REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-596/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Jasni Buruš, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 2. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenika tužitelja i punomoćnika tužitelja Jasne Buruš odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI d.d. OIB:87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4 da tužitelju CF , OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], osnovom preplaćenih kamata po Ugovoru o kreditu broj 6002230 od 7. kolovoza 2006. a zbog promjene kamatne stope isplati iznos od ukupno 1.024,65 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja je do 31.prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po s topi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a počev od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

6,61 eur s kamatama od 02.04.2008.god. do isplate

6,41 eur s kamatama od 03.05.2008.god. do isplate

6,35 eur s kamatama od 03.06.2008.god. do isplate

6,44 eur s kamatama od 02.07.2008.god. do isplate

6,30 eur s kamatama od 02.08.2008.god. do isplate

6,32 eur s kamatama od 02.09.2008.god. do isplate

6,41 eur s kamatama od 02.10.2008.god. do isplate

6,96 eur s kamatama od 04.11.2008.god. do isplate

6,56 eur s kamatama od 02.12.2008.god. do isplate

10,94 eur s kamatama od 03.01.2009.god. do isplate

11,04 eur s kamatama od 03.02.2009.god. do isplate

11,08 eur s kamatama od 03.03.2009.god. do isplate

10,97 eur s kamatama od 02.04.2009.god. do isplate

10,95 eur s kamatama od 03.05.2009.god. do isplate

10,78 eur s kamatama od 02.06.2009.god. do isplate

10,62 eur s kamatama od 02.07.2009.god. do isplate

10,67 eur s kamatama od 02.08.2009.god. do isplate

10,79 eur s kamatama od 02.09.2009.god. do isplate

14,58 eur s kamatama od 02.10.2009.god. do isplate

14,49 eur s kamatama od 03.11.2009.god. do isplate

14,69 eur s kamatama od 02.12.2009.god. do isplate

14,88 eur s kamatama od 03.01.2010.god. do isplate

15,09 eur s kamatama od 02.02.2010.god. do isplate

15,03 eur s kamatama od 02.03.2010.god. do isplate

15,37 eur s kamatama od 02.04.2010.god. do isplate

15,29 eur s kamatama od 04.05.2010.god. do isplate

15,46 eur s kamatama od 02.06.2010.god. do isplate

16,42 eur s kamatama od 02.07.2010.god. do isplate

16,20 eur s kamatama od 03.08.2010.god. do isplate

17,02 eur s kamatama od 02.09.2010.god. do isplate

16,59 eur s kamatama od 02.10.2010.god. do isplate

16,26 eur s kamatama od 03.11.2010.god. do isplate

17,25 eur s kamatama od 02.12.2010.god. do isplate

17,87 eur s kamatama od 04.01.2011.god. do isplate

17,42 eur s kamatama od 02.02.2011.god. do isplate

17,49 eur s kamatama od 02.03.2011.god. do isplate

17,17 eur s kamatama od 02.04.2011.god. do isplate

17,27 eur s kamatama od 03.05.2011.god. do isplate

18,35 eur s kamatama od 02.06.2011.god. do isplate

18,51 eur s kamatama od 02.07.2011.god. do isplate

19,71 eur s kamatama od 02.08.2011.god. do isplate

19,27 eur s kamatama od 02.09.2011.god. do isplate

18,59 eur s kamatama od 02.10.2011.god. do isplate

18,57 eur s kamatama od 03.11.2011.god. do isplate

18,50 eur s kamatama od 02.12.2011.god. do isplate

18,75 eur s kamatama od 03.01.2012.god. do isplate

19,02 eur s kamatama od 02.02.2012.god. do isplate

19,03 eur s kamatama od 02.03.2012.god. do isplate

18,85 eur s kamatama od 03.04.2012.god. do isplate

18,92 eur s kamatama od 03.05.2012.god. do isplate

19,03 eur s kamatama od 02.06.2012.god. do isplate

18,92 eur s kamatama od 03.07.2012.god. do isplate

18,93 eur s kamatama od 02.08.2012.god. do isplate

18,82 eur s kamatama od 02.09.2012.god. do isplate

18,64 eur s kamatama od 02.10.2012.god. do isplate

18,87 eur s kamatama od 03.11.2012.god. do isplate

18,95 eur s kamatama od 02.12.2012.god. do isplate

18,92 eur s kamatama od 03.01.2013.god. do isplate

18,58 eur s kamatama od 02.02.2013.god. do isplate

18,81 eur s kamatama od 02.03.2013.god. do isplate

18,87 eur s kamatama od 03.04.2013.god. do isplate

18,76 eur s kamatama od 03.05.2013.god. do isplate

18,46 eur s kamatama od 02.06.2013.god. do isplate

18,26 eur s kamatama od 02.07.2013.god. do isplate

57,72 eur s kamatama od 02.08.2013.god. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI d.d. OIB:87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4 da tužitelju CF , OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], osnovom preplaćenih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 6002230 od 7. kolovoza 2006. a primjenom valutne klauzule, isplati iznos od ukupno 3.398,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja je do 31.prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a počev od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

1,37 eur s kamatama od 02.09.2006.god. do isplate

1,13 eur s kamatama od 03.10.2006.god. do isplate

0,51 eur s kamatama od 03.11.2006.god. do isplate

0,53 eur s kamatama od 02.04.2008.god. do isplate

14,94 eur s kamatama od 04.11.2008. do isplate

16,74 eur s kamatama od 03.01.2009.god. do isplate

19,20 eur s kamatama od 03.02.2009.god. do isplate

20,44 eur s kamatama od 03.03.2009.god. do isplate

17,50 eur s kamatama od 02.04.2009.god. do isplate

17,07 eur s kamatama od 03.05.2009.god. do isplate

12,45 eur s kamatama od 02.06.2009.god. do isplate

8,40 eur s kamatama od 02.07.2009.god. do isplate

9,81 eur s kamatama od 02.08.2009.god. do isplate

12,83 eur s kamatama od 02.09.2009.god. do isplate

11,11 eur s kamatama od 02.10.2009.god. do isplate

9,43 eur s kamatama od 03.11.2009.god. do isplate

13,28 eur s kamatama od 02.12.2009.god. do isplate

16,92 eur s kamatama od 03.01.2010.god. do isplate

20,75 eur s kamatama od 02.02.2010.god. do isplate

19,74 eur s kamatama od 02.03.2010.god. do isplate

26,20 eur s kamatama od 02.04.2010.god. do isplate

24,53 eur s kamatama od 04.05.2010.god. do isplate

27,78 eur s kamatama od 02.06.2010.god. do isplate

46,06 eur s kamatama od 02.07.2010.god. do isplate

41,90 eur s kamatama od 03.08.2010.god. do isplate

57,50 eur s kamatama od 02.09.2010.god. do isplate

49,27 eur s kamatama od 02.10.2010.god. do isplate

43,08 eur s kamatama od 03.11.2010.god. do isplate

61,90 eur s kamatama od 02.12.2010.god. do isplate

73,54 eur s kamatama od 04.01.2011.god. do isplate

65,11 eur s kamatama od 02.02.2011.god. do isplate

66,34 eur s kamatama od 02.03.2011.god. do isplate

60,28 eur s kamatama od 02.04.2011.god. do isplate

62,15 eur s kamatama od 03.05.2011.god. do isplate

82,76 eur s kamatama od 02.06.2011.god. do isplate

85,65 eur s kamatama od 02.07.2011.god. do isplate

108,46 eur s kamatama od 02.08.2011.god. do isplate

100,18 eur s kamatama od 02.09.2011.god. do isplate

87,27 eur s kamatama od 02.10.2011.god. do isplate

86,94 eur s kamatama od 03.11.2011.god. do isplate

85,53 eur s kamatama od 02.12.2011.god. do isplate

90,22 eur s kamatama od 03.01.2012.god. do isplate

95,37 eur s kamatama od 02.02.2012.god. do isplate

95,53 eur s kamatama od 02.03.2012.god. do isplate

92,29 eur s kamatama od 03.04.2012.god. do isplate

93,60 eur s kamatama od 03.05.2012.god. do isplate

95,54 eur s kamatama od 02.06.2012.god. do isplate

93,45 eur s kamatama od 03.07.2012.god. do isplate

93,63 eur s kamatama od 02.08.2012.god. do isplate

91,71 eur s kamatama od 02.09.2012.god. do isplate

88,15 eur s kamatama od 02.10.2012.god. do isplate

92,49 eur s kamatama od 03.11.2012.god. do isplate

94,06 eur s kamatama od 02.12.2012.god. do isplate

93,43 eur s kamatama od 03.01.2013.god. do isplate

87,10 eur s kamatama od 02.02.2013.god. do isplate

91,49 eur s kamatama od 02.03.2013.god. do isplate

92,50 eur s kamatama od 03.04.2013.god. do isplate

90,50 eur s kamatama od 03.05.2013.god. do isplate

84,68 eur s kamatama od 02.06.2013.god. do isplate

81,06 eur s kamatama od 02.07.2013.god. do isplate

75,21 eur s kamatama od 02.08.2013.god. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB 87939104217 tužitelju CF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.253,08 eura zajedno sa zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od donošenja prvostupanjske presude do dana plaćanja.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupka u iznosu od 266,36 eura kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda kao neosnovan.

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužitelj NF je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom 7. kolovoza 2006. sklopio Ugovor o kreditu 600230 kojim mu je odobren kredi na iznos od 30.527,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste HNB na dan korištenja kredita, promjenjivom kamatnom stopom u visini od 5,10% i na rok od 84 mjeseca.

1.2. Navodi da je kredit u cijelosti otplatio 11. rujna 2013.

1.3. Poziva se na presudu VTS-a Pž-7129/19 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da su banke jednostranim odlukama mijenjale kamatnu stopu o čemu se nije pojedinačno pregovaralo te je došlo do preplate zbog promjene kamatne stope koja je ugovorena u ugovoru o kreditu sklopljenom među strankama.

1.4. Istakao je da prema stavu sudova iz navedenih presuda tuženik nije poštivao u predmetnom ugovornom odnosu jedno od osnovnih načela obveznog prava – načelo savjesnosti i poštenja čime je tužitelj doveden u neravnopravan položaj.

1.5. Navodi da je predmetnim Ugovorom ugovorena kamatna stopa od 5,10% koja je promjenjiva sukladno jednostranoj odluci banke, tako da su tijekom otplate kredita tuženiku mjesečni anuiteti znatno porasli, što zbog porasta promjenjive kamatne stope što zbog porasta tečaja CHF u odnosu na kunu.

1.6. Poziva se i na odredbe Zakona o zaštiti potrošača kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima temeljem kojih se navedene odredbe imaju smatrati ništetnim i koje tužitelju osiguravaju pravo potraživanja stečenog bez osnove u ovome postupku.

1.7. Zbog navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu stečenog bez osnove, temeljem ugovorenih ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u ukupnom iznosu od 31.712,06 kuna (4.208,91 eura).

2. Tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik je prije upuštanja u raspravljanje, prigovorio mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu, zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu za sve sporove proizašle iz Ugovora o kreditu broj 600230, sklopljenog 4. kolovoza 2006.

2.2. Tuženik je tužbu osporio u cijelosti te je istaknuo da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga jer je potraživanje tužitelja u zastari, jer utvrđenja iz parnice „Potrošač“ nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe pa ističe da sve i kada bi utvrđenja iz parnice „Potrošač“ bila primjenjiva da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz navedene presude.

2.3. Prigovor zastare obrazlaže činjenicom da ukoliko bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete, da bi se na isti primjenjivao zastarni rok iz odredbe članka 230. ZOO koji propisuje da tražbine za naknadu štete zastarijevaju za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala. Ukoliko bi se pak ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, smatra da bi se na isti primjenjivao zastarni rok iz odredbe članka 226. istoga zakona koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su tuženiku plaćani kao anuiteti slijedom čega, sukladno članku 226. ZOO, tražbine povremenih davanja (tako i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Ako bi se pak zbog utvrđenja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, da je zastarni rok 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla.

2.4. Tuženik ne spori činjenicu da su tužitelj i pravni prednik tuženika 4.8.2006. sklopili Ugovor o kreditu na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 30.527,00 CHF, da je temeljem odredbe članka 2.1. Ugovora kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 5,10 % godišnje.

2.5. Nadalje, da je tužbeni zahtjev postavljen na isplatu iznosa navodno preplaćenih anuiteta, a temelji se na navodnoj ništetnosti odredaba članka 2.1. i 2.4. Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

2.6. Dalje navodi da je tužitelj dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva, a da nisu ispunjene pretpostavke da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, slijedom čega da nema mjesta primjeni odredbi članka 1111. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo te da je odredba o promjenjivosti kamatne stope bila jasna, uočljiva i lako razumljiva.

2.7. Jednako tako i vezano uz valutnu klauzulu navodi da je ista razumljiva i jasna te da je tužitelj prije sklapanja ugovora bio u obvezi sam se informirati o eventualnim posljedicama sklapanja takvog ugovora.

3. Punomoćnik tužitelja je podneskom od 19. veljače 2025. obavijestio ovaj sud da je tužitelj NF preminuo **.**.2025. zbog čega je postupak prekinut rješenjem ovoga suda poslovni broj P-310/2019-20 od 20. veljače 2025.

4. Rješenjem javnog bilježnika Maria Lukačević poslovni broj O-345/2025 od 24. travnja 2025. nasljednikom prava na potraživanje iz predmetnog postupka proglašen je sin ČF, temeljem kojeg utvrđenja je sud rješenjem poslovni broj P - 310/2019-25 od 28. kolovoza 2025. nastavio sa postupkom.

5. Predmet ovog parničnog spora je tužbeni zahtjev sada sljednika tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu broj 600230 od 4. kolovoza 2006. i to kako po osnovi ugovorene promjenjive kamatne stope tako i po osnovu valutne klauzule kojom se glavnica veže za valutu CHF, za koje odredbe tužitelj smatra da su ništetne i potražuje stečeno bez osnove temeljem navedenih odredbi.

6. Nesporno je u postupku na temelju navoda tužbe i odgovora na tužbu utvrđeno da je prednik tužitelj, kao korisnik kredita, 4. kolovoza 2006. s bankom Volksbank d.d., pravnim prednikom tuženika, sklopio Ugovor o kreditu broj 600230 na iznos od 30.527,00 CHF u protuvrijednosti od kunama prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, promjenjivom kamatnom stopom od 5,10 % godišnje i rokom otplate od 84 mjeseca. Nesporno je i da je kredit u cijelosti otplaćen.

7. Sporno je da li je ovaj sud mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Sporno je da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, Visokog trgovačkog suda RH Pž 7129/13 od 13.06.2014., presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., i da li su odredbe Ugovora o kreditu broj 600230 sklopljenog između prednika tužitelja i pravnog prednika tuženika u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa ništetne. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 600230 od 4. kolovoza 2006. (str. 7-12 spisa), u otplatni plan po kreditu (str. 15-19 i 25-27 spisa), u Karticu prometa po kreditu (str. 20-24 spisa), u dopis prednika tužitelja od 2. listopada 2018. (str. 28 spisa), u odgovor prednika tuženika od 19. listopada 2018. (str. 29 spisa), u Rješenje javnog bilježnika Maria Lukačević poslovni broj O-345/2025 od 24. travnja 2025. (str.137-139 spisa). Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Mirni Tot Nužda čiji je nalaz od 27. studenog 2025. pročitan (str. 154-163 spisa) te je tužitelj saslušan kao stranka.

9. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje, sve iz razloga ekonomičnosti postupka. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, a tužitelj je prihvatio nalaz i u skladu sa istim postavio konačni tužbeni zahtjev.

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

11. Vezano uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti suda, sud je isti odbio kao nesnovan. Vrhovni sud RH u svojoj odluci broj: Gr1-143 od 11.prosinca 2019. zauzeo stav prema kojem je za sporove u svezi Ugovora o krediti u smislu odredbe čl. 19. st.1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15, 52/16) mjesno nadležan sud prebivališta potrošača. Nadalje na sastanku predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 5. studenog 2020. usvojen je Zaključak (broj. Su-IV-308/2020), pa je tako na postavljeno pitanje: "Smatra li se nepoštenom odredba Ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14, 110/15, 14/9) ?", zauzet stav tj. donijet Zaključak kako slijedi: Prorogacijska klauzula (mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti. Imajući u konkretnom slučaju u vidu vrijednost predmeta spora, troškove koje tužitelj sada ima u postupku, te da bi tužitelj koji ima prebivalište u [adresa] pokraj Slavonskom Brodu radi ostvarenja svojih prava morao putovati u Zagreb, što bi iziskivalo dodatne financijske troškove tj. dodatni trošak putovanja u Zagreb i natrag, dodatno vrijeme, dodatne troškove u vidu odvjetničkih troškova zbog odlaska odvjetnika na rasprave u Zagreb, odlučeno je kako je to i navedeno pod I. izreke rješenja.

12. Saslušan pred sudom tužitelj je iskazao da se sjeća da je njegov, sada pokojni otac, realizirao navedeni kredit u 2006. u svrhu kupovine vozila u auto kući Zubak. Sjeća se da je on osobno bio sve vrijeme prisutan sklapanju ugovora o kreditu i svim pregovaranjima, jer je bio sudužnik u kreditu, a i otac je bio starije životne dobi pa je smatrao potrebnim da bude prisutan i o svemu obaviješten. U banku tuženika su bili upućeni od strane auto kuće i u prodajnom razgovoru navedeni kredit vezan uz CHF im je preporučen kao najpovoljniji za njih s najnižom kamatnom stopom a time i najnižom otplatnom ratom. Nitko im nije pojasnio što znači vezati kredit uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu, niti ih je upozorio na bilo kakav rizik ugovaranja takovog kredita. Pročitao je ugovor u dijelu u kojem ga je zanimao, a to je iznos kredita, rok otplate i visina rate. Kredit su u cijelosti otplatili a vozilo im je služilo za osobne potrebe jer su i otac i on radili u vojsci. Posebno je istakao da im u banci nije nuđen nikakav drugi ugovor, odnosno ugovor vezan uz bilo koju drugu valutu, te da su nakon sklapanja ugovora o kreditu dobili otplatni plan u kojem su sve rate kredita bile jednake, a naknadno je rata porasla skoro za 50% o čemu ih nitko nije obavještavao niti davao tumačenje razloga. Kredit je u cijelosti otplatio njegov otac, a on je vodio brigu da se redovno otplaćuje jer je bio sudužnik u kreditu.

13. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužitelja koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti priklanja vjeru, utvrđeno je da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu nije pregovaralo. Osim toga, tuženik nije imao primjedbe na iskaz tužitelja niti je predložio bilo kakvi dokaz kojim bi dokazao da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo i da su predniku tužitelja pružene sve potrebne informacije na kojima bi temeljila odluku o sklapanju ugovora o kreditu s prednikom tuženika. Nadalje, njegov je iskaz suglasan i materijalnoj dokumentaciji u spisu iz koje je utvrđeno da je predniku tužitelja tijekom razdoblja otplate kredita rata znatno porasla. Osim toga, iz pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu utvrđeno je da je početna kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u visini od 5,10% tijekom cijelog razdoblja otplate mijenjana te jednom vrijeme iznosila i 7,40% (str. 155 spisa).

14. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je kredit realiziran kao namjenski kredit korišten za kupnju vozila. Uz ovakvo činjenično utvrđenje ovaj sud smatra da je prednik tužitelja bio u ugovornom odnosu s prednikom tuženika sa statusom potrošača u smislu čl. 3. točka 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer je sklopio pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

15. Tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno prednika tužitelja, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF. Na ove okolnosti tuženik nije predložio niti jedan dokaz.

16. Ne prihvaća se stav tuženika u dijelu kojim negira učinak presude donesene u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

17. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je, između ostalih, tamo osmotužena Sberbank d.d. (pravna prednica tuženika) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima korištenjem u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora Sberbank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunu obavijest, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je Sberbank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.).

18. Nadalje, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promijenjena u skladu s jednostranom odlukom Sberbank d.d. i drugim internim aktima. banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku Sberbank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

19. Navedena presuda je u odnosu na Sberbank d.d. preinačena Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a revizija tužitelja protiv te presude u njenom preinačujućem dijelu i u odnosu na Sberbank d.d. odbijena je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt. 249/14-2 od 9. travnja 2015.

20. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. /kojoj je prethodila odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/15 od 13. prosinca 2016. kojom je usvojena tužba tužitelja udruge Potrošač i ukinuta odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u točki I. izreke presude i rješenja u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja udruge Potrošač protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u točki I.1. izreke (kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo“) i točki I.2. izreke (kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na osmotuženu banku Sberbank d.d. glede utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba kojima se određuje da je ugovorna kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke) te je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak; te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 575/16-5 od 3. listopada 2017. kojom je isti ukinuo negativnu odluku Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. vezano za valutu, te u odnosu na pravnog prednika ovdje tuženika, u tom sporu osmotužene Sberbank d.d., i vezano za promjenjivu kamatu, te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje/, potvrđena je ranije navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je u odnosu na sve tužene banke, te i u odnosu na pravnog prednika ovdje tuženika, u tom predmetu osmotužene Sberbank d.d., utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzroči lo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača. Nadalje, navedenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i u dijelu u kojem je utvrđeno da je pravni prednik tuženika, u tom predmetu osmotužena banka Sberbank d.d. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Revizije podnesene protiv ove presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/201717-10 od 14. lipnja 2018. odbijene su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

21. Dakle presudom trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na (osmo) tuženika Sberbank d.d. (prednika ovdje tužene banke) pravomoćno odlučeno, kako u pogledu promjenjive kamate, tako i u pogledu valutne klauzule.

22. Prema presudi Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014. čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

23. U odnosu na navode tuženika da se utvrđenja iz parnice "Potrošač" ne mogu primijeniti na ovaj slučaj, sud ističe da se prema odredbi čl. 502.c ZPP -a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na to pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u ovom postupku.

24. Nadalje, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP) određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

25. Citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

26. Kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti otplaćeni. Stoga se i na predmetni ugovor primjenjuju utvrđenja iz navedene kolektivne parnice za zaštitu prava i interesa potrošača.

27. Dakle, imajući u vidu naprijed gore označene odredbe ZPP -a i ZZP-a, kao i činjenicu da su ovdje sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, u ovom postupku ne bi bilo potrebno utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

28. No, i iz u ovom postupku provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se o spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo. Naime, tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati da, za razliku od onoga što je utvrđeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, pri sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu nije narušena pravična ravnoteža između prava i obveza stranaka u smislu prethodno navedenih odredbi ZZP/07. Međutim, osnovom provedenih dokaza sud utvrđuje da su tvrdnje tuženika da bi odredbe o valutnoj klauzuli u CHF predniku tužitelja bile suštinski razumljive, odnosno da je od strane prednika tuženika predniku tužitelja objašnjeno kakav konkretan rizik preuzima sklapanjem ugovora uz primjenu tih ugovornih odredbi, ostale nedokazane.

29. Odredbom čl. 55. st. 1. ZZP-a određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo određeno i čl. 102. st. 1. ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba je da tužitelj kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

30. Shodno iznesenom, tužitelj se osnovano poziva na ništetnost u tužbi naznačenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu.

31. Odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne opravdano je ocijenjena kao nerazumljiva pa time i nepoštena, što je sve u skladu s pravom Europske unije razlike u duhu kojega treba tumačiti sporna pitanja i iz ugovora sklopljenih prije službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji se primjenjuje od 2005. godine pa su sudovi Republike Hrvatske obveznice tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njezine sveopće pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije).

32. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojem je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac – banka nije dao predniku tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile jasne niti lako. razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (članci 96. do 102. ZZP/07).

33. Stoga su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF protivne načelu savjesnosti i poštenja, a kao takve nepoštene odredbe iste su ništetne temeljem odredbe čl. 87. ZZP/03 (odnosno čl. 102. ZZP/07). Takve ugovorne odredbe ništetne su i sukladno čl. 3., 4. i 6. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO) kako je to i odlučeno pod I. izreke presude.

34. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Mirni Tot Nužda iz Slavonskog Broda. Vještak je u skladu sa zadatkom izradila nalaz i mišljenje u kojem navodi da je uslijed porasta tečaja CHF i uslijed promjene kamatne stope, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita i početno ugovorenu kamatnu stopu, prednik tužitelja više platio po osnovi promjene tečaja iznos od 3.398,62 eura a po osnovi promjene kamatne stope 1.024,65 eura ili ukupno po oba osnova iznos od 4.423,27 eura.

35. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao nikakvih primjedbi i tužbeni zahtjev je podneskom od 17. prosinca 2025. postavio u skladu s nalazom vještaka.

36. Tuženik se do kraja ovoga postupka nije očitovao na nalaz i mišljenje zbog čega se ima smatrati da nije imao primjedbe na matematički izračun.

37. Nesporno je da je tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom preinačio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev (4.208,91 eura) što je ovaj sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) jer je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine –Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. U situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi povrata stečenog bez osnove bez prethodnog vještačenja realno nemoguće budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužitelju, već je nužno i u pravilu potrebno provesti financijsko vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog financijskog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190 .st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužitelju dalje nameće prekomjeran teret. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a, čime bi bila narušena sama bit tužiteljevog prava na pristup sudu, djelomično povukla tužbeni zahtjev za iznos od 127,16 eura kojem kojem povlačenju se tuženik nije protivio i zbog čega je sud odlučio kao pod II. izreke rješenja.

38. Osnovna je posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO), da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).

39. Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, a ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi bilo protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u deklaratornom dijelu. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.

40. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor sud nije cijenio osnovanim.

41. U svezi istaknutog prigovora zastare tužbenog zahtjeva za isplatu na ime valutne klauzule i promjenjivoj kamatnoj stopi, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici presudom trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na (osmo) tuženika Sberbank d.d. (prednika ovdje tužene banke) pravomoćno odlučeno, kako u pogledu promjenjive kamate, tako i u pogledu valutne klauzule, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.

42. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2245/17 od 20. veljače 2018., suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice odjela od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".

43. Kako je tužba podnesena 21. svibnja 2019., to do podnošenja tužbe svakako nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima koji se računa za preplaćene kamate i valutu počev od 14. lipnja 2018.

44. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, odnosno kako su utvrđene nalazom vještaka, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja temeljem čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.

45. Slijedom navedenog, tužitelju je sud dodijelio pravo na isplatu iznos koje je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, skupa sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to odlučeno pod I. i II. izreke presude.

46. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je uspio u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i slijedom, sud tužitelju dodjeljuje puno pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova.

47. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 1.519,44 eura. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 6.11.2025. i 2.3.2026. za svako po 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 9.12.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 800,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,08 eura i trošak naknade za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 eura. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 1.253,08 eura.

48. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

49. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III. izreke presude.

50. Tužitelju nije priznat trošak dopisa banci – poziv na plaćanje od 2. listopada 2018. u visini od 200,00 eura jer navedeni dopis ne predstavlja preduvjet za podnošenje tužbe a time niti nužni trošak ovoga postupka. Nadalje nije priznato niti pravo na naknadu troškova za preliminarno vještačenje u iznosu od 66,36 eura jer u spisu ne prileži dokaz o plaćanju navedenog troška.

51. Ukupno tužitelju nije priznat iznos od 266,36 eura kako je to i odlučeno pod IV. izreke presude.

Slavonski Brod, 23. ožujka 2026.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Jasna Buruš, Slavonski Brod,

2. Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb.