Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-136/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Željku Lubina i Jeleni Mandarić, odvjetnicima iz društva Lubina i Čutura j.t.d. sa sjedištem u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-247/2023-23 od 16. siječnja 2026., 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-247/2023- 23 od 16. siječnja 2026. u dijelu pod točkama I., II., i III. izreke u kojem se nalaže tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 37,16 eura zajedno za zateznim kamata, te u dijelu pod točkom IV. izreke u odnosu na troškove i sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 174,55 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. "

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR za period od 07. travnja 2010. do 09. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 07. travnja 2010. pa do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR za period od 28. travnja 2010. do 09. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2010. pa do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR za period od 29. svibnja 2010. do 09. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2010. pa do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 187,50 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom I. , II., i III., izreke u kojem se usvojen tužbeni zahtjev te u odnosu na točku IV. izreke u kojem je odlučeno o troškovima postupka, žali se tužena zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 187,50 eura.

3. Žalba tužene je osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu neimovinske štete radi neutemeljenog uhićenja i neosnovanog boravka tužitelja u istražnom zatvoru, a kako to i proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske IKž-679/2018-7, od 17. prosinca 2019. i to za: 06. travnja 2010., 27. travnja 2010. i 28. svibnja 2010

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

7. Međutim, odbijanjem kao neosnovanog istaknutog prigovora zastare sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo, posljedično čemu nije pravilno odlučio na način da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, već samo djelomično.

8. U predmetnom postupku nije sporno:

- da je tužitelj u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K -13/18 bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona/97.

- da je tužitelj bio pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u periodu od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.

- da je presudom Županijskog suda u Splitu, broj: K-13/18 od 16. listopada 2018., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-679/2018- 7 od 17. prosinca 2019., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe ,

- da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio 9. siječnja 2020.,

- da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske,

- da je Ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da smatra pravičnom naknadu u iznosu od 46.078,40 eura radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru,

- da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos, već je podnio tužbe i to u predmetu poslovni broj Pn-247/2023 29. svibnja 2023., u predmetu poslovni broj Pn-286/2023 4. lipnja 2023., i u predmetu poslovni broj Pn-322/2023 11. lipnja 2023.,

- da su rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-247/2023-7 od 3. prosinca 2024. spojeni postupci broja Pn-286/2023 i Pn-322/2023 radi zajedničkog raspravljanja.

9. Pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da nije osnovan istaknuti prigovor zastare budući da je za čitavo razdoblje od 10. travnja 2020., kada je tužitelj podnio zahtjev Ministarstvu pravosuđa pa do očitovanja Ministarstva dopisom od 2. veljače 2023., došlo do zastoja zastarijevanjem, s time da smatra da je očitovanjem od 2. veljače 2023. priznat dug, od kojeg trenutka bi zastara počela iznova teći.

10. Pravo na naknadu štete u skladu s odredbom članka 477. stavak 1. ZKP/97 zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

11.1. Odredbom članka 477. stavak 2. ZKP/97 propisano je da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

11.2. Odredbom članka 478. stavak 1. ZKP/97 propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, a ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva, dok je stavkom 2. tog članka propisano da dok traje taj postupak (po zahtjevu za naknadu štete pred Ministarstvom pravosuđa), ne teče zastara (Rev-1709/2014-2 od 17. srpnja 2019.).

12. Pravne posljedice zastoja zastarijevanja definirane su odredbom članka 238. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023, u daljnjem tekstu: ZOO-a) prema kojem, ako zastara nije mogla početi teći zbog nekoga zakonskog uzroka, ona počinje teći kad taj uzrok prestane, a prema stavku 2. istog članka, ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

13. U konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 478. ZKP/97, podnošenjem zahtjeva Ministarstvu pravosuđa zastara je prestala teći, ali je taj zastoj zastare trajao svega tri mjeseca, budući da je protekom roka od tri mjeseca oštećenik ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Dakle, sama činjenica da u roku od tri mjeseca Ministarstvo pravosuđa nije dalo odgovor na podneseni zahtjev za naknadu štete, već je isti uslijedio dulje od dvije godine i devet mjeseci kasnije, ne može se tumačiti na način da je za čitavo to razdoblje trajao zastoj zastare, imajući u vidu ovlaštenje tužitelja da po proteku tri mjeseca podnese tužbu nadležnom sudu.

14. Također nema mjesta niti primjeni odredbe članka 245. stavak 1. ZOO-a neovisno od činjenice da je Ministarstvo pravosuđa, na tužiteljev zahtjev za naknadu štete dopisom od 10. travnja 2020., ponudilo tužitelju isplatu iznosa od 46.078,40 eura na ime povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje a tužitelj na ponudu po visini nije pristao.

14.1. Priznanje duga, u smislu odredbe članka 240. ZOO-a, mora biti jasno i nedvosmisleno i u pogledu osnove i u pogledu visine, odnosno mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da priznaje dug, što podrazumijeva da iz priznanja mora biti jasno vidljivo o kojem je dugu r iječ, visina duga i spremnost da se dug podmiri (istovjetno u odluci VSRH poslovni broj Rev-879/2023-2 od 29. svibnja 2024.).

14.2. Očitovanje Ministarstva pravosuđa ne može se tumačiti kao priznanje duga na način kako je to propisano odredbom članka 240. ZOO-a, koje za posljedicu ima prekid zastarijevanja, već se radi o ponudi za sklapanje nagodbe u smislu odredbe članka 150. ZOO-a s ciljem da se spor riješi izvansudski i to sukladno odredbama posebnog zakona (ZKP/97), koju ponudu je tužitelj odbio pa ugovor o nagodbi nije niti sklopljen (činjenica priznanja pravne osnovanosti zahtjeva nema značaj izjave o priznanju duga kojim se prekida zastara, već odgovor protivne strane kojim nudi niži iznos od zatraženog predstavlja samo ponudu za sklapanje izvansudske nagodbe, sukladno odredbi članka 150. ZOO-a, a koja nagodba se temelji na uzajamnim popuštanjima radi prekida spora ili otklanjanja neizvjesnosti o nekom pravnom poslu).

14.3. Prema praksi VSRH izraženoj u odlukama Rev-724/2007-2 od 30. kolovoza 2008. te Rev-x 216/2015-2 od 6. listopada 2015., u predmetima u kojima nisu prihvaćene ponude za sklapanje nagodbe u sporovima za naknadu štete od odgovornih osiguratelja, a u kojima je tužitelj (oštećenik) prije podnošenja tužbe odbio ponuđene iznose odštete, izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "Naime, priznanje duga u smislu članka 387. stavak 2. ZOO-a može se učiniti ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata i davanje osiguranja. Ponuda nagodbe da se izvansudski riješi određeni odnos koju je tužitelj odbio nema značenje priznanja duga u smislu citirane odredbe, pa prema tome nije došlo do prekida zastarijevanja.

15. Kako je od 9. siječnja 2020. kada je tužitelj zaprimio odluke VSRH broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., pa do dana kada je tužitelj podnio tužbe u predmetu posl. broj Pn-247/2023 (29. svibnja 2023)., broj Pn-286/2023 (4. lipnja 2023.), u predmetu Pn-322/2023 (11. lipnja 2023.) proteklo više od 3 godine, od kojeg se razdoblja se oduzima tri mjeseca kad zastara nije tekla, razvidno je da je protekao trogodišnji zastarni rok, propisan odredbom članka 477. stavak 1. ZKP/97, radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti

16. S obzirom na to da se pobijana odluka preinačava i tužbeni zahtjev u cijelosti odbija, tužena je u cijelosti uspjela u sporu te joj se stoga priznaju sljedeći troškovi.

17. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, dalje: Tarifa) i postavljenom zahtjevu na ročištu , a prema vrijednosti predmeta spora tuženoj se priznaju troškovi sastava odgovora na tužbu 75 bodova (Tbr. 8.1. Tarife) te troškovi pristupa na ročišta (Tbr. 9.1. Tarife) od 3. travnja 2025., 28. svibnja 2025., 17. rujna 2025. i 25 studeni 2025. ( 3 x 75 boda), a što ukupno iznosi 375 bodova, odnosno 750,00 eura. Primjenom članka 151. stavak 3. ZPP-a, tuženoj se priznaju i zakonske zatezne kamate na trošak od dana donošenja ove odluke, a visina istih je određena primjenom članka 29. stavak 2. ZOO-a. Stoga je, primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke.

18. S obzirom na to da je žalba tužene osnovana u cijelosti, tužena ima pravo na trošak sastava iste sukladno Tbr. 10/1 Tarife (Tbr.7/1 uvećano za 25%) od 93,75 bodova, odnosno 187,50 eura, te je primjenom članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

U Gospiću, 23. ožujka 2026.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić