u ovaj stan, ali njegovom mišljenje je da se ne može u nekom stanu živjeti 40. godina, a da se u njega nešto ne uloži. Ne sjeća se da li je tuženik u momentu useljenja imao svoju obitelj ili ne, odnosno da li je bio oženjen. Njemu se tuženik nikada nije obratio i rekao da će nešto obnavljati.

Na pitanje pun. tužitelja ad.2. upućenog svjedoku Da li ima neposrednih saznanja da bi radničko vijeće ili zbor radnika donijelo odluku da se ovaj stan dodjeli tuženiku svjedok odgovara da misli da je odluka morala biti donesena, jer su se takve odluke i donosile u takvo vrijeme i pretpostavlja da odluka postoji u školskoj dokumentaciji. Pretpostavlja da je odluka u zapisnicima zbora radnika ili školskog odbora ili radničkog savjeta. Misli da je problem što je školska dokumentacija izgorjela u požaru. Na daljnje pitanje da li je kao ravnatelj sudjelovao na sastancima radničkog vijeća ili zbora radnika svjedok odgovara da je i sudjelovao i davao prijedloge jer je to bio način rada. Na daljnje pitanje da li se sjeća da je dao prijedlog da tuženik useli svjedok odgovara da misli da ga je morao dati ali se s obzirom na protek vremena od 40. godina više ne sjeća. Na daljnje pitanje da li se sjeća da se tuženik vremenom širio na više prostorija nego što je prvotno koristio, svjedok odgovara da osobno nije imao uvid ali su do njega dolazile takve informacije vremenom. Na pitanje pun. tuženika, kada je tuženik uselio u predmetni stan, da li je bilo govora o vremenskom korištenju navedenog, svjedok odgovara da se mislilo da će to biti na dugi rok ali se ne sjeća da se preciziralo.

4.4.Svjedok RV na saslušanju od 14. travnja 2016. iskazuje da je od 1980. do 1990. godine obnašao funkciju ravnatelja u osnovnoj školi Orašac čija je ispostava škola na [adresa]. Tuženik VV se uselio u stan negdje otprilike 1974. godine. Nikada nije vidio pisanu odluku o njegovu useljenju, niti uopće zna da li ista odluka postoji. Jedan put je bio u predmetnom stanu. A mora reći da je vremenom tuženik prostor u kojem je stanovao proširivao odnosno proširivao se i na ostale prostorije u predmetnoj etaži. Odnosno precizira da je tuženik useljen u prostor gdje je prije bila ambulanta pa se s vremenom sam proširio po njegovom saznanju na jednu prostoriju. Dodaje da se isto tako po njegovim saznanjima odluke o useljenjima tada nisu ni donosile. Tuženik je i sad u predmetnoj nekretnini jer po njegovim saznanjima nema gdje. Zna da je tuženik dizao kredite, a kao ravnatelj škole je navedeno i morao znati, zna da je ulagao u ovaj stan, a naravno da li zna koliko točno ne može se točno izjasniti. Zna da je ulagao u namještaj, zna da je obnovio kupaonicu, obnavljao i zidove, da je pituravao zidove, da je kartao zidove ali ne zna da li je rušio i gradio nove zidove. Njemu se tuženik kao ravnatelju nikad nije došao ni obratio niti rekao da kreće s obnovom.

Na pitanja pun. tuženika da li zna koliki je prostor dodijeljen tuženiku svjedok odgovara da ne zna točno, na daljnje pitanje kada je bio u istom stanu svjedok odgovara u vrijeme dok je bio ravnatelj i tada su bile dvije prostorije. Ambulanta se nalazi od zapadnog ulaza na lijevo. Na daljnje pitanje da li u ostale prostorije ima bilo koji pristup osim već postojećeg svjedok odgovara da ne bi znao. Na daljnje pitanje da li je ikad, a kada je došao do saznanja da se tuženik proširio, pozvao istog da vrati taj prostor svjedok odgovara da nije.

4.5.Svjedokinja NV na saslušanju od 01. lipnja 2016. godine iskazuje da je bila ravnateljica škole u Orašcu kojoj je ispostava škola na [adresa] od 2002. godine do 2013. godine. Tuženik je u to vrijeme bio profesor povijesti, zemljopisa i tjelesne kulture. Pošao je u mirovinu u rujnu 2012. godine. Nikada nije ušla u prostor u kojem je on živio jer on to nije dozvoljavao, a nije sebe htjela dovodit u neugodne pozicije. Zna da je imao pravo na taj stan dok je radio. A na pitanje kako je imao pravo, zna da je po nekom nepisanom pravilu bila praksa da svi učitelji koji tamo rade imaju pravo na smještaj, naravno u koliko je to moguće. Taj prostor je vlasništvo škole. Tuženik je pričao da je ulagao u prostor u kojem živi, ne zna o tome ništa konkretno, naime nije vidjela niti račune niti meštre, ali po stanju nekretnine vjerojatno jest ulagao, jer se drugačije nije moglo živjeti. Zgrada jest bila u derutnom stanju, poduzela je mjere da se obnovi škola, jer je bila tako reći u katastrofalnom stanju. Dodaje da su bile klupe iz 30-ih godina prošlog stoljeća. Ne zna točno koliko je ukupno vremena živio u toj nekretnini, ali dodaje da je došla na Orašac 1991. godine, a tuženik je već živio u tom prostoru. Dodaje da tuženik ima dvoje odrasle djece, s kojim je imala neugodna iskustva. Dodaje da je tuženik sam znao neke poslove po kući kao pituravanje, i tome slično. Nikad nije vidjela bilo kakvu odluku kojem bi tuženiku stan bio dodijeljen.

Na pitanje pun. tuženika da li joj je poznato da je za vrijeme njezinog mandata tuženik uzimao kredite, svjedokinja odgovara da jest i to stalno, to su bili ne namjenski krediti, a ona ih kao ravnateljica morala supotpisat. Na daljnje pitanje da li je sigurna da su svi krediti bili nenamjenski, svjedokinja odgovara da jest jer je tuženik upravo jednim kreditom pokrivao drugi. Na daljnje pitanje da li zna na koji je način tuženik ušao u predmetnu nekretninu, svjedokinja odgovara ušao je kada je dobio posao, a to mu je vjerojatno odobrio tadašnji ravnatelj. Na pitanje koliko je puta pokušala ući u ovaj stan, svjedokinja odgovara niti jedan put.

4.6.Svjedok KV na saslušanju od 16. ožujka 2017. iskazuje zna da VV živi u školskom stanu sve od 1978.g. do danas. Ne zna kako je uselio u stan, jer je u to doba bio pomorac i navegavao je. Nikada nije ulazio u taj stan. Zna da mu je VV pričao da je uzimao kredite, ali nije ga interesiralo niti za što ih uzima, pa ga nije ni pitao, a da je uzimao kredite to zna po njegovoj priči, u biti ga je razumio da uzima kredite radi uređenja stana. To što zna po njegovoj priči i pričama mještana.

Na pitanje pun. tužitelja ad. 2. kad mu je tuženik pričao za kredite, svjedok odgovara nedavno.

Na pitanje pun. tuženika da li zna u kakvom je stanju bio stan prije nego je doselio VV, svjedok odgovara da ne zna, i kao što je rekao i nikad nije bio u njemu, ali opet samo po pričama zna da je bio u derutnom stanju. Na daljnje pitanje da li zna je li itko prije VV živio u predmetnom stanu, svjedok odgovara da zna da je u jednom od stanova bio bivši učitelj ČV, ali ne zna točno u kojem. Na daljnje pitanje da li zna koliko u tom dijelu škole ima stanova, svjedok odgovara dva. Na daljnje pitanje je li mu poznato da li je itko ikada na [adresa] branio tuženiku da koristi ovaj stan, svjedok odgovara da to ne zna, niti je čuo da se priča o tome.

4.7.Svjedok OV na saslušanju od 16. ožujka 2017. iskazuje da zna da je 1978.g. VV uselio u školski stan na [adresa], a prije toga je živio na Šipčinama. Nije točno siguran u koji je stan uselio VV ali samo zna da je bivši učitelj ČV iselio tada iz jednoga stana. Radio je na [adresa] u tehničkoj službi hotela Lafodia, i sjeća se da je 4 dana nešto radio u jednom od školskih stanova, a da li je to bio stan ČV ili stan VV ne zna. Zadatak mu je dao direktor hotela Lafodia. Radio je nešto oko struje i stolarije, u biti nije siguran kako je točno izgledao stan u kojem je živio VV, ali samo zna da ga je trebalo pituravati, on ne zna ni da li je imao svoju kuhinju i kupatilo ili su te prostorije bile zajedničke. VV njemu nikad ništa nije pričao ni o kakvim kreditima, a za kredite zna po pričama svjedoka KV.

Na pitanje pun. tuženika kada je radio u stanu VV da li je bio sam ili je s njim bio i tuženik, svjedok odgovara da ih je bilo više, ali je tu bio i tuženik, sjeća se da su zidovi bili prljavi i da je trebalo sredit stolariju . Nisu to radili za novce, oni su to u biti ''dotjerivali''.

4.8. Iz odluke Ministarstva prosvjete i sporta razvidno je da se na Grad Dubrovnik prenosi osnivačka prava na OŠ Antuna Masle Orašac ls 4

4.9.Iz vlastovnice priložene u spis ls 5 razvidno je da je na predmetnoj nekretnini upisan Grad Dubrovnik, dok je iz povijesnog zk izvatka razvidno je da je ranije bilo upisano Društveno vlasništvo.

4.10. Iz rješenja od 17 listopada 1977 razvidno je da se tuženik prima na neodređeno vrijeme u osnovnu školu – Lopud, ls 7

4.11.Iz sporazuma o prestanku ugovora o radu razvidno je da isti prestaje 31 kolovoza 2012 sklopljen između Osnovne škole A Masle i tuženika ls 8

4.12.Iz troškovnika za sanaciju ls 16 razvidan je ukupan iznos troška i to 386 500 din ls 17 – troškovnik nema datuma

4.13.Iz Ugovora o nenamjenskom kreditu razvidno je da isto podiže tuženik u Zagrebačkog banci- kredit nenemjenski 18 iznos 3 000 eur

4.14. IZ Ugovora o nenamjenskom kreditu raazvidno je da isti podiže kredit kod

HPB TAKOĐER Nenamjenski ls 25

4.15. Iz ugovora o kreditu tuženika i PBZ opet je razvidnoda isti podiže kredit od 6

000 Eur nenamjenski ls 31

4.16.Iz ugovora o najmu EV i GV razvidno je da je najam- u Koločepu jedna osoba s uporabom kupaonice i kuhinje 600 kn mjesečno. – ls 57

4.17. Na očevidu na licu mjesta dana 9 svibnja 2025. zajedno sa vještakom građevinske struke utvrđeno je da obilaskom predmetnog stana slijedeće:

Tuženik je pokazao stan koji se sastoji od 3 sobe, kupaone, predsoblja i predprostor s kuhinjom. Tuženik navodi da je prostor gdje je jedna soba, ranije bila ambulanta. Tuženik navodi da je izvodio radove ls 16 spisa 1., 2. dalje navodi da je radio radove 36m2 pod 3. u predkupaoni i kupaoni. Tuženik odmah navodi da on nije naveo 36 kvadrata. Radio je radove ls spisa 16 pod br. 4, dalje radove 5., tuženik dalje navodi da je postavio samo laminat, a ne parketni pod od hrastovine kako je to navedeno pod 6.

"Tuženik navodi da je izveo pod koji se sada nalazi ispod nas u prostoriji u kojoj se sada nalazimo".

U ovaj trenutak zbog nepodudarnosti sa podacima u ls spisa 16 i 17, tuženik navodi da je u dnevnom boravku uradio plafon, grede, lamperija, pod, laminat ispod kojeg je izolacija.

Vještak premjerava prostor i navodi da je 16,36 m2.

Tuženik navodi da je navedeni prostor i opiturao.

Dalje je u kupaoni rađeno: pločice, kada, vodoinstalacije, elektroinstalacije, zidove, plafon, cijelu kupaonicu.

U maloj sobi do dnevnog boravka je popravljao podove i grede, pituravanje svih zidova, dalje dodaje da je stavio vrata iz dnevnog boravka u sobu kao i izgradio otvor u zidu.

U sobi u kojoj je bila ambulanta stavio je persijane na dva prozora(aluminijske persijane i aluminijska vrata na ulazu u sobu), navodi da je radio izolaciju pa laminat.

U ovaj trenutak tuženik navodi da nije nigdje radio hidroizolaciju, također dodaje da je laminat stavio na daščanu podlogu."

Vještak navodi radi navedenog dio poda je u fazi propadanja.

"U prostoru koji je ulaz, je stavio keramiku (pločice na pod) i instalacije(vodoinstalacije i zidovi)."

Na upit vještaka gdje mu se nalazi sat za struju, navodi u hodniku škole gdje je i priključak vode.

Na upit suda što se nalazi u prostoriji do, navodi učionica škole.

Vještak vrši fotografiranje i premjeravanje navedenog prostora.

Pun. tužitelja ad. 2. navodi kako priloženi troškovnik tuženika očigledno ne odgovara izvedenim radovima na objektu.

Pun. tuženika navodi da po izjavi tuženika je očigledno da je napravljeno i puno više jer kada je tuženik ušao u navedeni objekt, nije bilo ničega prije 47 godina. Pun. tuženika predlaže da se vještak izjasni je li predmetni prostor uopće može biti ili predstavlja stambeni prostor.

Vještak odmah navodi da predmetni prostor predstavlja stambeni prostor.

Tuženik pokazuje vještaku njegov sat od struje koji se nalazi u ulazu u školu, kojeg vještak fotografira, odnosno gdje se nalazi njegovo kontrolno brojilo.

Tuženik pokazuje vještaku svoj vodovodni sat koji vještak fotografira te je razvidno da je pun vode.

Sud je donio rješenje i dao nalog vještaku

"Vještaku se daje nalog izraziti cijene radova za koje tuženik navodi da ih je izveo (procjena tužiteljevih ulaganja), te razlučiti nužne i korisne troškove i to sve u roku od 30 dana."

4 18 Vještak u svom pisanom nalazu nalazu iznosi procijenjenu tržišnu vrijednost navedenih radova na dan održavanja očevida (09.05.2025.), u slučaju izvedbe od strane ovlaštene tvrtke izvođača, odnosno ovlaštene osobe voditelja radova, te uz određenu zakonsku garanciju na izvedene radove.

S obzirom da su u predmetnom slučaju radovi izvedeni od strane osobe Tuženika, tj. bez angažmana ovlaštenog izvođača radova, smatra da je tržišnu vrijednost gore navedenih radova potrebno umanjiti za 40%, a zbog saznanja koja ima iz iskustva, odnosno dugogodišnjeg rada u poslovima izvođenja te potom i u poslovima stručnog nadzora nad građenjem, gdje je imao priliku analizirati cijene gradnje, kako na užem dubrovačkom području, tako i na području cijele županije Dubrovačko-Neretvanske.

Na određenim pozicijama unutar prostora je vidljivo ''propadanje'' podne obloge – laminata uzrokovano truljenjem daski ispod laminata (slika 14. u Fotodokumentaciji), čime je narušeno nekoliko temeljnih zahtjeva za građevinu (higijena, zdravlje i okoliš, sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe).

Gornji navodi se temelje na vizualnom pregledu predmetnog prostora na održanom očevidu, bez korištenja metode razornih ispitivanja i utvrđivanja stvarnog stanja građevnih dijelova prostora. S obzirom na navedeno, vizualnim pregledom se može zaključiti da su izvođeni radovi djelomične sanacije određenih građevnih dijelova, odnosno nije izvedena kompletna rekonstrukcija kompletnog prostora, te nije izrađena projektna dokumentacija za rekonstrukciju, kao ni projekt izvedenog stanja temeljem kojeg bi se moglo dati preciznije mišljenje o izvedenim radovima. Također nije dostavljen ni zapisnik o ispitivanju ugrađenih instalacija, odnosno dokaz funkcionalnosti ugrađenog sustava, stoga je upitno i zadovoljenje temeljnog zahtjeva sigurnosti i pristupačnosti tijekom uporabe po pitanju električnih udara.

Vještak je u nalazu definirao temeljni zahtjeve za građevinu

Iz vještva je razvidno da se stan sastoji od spavaće sobem dnevnog boravka, druge spavaće sobem kuhinje kupaone i predprostorije kupaone, dakle upravo kako to opisuje i tužitelj.

Vještak je u svom nalazu definirao za predmetnu nekretninu nužne troškove te ih unio i opisao a nitko nije imao prigovora na vještvo, te korisne troškove te ih opisao i unio a to iznosi zajedno su 3472,79 eur Iz vještva Hrvoja Sambraila razvidno je da prikazane vrijednosti radova predstavljaju realnu tržišnu vrijednost radova izvedenih od strane osobe Tuženika, (bez angažmana ovlaštenog izvođača radova), na dan održavanja očevida (09.05.2025.), a uzimajući u obzir i protok vremena (trošenje i habanje ugrađenih materijala 3472,79 eur

Nitko od stranaka nije imao prigovora na vještvo radi čega i vještaka nije bilo saslušavati.

Z.z.. tužitelja ad. 1. i pun. tužitelja ad. 2 na ročištu 19 siječnja 2016 ističe kako je tuženik ilegalni stanar u predmetnom stanu. Naime isti ne posjeduje nikakvu ispravu temeljem koje bi mu bilo dozvoljeno stanovati u navedenom stanu, čak štoviše nije je nikada ni imao jer mu prednik grada Dubrovnika kao uknjiženi vlasnik, tj. nekadašnja Općina Dubrovnik nije takav dokument izdala, a OŠ nije takav dokumenta niti mogla izdati jer nikada nije bila uknjižena kao vlasnik. U odnosu na točku II tužbenog zahtjeva kojom se traži naknada štete za sud i protivnu stranu dostavlja se primjerak ugovora o najmu za otok Koločep a za koji tužitelj smatra da predstavlja usporednu nekretninu obzirom na visinu štete koju potražuje posebice uzimajući u obzir činjenicu da je površina stana koji je predmet ovog tužbenog zahtjevu višestruko veći od priloženog u komparativnom ugovoru.

6 Sud smatra tužbenim zahtjev u većem dijelu osnovanim, dok je protutužbeni osnovan samo za nužne troškove i korisne troškove kako je to odredio vještak u točki V dok je u preostalom dijelu neosnovan.

7 Odredba čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Pri tome, odredba čl. 162. st. 1. ZV određuje da bi u postupku pred nadležnim sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

Čl. 163. st. 1. istog Zakona propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari, tj pravo na posjed

7.1. U ovoj pravnoj stvari među strankama nije sporno da je nekretnina predaju posjeda koje tužitelj zahtjeva od tuženika , stan na [adresa] oznake čest. zgr. [katastarska čestica] , vlasništvo Grada Dubrovnika koju je tuženik dobio samo na korištenje za stanovanje kao djelatnik škole te koju nekretninu je sud zajedno sa vještakom , tuženikom i punomoćnicima obišao na očevidu na licu mjesta.

7.2.Nesporno je da je tužitelj pošao u mirovniu dana 31 kolovoza 2012..

7.3. Nesporno je da su na Grad prenesena odlukom Vlade osnivačka prava na Osnovno školom tužielj ad 2. dakle time je neosnovan prigovor promašene aktivne legitimacije. Ista odluka je uredno dostavljena uz tužbu

7.4.Nesporno je da je nekretnine vlasništvo Grada Dubrovnika te da se nalazi upravo u sklopu osnovne škole a što je i utvrđeno očevidom na licu mjesta. Također je uredno utvrđeno od čega se sve nekrenina sastoji i svaka prostorija je na licu mjesta posebno se obišla

7.5.Za dodati je da se solidarnost nikad ne pretpostavlja, za njezin nastanak potrebna je pravna osnova tj zakon /čl 54 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05/ kojim je solidarnost propisana, ili pravni posao kojim je solidarnost ugovorena a ovdje upravo odlukom Vlade su prenesena osnivačka prava a Grad. Tako da tim nije niti osnovan prigovor promašena, aktivne legitimacije, kao što je ranije obrazloženo, a ujedno tužitelji imaju pravo solidarno tražiti isplatu kao u točki II

7.6.Nesporno je da je tuženik zaposlen na temelju Rješenja škole dana 1 listopada 1977.

7.7.Tuženik u svom odgovoru navodi da se nikad nije govorilo o tome da bi stan trebao vratiti u posjed tužitelju, ali notorno je ako ga je dobio kao zaposlenik dok radi, da ga tada mora i vratiti nakon umirovljenja ili u određenom roku od umirovljenja, a sada je već 13 godina od umirovljenja. Za dodati je da je sam tuženik morao biti svjestan da je stan dobio na korištenje kao djelatnik škole jer je time i uvjetovao zaposlenje, kako iskazuje svjedok TV, tadašnji ravnatelj, a tako iskazuju i svi drugi saslušani bivši ravnatelji, a i ravnateljica u vrijeme podnošenja tužbe , a upravo svjedok OV iskazuje kako je prije tuženika iselio raniji djelatnik ČV. Dakle jasno je da je navedeni stan za potreba škole i učitelja, jer sam sud na licu mjesta se uvjerio da je učionica pored stana.

7.8. Nije sporno da je stan u posjedu tuženika, a tako iskazuje i sam tuženik, svjedoci a sud se u to i uvjerio na licu mjesta.

7.9.Time u postupku nisu sporne tri odlučne činjenice teret dokaza kojih je činjenica u ovoj vrsti spora, sukladno citiranoj odredbi čl. 162. st. 1. ZV, na tužitelju.

Naime, sukladno primjenjivim odredbama ZV u sporu u kojem tužitelj kao vlasnik traži od tuženika kao posjednika predaju posjeda stvari tzv. pravom vlasničkom tužbom (reivindikacijskom tužbom), tužitelj je dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, identitet stvari te da se stvar predaju koje traži nalazi u posjedu tuženika, dok je na tuženiku teret dokaza onih prigovora kojima se u ovoj vrsti spora brani od reivindikacijskog zahtjeva.

8 Osvrt na iskaze:

Tužiteljica ravnateljica UV navodi da je tuženik u razdoblju od 77 do 2012 živio u navedenom stanu kao djelatnik škole, ali ona nikada nije vidjela rješenje o davanju stana na korištenje. To joj je čak rekao i bivši ravnatelj TV. Navodi da je stan od 4 sobe, tuženik je najprije ušao u jednu pa se proširivao. U stan je ulagano čak i od škole i mjesnog odbora. Nekretnina se nalazi upravo na etaži gdje je i učionica.../to je utvrđeno i na očevidu./

Tuženik također navodi da je stan dobio kao djelatnik škole bez pisanog rješenja. Kaže da je stalno ulagao u nekreninu ali ispravama to ne dokazuje, jer ugovori o kreditima su nenamjenski, troškovnik koji dostavlja u odgovoru na tužbu je proizvoljan i na samom očevidu navodi da to nisu ti radovi interesantno je da na pitanje suda gdje mu djeca žive , ako nemaju rješeno stambeno pitanje nje jesu li podstanari , isti navodi "Bit će. Za ovaj sud je nevjerojatno da tuženik je tako siguran da djeca nemaju rješeno stambeno pitanje , a na pitanje suda o podstanarstvu navodi Bit će. U najmanju ruku navedni odgovor je neozbiljan. Također je neozbiljan odgovor da su računi o ulaganju kod banaka, pa sud smatra da je sam tuženik ulagao znajući da ulaže u nešto što nije njegovo, ma sve i da je njegovo, tako bitne račune bi sačuvao, a ne uz odgovor navesti jedne radove, na ročištu očevida druge, pa se opet ispravio i naveo treće.logično jest ako se negdje živi dugi niz godina ne plačajući ama baš nikakavu naknadu , da se u to nekretninu mora i nešto uložiti, pa taman kako to tuženik navodi i opiturati istu, to nije ništa neobično dapače za očekivati.

Za očekivati je i životno da će tuženiku koji ima dvoje punoljetne djece i ta djeca njemu pomoći, što im je uostalom i obveza, jer ako je tuženik uzdržavao njih , djeca koja su odrasla i punoljetna dužna su sada pomoći svom roditelju, ne može se cijeli život biti u stanu od škole.

Upravo na pitanje svog punomoćnika na ročištu navodi da je stan dobio da bi ostao raditi na [adresa], dakle tuženik je u startu bio svjestan da mu je stan dodjeljen jer radi na otoku, i dok radi, a ne za trajno stanovanje.

Bivši ravnatelj TV navodi da je tuženik čak uvjetovao zaposljenje stanom, a o stanu je odlučio tadašnji Zbor radnika. Nema konkretnin podataka o ulaganju .

Također svjedok RV koji je također bio ravnatelj nije vidio pisanu odluku o useljenju, zna da je tuženik ulagao u stan al precizirati koliko ne zna,tuženik mu nikada nije rekao o obnovi.

Također bivša ravnateljica NV navodi da je tuženik tu živio jer je radio u školi ali nije dozvoljavao pristup nekretnini. Ista navodi da je bilo nepisano pravilo tko radi u školi da tu živi Čak navodi da je i s djecom o tuženika imala neugodna iskustva.

Svjedok KV samo zna tuženik živi u školskom stanu dalje detalje ne zna

Svjedok OV zna da je radio u jednom stanu ali detaljno kojem ne zna , čak mu je to naložio direktor Lafodie, i i to nije naplačeno od tuženika.

Ono što je sasvim jasno na temelju iskaza svjedoka i stranaka da je stan dobiven kao djelatnik škole na korištenja za vrijeme rada u školi.

9 Tuženi osporava tvrdnju tužitelja da predmetni stan koristi bez valjanog pravnog osnova, a što konkretno znači da se od reivindikacijskog zahtjeva tuženik brani isticanjem tzv. dilatornog prigovora odnosno prigovora kojim se zaustavlja reivindikacijski zahtjev, budući tuženi ne osporava pravo vlasništva tužitelja niti poriče da posjeduje predmetni stan, ali tvrdi da ga posjeduje temeljem valjanog pravnog osnova, ali i dodaje da ga je on sam stekao dosjelošću .

Slijedom navedenog, sud je kao nedvojbeno utvrdio da tuženi u vrijeme kako podnošenja predmetne tužbe tako i u vrijeme zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari nema pravo na posjed predmetnog stana temeljem obveznopravnog odnosa kao djelatnik škole jer je u mirovini od 2012....te ,mu je tada prestalo njegovo pravo biti u navedenom , te naravno da nema govora o stjecanju prava vlasništva dosjelošću . U ovom slučaju se ne može govoriti ni o kakvoj dosjelosti kada je tuženiku u startu bilo jasno da stvar nije njegova, stan nije njegov stan je od škole , dobio ga je bez pisane odluke, ali jasno mu je moralo biti da stvar tj stan nije njegovo tako da ovjde nema ama baš nikakvih uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Za dodati je da za tu navodnu dosjelost tuženik i ne nudi dokaze.

10. Tuženik ističe i prigovor zaštite prava na dom, budući tijekom postupka tvrdi da tužitelj ne može tražiti iseljenje iz predmetnog stana jer da u istom živi već dugi niz godina . Poradi navedenog, u ovom se postupku radi predaje u posjed nekretnine za koju tuženi ističe da predstavlja dom, sud za potrebe donošenja odluke o tužbenom zahtjevu nije ograničio samo na utvrđivanje da li ima valjanu pravnu osnovu za posjed predmetnog stana već je utvrđivao da li bi davanje naloga za iseljenje , kao nedvojbeno utvrđeno neovlaštenom korisnik predmetnog stana, predstavljalo neopravdano miješanje u pravo na dom, budući je obveza suda štititi, među ostalim, i međunarodnim ugovorima utvrđeni pravni poredak Republike Hrvatske i time prava zajamčena Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija).

Dom u smislu odredbe čl. 8. Konvencije čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja. S obzirom da tužen ik stanu živi preko 30 godina, a koje vremensko razdoblje ovaj sud cijeni razdobljem u kojem je tuženi osobito ostvario je jaku, stvarnu i tajnu (kontinuiranu) povezanost s predmetnim stanom, utvrđenje je ovog suda da predmetni stan ipak predstavlja dom poradi čega je za odgovor na pitanje da li bi davanje naloga za iseljenje predstavljao neopravdano miješanje u pravo na dom, sud u nastavku proveo test razmjernosti odnosno utvrđivao da li je miješnje u pravo na dom utemeljeno na zakonu, da li je usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da li je miješanje nužno u demokratskom društvu, pri čemu pod miješanjem sud podrazumijeva davanje naloga za predaju u posjed predmetnog stana tužitelju prihvaćanjem predmetnog tužbenog zahtjeva.

U ovoj je pravnoj stvari nesporno da je tužitelj Grad Dubrovnik vlasnik predmetnog stana koji tuženik drži u posjedu, a kako je sud nadalje kao nedvojbeno utvrdio da tuženik nema pravo na posjed istog te čl. 161. ZV izrijekom propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, utvrđenje je ovog suda da je miješanje nalaganjem tuženiku da tužitelju preda posjed predmetnog stana utemeljeno na zakonu budući čin miješanja, nalog za predaju u posjed predmetnog stana, proizlazi iz čl. 161. i čl. 162. ZV. Nadalje, iz navoda tužbe i navoda tužitelja tijekom postupka proizlazi da je predmetna tužba podnesena za potrebe oslobođenja predmetnog stana od osoba i stvari kako bi zatim tužitelj na tusmjestio druge djelatnike – učitelje za potrebe škole- jer opće je poznato da je otok [adresa] udaljen, povezan s gradom samo brodom što je još i veći problem a koji cilj ovaj sud cijeni legitimnim ciljem u smislu čl. 8. st. 2. Konvencije odnosno sud nalazi da je davanje naloga za predaju u posjed predmetnog stana miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, zaštite prava osoba koji se zaposle u navednoj školi . Obzirom na općepoznatu činjenicu da tužitelj u vlasništvu ima samo 2 stana, kako to navodi u postupku, što je utvrđeno u postupku, namijenjenih rješavanju stambenih djelatnika škole , sud kao nedvojbeno utvrđuje da se označeni legitimni cilj ne može postići blažom mjerom od davanja naloga i da predmetni stan preda u posjed tužitelju budući je cilj ovog postupka stavljanje na raspolaganje predmetnog stana onoj osobi koja za to ostvari uvjete- djelatnik škole . Sam tužitelj sada navodi da tu ne može zaposliti drugog djelatnika škole dok tuženik ne izađe, jer zaista je notorno da je na otoku [adresa] teško naći smještaj, a neće sada tužitelj plaćati smještaj učitelju u hotelu kao što je to i jedno vrijeme plaćao tuženiku, jer cijene su astronomske.

Pri tome, sama narav cilja ostvarenju kojeg tužitelj teži podnošenjem predmetne tužbe, zaštite prava ostalih djelatnika škole zadovoljenjem njihovih stambenih potreba, iskazuje neodgodivu društvenu potrebu za davanjem tuženiku naloga za predaju u posjed predmetnog stana.

Kada se uz sve navedeno dalje cijene činjenice, a koje su tuženiku bile poznate u trenutku useljenja u predmetni stan - da je predmetni stan istom dodijeljen na određeno vrijeme tijekom rada ,te da je u istom boravio dulje isključivo jer se kroz taj period ; - da tužitelj nikad nije jamčio da će u predmetnom stanu biti smješten trajno da tuženi nikad na istom nije stekao stanarsko pravo niti imao mogućnost otkupa istog; sve što sudu ukazuje na postojanje svijesti tuženika da istekom zaposlenja tj umirovljenjem mora iseliti , a kakav status svaka osoba ima moralnu i socijalnu dužnost izmijeniti, ocjena je ovog suda da je miješanje davanjem naloga tuženiku da tužitelju preda u posjed predmetni stan razmjerno neodgodivoj društvenoj potrebi za zaštitu prava djelatnika škole udaljenom od grada zadovoljenjem njihovih stambenih potreba i ostvarenju legitimnog cilja.

Da je pri ocjeni je li miješanje nužno u demokratskom društvu jedna od najznačajnijih činjenica svijest osobe koja ističe prigovor zaštite prava na dom o naravi pravne osnove po kojoj useljava u nekretninu i time u konkretnom slučaju svijest tuženika da je predmetni stan dobio u najam privremeno dok tužitelj istim ne odluči raspolagati na drugačiji način, ističe Europski sud za ljudska prava u svojoj odluci donesenoj po zahtjevu broj 60223/09 V protiv Republike Hrvatske od 18. veljače 2014.

Osim toga, prihvaćanje tvrdnje da bi se davanjem naloga na iseljenje sud neovlašteno miješao u njegovo pravo na dom, značilo bi stvaranje situaciju u kojoj se Škola I sama jedinici lokalne samouprave uskraćuje ne samo ostvarenje vlasničkih prava već i mogućnost urednog obavljanja poslova koji se odnose na stanovanje i djelatnike škole i njihov smještaj uopće obrazovanja djece koja žive na otoku.

Pojednostavljeno, prihvatiti prigovor zaštite prava na dom u konkretnoj situaciji značilo bi pravno osnažiti situaciju u kojoj jedinica lokalne samouprave više nema mogućnost raspolagati onim stanovima koje je jednom dodijelila djelatniku a osnovna karakteristika koje je dodjele bila samo privremeno zbrinjavanje za vrijeme rada

Ponovno sud navodi da je odbio tužbeni zahtjev to bi značilo da tužitelj kao jedinice lokalne samouprave i sama Škola ne može raspolagati svojim nekretninama za potrebe djelatnika škole, koja zanimanja su i onako poznato u deficitu. Slijedom svega obrazloženog, sud je odbio prigovor zaštite prava na dom te je temeljem odredbe čl. 161. ZV u svezi čl. 162. ZV odlučio kao u izreci presude.

11 Dakle sud je bio na licu mjesta zajedno sa vještakom, strankom i puomoćnicima, te je utvrđeno da se baš radi o stanu navedenom u izreci.

12 Stan je tuženik dobio od škole, o tome me postoji pisana odluka, jer naravno da postoji tuženik bi je dao sudu, ali sasvim je logično kada postoje samo dva stana , da su isti davani na korištenje samo djelatnicima škole, kako i iskazuju ravnatelji tj saslušani svjedoci, a ne u beskonačnost. Očito je da se radi o davnim vremenima iz 70 ih kada se takve Odluke pismeno nisu donosile, kako iskazuje i ravnateljica NV da je to bilo usmeno, ali tuženiku je bilo jasno da useljava zbog posla.

[adresa] je otok udaljen od grada do kojeg je moguć pristup samo brodom pa je logično da će škola u takvoj situaciji biti prinuđena svoje djelatnike smjestiti, Da bi tu radili, ali naravno dok rade, ne za stalno.

Ponovno sud navodi da je tuženik toga i te kako morao biti svjestan, jer da nije radio u školi ne bi navedeni stan ni dobio, a tadašnji ravnatelj navodi da je čak tuženik i uvjetovao isto useljenjem.

13 Glede navedenog a temeljem čl čl. 161. ZV u svezi čl. 162. ZV odlučio kao u izreci presude točka I

14 Glede tužbenog zahtjeva u točki II za isplatu - Sud je bio na licu mjesta te se uvjerio da se u tom stanu živi tuženik koji nema pravnu osnovu za živjeti u predmetnoj nekretnini, pa je sud radi navedenog i prihvatio tužbeni zahtjev u visini navedenoj u izreci, tužitelj je u spis priložio ugovor najmodavatelja EV koji stan ima samo jednu sobu, na otoku koji je još bliže Dubrovniku i to otok Kalamota.

Tužitelj tužbom potražuje iznos od 132,72 EUR , mjesečno, ranije tisuću kuna ,koji iznos za ovo podneblje i ovaj prostor zaista je neznatan, Naime Dubrovnik i okolica su poznati po iznimno visokim cijenama najma naročito u vrijeme turističke sezone kada je i jedno noćenje do 300 EUR. Ovaj stan jest sad u lošem stanju ali za to nisu krivi tužitelji, jer naime upravo tuženik tu živi 40 godina., dakle i sam ga je doveo do takvog stanja, sama pozicija vrijedi najmanje toliki iznos, kada opet sud navodi da su najmovi u gradu Dubrovniku i njegovim otocima abnormalne visine, tako da je ovaj iznos minimalan. Dakle kada se to usporedi s gore navedenim ugovorm na otoku Kalamoti, koji je samo jedna soba, a ovdje se radi o stanu od 4 sobe, što je i utvrđeno na licu mjesta , ovaj iznos zaista je i manje od onog što bi tužielji mogli tražiti . Dubrovnik i okolica su poznati po iznajmljivanju apartmana ljeti , čak da obitelji i tada iseljavaju iz svojih stanova, a cijene su astronomske, tako da ovaj iznos koji tužitelji traže zaista je minimalan.

14.1. Navedeno iznosu u točki II je prihvaćeno pozivom na odredbu čl 1111 Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda , odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatell je dužan vratiti ga , odnosno ako to to nije moguće naknadati vrijednost postignute koristi./NN 35/2005/ Tužiteljima je iznos dosuđen solidarno kako je to ranije u presudi /točka 7.5./ obrazloženo a na temelju čl 54 ZOO.

Presudu je trebalo odbiti u iznosu preko dosuđenog u točki III jer tužitelj ima pravo potraživati naknadu do presuđenja dakle do dana zaključenja glavne rasprave.

15 Glede protutužbenog zahtjeva

Čl 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvrnim pravima propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

Ćl 18 istog Zakona propisuje

Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja . pravo na posjed Posjed je istinit ako nije pribavljen silom ni potajno ni prijjevarom , ni zlouporabom povjerenja . Posjed je pošten ako posjedni kad ga je stekao nije znao nit je s obzirom naoklnosti imao dovloljno razloga posumnjati da mu ne pipada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na aj posje ne pripada

U ovom slučaju nikako se ne može reći da je tuženik stekao pravo vlasništva dosjelošću, jer je znao da je tu uselio kao profesor dok radi, dakle tuženikov posjed ni u kom slučaju nema elemente da bi se steklo pravo vlasništva. Tuženik je znao i mora znati da je to od škole, da tu živi kao učitelj, i da to nije njegovo. Tuženik čak nema niti pisani dokaz da je dobio stan na korištenja, a kamoli bilo kakav dokaz da je vlasnik. Sam tuženik u svom iskazu odmah u početku navodi da je stan dobio kao djelatnik škole, dakle kada se odmah zna da škola daje stan na korištenje kao njezin djelatnik, tada se zna da to nije tvoje, da ne postoji ni temelj, ni uvjete za stjecanje prava vlasništva. Tuženik zna da stan nije njegov prema tome o stjecanju prava vlasništva dosjelošću ovdje nema nikakvog govora. Za dodati je da tuženik niti ne nudi dokaze na dosjelost.

U ovom slučaju sasvim je nevjerojatno i spominjati dosjelost kao institut stjecanja prava vlasništva i sasvim je nevjerojatno da bi se mogao tuženik pozivati na to da bi stekao pravo vlasništva na nekretnini u kojoj jasno zna da živi kao djelatnik škole. Glede navedenog odbijen je protutužbeni zahtjev u točki IV

16 Glede traženja nužnih i korisnih troškova u iznosu od gotovo tada pola miliona kuna koje tuženik traži protutužbom :

Čl 164 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao

Odmah je bitno za istaknuti da je nevjerojatan tuženikov navodi da je u nekretninu uložio skoro pola miliona kuna ,/450 000 kn/ jer da je taj novac uložio uopće u nekretninu ne bi onako izgledala na dan očevida, uvažavajući naravno vrijeme koje je prošlo, a uostalom zdravo je logično, da taj novac ne bi ulagao u tuđu nekretninu nego bi valjda podigao kredit u kupio svoju

16.1. Nužni troškovi su izdaci neophodni za održavanje stvari (popravci, porezi) kako bi se spriječilo njezino propadanje, dok su korisni troškovi ulaganja koja povećavaju vrijednost stvari (adaptacija, poboljšanja). Pošteni posjednik ima pravo na naknadu i nužnih i korisnih troškova

Posjed tuženika je bio pošten za vrijeme dok je radio u samoj školi dakle do umirovljenja.

Logično je za očekivati da će u to vrijeme tuženik nešto uložiti u nekretninu u koju živi, iako nitko od svjedoka nije mogao uopće detaljno reći što bi to tuženik uložio, a tuženik je dizao nenamjenske kredite, dakle ni tim ne dokazuje da je ulagao u nekretninu, na očevidu se najprije poziva na troškovnik uz odgovor na tužbu, pa zatim to opovrgava, pa ponovno navodi što je radio, da bi i to opovrgnuo te na kraju rekao treće redove.

16.3. Iz vještva Hrvoja Sambraila koje vještvo je stručno i profesionalno razvidno je da prikazane vrijednosti radova predstavljaju realnu tržišnu vrijednost radova izvedenih od strane osobe Tuženika, (bez angažmana ovlaštenog izvođača radova), na dan održavanja očevida (09.05.2025.), a uzimajući u obzir i protok vremena (trošenje i habanje ugrađenih materijala) te je zbroj nužnih i korisni troškova 3472,79 eur.

Dakle jedini relevantni dokaz koji je sud imao kao dokaz tuženikovih ulaganja i to nužnih i korisnih troškova u vrijeme dok je bio pošteni posjednik je vještvo vještaka Hrvoja Sambrailo na kojeg nije bilo prigovora, koje je rekao točan iznos. Samom vještaku je zaista bilo i teško , što se i sud uvjerio na licu mjesta, utvrditi te cijene, jer je sam tuženik mijenjao iskaz više puta glede ulaganja.

Ponovno sud navodi da je tuženik mijenjao iskaz u tom dijelu, da je uz odgovor na tužbu dostavio troškovnik za kojeg je naveo na ročištu očevida da te radove nije radio , nego neke druge radove, troškovnik nema datuma, svjedoci ne znaju konkretno o njegovim radovima, čak i svjedok navodi da je nešto radio bez naknade, pa je vještak u nazočnosti svih prisutnih prema izjavi tuženika – koje radove je radio - u svom nalazu utvrdio cijenu radova. Sami svjedoci uglavnom navode na nikada nisu bili u stanu, da ne govorimo o ravnateljima kojima pristup nije bio dostupan, pa je sud kao dokaz za tuženikove troškove upravo uzeo nalaz vještaka koji je stručan i profesionalan i na koji nije bilo prigovora.

Glede navedenog sukladno vještvu na koji nije bilo prigovora usvojen je iznos za troškove u točki V , i to je naloženo Gradu Dubrovniku i Osnovnoj Škola A Masle solidarno temeljem čl 43 ZOO , naknaditi navedene nužne i korisne troškove, dok je preostali dio odbijen u točki VI. Sud tuženiku nije mogao dosuditi zatezne kamate u točki V jer nisu ni tražene u postavljenom zahtjevu ls 13.

26 O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl 154 st 1 ZPP u svezi čl 154 st 5 ZPP jer je tuženik uspio u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, pa su tužitelju Gradu Dubrovniku dosuđeni zatraženi troškovi pristojebe na tužbu i presudu i to po

53.09 EUR što je 106,18 EUR

Tuženik je uspio tek u neznatnom dijelu /niti 6 posto/ koji se odnosi na nužne i korisne troškove, te dio naknade nakon presuđenja/točka III /, pa mu se nije mogao dosuditi nikakav parnični trošak. Sve temeljem 154 st 5 ZPP.

Glede svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku 23. ožujak 2026.

Sutkinja:

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- tužitelj ad 1

- Tužitelj ad 2

- Punomoćnik tuženika protutužitelja