REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5293/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja PET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Matija Bartol, odvjetnik iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 224, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Sisak, Rimska 19, OIB: 36162371878, radi ukidanja radne dozvole, dana 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, KLASA: UP/I-216-02/25-23/17001, URBROJ: 511-10-06-25-3 od 24. studenoga 2025. i predmet se vraća na ponovni postupak.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu upravnog spora odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika ukinuta je dozvola za boravak i rad tužitelju s rokom važenja od 27. prosinaca 2024. do 26. prosinca 2025. te je tužitelj dužan napustiti područje EGP-a u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja.

2. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je tuženik rješenje utemeljio na tvrdnji da je ispunjen uvjet iz članka 94. stavka 1. točke 10. Zakona o strancima (prekoračenje dopuštenog vremena nezaposlenosti), međutim da rješenje ne sadrži utvrđenje od kada se nezaposlenost računa, koliko dana je navodno trajala niti zbog čega se smatra da je dopušteno razdoblje od 60 dana isteklo. Ističe da mu je ranije zaposlenje prestalo 16. rujna 2025. pa se eventualno razdoblje nezaposlenosti može računati tek od idućeg dana , odnosno od 17. rujna 2025. Navodi da je 15. listopada 2025. podnio uredan zahtjev Policijskoj upravi zagrebačkoj za izdavanje nove dozvole za boravak i rad, čime se , prema izričitoj zakonskoj odredbi, prekida tijek razdoblja nezaposlenosti. Ističe da do 15. listopada 2025. nije proteklo dopušteno razdoblje nezaposlenosti. Smatra da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 94. stavka 1. točke 10. Zakona o strancima, na koji se tužitelj poziva. Navodi da rješenje sadrži tek paušalnu tvrdnju da je ispunjen uvjet za ukidanje dozvole, bez navođenja razloga o odlučnim činjenicama. Tijekom spora navodi da tuženik u odgovoru na tužbu miješa dva zakonska režima. Naime, članak 103.b odnosi se na situacije kada državljanin treće zemlje prije proteka godine dana rada mijenja poslodavca u istom zanimanju ili mijenja poslodavca i zanimanje, dok se članak 103.d odnosni na olakšanu promjenu poslodavca u istom zanimanju nakon godine dana rada. Budući da je imao važeću dozvolu za boravak i rad , izdanu za razdoblje od 27. prosinca 2024. do 26. prosinca 2025., a radni odnos mu je prestao 16. rujna 2025., očito je da u trenutku prestanka zaposlenja nije imao navršenih godinu dana rada na temelju te dozvole pa smatra da je za njegov slučaj relevantan režim iz članka 103.b, a ne 103.d., a upravo zahtjev iz članka 103.b zakon izričito priznaje kao razlog prekida razdoblja nezaposlenosti. Stoga je od 17. rujna 2025. do 15. listopada 2025. moglo proteći najviše 29 dana nezaposlenosti, nakon čega je, podnošenjem urednog zahtjeva, došlo do prekida tijeka toga razdoblja pa u trenutku donošenja pobijanog rješenja 24. studenoga 2025., nije bio ispunjen uvjet iz članka 94. stavka 1. točke 10. Zakona o strancima. Suprotan zaključak tuženika proizlazi iz pogrešnog računanja razdoblja nezaposlenosti, kao da zahtjev od 15. listopada 2025. ne postoji, odnosno ne proizvodi pravni učinak koji mu zakon izrijekom daje. Također smatra pogrešnim navod tuženika da mu se ne prekida razdoblje nezaposlenosti samo zato što je zahtjev podnesen drugoj Policijskoj upravi od one koja je izdala prethodnu dozvolu. Navodi da je propisano da o zahtjevu odlučuje Ministarstvo putem Policijske uprave , odnosno Policijske postaje prema mjestu boravišta, odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje. Dodatno ističe kako tuženik sam potvrđuje da je o zahtjevu od 15. listopada 2025. odlučeno na način da mu je izdana nova dozvola za boravak i rad, a koja okolnost dodatno potvrđuje da se ne radi o fiktivnom ili pravno nepostojećem zahtjevu. Smatra da se tuženik pogrešno poziva na članak 156. Zakona o općem upravnom postupku, a koji se odnosi isključivo na druga postupanja javnopravnog tijela o kojima se ne donosi rješenje, dok se u konkretnom slučaju donosi rješenje o ukidanju dozvole za boravak i rad. Konačno, napominje da odgovor na tužbu ne može nadomjestiti nedostatak obrazloženja pobijanog rješenja već rješenje, sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku , mora biti obrazloženo i mora sadržavati utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocijeni pojedinih dokaza i propise na temelju kojih je riješena upravna stvar.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak za sastav tužbe i podneska od 9. ožujka 2026., svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj imao odobrenu dozvolu za boravak i rad kod poslodavca Meta Mate d.o.o. od 27. prosinca 2024. do 26. prosinca 2025., te da je 23. rujna 2025. poslodavac podnio zahtjev za ukidanje dozvole za boravak i rad tužitelju. U provedenom postupku utvrđeno je da je poslodavac stranca odjavio sa mirovinskog osiguranja 16. rujna 2025. Tužitelju je 25. rujna 2025. upućen poziv za izjašnjavanje, sukladno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku, koji mu je uručen 24. listopada 2025. Nakon provedenog postupka, 24. studenoga 2025. donijeto je rješenje o ukidanju dozvole za boravak i rad, budući da je utvrđeno da je od odjave stranca 16. rujna 2025. do donošenja rješenja o ukidanju dozvole za boravak i rad proteklo više od 60 dana. Citira odredbu članka 103.a stavka 1. Zakona o strancima. Navodi da se razdoblje nezaposlenosti prekida podnošenjem urednog zahtjeva iz članka 103.b i 103.d Zakona o strancima, a za tužitelja je 15. listopada 2025. podnesen novi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad pa se stoga tužitelju ne prekida razdoblje nezaposlenosti već ono traje od dana odjave sa HZMO 16. rujna 2025. Napominje da je tužitelju 19. prosinca 2025. izdana dozvola za boravak i rad te mu je ista uručena 29. prosinca 2025. Nadalje ističe da prema članku 156. ZUP-a, osoba koja smatra da je drugim postupanjem javnopravnog tije la iz područja upravnog prava, o kojem se donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor, sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice, a što tužitelj tokom cijelog trajanja postupka nije iskoristio, prije podnošenja tužbe. Stoga ističe da je rješenje zakonito iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, budući da je državljanin treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad sukladno članku 97. Zakona o strancima ukupno nezaposlen duže od dopuštenog vremena nezaposlenosti iz članka 103.a toga Zakona.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 20/10) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

10. Uvidom u osporavano rješenje utvrđeno je da ono ne sadrži obrazloženje kako je to propisano citiranim člankom 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, budući da tuženik nije naveo činjenično stanje koje je utvrdio niti razloge koji su bili odlučujući pri ocijeni pojedinih dokaza već je samo naveo odredbu članka na temelju koje je riješio upravnu stvar te tvrdnju da je ispunjen uvjet za ukidanje dozvole za boravak i rad propisanom tom odredbom Zakona.

11. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti zakonitim. Ovo osobito stoga što se radi o jednostupanjskom upravnom postupku, a prema dugogodišnjoj upravno-sudskoj praksi, odgovor na tužbu ne može nadomjestiti nedostatak obrazloženja osporavanog rješenja.

12. Valjalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

13. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. stavak 1. i 46. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25). Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura. Sud nije priznao trošak sastava podneska jer isti nije bio nužan za odluku u ovoj upravnoj stvari.

U Zagrebu 23. ožujka 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Dna:

1. Odvjetnik Matija Bartol e-komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava sisačko-moslavačka, Sisak, Rimska 19

3. U spis