Poslovni broj P-159/2024-98

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Augustinu Jalšovec, u pravnoj stvari tužitelja FORMA d.o.o., OIB 15422532167, Osijek, Hrvatske Republike 9, kojeg zastupa punomoćnik Goran Rac, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva (suvlasničkih dijelova), nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 5. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se pravo vlasništva tužitelja FORMA d.o.o. Osijek, Hrvatske Republike 9, OIB: 15422532167 u 87/1000 idealnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Gornjodravska obala, Uređeno zemljište površine 724 m[2] , pa je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja.

II. Utvrđuje se pravo vlasništva tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 u 913/1000 idealnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Gornjodravska obala, Uređeno zemljište površine 724 m[2] , pa je tužitelj dužan trpjeti upis prava vlasništva tuženika.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva tužitelja u preostalom dijelu preko dosuđenog idealnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Gornjodravska obala, Uređeno zemljište površine 724 m[2] iz točke I. kao neosnovan.

IV. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku ispraviti zemljišnoknjižno stanje na način da se provede upis brisanja posebnog dijela - etaže na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Gornjodravska obala, Uređeno zemljište površine 724 m2, pod rbr. 1. vlastovnice (B), te se nalaže uknjižiti pravo suvlasništva parničnih strana, na način da se uknjiži pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Gornjodravska obala, Uređeno zemljište površine 724 m2, u 87/1000 idealnog dijela za korist FORMA d.o.o. Osijek, Hrvatske Republike 9, OIB: 15422532167 te u 913/1000 idealnog dijela za korist REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587.

V. U ovoj pravnoj stvari svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 15.10.2020. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva (suvlasničkih dijelova).

2. U tužbi navodi da su parnične strane suvlasnici na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Gornjodravska obala, Uređeno zemljište površine 724 m[2] , i to u vlastovnici (B): rbr. 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), Poseban dio poslovne zgrade dužine 4,5 m računajući od stambene zgrade, u vlasništvu podnositelja zahtjeva, rbr. 3.1. pravo vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u A za korist protustranke. Tužitelj ističe da u naravi predmetna nekretnina predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište. Prema povijesnom stanju nekretnine narav nekretnine je predstavljala Radionicu i dvorište, Gornjodravska obala 39, koja narav je brisana po službenoj dužnosti po Prijavnom listu Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Osijek posl.br. UP/I 932-07/2019-02/824, kod Općinskog suda u Osijeku, Zemljišno-knjižnom odjelu posl.br. Z-2667/2020 od 20.02.2020. godine, te je upisana stvarna narav Gornjodravska obala, Uređeno zemljište površine 724 m[2] . Prema zemljišnoknjižnom izvatku predmetne nekretnine u B-listu (vlastovnici) upisano je pod rednim brojem: 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Poseban dio poslovne zgrade dužine 4,5m računajući od stambene zgrade, sa primjedbom: izuzet od nacionalizacije. Navedeni 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) predmetne nekretnine upisan je kao vlasništvo tužitelja, dok je pravo vlasništva temeljem čl. 362 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZVDSP), uknjiženo na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u A-listu (posjedovnici) za korist tuženika pod posl. br. Z- 256/2020 od 07.01.2020. godine. Na zemljišnoknjižnom izvatku predmetne nekretnine prilikom upisa ETAŽNOG VLASNIŠTVA (E-1) nisu formirane druge etaže (kao npr. ETAŽA (E-2), (E-3)…) sa kojima bi ETAŽA (E-1) dijelila poslovni objekt. Tužitelj smatra kako iz zemljišnoknjižnog izvatka, povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, posjedovnog lista i navedenih činjenica ne postoji mogućnost naknadnog utvrđivanja udjela, položaja i površine 3 etaže E-1, a tako niti bilo koje druge etaže sa kojom bi etaža E-1 dijelila zgradu radionice, tim više što je za zgradu radionice na nekretnini bila upisana samo jedna etaža neodređenog suvlasničkog udjela. S obzirom na sve navedene činjenice tužitelj smatra kako svaki naknadni izračun suvlasničkih udjela, položaja i površine ETAŽE (E-1) ne može biti bez sumnje utvrdiv. Ističe da, obzirom u naravi nekretnina predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište, ima se smatrati kako je vlasništvo posebnoga dijela nekretnine tužitelja opisano u toč. III. ove tužbe prestalo, jer je predmet vlasništva tužitelja trajno prestao biti prikladan za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti. Sukladno čl. 94. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZVDSP) došlo je do propasti predmeta vlasništva te prestanka vlasništva na posebnom dijelu. Iako je sukladno prethodno citiranom članku prestalo vlasništvo posebnog dijela nekretnine, tužitelj je u skladu odredbe čl. 96. ZVDSP-a i nadalje suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Gornjodravska obala, Uređeno zemljište površine 724 m[2] . Uzevši u obzir sve činjenice i zakonske odredbe nakon što je upisani posebni dio prestao biti prikladan za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, te zakonsku odredbu kojom se određuje da prestanak vlasništva posebnog dijela ne povlači za sobom prestanak suvlasništva na nekretnini, kao i odredbu kojom se u sumnji veličine suvlasničkog udjela smatra da su suvlasnički dijelovi jednaki sukladno članku 36. ZVDSP-a, a sve u skladu čl. 37. istog Zakona razdijeljeni na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), tužitelj smatra kako je suvlasnik s tuženikom predmetne nekretnine u idealnim dijelovima svaki u ½.

3. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže sudu da tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije i obveže ga na podmirenje parničnog troška tuženiku. Tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava označenu vrijednost predmeta spora od strane tužitelja u ovoj pravnoj stvari, budući da je tužitelj označio vrijednost predmeta spora od 10.100,00 kuna. Tužbeni zahtjev na priznanje prava vlasništva nekretnine, građevinskog zemljišta se odnosi na površinu katastarske čestice od 724 m2. Po stavu tužitelja najatraktivnije građevinsko zemljište na području grada Osijeka ima vrijednost od nešto više od 10 kn po 1 m[2] . S obzirom da u realnim odnosima vrijednost 1m zemljišta na ovom području iznosi 100 eura odnosno više od 700 kn to niti vrijednost predmeta spora nije točno označena. U odnosu na tužbene navode tuženik priznaje da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka sukladnom čl. 186. a ZPP -a obratio zakonskom zastupniku tuženika sa zahtjevom za zaključenje nagodbe kako je to i priložio uz tužbu. Tuženik priznaje da je u zemljišnoj knjizi upisano njegovo pravo vlasništva na ovoj čestici. Tuženik osporava pravni stav tužitelja iz tužbe, osobito iz točke V. i VI. tužbe o stjecanju prava vlasništva tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Tuženik smatra da tužitelj nema valjanu pravnu osnovu stjecanja vlasništva na nekretnini koja je predmetom spora. Zbog toga što tužitelj nema istaknutu valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva tuženik se protivi izvođenju bilo kojeg dokaza u ovoj pravnoj stvari kako je to tužitelj predložio. Tuženik posebno ističe da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe na utvrđenje, deklaratorne tužbe kako dijelom svog tužbenog zahtjeva raspolaže. Tuženik predlaže da sud od tužitelja zatraži ugovor kojim je stekao pravo vlasništva na nekretnini kako je to opisao u tužbi, a u slučaju da tužitelj ne priloži označeni ugovor predlaže se da sud od zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku zatraži taj isti ugovor iz zbirke položenih isprava. U daljnjem tijeku postupku, nakon očitovanja tužitelja na odgovor na tužbu, tuženik je podneskom od 6. rujna 2021. djelomično priznao tužbeni zahtjev u odnosu na točku I. i dio točke IV.

4. Ovdje valja istaknuti kako je 22. ožujka 2023. ovaj sud donio prvostupanjsku presudu, te je Visoki trgovački sud rješenjem od 26. ožujka 2024. broj Pž -1714/2023- 5 odbacio tužiteljevu žalbu podnesenu protiv točke I. izreke presude kao nedopuštenu, dok je u točkama II., III. i IV. izreke predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Iz naprijed navedenog obrazloženja rješenja Visokog trgovačkog suda proizlazi da je pravilno stajalište suda prvog stupnja da tužitelj od svog prednika nije mogao steći više prava nego što ga je prednik imao u trenutku kada je na tužitelja prenosio svoje pravo vlasništva, ali isto tako pravo vlasništva prednika tužitelja zbog propasti stvari nije prestalo na zemljištu pod uvjetom da je isto postojalo u trenutku prestanka društvenog vlasništva donošenjem Ustava RH. Također u obrazloženju istog rješenja Visoki trgovački sud ističe kako je potpuno pogrešno stajalište tužitelja da mu pripada pravo suvlasništva u ½ cjelokupne nekretnine na temelju zakonske predmnijeve u slučaju kada nisu upisani omjeri suvlasništva jer prilikom utvrđenja suvlasništva suvlasništvo se utvrđuje u točnom suvlasničkom omjeru, a na temelju zakonske predmnijeve, a naročito kada je iz stanja spisa vidljivo da bi tužitelju trebalo utvrditi suvlasnički omjer u opsegu manjem od 1/10 dijela. Također isti sud je prvom stupnju ukazao da nije u prvotnoj presudi utvrdio kada su zgrade postojale postojati, a zbog čega nije jasno u kojem pravnom režimu su iste bile. Naime, u slučaju da su zgrade postojale još 1. siječnja 1997. kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a što bi se za sada iz stanja spisa moglo zaključiti, tada je valjalo utvrditi ukupnu površinu svih zgrada koliko je to najtočnije moguće, utvrditi površinu poslovnog prostora koji je izuzet iz nacionalizacije u korist prednika tužitelja, te utvrditi razmjer tog posebno dijela nekretnine u donosu na ukupnu površinu svih zgrada, a što sud prvog stupnja uopće nije utvrđivao. Slijedom iznijetoga, Visoki trgovački sud je dao uputu prvom stupnju da utvrdi do kada su sigurno postojale sve 3 zgrade, odnosno jesu li postojale nakon donošenja Ustava RH, te jesu li postojale još 1.1.1997. kada je na snagu stupio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a nakon čega će se utvrditi površina svih zgrada i posebnog etažiranog dijela poslovnog prostora koji je izuzet iz nacionalizacije i na taj način dobiti dio koji predstavlja tužiteljev suvlasnički dio na cijelom zemljištu, a nakon toga donijeti novu odluku.

5. U ponovljenom postupku sud je 2. listopada 2024. održao novo ročište na kojem je tužitelj ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, osim u točki I. tužbe, budući da je u tom dijelu pravomoćno presuđena ta točka, kao i svih navoda i dokaza iznijetih tijekom postupka. Tuženik se u ponovljenom postupku i dalje protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Stranke su se također na istom ročištu usuglasile da se koriste svi ranije izvedeni dokazi u predmetu P-29/2021. Također u ponovljenom postupku sud je prihvatio prijedlog tužitelja, te je proveo vještačenje po vještaku građevinske struke na okolnost da li je građevina na predmetnoj čestici postojala na dan donošenja Ustava RH 21.12.1990., odnosno najkasnije sa 1.1.1997. kao danom stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje prihvatio je prijedlog tuženika te je od Državne geodetske uprave, Središnji ured Zagreb, zatražio pribavu podataka, odnosno očitovanje da li je u evidenciji sačinjenoj na temelju snimaka iz zraka, tj. na orto-foto karti ili topografskoj karti (ODK) sa stanjem iz 1990. godine vidljiva građevina na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da uz očitovanje dostavi presliku karte u odnosu na predmetnu česticu. Ročišnim rješenjem od 28. ožujka 2025. prihvaćen je prijedlog tužitelja da će se građevinski vještak RZ pozvati na dopunu nalaza i mišljenja, te da dostavi očitovanje da li se na predmetnoj čestici nalaze temelji i da li oni predstavljaju dio građevine. Prihvaćen je i prijedlog tužitelja da se od Državne geodetske uprave ponovno zatraži podatak kao na str. 273 spisa, te podatak po čijem nalogu, na koji način, točno s kojim datumom i koji ovlašteni subjekt je snimio aero foto snimke koje su dostavljene uz predmetno očitovanje Državne geodetske uprave Klasa:938-01/22-01/203 od 22.8.2022. kao i dostaviti podatke po čijem nalogu, na koji način, točno s kojim datumom i koji ovlašteni subjekt je snimio aero foto snimke iz 1990. godine. Također je prihvaćen prijedlog tuženika, da se u ovoj pravnoj stvari provede vještačenje po vještaku geodetske struke Zlatku Bulić i to na okolnosti kada je predmetna zgrada prestala postojati, te da se isti očituje i na okolnosti da li je iz fotodokumentacije dostavljene u spis razvidno da li je predmetna zgrada postojala 1991., odnosno 1997. godine, te da se odmah očituje i da li se komadi betona koji su razvidni iz fotografija u spisu nalaze na spornoj čestici ili se nalaze na susjednoj čestici. Budući da se u međuvremenu naprijed navedeni vještak Zlatko Bulić ispisao sa liste vještaka, sud je radi provođenja vještačenja na naprijed navedene okolnosti imenovao novog geodetskog vještaka Predraga Ivankovića. Također je na ročištu održanom 15. listopada 2025. punomoćnik tužitelja je pojasnio kako je u međuvremenu tijekom ovog postupka došlo do promjene vlasništva na susjednoj čestici, te je novi vlasnik očis tio cesticu do predmetne čestice u ovom postupku, te je sada vidljivo na predmetnoj čestici da po njemu postoji temelj zgrade, te radionice, te stoga predlaže dopunsko vještačenje uz očevid suda i vještaka, a kako bi se točno utvrdilo na kojoj čestici se nalazi temelj tih zgrada, odnosno da li se nalazi na predmetnoj čestici. Sud prihvatio naprijed navedeni prijedlog tužitelja za dopunskim vještačenjem geodetskog vještaka Predraga Ivankovića na način da isti izradi geodetski elaborat iskolčenja predmetne katastarske čestice kako bi se konačno moglo definirati egzistiranje objekta, te da li komadi betona, temelja ili eventualno drugih konstruktivnih dijelova zgrade se nalaze na spornoj ili susjednoj čestici uz istovremeni terenski uviđaj uz nazočnost suda, te za dopunskim vještačenjem građevinskog vještaka BZ da se utvrdi točan položaj temelja ostatka betonskog platoa i drugih eventualno konstruktivnih dijelova zgrade, te da li oni predstavljaju dio građevine na predmetnoj čestici.

6. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (str. 6 i 7 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 8 spisa), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (str. 9 do 11 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (str. 12 do 15 spisa), u porezno rješenje (str. 32 do 34 spisa), u ugovor o kupoprodaji nekretnina (str. 35 do 37 spisa), punomoć KZ (str. 38 i 39 spisa),u Mišljenje tvrtke M - ING d.o.o. o odlučnim činjenicama u postupku za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine (str. 40 do 50 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 54 i 55 spisa), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (str. 56 do 58 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka OZ izrađen na zahtjev tvrtke EKOTIP prije pokretanja ovog postupka (str. 59 do 81 spisa), očitovanje ODO u Osijeku na zahtjev tvrtke EKOTIP za pokretanje postupka upisa prava vlasništva (str. 89 do 91 spisa), preslik oglasa za prodaju građevinskih zemljišta (str. 94 spisa), dopis Državne geodetske uprave zajedno sa pripadajućom dokumentacijom (str. 105 do 111 spisa), u presliku spisa Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižnog odjela, broj Z-2667/20 (str. 113 do 133 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Zlatka Bulić (str. 154 do 166 spisa), u iskaz svjedoka OZ danog na ročištu održanog 6.6.2022. (str. 134 do 138 spisa), te u iskaz vještaka Zlatka Bulić danog na ročištu održanom 7.2.2023. (str. 178 do 181 spisa), kopiju snimke iz zraka (str. 257 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 258 spisa), kopiju snimke iz zraka u boji (str. 262 spisa), dopis Državne geodetske uprave sa kopijama snimki iz zraka (str. 275 do 277 spisa), nalaz i mišljenje vještaka BZ sa prilozima (str. 279 do 290 spisa), dopis Državne geodetske uprave (str. 341 i 342 spisa), izvod iz sadržaja karte u mjerilu 1:5000 (str. 343 spisa), kopiju snimki iz zraka (str. 344 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Predraga Ivankovića (str. 351 do 354 spisa), pregled čestice (str. 365 spisa), zapisnik sa očevida od 30.10.2025. (str. 366 i 367 spisa), geodetsku situaciju stvarnog terena sa slikom zida (str. 377 i 378 spisa), dopunski nalaz i mišljenje vještaka BZ s prilozima (str. 382 do 394 spisa), dopis Državne geodetske uprave s priogom kopijom snimke iz zraka (str.396 i 397 spisa), dopunski nalaz i mišljenje vještaka Predraga Ivankovića (str. 398 do 400 spisa), geodetsku situaciju (str. 403 spisa), te je saslušao vještake BZ i Predraga Ivankovića na ročištu održanom 5. veljače 2026. (str. 407 do 411 spisa).

7. Ovdje valja istaknuti da su nakon naprijed navedenog provedenog dokaznog postupka stranke predložile donošenje odluke na temelju stanja spisa, budući da su svi dokazi provedeni, te drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno,kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, a djelomično neosnovan.

9. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi pravo vlasništva tuženika i tužitelja u ½ idealnog dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], te da su taj upis dužni međusobno trpjeti i tužitelj i tuženik, te je predmet spora ujedno i nalog zemljišno-knjižnom odjelu općinskog suda ispravak zemljišno-knjižnog stanja na način da se provede upis brisanja posebnog dijela etaže na ranije naznačenoj nekretnini i nalog za uknjižbu prava suvlasništva parničnih stranaka svakom u ½ idealnog dijela.

10. Među strankama je nesporno da je u zemljišnoj knjizi tužitelj upisan kao vlasnik na čestici z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica]. Također je nesporno da je tužitelj prije pokretanja parničnog postupka u skladu sa člankom 186. ZPP-a pokrenuo postupak radi mirnog rješavanja spora prije podnošenja ove tužbe, a koji zahtjev je tuženik odbio, a čime su se ispunili uvjeti za podnošenje ove tužbe. Nadalje, među strankama je nesporno da je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik etažnog dijela građevinskog objekta koji više ne postoji, te da je slijedom toga isti upisan kao vlasnik suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažnog vlasništva E-1, poseban dio poslovne zgrade dužine 4,5 m, računajući od stambene zgrade na predmetnoj nekretnini, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica].

11. Među strankama je međutim sporna naznačena vrijednost predmeta spora, budući da je tužitelj pri podnošenju tužbe označio istu kao 10.100,00 kn. U vezi s tim, ovdje valja istaknuti kako je sud sukladno članku 40. stavak 3. ZPP-a odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 9.836,87 EUR (74.115,88 kn) na pripremnom ročištu održanom 3. studenog 2021. Naime, budući da se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu na nekretnini, sukladno članku 459. ZPP-a, isti spor ne može biti spor male vrijednosti kako je naznačio u tužbi tužitelj. Nadalje, među strankama je sporna pravna osnova stjecanja vlasništva od strane tužitelja koja je predmet ovoga spora i to iz razloga štotuženik ističe kako tužitelj nema valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva, te da isti nema pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje, odnosno točaka I., II. i III. tužbe. Također je sporno da li je tužitelj od svojih pravnih prednika mogao kupoprodajnim ugovorom steći veća prava no što su ih njegovi pravni prednici imali u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora. Također je među strankama sporna i primjena zakonskog propisa koji se treba primijeniti u ovom postupku, budući da tužitelj tvrdi da se treba primijeniti Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je danas na snazi, dok tuženik tvrdi da se treba primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme postojanja pravno relevantnih činjenica. Također, sporno je i kada je zgrada u kojoj je upisano etažno vlasništvo prestala postojati. Među strankama je također sporno i kolike je veličine eventualni etažni dio kojeg je tužitelj kupio od ranije navedenih osoba.

12. Sud je radi utvrđivanja gore navedenih spornih činjenica, osim pisanih dokaza navedenih u točki 4. ove presude saslušao svjedoka OZ, te je na okolnost utvrđivanja visine suvlasničkih dijelova stranaka proveo dokaz geodetskog vještačenja po vještaku geodetske struke Zlatku Bulić. U ponovljenom postupku sud je proveo i vještačenje po vještaku građevinske struke BZ, te vještačenja po vještaku geodetske struke Predragu Ivankoviću

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka VZ proizlazi kako svjedok ima saznanja o predmetu spora budući da je isti radio vještački nalaz 8.1.2020. na zahtjev tvrtke EKOTIP d.o.o. Osijek. Navodi kako je na tom zemljištu postojala zgrada i to od 1953. pa najmanje do 15.2.1968., a to proizlazi iz činjenice da je u bivšoj državi vršeno avionsko snimanje iz kojeg proizlazi kako je 1968. još postojala ta zgrada. Također navodi da je uvidom u kopiju snimke iz zraka od 1997. godine vidljivo iz iste da je predmetna zgrada postojala i 1997. godine. U svom iskazu svjedok se nije mogao točno očitovati kada je ta zgrada srušena, odnosno prestala postojati, a na daljnji upit kolika je bila površina zgrade koja se nalazila na predmetnoj čestici, svjedok je izjavio kako je ukupna površina svih objekata na toj čestici bila 367 m[2] , te su uz glavnu gospodarsku zgradu uz istočnu među postojala i 2 pomoćna objekta, površine 23 m[2] i 11 m[2] , međutim kako se ti pomoćni objekti ne nalaze na naprijed naznačenoj snimci iz 1997. godine, međutim na istoj je vidljiv objekat od 333 m[2] . Svjedok je također izjavio kako su ti objekti bili gospodarske zgrade.Na daljnji upit da li isti može iskazati u kojem omjeru u odnosu na predmetne zgrade pripada upisano etažno vlasništvo tužitelja, istaknuo je kako je on stava da je to etažno vlasništvo bilo u glavnoj zgradi u omjeru 5,40 m x 4,50 m, odnosno to iznosi 29 m[2] u toj nekretnini od 333 m , te je stoga suvlasnički omjer u bivšem omjeru tog etažnog vlasništva iznosio 8,71%. Na upit da li je istome poznato kada su se prednici tužitelja upisali kao etažni vlasnici na predmetnom etažnom vlasništvu, svjedok je iskazao kako mu to nije poznato. Na upit svjedoku da li je u potpunosti siguran da je postojao na predmetnoj čestici 1997. objekat, svjedok iskazuje da je on siguran iz te snimke, da je 1997. postojao objekt na toj čestici. Na daljnji upit da li svjedok ima saznanja da li je 1991. na postojećoj čestici bila nekretnina, svjedok je iskazao kako on ima podatke da je 1991. postojala nekretnina na toj čestici. Na pitanje da li je utvrđivao omjer predmetnog etažnog vlasništva u odnosu na cjelokupnu nekretninu ili samo u odnosu na dio zgrade, svjedok je iskazao kako je on utvrđivao etažno vlasništvo u odnosu i u omjeru na dio zgrade, a ne u odnosu na cjelokupnu nekretninu, a na temelju izvatka iz zemljišnih knjiga iz kojeg je vidljivo da je dužina tog posebnog dijela zgrade 4,5 m. Na daljnji upit zastupnika tuženika da li mu je osobno poznato kada je predmetna nekretnina srušena, a s obzirom da je svjedok iz te struke, svjedok iskazuje da on nema saznanja kada je ta nekretnina srušena.

14. Također, sud je u prethodnom postupku proveo i geodetsko vještačenje na okolnost utvrđivanja visine suvlasničkih dijelova stranaka, te je vještak geodetske struke Zlatko Bulić u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je navedeni poslovni prostor upisan kao vlasništvo E-1 poseban dio poslovne zgrade dužine od 4,5 m računajući od strambene zgrade, da je uvidom u skicu osnovne izmjere broja 60/7 iz 1953. i skici naknadne izmjere broj 1050/61, ustanovio da je ukupna površina objekta na k. č. br. [katastarska čestica] izračunata iz upisanih dimenzija zgrade umanjena za položaj međe 1390/2 iznosi 307,66 m[2] . Nadalje, uvidom u izvadak iz zemljišne knjige vještak je utvrdio da je predmetni poslovni prostor bio u dužini od 4,5 m, te da iz tog proizlazi da je poslovni prostor iznosio 28,44 m[2] , te da stoga površina u odnosu na suvlasničke dijelove na zemljištu iznosi 9,24%, odnosno 92/1000. Budući da su stranke imale određenih primjedbi u pogledu nalaza i mišljenja vještaka, sud je istoga saslušao na ročištu održanom 7.2.2023., te je u svoj iskazu predmetni vještak naveo kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, dostavljenog sudu 6.10.2022. U odnosu na primjedbe tužitelja i to prvu primjedbu da je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je na predmetnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postojao stan, vještak je iskazao kako ostaje kod tog navoda, budući da je prema podacima dostupnima iz katastra na skici iz 1953. navedeni objekat prikazan kosim crtama, koje označavaju stambeni objekat, te je stoga stava kako je postojao i stambeni prostor i poslovni prostor, a za poslovni prostor je utvrđeno da je tamo postojao iz vlasničkog lista. Na daljnji upit, s obzirom da se stara k. č. br. [katastarska čestica] sastojala od kuće sa označenim brojem 39 na sjevernom dijelu parcele, a na južnom dijelu parcele radionica u dužini cijele parcele, da li je nakon cijepanja te čestice 1961. godine na čestice 1390/2 i 1390/3 razdvojen stambeni objekat od poslovnog objekta, te da li je u tom slučaju radionica u cijelosti prenesena na česticu 1390/2, vještak je iskazao da je u odnosu na skicu iz 1953. gdje je navedeno da je krivo prikazani stambeno, a ne radionica, također tvrdi da je na skici prikazan stambeni objekat, a ne poslovni, te ističe da mu nije poznato od kuda se spominje radionica, budući da on to nije u dokumentima vidio. U odnosu na drugo pitanje iskazuje prema dostupnim podacima iz 1961. na skici je prikazan samo objekat na čestici 1390/3. Na 1390/2 je stavljena oznaka DV, što predstavlja u geodetskom smislu dvorište. Na daljnji upit da li se može očitovati na kopiju katast. plana Zemljomjernik d.o.o. iz 2019., vještak je iskazao da prema priloženoj kopiji katast.plana je evidentirano da su objekti ucrtani u katastru 2019. godine obrisani, tj. to znači da je 2019. geodetski službenik na zahtjev određene stranke izašao na teren, te utvrdio postojeće stanje, odnosno da na toj čestici ne postoje objekti. Također je iskazao kako su objekti koji su bili ucrtani do 2019. godine, bili istovjetni ucrtanim objektima iz 1953. godine. Na upit da se očituje na primjedbu da je pogrešno izračunat suvlasnički udio, vještak je istaknuo da je konstatacija tužitelja točna, sukladno zakonima od 1997. pa naovamo, a vještak je pokušao napraviti izračun suvlasničkih udjela sukladno stanju kada je izvršen upis etažnog dijela u zemljišne knjige, a to je svakako bilo prije 1991., te je također istaknuo kako je u ovom trenutku nemoguće izračunati omjer suvlasničkog dijela sa sadašnjim stanjem, budući da zgrada više ne postoji. Slijedom toga, vještak ističe da je prema dostupnim podacima izračunao omjer suvlasničkih dijelova, prema podacima iz 1953., kada je objekat evidentiran i na temelju toga je taj suvlasnički dio mogao biti vidljiv i mjerljiv, a sukladno Zakonu o vlasništvu na dijelovima zgrade iz 1954. Na daljnji upit s obzirom na sve izneseno, je li moguće utvrditi suvlasničke dijelove sukladno današnjem važećem Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vještak je iskazao kako se ne može utvrditi sa današnjim danom omjer suvlasničkih dijelova, budući da objekat ne postoji. Na upit tuženika vještak je iskazao kako je moguće da se 1961. su se predmetne čestice vodile duplo, odnosno i kao k. č. br. [katastarska čestica], ali i kao k. č. br. [katastarska čestica]., a na daljnji upit tuženika da li se, s obzirom da je ranije iskazao da je evidentirano brisanje objekta 2019. godine, može očitovati da li je do te godine slijedom toga objekat postojao, vještak je iskazao kako iz dostupne dokumentacije nije moguće utvrditi kada je predmetni objekat prestao postojati, te se slijedom toga ne može očitovati o činjenici kada je prestao postojati taj objekat, odnosno da je moguće da je prestao i te godine, međutim moguće je da je prestao i ranije. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka provedenog u prijašnjem postupku obje stranke imale su primjedbi.

15. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka BZ provedenog u ponovljenom postupku od 27. prosinca 2024. proizlazi da isti nije u mogućnosti utvrditi postojanje građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Gornjodravska obala, uređeno zemljište u površini 724 m2 na dan donošenja Ustava RH 21.12.1990., odnosno najkasnije sa 1.1.1997. kao danom stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zbog nedostatka materijalnih dokaza vezanih za građevinsku struku. Također isti je u svom nalazu i mišljenju istaknuo da za izdavanje uvjerenja o vremenu evidentiranja građevine prikazane na snimci iz zraka 1991. i 1997. treba izdati Središnji ured državne geodetske uprave, odnosno nadležni područni ured za katastar. Također isti je dana 5. svibnja 2025. dopunio svoje mišljenje na način da je istaknuo da temelji predstavljaju konstruktivne nosive dijelove građevine, uz temelje tu su još i nosivi konstruktivni zidovi, međukatne konstruktivne ploče i krovišta. Također je naveo da bi se geodetskim iskolčenjem srušenog objekta mogao utvrditi točan položaj temelja u zemlji i da li su vidljivi ostaci betonskog platoa dio temelja građevine na predmetnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] u naravi Gornjodravska obala, uređeno zemljište površine 724 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da li predstavljaju dio građevine na istoj čestici. Nakon održanog očevida 30. listopada 2025. na koji je pristupio i naprijed navedeni vještak RZ, isti je dostavio daljnju dopunu nalaza i mišljenja 28. prosinca 2025. u kojem je naveo da na predmetnoj čestici nisu vidljivi ostaci temelja zgrade. Također je naveo da ostatci rampe i betonskog platoa na južnoj strani iste čestice predstavljaju dio građevine. Na ročištu održanom 5. veljače 2026. vještak RZ je ostao u cijelosti kod svojih nalaza i mišljenja dostavljenih u spisu tijekom ovog postupka, te je na poseban upit suda nakon svih provedenih dokaza i očevida kojemu je prisustvovao naveo da se i dalje ne može izjasniti da li je zgrada postojala 22.12.1990., a ni 1.1.1997. Na upit suda je također istaknuo da na dijelu na kojem je geodetski vještak iskolčio poseban dio prostora koji je zauzimao poslovni prostor sa dimenzijama 4,5 m2 x 6,5 m2, odnosno 29,25 m2 nisu vidljivi ostaci zgrade ili temelja građevine. Na upit pun. tužitelja vještak je ispravio svoj tifeler iz nalaza i mišljenja, te navodi da su ostaci rampe i betonskog platoa vidljivi na južnoj strani k. č. br. [katastarska čestica], a na upit pun. tuženika da li postojeća rampa i plato na južnoj strani k. č. br. [katastarska čestica] predstavljaju i dio etaže koja je bila vlasništvo tužitelja na sjevernoj strani čestice, navodi da postojeća rampa i plato predstavljaju dio građevine izgrađene na toj čestici, te stoga i to predstavlja dio građevine i posebnog dijela nekretnine na toj čestici.

16. Nadalje, vještak Predrag Ivanković je dana 15. rujna 2025. u svom nalazu i mišljenju naveo da razlika u rasteru detalja preklopa aerofotogmetrijskog snimka iz 1991-e i važećeg DKP-a za područje predmetne kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], u odnosu na susjedne neizgrađene čestice predstavlja i povezuje objekte opisane u nalazima sudskog vještaka građevinske struke preuzete iz predmetnog sudskog spisa. Oblik i veličina vidljivih objekata, detaljno su opisani u nalazima sudskog vještaka građevinske struke što je u njegovoj nadležnosti, a u nadležnosti sudskog vještaka geodetske struke je položajno lociranje predmetnih objekata u prostoru tj. na važećem digitalnom katastarskom planu u službenom koordinatnom sustavu HTRS96/TM, što je definirano ovim nalazom. Ako je za konačno definiranje egzistiranja objekata u zadanom periodu potreban terenski uviđaj, predlaže izradu Geodetskog elaborata iskolčenja i geodetsko iskolčenje predmetne katastarske čestice na terenu. Nakon održanog očevida 30. listopada 2025. predmetne nekretnine i iskolčenja predmetne katastarske čestice isti vještak je 12. siječnja 2026. dostavio mišljenje da raster na orto-foto snimku ukazuje da su na području predmetne katastarske čestice postojali nekakvi objekti, što se može pretpostaviti usporedbom rastera predmetne katastarske čestice i susjednih katastarskih čestica. O kakvim se objektima radi može se pretpostaviti usporedbom rastera objekata koji još uvijek egzistiraju na terenu i rasteru na dijelu katastarske čestice koja je predmet spora.Na ročištu održanom 5. veljače 2026. navedeni vještak Predrag Ivanković ostaje kod svojih pisanih nalaza i mišljenja, te navodi, na poseban upit suda koji zajedno sa strankama i vještakom vrši uvid u podnesak dostavljen od strane istog vještaka od 23.1.2026. i to uvidom u dok je preslik u spisu u crno -bijeloj boji, te je stoga bolja rezolucija u eSpisu, da točno naznači na kojem dijelu se nalazi predmetni poslovni prostor dimenzija 29,25 m2, vještak ističe da se taj poslovni prostor nalazi na mjestu koji je označen isprekidanom zelenom linijom, te da je taj poslovni prostor bio dio zgrade koja se nastavlja u odnosu na taj naznačeni dio zemljišta označen isprekidanom zelenom bojom. Posebno pojašnjava kako se sama zgrada na toj čestici nalazila na toj snimci omeđenoj zelenom i isprekidanom crvenom bojom. Na upit suda vještak ističe da je dio zgrade predstavljao i dio omeđen dvostrukom crvenom linijom i isprekidanom crvenom linijom, dok je nastavak naznačen kao x zelenom bojom, predstavljao nadstrešnicu koja je bila u službi zgrade, a što je vidljivo iz geodetskog snimka iz 1953., a koja se nalazi u sudskom spisu. Na upit suda da li se vještak može očitovati kolika je bila površina predmetne zgrade, vještak ističe kako je zgrada bila cjelokupne površine od 53 m2 x 6 m2, odnosno 318 m2, uvećana za površinu nadstrešnice od 18 m2 (3x6). Na upit suda da li se na dijelu na kojem je vještak označio da se nalazi posebni dio nekretnine od 29,25 m2 nalaze ostaci ili temelji predmetne građevine, vještak navodi da se na površini ne vide ostatci ili temelji predmetne građevine, dok se ne može utvrditi što je ispod površine, budući da se isto nije niti utvrđivalo. Na upit tuženika da li je iz snimke iz 1991. moguće utvrditi da li se na toj snimci na sjevernom dijelu čestice, a gdje se nalazi poseban dio nekretnine, nalazi objekat radione ili slične građevine, a koja je upisana u zemljišne knjige, vještak navodi kako se to ne može iz toga vidjeti, odnosno može se vidjeti samo razlika u rasteru, odnosno da nešto postoji, ali se ne može utvrditi što. Na daljnji upit na što se može odnositi ta razlika u rasteru, vještak navodi da ta razlika može biti svašta, odnosno to izlazi iz okvira njegove struke. Na upit tuženika da li je na snimci iz 1953. vidljiva kuća na sjevernoj strani čestice, vještak odgovara da je, te uvidom u predmetnu snimku iz 1953. još jednom ističe da je kosom šafurom naznačen stambeni poslovni prostor koji se nalazi cijelom dužinom do kuće na sjevernoj strani čestice broja 39.

17. Budući da je među strankama sporno koji se zakon treba primijeniti, i to zbog činjenice da je zgrada prestala postojati, sud je stava kako se u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti Zakon o vlasništvu i drugim stvarim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/05, 94/17, dalje ZVDSP). Naime, unatoč svim provedenim dokazima kao u točki IV. sud nije mogao utvrditi točan datum prestanka zgrade na predmetnom zemljištu, međutim iz nalaza i mišljenja vještaka BZ i Predraga Ivankovića, kao i njihovih iskaza danih pred sudom proizlazi kako na postojećoj čestici, na sjevernoj strani k. č. br. [katastarska čestica] postoje ostatci zgrade (postojeća rampa i plato) koji ujedno predstavljaju i ostatke posebnog dijela etaže koju je tužitelj stekao pravnim poslom, a koja se nalazi na južnoj strani iste čestice. Iz naprijed navedenih iskaza vještaka također proizlazi da iako je razvidno da ne postoje temelji ili ostaci zgrada na južnoj strani čestice, a na kojoj se nalazio predmetni poslovni prostor, odnosno poseban dio etaže koji je tužitelj pravnim poslom stekao, međutim naprijed navedeni vidljivi ostatci predstavljaju ostatke cijele zgrade, pa tako i posebnog dijela nekretnine na toj čestici. Slijedom iznijetoga sud je stava kako postoje u ovom trenutku ostatci predmetne zgrade, a isti su postojali i u trenutku kada je tužitelj stekao na temelju pravnog posla suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini dana 20.5.2020., te se stoga ima primijeniti naprijed navedeni Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

18. Člankom 96. ZVDSP-a određeno je da kad dotadašnji suvlasnik nekretnine prestane biti suvlasnikom odgovarajućeg suvlasničkog dijela, prestalo je za njega i vlasništvo onog posebnog dijela koje je bilo uspostavljeno na tom odgovarajućem dijelu, ali prestanak vlasništva posebnog dijela ne povlači za sobom prestanak suvlasništva na nekretnini. Nadalje, člankom 36. stavak 1. ZVDSP-a određeno je da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Stavkom 2. istoga članka određeno je da u sumnji koliki su suvlasnički dijelovi, smatra se da su jednaki, dok je člankom 37. stavak 1. istog zakona određeno kad postoji suvlasništvo neke stvari uzima se da je stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove) kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova. Člankom 115. stavak 2. određeno je da se na temelju pravnog posla ne može steći pravo vlasništva preko granica otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka BZ, kao i iz iskaza istog, proizlazi kako površina poslovnog prostora, a koji čini etažu tužitelja, iznosi 29,25 m2. Također, iz iskaza Predraga Ivankovića proizlazi kako je ukupna površina zgrade u kojoj se nalazila i predmetna etaža, bila 318 m2, uvećana za površinu nadstrešnice od 18 m2. Slijedom navedenog proizlazi da je ukupna površina objekta koji se nalazio na toj čestici iznosila 336 m2. Također, činjenica kolika je bila površina predmetne etaže tužitelja proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Predraga Ivankovića koji je napravio geodetsko iskolčenje predmetne čestice, te je ujedno i na očevidu održanom 30.10.2025. posebno označio položaj predmetne etaže tužitelja. Iz nalaza i mišljenja istoga, odnosno priložene geodetske situacije proizlazi da se poslovni prostor od 29,25 m2 nalazio na mjestu koji je isprekidan zelenom linijom, a da je taj poslovni prostor bio dio zgrade koja se nastavljala u odnosu na taj naznačeni dio zemljišta označen isprekidanom zelenom bojom, te je dodatno pojašnjeno kako se sama zgrada na tojčestici nalazila na naprijed navedenoj snimci koja je omeđenom zelenom i isprekidanom crvenom bojom. Ovdje se ističe da se naprijed navedeno stanje čestice, odnosno položaj cijelog objekta kao i posebnog dijela objekta vidi na dostavljenoj geodetskoj situaciji koja je u eSpisu učitana u bojama (str. 403 spisa), dok je fizički preslik u spisu u crno bijeloj boji.

20. Slijedom iznijetoga, sud je u skladu sa uputom Visokog trgovačkog suda RH utvrdio površinu suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja od 29.25 m2, odnosno površinu predmetne etaže tužitelja i to upravo putem građevinskog vještačenja, kao i dodatnog geodetskog vještačenja i to nakon očevida na licu mjesta sa iskolčenjem geodetskog vještaka, dok je ukupna površina zgrade iznosila 336 m2 ( sa nadstrešnicom). Budući da je sud utvrdio površinu suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja od 29.25 m2, od ukupno 336 m2, u idealnom dijelu taj dio tužitelja iznosi 87/1000, to je sud stava kako se ne može primijeniti odredba članka 36. stavak 2. ZVDSP-a prema kojem bi tužitelj bio suvlasnik predmetne čestice u jednakim dijelovima. Također, naprijed navedeno proizlazi i iz članka 115. stavak 2. istog zakona, a budući da je tužitelj predmetno vlasništvo stekao na temelju pravnog posla sa prednicima tužitelja.

21. Stoga je sud stava da tužitelju pripada pravo na suvlasnički dio u idealnom dijelu nekretnine koji iznosi 87/1000 na predmetnoj nekretnini koja se nalazila na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Budući da je tužitelj zatražio utvrđenje njegovog vlasništva na 1/2 polovine ukupne predmetne čestice, a koja je veličine 724 m2, te utvrđenje vlasništva tuženika također na 1/2 polovine ukupne predmetne čestice, a koja je veličine 724 m2, a sud je utvrdio da mu pripada 29,25 m2, a što u idealnom dijelu cijele nekretnine iznosi 87/1000, sud je utvrdio suvlasničke dijelove predmetne nekretnine u omjerima kao u točki I.i II. Izreke presude, dok je sud tužitelja preko dosuđenog dijela u točki I. Izreke odbio sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva te odlučio kao u izreci pod točkom III. presude.

22. Odluku iz točke IV. presude sud je donio na temelju čl.35 st.1 i 36.st.1.Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24)

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 4. ZPP -a, a a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/2025; dalje OT) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023; dalje Uredba) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023).

24. S obzirom na način postavljenog tužbenog zahtjeva sud je stava, a s obzirom da je sporna i osnova i visina među strankama, da je tužitelj dokazao da mu pripada pravo vlasništva u određenom dijelu a koji do sada nije bio utvrđen priznata mu je osnova tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%. Glede visine tužbenog zahtjeva sud je stava, budući da je tužitelj dokazao da mu pripada idealni dio 87/1000 nekretnine, a tuženiku 913/1000 idealnog dijela nekretnine, da je tužitelj uspio u tom dijelu sa 8,7%, odnosno zaokruženo 9%. Primjenjujući članak 154. stavak 2. ZPP-a, razvidno je kako je tužitelj slijedom iznijetoga aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera visine uspio u sporu sa 54,5%, dok je tuženik uspio u omjeru sa 45,5%. Razlikom omjera uspjeha tužitelja u odnosu na uspjeh tuženika, konačan uspjeh tužitelja u ovom postupku je 9%. Slijedom iznijetoga, budući da je člankom 154. stavak 4. ZPP -a određeno ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Slijedom iznijetoga, budući da su stranke po mišljenju suda uspjele u približno jednakim dijelovima, sud je donio odluku kao u točki V. izreke presude.

25. Slijedom svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 23. ožujka 2026.

S U D A C

Augustin Jalšovec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno, u roku od 15 dana od dana objave.