Pr-1869/2022-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste UH, u pravnoj stvari tužitelja AH, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupan po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24.veljače 2026., u nazočnosti zam.pun. tužitelja, po objavi presude dana 23.ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 1.190,85 € zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 27,36 EUR teče od 15. svibanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,31 EUR teče od 15. lipanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,35 EUR teče od 15. veljača 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 34,41 EUR teče od 15. ožujak 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 25,23 EUR teče od 15. travanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 41,44 EUR teče od 15. svibanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,84 EUR teče od 15. lipanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 56,70 EUR teče od 15. srpanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,27 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,89 EUR teče od 15. rujan 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 69,62 EUR teče od 15. listopad 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 33,69 EUR teče od 15. studeni 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 94,23 EUR teče od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 119,48 EUR teče od 15. siječanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 56,48 EUR teče od 15. veljača 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 199,27 EUR teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 28,22 EUR teče od 15. travanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 18,61 EUR teče od 15. srpanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,53 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 47,47 EUR teče od 15. rujan 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 21,15 EUR teče od 15. studeni 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,23 EUR teče od 15. prosinac 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 64,53 EUR teče od 15. veljača 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,09 EUR teče od 15. travanj 2021. – zakonskom kamatom koja na iznos od 23,59 EUR teče od 15. svibanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 20,29 EUR teče od 15. lipanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,32 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 17,36 EUR teče od 15. rujan 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 20,94 EUR teče od 15. studeni 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,91 EUR teče od 15. prosinac 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,79 EUR teče od 15. siječanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,11 EUR teče od 15. veljača 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,24 EUR teče od 15. srpanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 17,98 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 25,39 EUR teče od 15. rujan 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,17 EUR teče od 15. studeni 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,36 EUR teče od 15. prosinac 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 519,15 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.106,38 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 19.travnja 2022. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre pri Klinici za kirurgiju. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužitelj da je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. U daljnjem tijeku postupka navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužitelj je podneskom od 2.listopada 2024., sukladno raspravnom rješenju suda, uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.710,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.04.2017. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatraženo da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužitelja.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 12.lipnja 2025. uredio i postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 1.190,85 eura.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik prvenstveno ističe da je uređeni tužbeni zahtjev nepodoban je za raspravljanje. Naime, za mnoge je mjesece iz utuženog razdoblja vještak po raznim osnovama iz tužbe utvrdio 0 eura. Stoga je neosnovano tužiteljevo zbrajanje iznosa po raznim osnovama i postavljanje potraživanja ukupno po svim osnovama za pojedini mjesec. Da bi se moglo odlučiti o tužbenom zahtjevu, tužitelj da je trebao razdvojiti svako potraživanje, upravo onako kako je to napravio i financijski vještak. Nadalje, tužitelj da je navedenim podneskom povukao dio tužbenog zahtjeva jer istim više, za razliku od podneska od 2.10.2024., ne potražuje isplatu od 19,00 eura za 56 mjeseci. Ukupno tužitelj povlači potraživanje od 1.064,00 eura + zz kamate čemu se tuženik izričito protivi. Nadalje, da tužitelj ne potražuje iznos od 18,00 eura za svaki mjesec već manji iznos, odnosno ukupno tužitelj povlači potraživanje od 145,64 eura + zz kamate, čemu da se tuženik izričito protivi. Sveukupno tužitelj povlači dio osnova i dio visine (1.209,64 eura + zz kamate) čemu se tuženik izričito protivi. S obzirom da je tužitelj posljednjim uređenim tužbenim zahtjevom isti preinačio da ističe i prigovor zastare. Nadalje, da osporava i dio tužbenog zahtjeva za periode od 11.05.2017.- 25.11.2018., 29.01.2020. -30.04.2020., 08.11.2022. -20.04.2023., 21.04.2023. - 30.09.2024., kada da je tužitelj bio na bolovanju dakle puna 43 mjeseca. Stoga da prigovara provedenom vještačenju upravo s obzirom na odsutnost tužitelja s rada.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužitelja, plana rada i evidencije o radnom vremenu, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke.

Tužitelj je popisao parnični trošak.

6.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20), Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18, 2/19,123/19, 56/22, 29/24 dalje: TKU).

7.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.1.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18.

8.2.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.3.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.4.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.5.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8.6.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

9.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće vještak je utvrdio kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme. Međutim, niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. g. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada i dodatci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate provedene u prekovremenom radu. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto nije jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena niti je zasebno plaćano što je vidljivo iz platnih lista (osim u nekoliko pojedinih mjeseci). Na osnovi podataka i izvršenog obračuna vještak je mišljenja da u razdoblju obračuna plaća od travnja 2017.g. do prosinca 2024.g., tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao:- dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 111,10 eura; - dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupnom iznosu od 42,09 eura; - dodatke na plaću za rad subotom i nedjeljom, noću, u smjeni, blagdanom u ukupnom iznosu od 372,27 eura pa posljedično manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 665,39 eura, odnosno sveukupan bruto iznos od 1.190,85 eura.

9.1.U odnosu na prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, a vezano za činjenicu da je tužiteljica od cjelokupnog utuženog razdoblja punih 43 mjeseca bila na bolovanju, sam vještak je u svojoj dopuni nalaz i mišljenja naveo da je točno da tužitelj nije dolazio na posao ukupno 43 mjeseca, a da za navedene mjesece nije niti utvrdio postojanje neplaćenih dodataka na plaću.

10.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev potražujući iznos od 1.190,85 eura.

11.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće na ime dodatka za prekovremeni rad za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te pogrešno obračunate i isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, s time da će točan iznos odrediti nakon što tuženik položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena te kasnije po provedbi financijskog vještačenja, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima i financijskim znanjem za izračun tražbine.

12.Kako se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio tzv. stupnjevitoj tužbi, sud je, a radi otklanjanja toga prigovora, raspravnim rješenjem pozvao tužitelja da postupi u smislu čl.186b ZPP-a, odnosno da postavi potpuni i određeni tužbeni zahtjev.

13.Tužitelj je podneskom od 2.listopada 2024. postavio određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražena isplata iznosa od 1.710,00 eura za razdoblje od 01.04.2017. do 30.09.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavio tužbeni zahtjev na iznos od 1.190,85 eura.

14.Takvom posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu tuženik se usprotivio na način kako je to detaljno navedeno pod toč.3.3. obrazloženja ove odluke.

14.1.U odnosu na prigovor da je tužbeni zahtjev uređen podneskom nakon provedenog financijskog vještačenja, nepodoban za raspravljanje i da bi ga trebalo odbaciti, isti se smatra neosnovanim jer je tužitelj tužbeni zahtjev postavio ispravno i u skladu s provedenim financijskim vještačenjem, prema mjesečnom zbroju razlike plaće po svim osnovama, a koji je mjesečni ukupni izračun prikazao vještak u tablici te je ispravno postavio datume dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, kao i tijek zakonske zatezne kamate.

15.Odredbom čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i 3. ovog članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

15.1.Odredbom čl. 325.a. st. 1. ZPP-a propisano je da u povodu tužbi iz čl.186.b. st. 1. i 2. ZPP-a sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa ovrhu. Prema st. 2. ako utvrdi da zahtjevi iz st. 1. ovoga članka nisu osnovani sud će donijeti rješenje iz čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.

16.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu i postavio manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlike plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

16.1.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao raspravnim rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

17.Tužitelj je podneskom od 2.listopada 2024. postavio određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.710,00 eura te zatražena isplata toga iznosa za razdoblje od 01.04.2017. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate. Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogao znati niti izračunati koje točne iznose tuženik duguje po osnovama koje u tužbi navodi i potražuje jer tužitelj kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavio tužbeni zahtjev. Vještak je pak u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da tužitelju pripada ukupni bruto iznos od 1.190,85 eura.

18.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev.

19.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.710,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 1.190,85 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž- 1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

20.Dakle, ako se gleda ukupan iznos koji je tužitelj potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom (1.710,00 eura), te konačno uređenim tužbenim zahtjevom (1.190,85 eura), isti je djelomično povukao tužbu neovisno o tome što su se prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu izmijenili pojedini mjesečni iznosi u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev. Shodno tome nije došlo do preinake tužbe u smislu povećanja pojedinačnih mjesečnih iznosa (istovjetnost tužbenog zahtjeva je ostala neizmijenjena) jer tužitelj u konačnom zbroju svih pojedinačnih mjesečnih potraživanja nije povećao ukupno potraživanje već je isto smanjeno i to za 519,15 eura, pa ne bi radilo o preinaci već o djelomičnom povlačenju prema pravnom shvaćanju VS RH. Sve navedeno je svrsishodno stoga što o točnoj visini konačnog iznosa tražbine tužiteljica nije mogla imati saznanja prije provedenog financijskog vještačenja,

20.1.S obzirom na navedeno, istaknuti prigovor zastare smatra se neosnovan. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno. Kako je tužba podnesena dana 27.veljače 2022., a najstarije potraživanje je dospjelo 15.ožujka 2017., podnesena je unutar zastarnog roka.

21.Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 1.190,85 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 519,15 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč. I izreke.

22.Prema odredbi članka 154. stavak 2. („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP), ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

22.1.Naime, kada stranka djelomično uspije u sporu, tada prilikom određivanja razmjernog dijela parničnih troškova sud treba voditi računa ne samo o visini odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, već i o osnovi tužbenog zahtjeva, odnosno treba uzeti u obzir ne samo kvantitativni uspjeh s tužbenim zahtjevom već i kvalitativni.

22.2.Tijekom postupka tuženik je osporavao ne samo visinu tužbenog zahtjeva već i osnovu zahtjeva, s kojom je tužitelj uspio u cijelosti. S obzirom da je tužitelj uspio s osnovom u cijelosti (100%), a s visinom zahtjeva 69% dok je tuženik uspio jedino u odnosu na visinu zahtjeva (31%), uspjeh tužitelja u postupku s osnovom i visinom tužbenog zahtjeva iznosi 84,5% dok je uspjeh tuženika 15,5%. Navedeni stav zauzet je u odlukama Županijskog suda u Vukovaru (Gž R-55/2025, Gž R-57/2025), a upravo u odnosu na (djelomični) uspjeh stranaka (protiv istog tuženika u istoj vrsti radnih sporova) glede izjavljenih žalbi na parnični trošak. Sukladno navedenom valjalo je donijeti i odluku o trošku u ovom postupku.

22.3.Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe-75 bodova, sastav podneska od 16.10.2024. -75 bodova, sastav podneska od 2.10.2024. -18,75 bodova (neobrazloženi podnesak po Tbr.8 toč.4 jer se samo određuje visina tužbenog zahtjeva, a ponavljaju se navodi iz tužbe), sastav podneska od 12.06.2025. -18,75 bodova (po Tbr.8 toč.4 ), zastupanje na ročištu od 1.10.2024. -37,5 bodova (Tbr.9. toč.2.), zastupanje na ročištu od 24.10.2024., 06.11.2024. i 24.02.2026.. - po 75 bodova svako, pristup na ročište za objavu presude-37,5 bodova, ukupno 487,5 bodova (1 bod=2,00 eura), što daje 975,00 eura+PDV=1.218,75 eura. S obzirom da je razlika uspjeha tužitelja i tuženika 69 %, tužitelju pripada 69% od 1.218,75 eura što iznosi 840,94 eura+trošak vještačenja od 265,45 eura, ukupno 1.106,38 eura.

23.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu toč.II koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

24.Međutim, u odnosu na prigovor da se parnični trošak kao takav isplati na račun pun. tužiteljice, isti se smatra osnovanim. Naime, kako se pitanje isplate parničnog troška na račun punomoćnika već dulje vremena javlja kao prijeporno prilikom donošenja odluke u trošku u spisima između istog punomoćnika i istog tuženika kao poslodavca, a u odnosu na veliki broj žalbi tuženika, sud je pregledavanjem najnovijih drugostupanjskih odluka kojima su preinačene odluke ovog prvostupanjskog suda, odlučio da je izjavljeni prigovor kao osnovan. Naime, tuženik je u pravu kada kaže da protivi isplati parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja. Odredba čl. 95. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) kaže da punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd- 1019/2023 od 10. svibnja 2023.g i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII/70/2015 od 2. ožujka 2017.) Uvidom u spis utvrđeno je da predmetnim zahtjevom tužitelj traži da se troškovi postupka isplate na račun njegovog punomoćnika, a ne samog tužitelja. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj odvjetnici Martini Radić Šunjić izdao punomoć za vođenje parnice te je na osnovi takvih punomoći odvjetnik, kao opunomoćenik tužitelja, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, navedenu odredbu punomoći valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. u ovom konkretnom slučaju tuženiku, da tužitelju troškove parničnog postupka isplaćuje na punomoćnikov račun. Naime, ne radi se o specijalnoj punomoći kojom bi tužiteljica ovlastila svoju punomoćnicu za primanje novca pa niti na ime troškova postupka u ovom sporu. Takva punomoć, ni u kojem slučaju, ne predstavlja uporište da se sudskom odlukom (presudom) plaćanje troškova parničnog postupka naloži na račun punomoćnika stranke kojoj pripada pravo na naknadu parničnog troška. Takav stav zauzet je u slijedećim odlukama: Županijski sud u Zagrebu, Gž R-53/2026 od 06.02.2026., Gž R-80/2026 od 26.02.2026. i Gž R-241/2025 od 6.3.2026.; Županijski sud u Bjelovaru, Gž R-140/2025 od 16.12.2025. i Gž R-55/2025 od 30.12.2025.; Županijski sud u Šibeniku, Gž R-96/2025 od 20.02.2026.; Županijski sud u Zadru, Gž R-136/2024 od 12.2.2025.; Županijski sud u Sisku, Gž R-127/2024 od 23.05.2025. i Županijski sud u Osijeku Gž R-290/2025 od 19.02.2026.

25.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 23.ožujka 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku