Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-141/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog UV, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 5. ožujka 2026. broj K-66/2026-6, u sjednici održanoj 23. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog UV.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, prilikom donošenja nepravomoćne presude, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv optuženog UV produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP- a te je određeno da se optuženiku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 18. prosinca 2025.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi RV, po branitelju, odvjetniku Franu Ježiću, ne navodeći žalbene razloge, s prijedlogom vijeću Županijskog suda u Varaždinu da ukine pobijano rješenje.
3. Prije dostave sudu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana
5. Nije u pravu optuženi RV kada tvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, jer da ne postoji opasnost od bijega i da ne postoje nikakve posebne okolnosti koje bi upućivale na realnu bojazan da bi optuženik mogao pobjeći ili se sakriti.
6. Naime, protivno izloženim žalbenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski je sud prilikom donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženi RV proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, time da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda iz članka 57. KZ/11., tako da se od kazne koja mu je izrečena izvršava šest mjeseci kazne zatvora, a dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo te mu je, na temelju članka 40. stavka 5. u vezi s člankom 42. KZ/11. ujedno izrečena sporedna novčana kazna u iznosu od 4.000,00 eura, pravilno utvrdio, što je jasnim i određenim razlozima i obrazložio, da na strani optuženika, osim postojanja osnovane sumnje koja proizlazi iz dokaza na temelju kojih je donesena nepravomoćna presuda, ujedno postoje i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a. Naime, optuženi RV je državljanin Savezne Republike Njemačke, s prebivalištem u [adresa], u Republici Hrvatskoj nema boravište, nikakve poslovne ni osobne okolnosti ne vezuju ga za Republiku Hrvatsku u kojoj je zatečen prilikom počinjenja kaznenog djela za koje je sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim. Sve iznijete okolnosti, po svom značaju i u svojoj ukupnosti, upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti da će optuženik, bude li pušten na slobodu, napustiti teritorij Republike Hrvatske, odnosno pobjeći, sve kako bi postao nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske i izbjegao kaznenu odgovornost, odnosno kaznu na koju je sada osuđen nepravomoćnom presudom. Kraj takvog stanja stvari, opravdano prvostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom slučaju opasnost od bijega ne može otkloniti blažim mjerama, a ovaj zaključak prvostupanjskog suda optuženi RV nije doveo u sumnju paušalnom tvrdnjom kako nema potrebe za izricanjem najstrože mjere osiguranja prisutnosti optuženika u kaznenom postupku.
7. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog UV po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja
Varaždin, 23. ožujka 2026.
Predsjednik
Zdravko
