Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-398/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Karaturović, odvjetnik u Glini, protiv tuženika UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženice PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Bebeku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek u Sisku i tuženice ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Bebeku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek u Sisku, radi utvrđenja prava vlasništva i izdvajanja iz ostavine, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini od 18. prosinca 2025. poslovni broj: P-287/2025-14, 23. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava te se rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj: P-287/2025-14 od 18. prosinca 2025.:
- potvrđuje u odluci o troškovima sadržanoj u točki II. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo tuženici PZ i tuženici ZZ naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 257,74 EUR
- preinačuje u odluci o troškovima sadržanoj u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici PZ i tuženici ZZ troškove parničnog postupka u iznosu od 429,13 EUR te se u tom dijelu odbija zahtjev tuženica za naknadu troškova parničnog postupka.
II. Prvostupanjsko rješenje u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena nije bio predmetom ispitivanja u žalbenom postupku pa isto ostaje u tom dijelu neizmijenjeno.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženicama PZ i ZZ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 686,87 EUR u roku od 15 dana.
2. Obrazlažući navedeno rješenje prvostupanjski sud navodi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženih radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama te da je tijekom postupka povukao tužbu kojom povlačenju se tuženice nisu protivile ali su zahtijevale parnični trošak i to za žalbu u iznosu od 206,24 EUR, troškove podnesaka od 23. lipnja 2023. i 25. rujna 2024. u iznosu od 41,20 EUR, zatim trošak sastava podneska od 31. prosinca 2024. u iznosu od 165,00 EUR, što zajedno sa troškovima PDV-a i pristojbe na žalbu u iznosu od 39,82 EUR daje ukupan iznos od 686,87 EUR i odlučuje kao u izreci temeljem članka 193. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP).
3. Prvostupanjsko rješenje pravodobnom žalbom pobija tužitelj u dijelu odluke o troškovima parničnih postupka radi svih propisanih razloga. Prije svega ističe apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer između točke II. izreke pobijanog rješenja i njegova obrazloženja postoji proturječnost jer se tužitelja obvezuje naknaditi trošak u iznosu od 686,87 EUR dok iz obrazloženja proizlazi da je priznati trošak manji i to u iznosu od 606,87 EUR. Nadalje, ukazuje da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-1468/2024-2 od 4. prosinca 2024. ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje koji će u nastaloj procesnoj situaciji ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja u odnosu na tuženika UZ na način da nova odluka ne bude različita u odnosu na pravomoćnu presudu posl.br. P-368/2020-15 od 9. ožujka 2022. donesene u odnosu na tuženice PZ i ZZ pri čemu ističe da je presudom od 9. ožujka 2022. u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na te tuženice i tužitelju naloženo da im plati trošak postupka u iznosu od 4.734,75 kn. Zbog toga da je postupak nastavljen isključivo u odnosu na tuženika UZ zbog čega tuženice nisu bile dužne sudjelovati u postupku jer je u odnosu na njih već pravomoćno odlučeno. Smatra da je prvostupanjski sud bio dužan ne samo drugačije odlučiti o troškovima postupka obzirom na sve okolnosti već je trebao i odluku o troškovima u potpunosti precizno obrazložiti i navesti razloge zbog kojih smatra da tuženicama pripadaju dosuđeni troškovi. Nastavno smatra da je zbog postojanja pravomoćne presude u korist tuženica sud morao odbiti njihov zahtjev za naknadu zatraženih troškova postupka nastalih nakon pravomoćnosti te presude tim više što je o njihovom zahtjevu za naknadu troškova odlučeno presudom posl.br. P-368/2020-15 od 9. ožujka 2022. i zbog čega se ti troškovi ukazuju nepotrebnim. Stoga da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Konačno predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje na način da odluči da svaka stranka snosi svoje troškove, a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.
4. U odgovoru na žalbu tuženice navode da je točno da je sud prvog stupnja počinio pogrešku u zbrajanju prilikom obračuna troškova dosuđenih tuženicama , no tvrde da je ta greška počinjena u korist tužitelja, a na štetu tuženica zbog čega tužitelj nema pravni interes žaliti se na rješenje iz navedenih razloga. U odnosu na ostale žalbene navode ističu da je tužitelj svojim procesnim dispozicijama mogao ranije utjecati da do predmetnih troškova ne dođe, a što uostalom smatraju irelevantnim jer tužba nije povučena zbog toga što bi se udovoljilo tužbenom zahtjevu.
5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.
6. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje na ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer je isto u pobijanom dijelu opterećeno nedostacima zbog kojih se ne može zaključiti kojim odlučnim činjenicama se prvostupanjski sud rukovodio obvezavši tužitelja da tuženicama PZ i ZZ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 686,87 EUR , a osim toga u pravu je tužitelj kada tvrdi da zbroj priznatih troškova navedenih u obrazloženju iznosi 606,87 EUR, a ne iznos od 686,87 EUR koji je obvezan naknaditi tuženicama.
7. Imajući u vidu specifičnosti ovog postupka potrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP ukazuje se osnovanim zatraženi trošak tuženice za sastav žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude na temelju priznanja posl.br. 468/2020-17 od 23. ožujka 2022. kojom je prvostupanjski sud nakon što je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženice PZ i ZZ, usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika UZ. Stoga tuženicama pripada trošak sastava te žalbe u iznosu od 206,24 EUR što je u skladu sa Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25 – presuda Visokog upravnog suda RH – dalje u tekstu: Tarifa) s uvećanjem od 10% za zastupanje dviju osoba primjenom Tbr. 40. Tarife i PDV od 25% primjenom Tbr. 46. Tarife. Osim toga tuženicama je valjalo priznati trošak za sastav podneska od 31. prosinca 2024. kojim zahtijevaju naknadu troškova postupka u iznosu od 51,50 EUR primjenom Tbr. 8. toč. 4., Tbr. 40. i Tbr 46. Tarife ili sveukupno 257,74 EUR.
8. Ostali zahtijevani trošak koji se odnosi na podnesak od 23. lipnja 2023. i 25. rujna 2024. kojima tuženice požuruju rad suda ocijenjeni su nepotrebnim u smislu članka 155. ZPP. Podneska od 31. listopada 2024. za koji tuženice zahtijevaju trošak nema u spisu dok trošak sastava podneska od 31. prosinca 2024. zahtijevaju dva puta te neopravdano za sastav podneska kojim zahtijevaju naknadu troška od 31. prosinca 2024. potražuju trošak primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife za koji im pripada trošak prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife. Tuženice nisu platile pristojbu na žalbu izjavljenu protiv presude na temelju priznanja posl.br. 468/2020-17 od 23. ožujka 2022. pa im taj trošak ne pripada.
9. Iz navedenih razloga valjalo je na temelju članka 380. toč. 2. ZPP djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u odluci o troškovima u dijelu kojim se nalaže tužitelju naknaditi tuženicama PZ i ZZ trošak postupka u iznosu od 257,74 EUR i na temelju članka 380. točke 3. ZPP djelomično uvažiti žalbu tužitelja i odbiti zahtjev tuženica PZ i ČZ za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 429,13 EUR.
10. Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke nije bilo predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te je u tom dijelu ostalo neizmijenjeno.
11. Parnične stranke nisu zahtijevale trošak žalbenog postupka.
U Varaždinu 23. ožujka 2026.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec
