Poslovni broj: Us I-4119/25-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, Vrbanićeva 20, protiv tuženika:

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi poništavanja rješenja, 23. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-06/25-01/30, URBROJ: 524-11-02/5-25- 2 od 09. rujna 2025. godine.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Dubrava, KLASA: UP/I-551-06/25-01/11, URBROJ: 139-116-09/03-25-5 od 13. ožujka 2025. godine, a predmet se vraća na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, koje je u ponovljenom postupku dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 2.500,00 €.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 09. rujna 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 13. ožujka 2025. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja kao samca za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, zbog toga što su mu na dan 06. veljače 2025. godine utvrđena sredstva na računu od 2.789,01 €.

Tužitelj u tužbi ističe da novac na njegovom računu predstavljaju pozajmice prijatelja i članova obitelji, navodi da drugih prihoda nema i da od evidentiranog iznosa tek kraće vrijeme može egzistirati. Ukazuje na to da na računu sada ima zanemariv iznos. Poziva se na jednu presudu ovog suda te navodi da je starija osoba. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavano drugostupanjsko rješenje je nezakonito, a nezakonito je i prvostupanjsko rješenje iz upravnog postupka.

Tužitelj je - kao samac - 20. siječnja 2025. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Iz njegove izjave od 05. veljače 2025. godine proizlazi da je svećenik, ali da mu je zabranjen rad u crkvi. Međutim, tužitelj je tada izjavio da živi kod sestre. Prvostupanjskim rješenjem od 13. ožujka 2025. godine je tužiteljev zahtjev odbijen (kao samcu), uz utvrđenje da na dan 06. veljače 2025. godine na računu ima 2.789,01 € pa da stoga ima raspoloživih sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 09. rujna 2025. godine odbio tužiteljevu žalbu.

Suprotno navodu tužbe, tužitelj (rođen 1962. godine) nije starija osoba, jer se u smislu čl. 15. t. 9. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 156/23 - ZSS) starijom osobom smatra osoba koja je navršila 65 godina života.

Također se neosnovano tužitelj poziva na jednu presudu ovog suda (UsI- 3216/22 od 30. kolovoza 2023. godine), jer ta presuda nema bitne poveznice s ovim slučajem; u navedenom drugom slučaju se radi o ukidanju (a ne o priznavanju) prava na zajamčenu minimalnu naknadu - i to na temelju posjedovanja nekretnine - kao i o procesnom pitanju pravnog temelja za ukidanje spomenutog prava.

U ovoj pravnoj stvari je prvenstveno ostalo nejasno je li tužitelj u relevantnom razdoblju od 20. siječnja 2025. godine nadalje samac u smislu čl. 15. t. 2. ZSS-a (kao što proizlazi iz zahtjeva i kako je navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja) ili je pak u smislu čl. 15. t. 3. ZSS-a član zajedničkog kućanstva sa sestrom (kako je tužitelj naveo u svojoj izjavi od 05. veljače 2025. godine). To je bitno jer o tome direktno ovisi visina eventualno priznate zajamčene minimalne novčane naknade (čl. 27. st. 2. i 3. ZSS-a).

Nadalje, iz dostupne dokumentacije proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 02. srpnja 2024. godine do 06. veljače 2025. godine na računu imao ujednačen saldo (minimum 2.698,86 €, a na kraju tog razdoblja 2.789,01 €), a sada dostavlja izvod iz prometa za srpanj 2025. godine za isti račun, iz čega proizlazi da na tom računu više gotovo uopće nema sredstava.

Tužitelj ističe da su novac na njegovom računu predstavljale pozajmice prijatelja i članova obitelji te navodi da drugih prihoda nije imao. Te bitne nove tvrdnje također treba detaljno provjeriti (u ovom upravnom sporu nije bilo predloženo nikakvo saslušanje).

Iz navedenog proizlazi da je relevantno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u upravnom postupku (čl. 117. st. 1. t. 1. Zakona o općem upravnom postupku; NN 47/09 i 110/21) pa je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen i osporavano drugostupanjsko rješenje kao nezakonito poništeno, a potom je kao nezakonito poništeno i prvostupanjsko rješenje iz upravnog postupka.

Predmet je potom vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, koje je u ponovljenom postupku dužno kroz novu socijalnu anamnezu i druge prikladne načine dokazivanja (npr. očevid ili saslušanja) nedvojbeno utvrditi je li (u relevantnom razdoblju od 20. siječnja 2025. godine nadalje) tužitelj samac ili živi sa sestrom i s njom zajedno podmiruje životne troškove.

U odnosu na to je potom potrebno utvrditi prihode i imovinu (samca ili kućanstva) u smislu čl. 15. t. 16. i 17. ZSS-a, što znači da će za cijelo razdoblje od 20. siječnja 2025. godine nadalje biti potrebno popisati sve primitke novčanih sredstava , ostvarene na bilo koji način, kao i svu imovinu, uključivši novčana sredstva na osobnim računima i darove - uz isključenje jednokratnih donacija do iznosa od 1.327,23 € godišnje (čl. 30. t. 11. ZSS-a).

To znači da će biti potrebno identificirati i popisati i sve račune tužitelja (i eventualno članova njegovog kućanstva), a zatim utvrditi i promete po tim računima od 20. siječnja 2025. godine nadalje. Nakon toga će trebati detaljno razjasniti prirodu prometa po računima, ali i utvrditi osnovne životne potrebe tužitelja (i eventualno članova njegovog kućanstva), u smislu čl. 15. t. 15. i čl. 23. ZSS-a.

Potom će biti potrebno utvrditi potrebnu visinu sredstava za podmirivanje tih osnovnih životnih potreba (čl. 24. st. 1. ZSS-a).

Eventualno je potrebno razmotriti i primjenu načela supsidijarnosti iz čl. 4. ZSS- a, a u slučaju priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu, konačna visina iznosa te naknade treba biti utvrđena na način propisan u čl. 29. st. 1. i 2. ZSS-a. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen (pa i zbog toga što su upravna tijela propustila utvrditi još tada spornu, a relevantnu činjenicu je li tužitelj samac ili član zajedničkog kućanstva sa sestrom), tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 - Tarifa) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 2.500,00 €.

U Zagrebu, 23. ožujka 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. i II. ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv t. III. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Mate Knezović

2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78 - uz povrat spisa upravnog predmeta