Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-557/2023-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Vedrani Barbalić Biasiol kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Šakić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ET zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Rijeci broj: K-DO-305/2023 od 18. travnja 2023., nakon održane javne rasprave 18. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika ODO Rijeka RT, okrivljenika ET i branitelja okrivljenika Berislava Pavišića, izrekao je i 23. ožujka 2026. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

okrivljenik ET – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i R, rođen **.**.1982. u [adresa], državljanin RH, pomorski nautičar, nezaposlen, sa primanjima od iznajmljivanja apartmana u mjesečnom iznosu od 400,00 eura, neoženjen, bez djece, sa završenom srednjom školom, s prebivalištem u [adresa], neosuđivan

k r i v  j e

što je

dana 6. ožujka 2023. oko 14,00 sati u Malom Lošinju, nakon što je prethodno TT pristupila u ordinaciju dr. ETH, opće medicine DZ PGŽ Ispostava Mali Lošinj i zatražila od liječnice da joj izda za njenog sina PT recept za dvije kutije tableta lijeka "Helex" od 1 mg, koje tablete koristi kao terapiju, koju je zadnji puta na izdani recept primio dana 3. ožujka 2023. što je navedena liječnica odbila jer da nerazmjerno troši propisanu mu terapiju, pa kada je TT putem telefona nazvala ga i svoj telefon predala liječnici koja mu se obratila govoreći da nerazmjerno troši lijekove da mora doći osobno na pregled i da će mu dati uputnicu za psihijatra, u nakani da je ustraši izgovorio riječi prijetećeg sadržaja : "raznijeti ću si glavu i tebe ću raznijeti, naći ću te ja na ulici, kad tad ćemo se susresti i onda ćeš vidjeti što će biti!", a što je sve kod dr. ETH u strahu da bi prijetnje bile obistinjene izazvalo osjećaj straha i osobne ugroženosti zbog čega je zatražila intervenciju policije,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti, a djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.

I. Temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11 okrivljenik ET se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

II. Temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, okrivljeniku se izriče UVJETNA OSUDA, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 1(jedne) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

III. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura), putni trošak svjedokinje ETH u iznosu od 38,40 eura (trideset osam eura i četrdeset centi) i putni trošak svjedokinje ST u iznosu od 34,80 eura trideset četiri eura i osamdeset centi)

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom optužnicom okrivljenik ET se tereti zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11. Sukladno iskazu oštećene sud je izmijenio činjenični opis djela na način da umjesto „jedne kutije Helexa“ treba stajati „dvije kutije Helexa“.

2 . Ispitan kakav stav zauzima u odnosu na optužbu, okrivljenik se na početku rasprave izjasnio da se ne smatra krivim, obranu je iznosio na kraju dokaznog postupka.

3. Sud je u tijeku postupka saslušao ETH (list 90 spisa), TT (list 88 spisa) i ST (list 113 spisa), te je pregledan izvadak iz KE za okrivljenika (list 150 spisa).

4. Okrivljenik je na raspravi ustrajao kod ranije iznesene obrane u kojoj poriče učin djela navodeći da je razgovarao s oštećenicom vezano za propisanu mu terapiju, i da joj pritom nije uputio riječi prijetećeg sadržaja. Od ovog događaja ima zdravstvenih problema, liječio se na Rabu u dva navrata, terapija mu je pojačana, pije deset tableta dnevno. Dalje nije želio iznositi obranu niti odgovarati na postavljena pitanja.

5.Oštećena ETH je iskazala da je predmetni događaj za nju bio traumatično iskustvo. Toga dana je bila u svojoj smjeni u ambulanti, a ujedno je zamjenjivala kolegu koji je bio odsutan. Prijem pacijenata je bio do 13,30 sati, međutim negdje blizu 14,00 sati došla je majka okrivljenika za pomoć na način da ju je pitala da li može njenom sinu propisati još tableta Helex. Okrivljenik nije bio njen pacijent, majku okrivljenika je primila zbog toga što je okrivljenik pacijent kolege kojeg je zamjenjivala. S njom je u ordinaciji bila medicinska sestra iz njenog tima ST.

5.1.Pogledala je u karton, majka je došla u ponedjeljak, a u kartonu je bio evidentirano da su njenom sinu u petak, tri dana unazad propisane dvije kutije tableta Helex, po tri tablete dnevno, koja doza je dostatna za konzumiranje jedan mjesec ili duže. Majka je tražila dvije kutije, koje sadrže ukupno 60 tableta Helexa, te je s obzirom na ovu okolnost rekla majci da ne može propisati tablete, majka je iz ordinacije nazvala sina na mobitel jer je majci prethodno rekla da on mora doći kod nje u ordinaciju. Pričala je sa okrivljenikom na mobitel i rekla mu neka dođe u ordinaciju, na što je on rekao da mu taj lijek treba i da ako mu ne da lijek da će ubiti sebe i nju, da će se sresti kad-tad na ulici, da će vidjeti kako će to izgledati. Nakon razgovora kontaktirala je hitnu pomoć jer je okrivljenik u telefonskom razgovoru prijetio samoubojstvom, zvučao je loše i mislila je da će on sebi nauditi, a zbog izrečenih riječi kontaktirala je policiju. Užasno se osjećala, bila je u strahu nakon ovog događaja. Kontaktirala je psihologa šest mjeseci, a bila je i kod psihijatra u dva navrata. Događaj ju je dodatno potresao i zbog toga jer je u to vrijeme bila u procesu humane reprodukcije. Poslije ovog događaja okrivljenik ju je tražio u upravi Doma zdravlja koja se nalazi kat iznad njene ordinacije, ne zna zbog čega, kolegice koje nisu liječnice, a rade u upravi su joj rekle da nije izgledao dobro, da su bile uplašene i da ne mogu garantirati što bi se dogodilo da je bila u ordinaciji. Majka okrivljenika se ispričavala zbog događaja.

5.2.Nakon što joj je pročitan i predočen iskaz pred policijom u pogledu riječi koje je izgovorio okrivljenik ''raznijet ću si glavu i tebe ću raznijeti'' navela je da su tada njena sjećanja na događaj bila svježija i da je ovaj događaj potisnula.

6. Svjedokinja ST je iskazala da o predmetnom događaju nema nikakvih saznanja. U kritičnom periodu je kao medicinska sestra radila u ordinaciji oštećenice. Poznaje okrivljenika, on je pacijent drugog liječnika. Ona prima telefonske pozive u prostoriji koja se nalazi ispred same ordinacije i toga dana ET je htio razgovarati sa doktoricom, te je preusmjerila poziv doktorici. Nije ništa neuobičajeno primijetila toga dana na doktorici da bi bila uznemirena ili uplašena. Nastavile su raditi i ne zna da li je dolazila policija. Njoj doktorica osobno nije pričala što se toga dana desilo. Poznaje okrivljenikovu majku, ona je kod njih radila kao šef laboratorija, toga dana nije vidjela u ordinaciji majku okrivljenika.

7. Svjedokinja TT je iskazala da je oštećena bila na zamjeni u ordinaciji. Ona i njen sin se nikada nisu vidjeli, oštećena je mijenjala obiteljskog liječnika. Sin je zamolio da ode do ordinacije kako bi mu se propisao lijek Helex koji on inače koristi u terapiji zbog zdravstvenih poteškoća-bipolarnog poremećaja koji mu je dijagnosticiran. ET je potrošio količinu lijekova koja mu je propisana, što nije znala.

7.1. Pregledavajući zdravstveni karton sina, doktorica je rekla da mu je doza terapije propisana prije par dana, tu dozu mu je propisao njegov obiteljski liječnik, i da joj zbog toga ne može propisati lijek. Zamolila je oštećenu da ona to njemu osobno kaže što je oštećena i učinila, razgovarala je sa sinom, ali jednim odrješitim tonom da zašto je majka morala doći, da je mogao i sam doći u ordinaciju. Ona nije mogla čuti što je sin govorio preko telefona, ali je doktorica rekla njemu da će zvati hitnu pomoć i ona je doista pozvala hitnu pomoć na njihovu kućnu adresu. Nakon toga je pred njom doktorica nazvala policiju zbog prijetnje, rekla je da joj je njen sin preko telefona prijetio. Njoj je tada doktorica djelovala uzrujana i umorna, ona je mijenjala taj dan dvije ambulante i već je bio kraj radnog vremena. Na koncu joj je oštećena dala komadić papira sa imenom i prezimenom psihijatra i preporučila da ga sin nazove radi konzultacija.

7.2. Nakon toga, dok je još bila u ordinaciji, medicinska sestra je nazvala sina i rekla da će doći policija. Naknadno je sina pitala o čemu se radi i on joj je rekao da nije izgovorio nikakvu prijetnju oštećenici, pogotovo ne prijetnju smrću. Sin se htio ispričati liječnici, međutim, nije ju našao jer je ona već bila na policiji. Otišla je do stana doktorice, nije ju zatekla, samo njenog supruga kojem je rekla da se doktorica ne mora bojati, jer njezin sin nije opasan.

8. Prema izvatku iz KE okrivljenik nije osuđivan. Iz medicinske dokumentacije (list 136 spisa) proizlazi da se okrivljenik liječio na Rabu sa dijagnozom Bipolarni afektivni poremećaj.

9. Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, analizirajući obranu okrivljenika te ostale provedene dokaze, sud je zaključio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

10.Okrivljenik u obrani poriče učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret navodeći da nije izgovorio prijeteće riječi oštećenici. Suprotno proizlazi iz iskaza oštećenice koja je iskazala da nakon što je majka okrivljenika TT došla u ordinaciju i zatražila da joj izda recept za sina za tablete koje je zadnji puta na izdani recept primio tri dana ranije, odbila izdati recept, a nakon što je TT putem telefona nazvala sina i predala joj telefon izgovorio prijeteće riječi. Užasno se osjećala, bila je u strahu, nazvala je hitnu pomoć i policiju, a zbog predmetnog događaja kontaktirala je psihologa i psihijatra. Odstupanje od prvotnog iskaza u pogledu izgovorenih riječi obrazložila je prihvatljivim razlozima, protekom vremena. Svjedokinja TT potvrdila je da je oštećena bila uzrujana i da je u njenoj prisutnosti nazvala hitnu pomoć i policiju. Nelogično je da je oštećena nazvala policiju ukoliko nije bila u strahu od izgovorenih riječi i da bi je nakon događaja majka okrivljenika potražila da joj se ispriča ukoliko prijetnja nije izrečena. Iskaz svjedokinje ST sud nije cijenio uvjerljivim, obzirom da je iskazala da nije vidjela majku okrivljenika i da ništa neuobičajeno nije primijetila obzirom na iskaz TT iz kojeg proizlazi da je ST nazvala njenog sina i rekla da će doći policija a uz to je oštećena bila uzrujana, pa se ne radi o uobičajenom radnom danu u ordinaciji. Oštećena je opisala slijed događaja kritične zgode, verbalni napad na nju pri čemu je okrivljenik izgovorio inkriminirane riječi prijetnje što je oštećenu uplašilo, a njezin iskaz potkrijepljen je iskazom TT, iz čijeg iskaza iako nije čula riječi prijetnje proizlazi da je oštećena bila uzrujana i u njenoj prisutnosti je nazvala policiju.

10.1. Okrivljenik je kao svaki prosječan čovjek bio svjestan protupravnosti svog djela, a njegova ubrojivost tijekom postupka nije dovedena u pitanje. Kazneno djelo za koje je oglašen krivim htio je kao takvo i kao svoje. Naime, okrivljenik je bio svjestan svog djela i svih njegovih obilježja, bio je svjestan da će izgovorene riječi kod oštećene izazvati strah. Sadržaj prijetnje prema oštećenoj objektivno je bio prikladan i dostatan da izazove osjećaj straha kao i osjećaj uznemirenosti, oštećena je specijalista opće medicine, a predmetno djelo je počinjeno u vezi s njezinim radom. Obzirom na sve navedeno, sud je okrivljenika proglasio krivim jer je bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog djela.

11. Prema izvatku iz KE okrivljenik nije osuđivan i narušenog je zdravlja koje okolnosti su cijenjene olakotnima. Otegotnih okolnosti sud okrivljeniku nije našao.

11.1.Cijeneći prednje okolnosti sud je uzeo u obzir i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra, te je polazeći od stupnja krivnje i pogibeljnosti djela, okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja kazna se neće izvršiti ako u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Primjenom uvjetne osude ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odgojni utjecaj na okrivljenika i na druge da ne čine kaznena djela.

12. Sud je okrivljenika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka i to paušalne svote čija je visina odmjerena prema trajanju i složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenika, te putne troškove svjedokinja kako je precizirano u izreci presude.

U Rijeci 23. ožujka 2026.

Sutkinja

Vedrana Barbalić Biasiol

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- ODO Rijeka

- okrivljeniku

- branitelju okr.