REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1316/2022-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e :
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 10.351,22 eura sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2021. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik SR stradao u prometnoj nesreći 18.2.1981., koju je skrivila osiguranica tuženika BR upravljajući osobnim vozilom reg. oz. [registarska oznaka]. Na temelju zadobivenih ozljeda osiguraniku tužitelja je rješenjem tužitelja broj IN-564485 od 4.12.1984. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelju je za razdoblje od 1.10.2019. do 31.10.2021. s osnove invalidske mirovine isplaćeno ukupno 103.988,28 kn. S obzirom na to da je doprinos osiguranika tužitelja u prometnoj nesreći 25%, to iznos od 77.991,26 kn/10.351,22 eura predstavlja štetu za HZMO u navedenom razdoblju (75% od 103.988,28 kn). Tužitelj se 10.11.2021. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku radi isplate naknade štete. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva budući je osiguranik tužitelja rođen 1934. te bi po redovnom tijeku stvari , da nije bilo štetnog događaja, s navršenih 65 godina života po zakonu otišao u starosnu mirovinu, slijedom čega bi tužitelj bio u obvezi svom osiguraniku isplaćivati starosnu mirovinu, a sve to sukladno odredbi čl. 160. st. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju tj. na obračun eventualne štete koju bi tuženik trebao isplatiti tužitelju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje tužitelja od 4. prosinca 1984. (listovi 3-5 spisa), obračun isplaćene mirovine od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2021. (list 6), potvrde o isplaćenim mirovinama (list 7-20 spisa) (list i odštetni zahtjev (list 21 spisa).
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 25/13, 89/14 i 70/19, – dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.
5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 77.991,26 kn/10.351,22 eura, koji iznos prema navodu tužitelja predstavlja štetu koju trpi u vidu isplaćenih invalidskih mirovina svome osiguraniku za razdoblje od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2021., uzevši u obzir da je doprinos osiguranika tužitelja u prometnoj nesreći 25%.
6.1. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 75%, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu, kao i to da je za razdoblje od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2021. tužitelj s osnova invalidske mirovine isplatio svom osiguraniku 103.988,28 kn/13.801,62 eura.
6.2. Na pripremnom ročištu naloženo je tuženiku uplatiti predujam za provođenje financijskog vještačenja. Međutim, do zaključenja glavne rasprave tuženik nije uplatio predujam, niti je pristupio na ročište za glavnu raspravu, pa je sud iz navedenog postupanja tuženika zaključio da je on odustao od provođenja navedenog dokaza. Tužitelj nije predlagao provođenje dokaza financijskim vještačenjem.
6.3 Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo potraživati predmetne iznose te visina tražbine koju potražuje, tj. sporno je primjenjuju li se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.
7.1 Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama čl. 161. i 164. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15., 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO). Iz rješenja tužitelja od 4. prosinca 1984. proizlazi da je kod njegova osiguranika došlo do gubitka sposobnosti za rad zbog bolesti (70%) i ozljede na radu (30%).
7.2. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Dok prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu ( izvorno pravo na naknadu štete).
8. Tuženik smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP), prema kojoj je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
9. Prema shvaćanju ovog suda, a u skladu s opsežnom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazanoj u mnogobrojnim presudama (primjerice odluke broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.), za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP -a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi se radilo o invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena uslijed ozljede na radu.
10. Slijedom navedenog, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane člankom 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to regulira ZOOP. Stoga je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno teret dokazivanja da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
11. Slijedom navedenog, s obzirom na to da tužitelj u ovome postupku nije na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP dokazao visinu potraživanja u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2021. tužbeni zahtjev odbijen je primjenom pravila o teretu dokazivana (čl. 221.a ZPP) te je odlučeno kao u izreci presude.
12. Iznos u kunama pretvoren je u eure po fiksnom tečaju 1 EUR = 7.53450 kn.
U Zagrebu 23. ožujka 2026.
Sudac:
Ivan Bešlić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelj
- tuženik
