Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-1180/2025-15

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli, u pravnoj stvari tužitelja 1. VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnica Sanja Gligić Rubes, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rogoznici, Crkvene skaline 2, OIB: 26243745791 koju zastupa zakonski zastupnik don CF, župnik, a njega punomoćnica Nada Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 14 A, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 5. veljače 2026. godine u nazočnosti tužitelja ad.1 VF i tužiteljice ad.3 TF sa punomoćnicom, te zamjenicom punomoćnice tuženice Lukrecije Munitić, odvjetnice u Šibeniku, Stjepana Radića 14 A, a na ročištu objave odluke dana 23. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su prvotužitelj VF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljica OF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici svaki za 1/4 dijela, te trećetužiteljica TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica za 2/4 dijela sljedećih nekretnina: zk.č.br. 17914/1 pašnjak i zk.č.br. 17914/2 pašnjak ZK tijelo I, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Šibeniku , te je pogrešna je i ništava uknjižba prava vlasništva na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak i 17914/2 pašnjak k. o. [katastarska općina], upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kod ovoga suda, jer su stvarni vlasnici predmetne nekretnine tužitelji za cijelo, i to prvotužitelj VF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljica OF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici svaki za 1/4 dijela, te trećetužiteljica NF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 2/4 dijela, pa se isti ovlašćuju da temeljem ove presude zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istodobni izbris toga prava sa imena dosadašnje uknjižbe: ZK tijelo I - 1. Vlasnički dio: 1/1 Crkve katoličke apostolske rimske B. D. M. od Uznesenja u Rogoznici.“

2. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u roku od petnaest (15) dana sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate."

II. Nalaže se tužitelju ad.1 VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljici ad.2 OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljici ad. 3 TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženici Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rogoznici, Crkvene skaline 2, OIB: 26243745791 koju zastupa zakonski zastupnik don CF, župnik, parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura u roku od petnaest (15) dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji su u tužbi i na ročištima naveli da je predmet tužbe uređenje zemljišno knjižnog stanja čest. br. 17914/1 pašnjak i čest .br. 17914/2 pašnjak ZK tijelo I, upisane u Z.U. K. O. [katastarska općina].

2. U zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetnih nekretnina upisana je Crkva katoličke apostolske rimske B.D.M. od uzvišenja u [adresa].

3. Međutim, stvarni vlasnici predmetnih nekretnina su tužitelji i to: tužitelj ad.1 VF i tužiteljica ad.2 OF svaki za 1/4 dijela, a tužiteljica ad.

3. TF za 2/4 dijela. Suvlasništvo su stekli nasljeđivanjem i dosjelošću budući su u posjedu predmetnih nekretnina zajedno sa svojim pravnim prednicima preko sto (100) godina.

4. Pravni prednik tužitelja ad.1 VF i ad.2 OF, pok. otac ČF pok. KF, upisan je na u posjedovnom listu broj 335 na dijelu predmetnih nekretnina, dok je na preostalom dijelu istih u posjedovnom listu broj 332 Područnog ureda za katastar Šibenik, upisan pravni prednik tužiteljice ad.3 TF sada pok. ŽF pok. V.

5. Temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marka Vuletina u Šibeniku kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Šibeniku broj O- 1900/24 UPP/OS-O-105/24-7 od 10. travnja 2025. godine iza smrti ČF pok. KF njegovim nasljednicima su proglašeni tužitelj ad.1 VF pok. ČF i tužiteljica ad.2 OF.

6. Tužiteljica ad. 3 TF pravna je slijednica pok. ŽF, sina pok. V. Naime, iza pok. ŽF, sina pok. V, na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O-742/73 od 8. studenoga 1978. godine, naslijedila su njegova djeca i to ŠF, ČF, FF i ĐF (majka tužiteljice ad. 3), koji su potom 7. kolovoza 1984. godine sklopili diobeni dogovor, u kojem je u točki IV navedeno da predmetne nekretnine, u narodu nazvane „Brasko u Bucavcu“, pripadaju ĐF.

7. Pok. ĐF temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O-359/2001 od 17. rujna 2002. godine naslijedili su tužiteljica ad.3 TF i sin RF, koji su potom 12. veljače 2021. godine sklopili Ugovor o diobi, kojim su predmetne nekretnine pripale tužiteljici ad.3.

8. Tužiteljima, kao ni njihovim pravnim prednicima, čiji su oni nasljednici, nitko nikada nije osporavao niti posjed niti vlasništvo predmetnih nekretnina.

9. Zbog izloženog tužitelji su predložili da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Tuženica se putem punomoćnice protivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, te je predložila da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu tužitelja na nadoknadu parničnog troška.

11. U odgovoru na tužbu tuženica je istaknula da pravni prethodnik na kojeg se tužitelji pozivaju u tužbi nije osoba za koju je nakon Drugog svjetskog rata utvrđeno da bi bila posjednik nekretnina za koje se traži utvrđenje prava vlasništva. Naime, prilikom utvrđivanja činjenica o obrađivanju predmetnih nekretnina utvrđeno je da je obrađivaču ĆF ud. KF pripadalo 2.000 m² vinograda, zvanog „ [adresa] u [adresa], a obrađivaču ŽF, sinu pok. V, 1.000 m² vinograda, također zvanog „ [adresa] u [adresa].

12. Posljedično navedenome, pravni prethodnik tužitelja nije postupao u dobroj vjeri, jer je znao i morao je znati da je Agrarnoj komisiji prijavio posjed od 1.000 m² i posjed od 2.000 m², dok nekretnine koje tužitelji traže imaju ukupnu površinu od 6.715 m². Dakle, ne može se pozivati na dobru vjeru osoba koja bi eventualno držala u posjedu fizički odvojene dijelove nekretnina u određenoj površini, a traži upis prava vlasništva na idealni dio dviju nekretnina.

13. Nekretnina katastarske čestice br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ima površinu od 4.788 m², a ČF i MF, kao djeca obrađivača ĆF, prijavili su Agrarnoj komisiji posjed od 2.000 m² vinograda, kao fizički odvojen dio.

S druge strane, nekretnina katastarske čestice br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ima površinu od 1.838 m², a VF, FF, ŠF i ČF, kao djeca obrađivača ŽF, sina pok. V, prijavili su Agrarnoj komisiji posjed od 1.000 m² vinograda, također kao fizički odvojen dio.

14. Nadalje, tužitelji traže da se u odgovarajućim idealnim dijelovima izvrši uknjižba prava vlasništva što je opet suprotno svemu naprijed navedenom odnosno da bi bili u faktičnom posjedu točno određenih dijelova točno određenih nekretnina.

15. Nasljeđivanjem iza smrti svojih pravnih prednika, tužitelji ulaze u pravnu poziciju svog univerzalnog pravnog prednika zbog čega prema njima ostaju prigovori navedeni u odgovoru na tužbu.

16. Isto tako, tužitelji nisu u posjedu predmetnih nekretnina više od 50 godina, jer su utužene nekretnine u cijelosti zapuštene, neobrađene te obrasle u visoko i nisko raslinje. Sukladno navedenom, tužitelji ne vrše posjedovne čini na utuženim nekretninama više od pola stoljeća.

17. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika EF, pregledom skice mjesta očevida navedenog vještaka od 17.11.2025., prijepisa posjedovnog lista 332 i 335 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik, povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Šibenik klasa: 930-04/25-05/646 od 5.9.2025., rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-742/78 od 8.11.1978., rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-359/2001 od 17.9.2002., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marka Vuletina u Šibeniku kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Šibeniku broj O-1900/24 UPP/OS-O-105/24-7 od 10.4.2025., diobenog dogovora sklopljenog između LF, ŠF, ĐF i PF od 7.8.1984., ugovora o diobi sklopljenog između TF i HF pok. RF od 19.2.2021.,e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Šibeniku broj XIX Reg. A-2496/47 od 16.12.1947., saslušanjem svjedoka UF pok. O, AF rođene UF i ČF, te tužitelja ad.1. VF pok. ČF i tužiteljice ad.3. TF rođene HF.

18. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

19. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

20. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava suvlasništva i uknjižbu čest. br. 17914/1 i čest. br. 17914/2 K. O. [katastarska općina].

21. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira kao čest. br. 17914/1 i čest. br. 17914/2 K. O. [katastarska općina], a nalazi se u podnožju dvaju brda u tzv. Dragi u predjelu koje lokalno stanovništvo zove Nožice

- da je isti sa svih strana omeđen starim kamenim suhozidom, a od poboljšica ima jedan veliki hrast, a ostalo je pašnjak i makija. Prema kazivanju tužitelja ad.1 i tužiteljice ad.3 na terenu su se nekad nalazile masline, smokve i višnje koje su izgorjele u požaru

Prema podacima iz katastra, čest. br. 17914/1, k. o. [katastarska općina], ima površinu od 1.838 m² (vinograd 360 m², pašnjak 1.478 m²), a kao posjednici se vode ČF, sin pok. KF, iz [adresa] za 1.478/1.838 dijela i ŽF, sin pok. V, za 360/1.838 dijela. Čest. br. 17914/2, k. o. [katastarska općina], ima površinu od 4.877 m² (vinograd 980 m², pašnjak 3.597 m² i voćnjak 300 m²), a kao posjednici se vode ŽF, sin pok. V, za 980/4.877 dijela i ČF, sin pok. KF, za 3.897/4.877 dijela – što je utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika EF i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka (listovi 95 i 96 spisa).

- da je u ostavinskom postupku iza smrti ČF pok. KF (rođenog **.**.1942., a umrlog **.**.2024.) javni bilježnik Marko Vuletin u Šibeniku kao sudski povjerenik ovog suda donio 10. travnja 2025. godine rješenje o nasljeđivanju broj O-1900/24 UPP/OS-O-105/24-7 (koje je postalo pravomoćno istog dana) kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona i međusobnog ustupa ZF, MF i OF, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] pobliže navedene u točki I izreke rješenja, među kojima i nekretnine upisane u posjedovni list 335 K. O. [katastarska općina], pa tako i čest. br. 17914/1 i 17914/2 K. O. [katastarska općina] za dio, te pokretnine, proglašeni glede nekretnina sin VF (tužitelj ad.1) i kći OF (tužiteljica ad.2) za1/2 dijela svaki stegom prava doživotnog plodouživanja na teret kuće u [adresa] za cijelo izgrađene na čest. br. 18517/25 i 18517/26 K. O. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo u korist supruge ostavitelja ZF – (utvrđeno pregledom citiranog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 24 do

- da je u ostavinskom postupku iza smrti ŽF pok. V (rođenog 1895., a umrlog 1978.) ovaj sud 8. studenoga 1978. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-742/78, kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona i sporazuma, a glede ostavine koju sačinjavaju stara kuća i nešto zemljišta u [adresa] i [adresa], proglašeni sin ŠF za cijelo za zemlju zv. Bačina i staru kužinu, a za svu ostalu imovinu sinovi ŠF i ČF, te kćeri BF i ĐF za ¼ dijela svaki – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja ovog suda – list 16 i 17 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti ĐF rođene ČF (rođene 1921., a umrle 2001.) ovaj sud 17. rujna 2002. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-359/2001 kojim su njezinim nasljednicima na temelju zakona i sporazuma od 12.6.2001., a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] u naravi kuća i zemlje položene u [adresa] naslijeđene iza smrti pok. supruga IF, te nekretnine položene u [adresa] u K. O. [katastarska općina] naslijeđene iza smrti oca ŽF kao izvanknjižno vlasništvo, te novčana potraživanja, proglašeni sin RF pok. IF za cijelo za kuću u [adresa], kći TF (tužiteljica ad.3) za cijelo za zemlju zv. Pod Guvno položenu u [adresa] K. O. [katastarska općina], te sin RF i kći TF za ½ dijela svaki za sve ostale nekretnine – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 29 i 30 spisa)

- da su čest. br. 17914/1, Nožice, površine 1.838 m², i čest. br. 17914/2, Nožice, površine 4.877 m², upisane u A-list Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (ranije Z. U. [broj ZK uloška]), a kao vlasnik je upisana Crkva katolička apostolska rimska B. D. M. od Uznesenja u Rogoznici – što je utvrđeno pregledom neslužbene kopije zemljišnoknjižnog izvatka ovog suda (povijesni prikaz).

22. Svjedokinja AF, rođena ŽF, iskazala je da zna gdje se nalaze predmetne nekretnine, budući da je bila na očevidu. Nekretnine se u narodu na tom predjelu nazivaju Bucavac, ali svaka od nekretnina ima svoje ime, pri čemu smatra da je jedna od njih Nožica. Na pitanje jesu li nekretnine zvane T i C iste, iskazala je da su ih oni zvali N, ali da je svaka imala svoje ime. VF naslijedio je predmetne nekretnine od oca ČF, a svjedokinja ne zna kako se zvao djed tužitelja. Nekretnine su u naravi sadržavale masline, smokve i obrađivale su se radi života, te su bile ograđene kamenim suhozidom koji su podigli tužiteljevi roditelji. Hrast zatečen na terenu nikao je samostalno. Nikada nije čula da bi Crkva bila vlasnica. ĆF i ČF bili su preci tužitelja ad. 1 VF. Svjedokinja nije znala kako je tužiteljica ad. 3 TF stekla vlasništvo, odnosno njezini preci, ali pretpostavlja da je to od majke MF. ĐF, majka tužiteljice ad. 3, vlasništvo nekretnina stekla je od svojih roditelja, a prezime ĐF je udano. Nije joj poznato da je Kotarska komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju davala zemlju obrađivačima. Svjedokinja je ponovila da su prednici tužitelja stekli vlasništvo nekretnina od svojih roditelja, te da nikada nitko nije crkvi davao prihode od obrađivanja. Prema njezinim saznanjima, nitko nikada nije smetao vlasnicima u obrađivanju i korištenju predmetnih nekretnina, niti je čula da bi Crkva na tom području imala zemljište u vlasništvu. Svjedokinja je prvi put bila na predmetnim nekretninama prilikom očevida. Tužitelji su bili upoznati s čijim je koji dio, te su se međusobno dogovorili o granicama i korištenju. (listovi 59 i 60 spisa)

23. Svjedok ČF, sin pok. Č, iskazao je da zna gdje se nalazi predmet spora, odnosno da se radi o parceli na predjelu zvanom Bucavac. Nekretnine obuhvaćene sporom imaju dva različita katastarska broja, ali se predio zajednički naziva Bucavac. Svjedok nije znao jesu li nekretnine Nožice i Brasko identične, budući da se odnosi samo na predio Bucavac. Tužitelj ad. 1 VF i tužiteljica ad. 2 OF stekli su suvlasništvo nasljeđivanjem od pok. oca ČF, sina pok. KF, koji je nedavno preminuo. Otac tužitelja ad. 1 i 2 vlasništvo je stekao od svog oca KF, a KF također nasljeđivanjem od svog oca. Tužiteljica ad. 3, TF, vlasništvo je stekla od svoje majke ĐF, rođene ČF, koja je vlasništvo prethodno stekla od svog oca ŽF. Za života prednika tužitelja predmetne nekretnine bile su vinograd, što je vidljivo i po tome što su bile iskrčene, a uokolo su također bili vinogradi. Do kada su točno bile vinograd nije poznato svjedoku. Nekretnine su ograđene kamenim suhozidom, ali svjedok ne zna tko ga je gradio. Koliko je upoznat, nema saznanja da bi Crkva na tom području imala zemljište. Svjedok je napomenuo da Crkva na predjelu koji u [adresa] nazivaju Prdino posjeduje zemlju, koja je udaljena oko 1 kilometar od predmetnog spora. ĆF bila je baka tužitelja ad. 1 i 2, a njezin suprug KF poginuo je u Drugom svjetskom ratu. Svjedok nije znao da bi ista kao obrađivačica ikada dobila zemljište. Prema njegovim saznanjima, zemljište se ne obrađuje od strane tužitelja, jedino su pilali drva. Pok. otac tužitelja ad. 1 i 2 bio je prvi susjed svjedoka, kao i ŠF, sin pok. ŽF, ujak tužiteljice ad. 3, jedan je živio s desne, a drugi s lijeve strane predmetnih nekretnina. (listovi 60 i 61 spisa)

24. Tužitelj ad. 1 VF pok. ČF je u stranačkoj izjavi naveo da su njegov pok. djed KF koji je poginuo u 2. svjetskom ratu i njegov brat ŽF naslijedili nekretnine od oca V. Nekretnine su u narodu poznate pod nazivom Nožice. Narodni naziv Brasko to sve tu negdje samo netko je to zvao T, a netko C. Tu je bio i vinograd. Njegov djed KF je poginuo 1943. godine, a već tada je tu bio vinograd. Naime, to je sve jedna parcela iako su dva katastarska broja. Njegova baka SF je ostala sama s njegovim ocem ČF koji je rođen 1942. godine pa s te njihove strane vinograd nije ni imao tko obrađivati. Ne zna do kad je bio vinograd, ali su ostale smokve kojih se sjeća još iz mladosti. Suhozid je napravljen u vrijeme kad se krčila zemlja pa pretpostavlja da je isti napravio njegov pradjed. Tužiteljica ad. 3 TF je naslijedila zemlju od svoje majke ĐF rođene SF koja je to naslijedila od svog oca ŽF. Njihovi prednici su na terenu zajednički obrađivali vinograd; jer je to uvijek bilo zajedničko. Nije mu poznato da bi ĆF kao obrađivačica dobila zemlju od tadašnje agrarne komisije. Tek je nedavno saznao da je na predmet spora upisana crkva i nije znao da ona ima tamo zemlju. Uvijek je smatrao da je to njihovo. Nikad nije čuo da bi netko njihovim prednicima ili danas njima od strane tuženice osporavao vlasništvo predmeta spora. Nikad nije čuo da bi crkva bila u posjedu predmeta spora. Tužitelj je dodao da je požar poharao parcelu koja je predmet spora u dva navrata, pri čemu je u drugom požaru gotovo sve izgorjelo, ali ne može točno odrediti godine. Nakon toga, dok mu je otac bio živ, povremeno su išli po drva. Otac je preminuo prije nešto više od godinu dana, a naslijedili su ga on i sestra OF, tužiteljica ad 2. (list 61. spisa)

25. Tužiteljica ad. 3 TF, rođena ĐF, u stranačkoj izjavi izjavila je da su nekretninu koja je predmet spora zajednički obrađivali njezini prednici, a danas oni i tužiteljica svaki znaju svoj dio na terenu. Takav način podjele bio je uobičajen. Ona je na dijelu terena koji naziva Gornji dio. Nekretnina je u naravi bila vinograd, koji su zasadili njihovi pradjedovi, i bila je ograđena suhozidom koji su oni izgradili. Tužiteljica ne zna do kada je vinograd postojao, ali se prisjeća da je, kada je dolazila kao dijete u dobi od oko 10 godina, viđala ostatke loze i vlačice. Prvi vlasnik nekretnine bio je njezin djed ŽF. Nakon njegove smrti nasljednici su bili njezin otac ŠF, teta BF i VF, koji su se međusobno podijelili, pa je tako predmet spora pripao njezinoj majci, koja je preminula 2000. godine, nakon čega su nekretninu naslijedili ona i pok. brat. Nakon smrti brata, bratovi potomci i tužiteljica podijelili su imovinu, pa je predmet spora pripao njoj. ĆF bila je teta njezine majke. Tužiteljica ne zna što je pripadalo ĆF. Prvi put čuje da bi ĆF od Agrarne komisije dobila neku zemlju. Nazivi nekretnina Brasko i Nožice odnose se na isti predio; svaka parcela imala je svoj naziv, a nekretnina koja je predmet spora zove se Nožice. Tužiteljica nije imala saznanja da bi Crkva bila vlasnica zemljišta na tom području, već je to saznala tek kada je pokrenut ovaj postupak. Nikada od pok. majke nije čula da bi netko osporavao njihovo vlasništvo nad predmetom spora, niti joj je poznato da bi im netko danas osporavao vlasništvo. Također, nije joj bilo poznato da bi se Crkvi davali prinosi ili plodovi od strane njezinih prednika.“ (listovi 61. i 62. spisa)

26. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da je tužitelj temeljem valjana pravna osnova stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

27. Pri tome, valja istaknuti da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

28. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

29. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

30. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

31. Valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

32. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

33. U citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

34. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

35. Dakle, prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

36. U konkretnom slučaju, cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno iskaze svjedoka AF rođene ĆF (1938.), UF, sina pok. O (1946.) i ČF, sina pok. Č, domicilnih osoba, koje je ovaj sud smatrao vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio, utvrđeno je da je predmet spora, smješten na predjelu zvanom Bucavac, oduvijek bio u vlasničkom, nesmetanom posjedu obitelji ČF. Prvotni posjednici bili su ŽF, sin pok. V (prednik tužiteljice ad. 3 TF), KF (djed tužitelja ad. 1 VF, i tužiteljice ad. 2 OF), te ĆF i ČF, sinovi pok. KF, roditelji tužitelja ad 1 i tužiteljice ad 2. Tijekom vremena, prednici tužitelja obrađivali su predmetnu nekretninu, zasadili vinograd, masline i smokve, a isti je bio ograđen kamenim suhozidom koji su podigli prednici tužitelja.“

37. Nadalje, da su JF naslijedili za svu ostalu imovinu izuzev zemlje zv. Bačina i staru kužinu sinovi ŠF pok. ŽF i ČF, te kćeri BF i ĐF (pok. majka tužiteljice ad.3 TF), koji su potom 7. kolovoza 1984. godine sklopili diobeni ugovor prema kojem je predmet spora dopao u vlasništvo pok. majku tužiteljice ad.3 (listovi 31-33 spisa), da je majka tužiteljice ad.3 MF rođena ĐF umrla, a nju su naslijedili sin RF pok. IF i kći TF (tužiteljica ad.3) koju je temeljem ugovora o diobi od 12. veljače 2021. godine dopao u vlasništvo predmet spora (list 21 do 23 spisa).

38. Također, da su GF pok. KF naslijedili sin VF, tužitelj ad.1 i kći OF, tužiteljica ad.2 za ½ dijela svaki za sve nekretnine.

39. Imajući u vidu činjenicu da je otac tužitelja ad. 1 i tužiteljice ad. 2, ČF, sin pok. KF, rođen 1942. godine, a preminuo 2024. godine u dobi od 82 godine, djed tužiteljice ad. 3 TF, ŽF, sin pok. V, rođen 1895. godine, a preminuo 1978. godine u dobi od 83 godine, te majka tužiteljice ad. 3 MF, rođena 1921. godine, a preminula 2001. godine u dobi od 80 godina, uz rezultate dokaznog postupka, očigledno je da su pok. prednici tužitelja izvanrednom dosjelošću stekli vlasništvo predmetnih nekretnina protekom određenog vremena, do dana 17. studenog 1999. godine (računajući pri tome i vrijeme posjeda njihovih prednika). To znači da su isti u trenutku smrti bili izvanknjižni vlasnici predmeta spora.

40. Prema tome, tužitelji ad.1 VF i ad.2 OF su nasljeđivanjem iza smrti oca ČF pok. KF (članak 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV koji zakon je bio na snazi u vrijeme smrti oca tužitelja) stekli vlasništvo predmeta spora. Tužiteljica ad. 3 TF, također je nasljeđivanjem nakon smrti majke, ĐF, te diobom sa bratom RF (članak 128. i 115. ZV-a), stekla vlasništvo predmetnih nekretnina.

41. Međutim, pored izloženog, utvrđeno je da su prednici tužitelja obrađivali predmet spora, pri čemu je svaki od prednika tužitelja obrađivao svoj određeni dio, jer su se međusobno dogovorili o raspodjeli.

42. Da su prednici tužitelja na terenu znali čiji je koji dio, proizlazi iz stranačke izjave tužitelja ad.1 VF pok. ČF koji je izjavio, da je njegov djed KF poginuo 1943. godine i već tada je bio vinograd, da je njegova baka SF ostala sama s njegovim ocem ČF koji je rođen 1942. godine, pa s njihove strane vinograd nije imao tko obrađivati (list 61 spisa).

43. Također, tužiteljica ad.3 TF je u stranačkoj izjavi navela da su predmet spora zajednički radili njezini prednici i danas oni i svatko od njih na terenu zna svoj dio, navodeći da je ona na dijelu zv. Gornji dio koji je ranije bio vinograd koji su posadili njihovi pradjedovi (list 61 spisa).

44. Slijedi, dakle, da su tužiteljevi prednici, a potom i oni bili posjednici samo određenog fizičkog dijela predmetnih nekretnina, te da predmetne nekretnine nikada nisu bile u suvlasništvu prednika tužitelja.

45. U tom pravcu za istaknuti je da je pok. otac tužiteljice ad.3. ŽF pok. V bio upisan kao posjednik za cijelo u posjedovnom listu 332 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik na dijelu čest. br. 17914/1 površine 360 m[2] i na dijelu čest. br. 17914/2 površine 980 m , a pok. otac tužitelja ad.1 VF i tužiteljice ad.2 OF, ČF pok. KF je upisan kao posjednik za cijelo u posjedovnom listu 335 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik na dijelu čest. br. 17914/1 površine 1478 m[2] i na dijelu čest. br. 17914/2 površine 3897 m[2] (list 6 do 15 spisa) i to sve od revizije posjeda (utvrđeno pregledom povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Šibenik – list 47 spisa).

46. S obzirom na navedeno utvrđenje, a u situaciji kada tužitelji traže utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini u cijelosti, a utvrđeno je da bi im uz ispunjenje svih pretpostavki za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću pripadalo pravo na određeni dio nekretnine, takvom zahtjevu ne može biti udovoljeno jer se ne može tražiti dakle, niti ostvarit utvrđenje prava suvlasništva odnosu na cijelu nekretninu, koje suvlasništvo nije nikada niti postojalo, jer se u konkretnom ne radi o zajedničkom prednikom tužitelja, već upravo suprotno o različitim pravnim prednicima (ŽF, predniku tužiteljice ad.3 TF i KF odnosno ČF pok. ČF, prednicima tužitelja ad.1 i ad.2), već samo na realnom dijelu nekretnine na kojem je stečeno vlasništvo i kojeg se faktično posjeduje. Takvo shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama (Rev-1079/13 od 27. rujna 2017., Revx-995/13 od 29. siječnja 2014., Revx-485/14 od 11. veljače 2015.).

47. U situaciji stjecanja prava vlasništva na točno određenom realnom dijelu nekretnine taj dio nekretnine u postavljenom tužbenom zahtjevu treba biti individualiziran odnosno točno označen. Kako u konkretnom, tužitelji nisu u pravcu izloženog postavili tužbeni zahtjev, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

48. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci.

49. Međutim, u svezi navoda iz odgovora na tužbu tuženice valja napomenuti da na predmetnim nekretninama nikada nije bilo agrarnog odnosa. Naime, da je bio agrarni odnos tada bi u C listu zemljišne knjige bile vidljive zabilježbe prijave agrarnog odnosa, a kojih zabilježbi uopće nema, a niti to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka. U preostalom dijelu sud se nije posebno upuštao, obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev i utvrđenje ovog suda u tom pravcu.

50. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP-a),a tuženici su priznati troškovi koje je imala za:

- sastav pismenog odgovora na tužbu po kvalificiranom punomoćniku od 1.8.2025. (v.p.s. =1.327,36 eura) - 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- tri (3) zastupanja kvalificiranog punomoćnika na ročištima (20.8.2025., 9.9.2025., 5.2.2026.) – 300 bodova (3 x 100 bodova) sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife ukupno 400 bodova ili 800,00 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos uvećan za iznos PDV-a (25%) na trošak odvjetnika (200 eura) predstavlja parnični trošak tuženice u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura.

Šibenik, 23. ožujka 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24).

DN-a:

- punomoćnici tužitelja, odvjetnici Sanji Gligić Rubes

- punomoćnici tuženice, odvjetnici Nadi Mikulandri