REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1697/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MONEL d.o.o. za marketing, graditeljstvo i usluge, Zagreb, Ilica 128, OIB: 63126032936, zastupan po punomoćniku Luki Kurjan, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupan po OD, punomoćnici po zaposlenju, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 05. veljače 2026., održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja Luke Kurjan, odvjetnika iz Zagreba i OD, punomoćnice tuženika po zaposlenju, dana 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika DD iz [adresa], poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 893/2024, Ovrv-64459/2024 od 10. svibnja 2025. godine u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje.

II. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, da plati tužitelju MONEL d.o.o. za marketing, graditeljstvo i usluge, Zagreb, Ilica 128, OIB: 63126032936, isplatiti tužitelju iznos zakonske zatezne kamate koja je tekla na iznos od:

- 211,61 EUR od 16.03.2024. pa do zaključno s 06.11.2024. godine,

po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, te se nalaže tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, da naknaditi tužitelju MONEL d.o.o. za marketing, graditeljstvo i usluge, Zagreb, Ilica 128, OIB: 63126032936, trošak ovrhe u iznosu od 75,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti počev od dana 23. ožujka 2026. godine pa do isplate, koja kamata je po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te naknaditi tužitelju parnične troškove ovog postupka u iznosu od 138,27 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iste počev od dana 23. ožujka 2026. godine pa do isplate, koja kamata je po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj MONEL d.o.o. za marketing, graditeljstvo i usluge, Zagreb, Ilica 128, OIB: 63126032936, s dijelom tužbenog zahtjeva u kojem potražuje zakonske zatezne kamate na dosuđeni mu trošak ovrhe u iznosu od 75,00 EUR, a koje kamate su zatražene za period počev od 13.05.2025. godine pa do zaključno s danom 22. ožujka 2026. godine, kao i s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji nije dosuđen pod toč. II. izreke ove presude, a odnosi se na zahtjev tužitelja za održavanje djelomično platnog naloga na snazi u dijelu obuhvaćenom tužbenim zahtjevom.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj dana 21.06.2024. godine podnio javnom bilježniku Sunčici Gožinić u Zagrebu, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika, koji prijedlog je po rješenju javnog bilježnika DD ovrhovoditelj tj. tužitelj ispravio, a kojim tužitelj kao ovrhovoditelj traži da javni bilježnik donese slijedeće rješenje o ovrsi:

„Nalaže se ovršeniku GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, TRG STJEPANA RADIĆA 1, 10000 Zagreb, da ovrhovoditelju MONEL d.o.o., OIB: 63126032936, ILICA 128, 10000 Zagreb:

-na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 2500122, namiri tražbinu u iznosu od 37,62 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.06.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 003200000-110012405013, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

-na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 2500123, namiri tražbinu u iznosu od 90,76 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.06.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 003200000-110012405013, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,

-na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 2500124, namiri tražbinu u iznosu od 83,23 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.06.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 003200000-110012405013, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 75,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 003200000- 110012405013, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.“ 2. Javni bilježnik DD iz [adresa] je konačno specificirani prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave usvojio u cijelosti svojim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-893/2024, broj sudskog predmeta Ovrv-64459/2024 od dana 13.05.2025. i naložio ovršeniku namirenje potraživanja ovrhovoditelja, kao i nastalih troškova postupka u iznosu od 75,00 EUR.

3. Protiv ovog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je kao ovršenik podnio prigovor u kojem navodi da u cijelosti pobija u rješenje o ovrsi Naslova gornji poslovni broj od dana 17.04.2025. sa sljedećim obrazloženjem: Ovršenik je utuženu tražbinu podmirio dana 07.11.2024. godine, odmah po zaprimanju ispravnih računa ovrhovoditelja, dok je prijedlog za ovrhu podnesen dana 10.04.2025. godine. Na temelju navedenog, ovršenik predlaže ukinuti rješenje o ovrsi gornji poslovni broj i odbaciti prijedlog za ovrhu te obvezati ovrhovoditelja na naknadu troška u iznosu od 13,27 EUR na ime sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi, a podredno staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U povodu prigovora ovršenika, javni bilježnik je cijeli spis dostavio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na postupanje, te je sud svojim rješenjem poslovni broj: Povrv-1697/2025-3 od dana 24.07.2025. godine stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-893/2024 koje je donio javni bilježnik DD iz [adresa], dana 13. svibnja 2025. godine, u dijelu kojim je određena ovrha i ukidaju se provedene radnje, a postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Stranke su istim rješenjem upozorene da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica; da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, te da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba, te da se na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ovoga Zakona. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Nadalje, istim rješenjem suda upozoren je ovrhovoditelj da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, kao što je upozoren i ovršenik da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska iz stavka II. izreke ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

6. Postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u kojem se tužitelj podneskom od 29.09.2025. godine očitovao na tuženikov prigovor na način da napominje da su navodi iz prigovora ovršenika/tuženika su paušalni i nepodobni za raspravljanje te su usmjereni na nepotrebno vođenje predmetnog postupka u kojem će se samo generirati nepotreban trošak, a koji će na kraju netko morati platiti.

7. Tužitelj ističe da je ovršenik/tuženik plaćanjem glavnice priznao cjelokupno predmetno potraživanje, kako glavnicu, tako i kamate i trošak pokretanja i vođenja postupka.

8. Tužitelj naglašava da je on kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu dana 21.06.2024., a ovršenik/tuženik je podmirio glavnicu dana 07.11.2024 u iznosu od 211,61 EUR prema pozivu na plaćanje 5/1/1 od 30.05.2024. s datumom dospijeća od 16.03.2024.

9. Tužitelj naglašava da je tako, ovršenik/tuženik podmirio glavnicu nakon utuženja te o istom nije obavijestio ovrhovoditelja kako bi isti povukao prijedlog za ovrhu. Zbog takvog postupanja ovršenika, predmetni postupka je nastavljen donošenjem rješenja o ovrsi dana 13.05.2025. godine pa je utoliko ovršenik/tuženik dužan podmiriti i iznos kamata i trošak ovršnog te parničnog postupka, obzirom da je ovršenik/tuženik vlasnik nekretnine na adresu [adresa] u [adresa], a što je nesporno jer je tuženik podmirio glavnicu i time priznao pasivnu legitimaciju u predmetnom postupku. Prema odredbi čl. 380 st. 1 ZVDSP sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, a sukladno st. 4 sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno.

10. Odredbom čl. 85. ZVDSP određeno je da su suvlasnici nekretnine dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok čl. 90. ZVDSP propisuje da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a tvore je novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predviđene troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

11. Nadalje, čl. 378. ZVDSP određeno je da su suvlasnici zgrade dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, te da upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve i zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima ako nije drugačije ugovoreno. Također se dostavlja i poziv na plaćanje na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi i započet je predmetni postupak.

12. Tužitelj naglašava da je tuženikova obveza kao suvlasnika obveza koju isti ima prema ostalim suvlasnicima, a ne prema upravitelju, tj. tužitelju. Tužitelj je ovlašten da u ime i za račun suvlasnika pokreće i vodi postupke radi naplate zajedničke pričuve. Iz takvih promašenih navoda tuženika se razabire kako isti nije svjestan odnosa i obveza koje ima prema ostalim suvlasnicima.

13. S obzirom je zajednica suvlasnika tek novim Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada dobila mogućnost pribave OIB-a te da još uvijek nije donesen pravilnik kojim bi se navedeno i ostvarilo, navodi ovršenika/tuženika su u potpunosti promašeni kada isti navodi da dostavljeni računi nisu imali OIB upravitelja.

14. Tužitelj dostavlja obračun kamate iz kojeg je razvidno da je tuženik ostao u obvezi podmiriti iznos od 16,94 EUR s osnova kamate.

15. U pogledu tuženikovog prigovora zastare, tužitelj ističe kako je istu u potpunosti promašen.

16. Nadalje, u odnosu na sve ostale paušalne navode tuženika iz prigovora, tužitelj se nema namjeru očitovati te je za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari isključivo bitno tuženikovo priznanje tražbine.

17. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje slijedeće presude: „I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika DD iz [adresa], posl broj: OVRV-64459/2024 od 13. svibnja 2025. godine u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos zakonske zatezne kamate koja je tekla na iznos od:

- 211,61 EUR od 16.03.2024. pa do 07.11.2025. godine, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate i nastali trošak ovršnog postupka iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika DD iz [adresa], posl broj: OVRV-64459/2024 od 13. svibnja 2025. godine, zajedno sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi.“

18. Kod ovako specificiranog tužbenog zahtjeva tužitelj ustraje do zaključenja glavne rasprave s time da neposredno na ročištu kod ovog suda dana 05. veljača 2026. vrši ispravak tužbenog zahtjeva navodeći da potražuje zateznu kamatu na ranije po tuženiku plaćeno glavno potraživanje u periodu od 16.03.2024. do zaključno s danom 06.11.2024. godine, dok u ostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 29.09.2025. godine ostaje neizmijenjen. Tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev uz dosudu tužitelju i parničnih troškova ovog postupka, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

19. Tuženik u tijeku ovog postupka nastavljenog kao u povodu prigovora protiv platnog naloga svojim podneskom od 13.01.2026. godine navodi da je nesporno da je tužitelj podnio inicijalni prijedlog 21.06.2024. godine putem ranijeg punomoćnika UD, ali da je taj prijedlog bio neuredan, zbog čega je Sud naložio ispravak/dopunu. Tuženik je dugovanu glavnicu podmirio 07.11.2024. godine. U tom trenutku tuženik nije imao nikakvo saznanje o pokrenutom postupku, budući da mu je obavijest javnog bilježnika sukladno čl. 281. Ovršnog zakona dostavljena tek 11.04.2025. godine.

20. Tuženik napominje da je on uvidom u ovršni predmet, posl. br. Ovrv- 64459/2024, utvrđeno je da je sud naložio ispravak/dopunu prijedloga za ovrhu uz navod: „ Ako prijedlog za ovrhu ne temelju vjerodostojne isprave bude ispravljen i/ili dopunjen u roku određenom za ispravak i/ili dopunu, smatrat će se da je podnesen onoga dana kada je prvi put podnesen. “, za što je sud dao rok od 8 dana. Raniji punomoćnik tužitelja UD zaprimio je ovo rješenje dana 08.07.2024. godine. Dakle, ispravak/dopuna nije načinjena u utvrđenom roku. Sadašnji punomoćnik tužitelja obavijestio je nadležni sud da zastupa tužitelja tek 25.03.2025. godine. Pri tome je priložio punomoć tužitelja – nije datirana.

21. Dakle, prijedlog za ovrhu dostavljen je tek 10.04.2025., što je izvan roka od 8 dana određenog za ispravak/dopunu. Sukladno članku 109. ZPP-a i uputi iz rješenja, fikcija podnošenja na dan prvog prijedloga ne može se primijeniti. Novi prijedlog se smatra podnesenim na dan kada je stvarno zaprimljen, odnosno 10.04.2025. te stoga stoji tvrdnja ovdje tuženika da je potraživanje podmirio prije utuženja.

22. Tuženik napominje da čak i da tomu nije tako, nužno je naglasiti da je ključno da je tužitelj dana 10.04.2025. godine podnio prijedlog za ovrhu. U tom trenutku tužitelj je već punih pet mjeseci imao evidentiranu uplatu glavnice u svojim poslovnim knjigama. Unatoč tome, tužitelj je svjesno podnio prijedlog na puni iznos već plaćene glavnice, umjesto da je zahtjev ograničio samo na troškove i kamate nastale do dana uplate. Takvo postupanje tužitelja predstavlja zlouporabu procesnih prava (čl. 9. i 10. ZPP-a) i izravno je usmjereno na generiranje nepotrebnih troškova, jer tužitelj pogrešno interpretira odredbe o priznanju duga. Tuženik je glavnicu platio dobrovoljno i prije saznanja za ovršni postupak. Plaćanje glavnice u takvim okolnostima ne može se smatrati priznanjem troškova postupka za koji tuženik nije niti znao da postoji, niti priznanjem kamata u iznosu koji tužitelj paušalno navodi. Upravo je aljkavost tužitelja, koji nije proknjižio uplatu prije podnošenja prijedloga za ovrhu, dovela do troškova pa i ovog parničnog postupka. Tuženik navodi da suvlasnici nisu ni u kakovoj obvezi voditi knjigovodstvo za upravitelje, niti ih posebno izvještavati o uplatama, nego je zakonska i ugovorna obveza samih upravitelja voditi preciznu i ažurnu računovodstvenu evidenciju.

23. Tužitelj je nakon što je primio uplatu u studenom 2024. bio dužan uskladiti svoj zahtjev sa stvarnim stanjem duga u trenutku podnošenja prijedloga (travanj 2025.). Budući da je ustrajao u potraživanju iznosa koji mu je već plaćen, tužitelj je isključivi krivac i za pokretanje ove parnice i sve nastale troškove.

24. Na kraju, tuženik ističe da navod tužitelja o tome da je prigovor zastare promašen nije jasan budući da ovdje tuženik uopće nije uložio prigovor zastare, kao što nije jasno niti koji su to „ ostali paušalni navodi tuženika iz prigovora“ budući da ih nema.

25. Slijedom navedenoga, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog troška tuženiku.

26. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u dokumentaciju dostavljenu po strankama, pa kako stranke nisu imale druge i daljnje dokazne prijedloge, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

27. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao pod toč. II. izreke ove presude.

28. Nije sporno da je tuženik platio utuženu glavnicu, tj. onu koja je bile predmetom ovršnog prijedloga podnesenog dana 21.06.2024. godine dana 07.11.2024. godine, a koji je prijedlog za ovrhu tužitelj ispravio na traženje suda navođenjem osobe ovlaštene za zastupanje ovršenika, po kojem je nastavljeno postupanje u ovoj pravnoj stvari.

29. Sud je utvrdio da je tužitelj prema specifikaciji tužbenog zahtjeva nastavio potraživati zateznu kamatu na plaćeno glavno potraživanje od dospjelosti pa do plateža, kao i troškove ovrhe sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do plateža i troškove parničnog postupka zajedno s kamatom od presuđenja pa do isplate.

30. Sud je stava da nije tužitelj taj koji je kriv za pokretanje ovršnog postupka i nastanak troškva ovrhe, već upravo tuženik, jer nije o dospjelosti podmirio svoje dugovanje spram tužitelja, koje nije bilo sporno, jer ga je tuženik u odnosu na glavnicu podmirio, ali sa zakašnjenjem, neovisno o tome kako glasi prijedlog za ovrhu, tj. da li je navedena ovlaštena osoba ovršenika u istom ili nije, jer to nije bilo od bilo kakvog utjecaja na postojanje duga, na njegovu dospjelost, na obvezu tuženika da isti dug kao suvlasnik nekretnine podmiri, te nije ni od kakvog utjecaja na činjenicu da je tuženik dug podmirio sa zakašnjenjem, kada je već bio dužan na glavni dug i zateznu kamatu, kao i nastale troškove koji su nastali zbog pokretanja ovrhe radi prisilnog namirenja dospjelog, a ne plaćenog duga tuženika.

31. Sud je utvrdio da je tuženik u vrijeme pokretanja ovrhe u ovoj pravnoj stvari bio dužan s naslova glavnice iznos od 211,61 EUR na koji je tekla zakonska zatezna kamata od 16.03.2024. pa do 06.11.2024. godine, jer je tuženik podmirio predmetnu glavnicu dana 07.11.2024.

32. Sud je stava da je tužitelj točno naveo kako je tuženik plaćanjem glavnog novčanog iznosa posredno, priznao i svoju pasivnu legitimaciju i postojanje, te visinu utužene novčane obveze. Iz čl. 29. st. 1. ZOO-a jasno proizlazi obveza dužnika da od pada u zakašnjenje je dužan podmiriti i zakonsku zateznu kamatu od dospjelosti pa do plateža, a dužan je platiti i troškove koji nastali zbog naplate istog.

33. Sud je utvrdio da prema odredbi čl. 380 st. 1 ZVDSP sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, a sukladno st. 4 sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno, pa tako i tuženik.

34. Nadalje, sud je utvrdio da čl. 85. ZVDSP propisuje da su suvlasnici nekretnine dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok čl. 90. ZVDSP propisuje da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a tvore je novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predviđene troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika, dok čl. 378. ZVDSP je određeno da su suvlasnici zgrade dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, te da upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve i zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima ako nije drugačije ugovoreno.

35. Tužitelj je, prema utvrđenju ovog suda, dokazao dostavljenom dokumentacijom da je tuženiku uputio i poziv na plaćanje na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi i započet je predmetni postupak.

36. Tužitelj točno naglašava da je tuženikova obveza kao suvlasnika obveza koju isti ima prema ostalim suvlasnicima, a ne prema upravitelju, tj. tužitelju, te da je tužitelj ovlašten da u ime i za račun suvlasnika pokreće i vodi postupke radi naplate zajedničke pričuve, a isto čini zakonsku kao i ugovornu obvezu tuženika spram ostalih suvlasnika.

37. Sud je utvrdio da je točna tvrdnja tužitelja da s obzirom je zajednica suvlasnika tek novim Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada dobila mogućnost pribave OIB- a te da još uvijek nije donesen pravilnik kojim bi se navedeno i ostvarilo, navodi ovršenika/tuženika su u potpunosti promašeni kada isti navodi da dostavljeni računi nisu imali OIB upravitelja.

38. Tužitelj je dostavio obračun kamate iz kojeg je razvidno da je tuženik ostao u obvezi podmiriti iznos od 16,94 EUR s osnova kamate, ali kako konačno postavljen tužbeni zahtjev ne sadrži u sebi uglavničenu zateznu kamatu, već naznačenu na iznos glavnice kroz vremenski period od dospjelosti pa do plaćanja po tuženiku, to je sud odlučivao o tako postavljenom tužbenom zahtjevu, bez naznačenog uglavničenog iznosa, a sve kako je sud presudio pod toč. II. izreke ove presude.

39. Sud je prigovore tuženika o tome kada je točno dospjela njegova obveza u ovom ovršnom postupku, iz svih već navedenih razloga utvrdio neosnovanim kao i prijedlog tuženika da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom, obzirom da prema utvrđenju ovog suda tuženik nije dokazao osnovanost svojih u ovoj parnici istaknutih prigovora. Kada je tuženiku uručeno rješenje o ovrsi nije od značaja za tijek zatezne kamate koje je predmet ovog spora, jer je tuženik i prije podnošenja prijedloga za ovrhu bio u zakašnjenju sa izvršenjem ove svoje obveze, što je tuženik trebao i mogao znati i podmiriti svoj dug spram tužitelja i bez pokretanja ovrhe, pa time samo pokretanje ovrhe nije bilo od značaja za tijek zatezne kamate, niti bi obveza tuženika da plati zateznu kamatu i trošak ovrhe bila u vezi s datumom uručenja rješenja o ovrsi, obzirom da je tuženik svojim zakašnjenjem koje je nastupilo prije podnošenja prijedloga za ovrhu, skrivio i prouzročio pokretanje same ovrhe, a definitivno da je ovrha pokrenuta nakon dospjelosti predmetnog potraživanja tužitelja, a prije plaćanja istog po tuženiku.

40. Prema utvrđenju suda, tuženik je znao i trebao znati za svoju obvezu, njezinu dospjelost i svoje zakašnjenje u izvršavanju iste i bez rješenja o ovrsi.

41. Kako je od podnošenja prijedloga za ovrhu i donošenja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave došlo nakon što je tuženik već bio u zakašnjenju, te kako je tuženik podmirio svoju obvezu u vidu glavnice, nakon zakašnjenja, a prije donošenja rješenja o ovrsi, to je tužitelj povukao svoje potraživanje s naslova plaćene glavnice, a ustrajao kod potraživanja zateznih kamata i troška parnice i ovrhe. Prema Ovršnom zakonu kao i prema ustaljenoj sudskoj praksi, na utvrđene troškove ovrhe ne teku zatezne kamate od donošenja osporenog rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja u ovoj pravnoj stvari, to je sud primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika DD iz [adresa], poslovni broj UPP/OS-Ovrv-893/2024 od dana 13. svibnja 2025. godine u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje, a kao što je sud presudio pod toč. I. izreke ove presude.

42. Sud je utvrdio da je osnovan dio tužbenog zahtjev u kojem se dosuđuje tužitelju zatražene zatezne kamate tekuće na prijedlogom za ovrhu zatražen glavni novčani iznos od 221,61 EUR za period od 16.03.2024. pa do 06.11.2024. godine, kao pod toč. II. izreke ove presude.

43. Sud je utvrdio da tuženiku pripada i troška ovrhe u iznosu kao što je određen u rješenju o ovrsi u iznosu od 75,00 EUR, obzirom da je pokretanja ovrhe bilo uzrokovano tuženikovim neizvršenjem dospjele novčane obveze, dok je zatezna kamata na taj trošak tužitelju dosuđena od presuđenja pa do isplate, a ne od po tužitelju zatraženog perioda od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, zbog čega je sud odbio tužitelja sa zahtjevom za platež zatezne kamate na troškove ovrhe za period od 13. svibnja 2025. godine pa do zaključno s danom 22. ožujka 2026. godine, kao pod toč. III. izreke ove presude.

44. Sud je utvrdio da u slučaju da se tuženik ponašao kao dobar domaćin, pravovremeno bi izvršavao svoju zakonsku i ugovornu obvezu, pa ne bi bilo potrebe za pokretanjem ovrhe, niti ta plaćanjem zatezne kamate kao i troškova nastalih zbog istog.

45. Odluka suda o stopi zatezne kamate donesena je po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao pod toč. II. izreke ove presude.

46. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 5. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, te troška sudske pristojbe na presudu.

47. Trošak je određen na slijedeći način: jednokratna naknada od 50 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini iznos od 100,00 EUR, što je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što je iznos od 25,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, što čini ukupan trošak tužitelja u iznosu od 138,27 EUR, koji je tužitelju i dosuđen kao pod toč. II. izreke ove presude u cijelosti, jer tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva.

48. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 23. ožujka 2025. godine, pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 2 Ovršnog zakona.

49. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. ožujka 2026.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz dostavu rješenja o pozivanju tužitelja na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku po pun.