Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Povrv-31/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz OD Owens i Houška d.o.o. Zagreb, Praška 10, protiv tuženice AV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan rasprave, 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mile Fajdića iz Gospića poslovnog broja Ovrv-3057/2023, UPP/OS-Ovrv-763/2023 od 5. siječnja 2024. i odbija tužbeni zahtjev kojim se traži da se naloži tuženici AV da tužitelju Hrvatska radiotelevizija isplati iznos od 42,48 eura (slovima: četrdesetdvaeuraičetrdesetosamcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 10,62 eura od 21. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od 21. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od 21. svibnja 2023. do isplate, te

- na iznos od 10,62 eura od 21. lipnja 2023. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj (tada ovrhovoditelj) je 11. studenog 2023. podnio prijedlog za ovrhu kojim potražuje isplatu iznosa od 42,48 eura i isplatu zakonskih zateznih kamata. Javni bilježnik Mile Fajdić iz Gospića je donio rješenje o ovrsi broj Ovrv- 3057/2023, UPP/OS-Ovrv-763/2023 5. siječnja 2024.

2. Tuženica (tada ovršenica) je pravovremeno podnijela prigovor protiv rješenje o ovrsi u koje tvrdi da je vlasnica i posjednica stana u [adresa] na adresi [adresa] od 1989. od kad uredno plaća RTV pristojbu . Ujedno je i suvlasnik i suposjednik kuće u [adresa] gdje je pretežno boravila za vrijeme lockdowna zbog manje izloženosti COVID-19 virusu nego u [adresa]. Od lipnja 2020. je u mirovini pa u [adresa] boravi više nego u [adresa], zbog čega je od srpnja 2022. prijavila i prebivalište u [adresa]. Stan u [adresa] povremeno koristi, kao što ljeti uglavnom u njemu i boravi, kao i na otoku Ugljanu. Sve vrijeme uredno plaća RTV pristojbu od 10,62 eura u skladu s čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Uz dvije nekretnine, ima u vlasništvu i više tv i radijskih prijamnika, laptop i android mobitel. Smatra da se ovdje treba primijeniti odredba čl. 34. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji po kojoj kućanstva koja u vlasništvu o posjedu imaju dva ili više prijamnika plaćaju mjesečnu pristojbu kao da imaju jedan prijamnik. Svatko bi trebao plaćati samo jednu pristojbu neovisno o tome gdje se prijamnik nalazi. Suprotno tome, pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samo stalnu djelatnost plaćaju pristojbu na svaki prijamnik (čl. 34. st. 4. Zakona o HRT-u). Ovršenica nije ništa od toga, pa mora plaćati samo jednu pristojbu.

3. U veljače 2023. djelatnik ovrhovoditelja ,koji je došao u provjeru njezine kuće u [adresa], je utvrdio da ima tv prijamnik. Unatoč tome što je ovršenica upozorila djelatnika da već plaća pristojbu, i da bi joj se eventualno računi trebali dostavljati u [adresa], a ne više u [adresa], ovrhovoditelj joj je poslao uplatnice za plaćanje 6 mjeseci unatrag, zajedno s novim uplatnicama koje je slao u [adresa]. Ovrhovoditelj nije uvažio njezin prigovor jer drži da boravkom na jednoj adresi nije pokriveno plaćanje pristojbe na drugoj adresi. Ovršenica smatra da je takva interpretacija zakona potpuno promašena jer ovršenica nije prestala biti članom kućanstva koje plaća pristojbu jer njezino kućanstvo ima više nekretnina, a ona je registrirana imenom i prezimenom i OIB [osobni identifikacijski broj]om kao obveznik. Dodala je i da je tv signal u planinskom području loš, da rijetko koristi tv uređaj za gledanje televizije, a da je program ovrhovoditelja nekvalitetan. (str. 20. – 25. spisa) Zbog prigovora je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/1, 131/20 i 114/22, dalje: OZ).

4. Tužitelj je u podnesku od 24. lipnja 2025. (str. 37. i 38. spisa) naveo da je tuženica sukladno čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji bila obveznik plaćanja mjesečne pristojbe utvrđene čl. 35. st. 1. i 2. navedenog zakona do 1. kolovoza 2024. kad je odjavila prijamnik. Na adresi [adresa] je vlastoručno potpisala prijavu prijamnika čime je nastala obveza plaćanja RTV pristojbe. Činjenica da tuženica ima prijavljen i prijamnik na adresi [adresa] ne mijenja nastali odnos jer čl. 34. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji propisuje da: „Kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika plaćanju mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona kao da imaju jedan prijamnik.“ Jasno je da se u predmetnom slučaju radi o dvije različite nekretnine i adrese, time i dva različita kućanstva, a čemu u prilog polazi i čl. 23. Zakona o središnjem registru stanovništva koji propisuje sljedeće: „U smislu ovoga Zakona kućanstvo čine jedna osoba ili dvije osobe – par, koje su povezane kao bračni drugovi ili životni partneri ili izvanbračni drugovi ili neformalni životni partneri, zajedno s djecom ili bez djece pod uvjetom da nastanjuju istu ili dio iste stambene jedinice, privređuju i troše.“ Tuženica nije po dospijeću podmirila obveze za razdoblje od ožujka do lipnja 2023. Promijenila je tijekom razdoblja adresu na [adresa], končano 1. kolovoza 2024. i odjavila prijamnik.

5. U podnesku od 15. srpnja 2025. (str. 51. – 53. spisa) je tuženica navela da je iz prijave prijamnika broj 5056236 razvidno da je ovlaštena osoba HRT-a 20. veljače 2023. prijavila tv prijamnik tuženice. Čudi je konstatacija da „plaća za ćerku u [adresa] prijavljena na adresi“ jer tuženica to nikad nije rekla, niti je to pisalo u trenutku kad je tuženica potpisala dokument. Pretpostavlja da je dopisano naknadno. Da je tom i tako, ne može tuženica plaćati pretplatu za drugu osobu. Od samog dolaska djelatnika HRT-a u kuću u [adresa] tuženica je jedino govorila da plaća pristojbu i jedino treba izvršiti promjenu prebivališta, što znači da dostavu računa na adresu u [adresa] treba obustaviti, što nije učinjeno iako je tuženica to tražila od djelatnika HRT- a. Zanimljivo je da je tužitelj, nakon promjene prebivališta tuženice iz [adresa] u [adresa], obustavio isporuku računa za pristojbu na adresu u [adresa], a nastavio isporuku računa na adresu u [adresa] pa tuženica više nije morala plaćati dvije pristojbe iako je tužitelj to ranije smatrao da mora.

6. Tijekom postupka su pročitani izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 3. studenog 2023. (str. 10. spisa), račun (str. 11. spisa), podatci o obvezniku plaćanja RTV pristojbe tužitelja za tuženicu (str. 39. spisa), prijava prijamnika broj 5056236 od 20. ožujka 2023. (str. 40. spisa), e-mail korespondencija tužitelja i tuženice (str. 41. i 42. spisa), prijava obveznika/prijamnika (str. 43. spisa) i saldokonti tužitelja za tuženicu (str. 44. i 45. spisa).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U ovom postupku nije sporno da je tuženica za cijelo utuženo razdoblje, pa i prije i poslije njega, imala prijavljen prijamnik i plaćala mjesečnu RTV pristojbu, a za koju je bila registrirana na adresi u [adresa]. 20. ožujka 2023. je ovlaštena osoba tužitelja primijetila da ima neregistrirani prijamnik na adresi svoje kuće u [adresa], pa je prijavila prijamnik, koju prijavu je tuženica potpisala. Kasnije je tuženica zatražila promjenu adrese 29. srpnja 2024., nakon čega je i odjavila prijamnik.

9. Sporno je treba li tuženica platiti dužnu RTV pristojbu iako je istovremeno plaćala pristojbu koju je prijavila za prijamnik na adresi u [adresa].

10. Sud nije u postupku održao ročište jer to nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka niti je ijedna stranka podnijela obrazloženi prijedlog da se održi ročište. (čl. 461.a st. 4. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

11. Čl. 34. st. 1. i 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“, br. 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23 i 18/24: dalje: ZHRT) propisuje da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. tog Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno. Kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika plaćaju mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. tog Zakona kao da imaju jedan prijamnik.

12. Iz ranije navedenog čl. 34. st. 1. ZHRT-a se razaznaju sljedeći kumulativni elementi koje osoba treba zadovoljiti da bi bila u obvezi plaćati RTV pristojbu: 1.) osoba mora biti vlasnik ili posjednik prijamnika, 2.) prijamnik se mora nalaziti na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom . Taj članak, kao ni niti jedan drugi, ne vezuje obvezu plaćanja RTV pristojbe uz konkretnu lokaciju, već je dostatno da se prijamnik nalazi negdje na području Republike Hrvatske pokrivenim prijenosnim signalom. Tuženica zadovoljava oba uvjeta zbog čega već dugi niz godina i plaća RTV pristojbu.

13. Sam ZHRT u čl. 34. st. 6. definira kućanstvo kao svaku obiteljsku ili drugu zajednicu osoba koje zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba (stanovanja, prehrane i sl.), pa tužitelj bespotrebno navodi definiciju kućanstva iz čl. 23. Zakona o središnjem registru stanovništva jer je ZHRT u ovoj situaciji poseban zakon. Kad je zakonodavac proširio krug osoba koje nisu obvezne plaćati posebnu RTV pristojbu unijevši u ZHRT čl. 34. st. 2., privilegirao je krug osoba koje žive i troše zajedno s obveznikom plaćanje pristojbe, pa oni ne moraju plaćati posebnu pristojbu na prijamnike u svom vlasništvu. Jasno je da je pod pojmom „kućanstvo“ obuhvaćen i sam obveznik pristojbe koji je dužan platiti samo jednu pristojbu za neograničen broj uređaja.

14. Međutim, tužitelj smatra da činjenica da tuženica ima dvije nekretnine na dvije različite adrese, kao i prijamnike na tim adresama, opravdava i plaćanje dviju pristojbi, pa da mora platiti dospjele obveze jer je potpisala prijavu prijamnika. Takva interpretacija nema zakonsko uporište.

15. Prvenstveno, obveza plaćanja pristojbe je vezana uz osobu koja ima u vlasništvu ili posjedu prijamnik, neovisno gdje se prijamnik nalazi (naravno, uz dodatni uvjet da na području ima signala). Nigdje zakonodavac ne propisuje dodatnu obvezu obveznika plaćanja pristojbe da plati dodatnu pristojbu jer ima drugi uređaj na drugoj adresi. Pojam „kućanstvo“ je definirano lokacijom jer članovi kućanstva moraju (između ostalog) zajedno stanovati da bi ulazili u tu kategoriju, ali to ne znači da moraju stalno biti na toj lokaciji, odnosno da uređaji moraju stalno biti na toj lokaciji, pogotovo u vrijeme kad je većina prijamnika mobilna, poput mobilnih telefona, prijenosnih računala, tableta, automobilskih radio prijamnika i sl. Privremeni boravak člana kućanstva u kojem se plaća RTV pristojba na nekom drugom mjestu sa svojim prijamnikom ne vodi do obveze te osobe da plaća dodatnu pristojbu jer za to zakonske osnove nema. (tako i VSRH u odluci broj Rev-914/2024-2 od 18. rujna 2024.)

16. Osim toga, tuženica se mora promatrati kao član kućanstva samo sekundarno jer time ima pravo imati više prijamnika za cijenu jedne pristojbe. Prvenstveno se tuženica mora promatrati kroz ulogu osobe koja je obvezna plaćati pristojbu, dok se dugi članovi kućanstva trebaju promatrati kroz prizmu kućanstva da bi se utvrdilo trebaju li oni plaćati pristojbu. Tuženica, obveznica plaćanja RTV pristojbe koja to i čini, ne baca novac u vjetar: ona time plaća pravo na uživanje radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbene proizvodnje, audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija koje tužitelj pruža kao javnu uslugu. (čl. 3. st. 1. ZHRT-a) Drugim riječima, za činidbu tužitelja tuženica plaća pristojbu kao protučinidbu. Tuženica koja se ne nalazi u [adresa], na adresi na kojoj je prijavila prije mnogo godina prijamnik i koja cijelo vrijeme redovito plaća pristojbu, ne može niti uživati program tužitelja kojeg redovito plaća. Da nema prijamnik u [adresa], plaćala bi pristojbu nizašto; da plaća dvije pristojbe (jednu za [adresa], drugu za [adresa]), jednu bi plaćala nizašto jer je notorno da osoba koja boravi u [adresa] ne bi baš mogla, preko Velebita, gledati televiziju u [adresa]. Odnosno, tuženica bi plaćala javnu uslugu koju pruža tužitelj, a za nju ne bi dobila nikakvu protučinidbu.

17. Promjena adrese tuženice, privremena ili trajna, bi imala dvije posljedice: prva, dovela bi u pitanje status članova kućanstva ostalih osoba koji su ranije živjeli s njom jer bi onda, eventualno, sam i trebali plaćati pristojbu za svoje uređaje, te druga, da tužitelj zna na koju adresu treba slati mjesečne račune. Stoga je promjena adrese tuženice važnija za utvrđivanje obveze njezine kćeri koja je ostala živjeti u tuženičinom stanu u [adresa] nego tuženice koja, gdje god se nalazi u Republici Hrvatskoj, nosi svoju obvezu plaćanja pristojbe, kao i pravo uživanja u usluzi tužitelja, sa sobom.

18. Stoga tužbu treba odbiti i ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 23. ožujka 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Žalba ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a ZPP-a)

DNA:

- tužitelju po pun., uz podneske tuženice od 27. ožujka 2025. (str. 49. i 50. spisa) i 15. srpnja 2025. (čl. 51. – 53. spisa)

- tuženici