Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-63/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Državni inspektorat Republike Hrvatske, Služba za građevinske inspekcije, Područni ured u Rijeci, Ispostava u Pazinu koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, protiv ovršenice LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Kristijanu Horvat, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-321/2024-7 od 16. prosinca 2025., dana 23. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-321/2024-7 od 16. prosinca 2025.

II Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr- 321/2024-7 od 16. prosinca 2025. odlučeno je:

"I. Odbija se prijedlog ovršenice LZ od 26. siječnja 2024. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju rješenja Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Služba za građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, Klasa: UP/I-362-02/23-02/336, Urbroj: 443-02-04-17- 23-21, od 20. listopada 2023. iz razloga iz kojih je izjavio žalbu iz članka 50. st. 1., toč. 1., 2. i 3. („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; u daljnjem tekstu OZ) kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenice od 26. siječnja 2024. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija ovršenica. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu iz članka 65. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ), ističe da bi provođenjem ovrhe bila dovedena u tešku materijalnu situaciju. Upućuje na činjenicu da joj rješenje ovrhovoditelja od 1. lipnja 2023. nikad nije bilo dostavljeno, da je istakla zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti toga rješenja, te da je podnijela i upravnu tužbu protiv rješenja ovrhovoditelja koje predstavlja ispravu temeljem koje se provodi izravna naplata. Predlaže žalbu usvojiti, te pobijano rješenje preinačiti u cijelosti te naložiti Financijskog agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sa računa ovršenice te proglasiti pljenidbu i prijenos sredstava nedopuštenim, podredno predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava sve žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenica podnijela prijedlog radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe koja je određena na temelju rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Službe građevinske inspekcije, Područnog ureda u Rijeci, Ispostave u Pazinu od dana 20. listopada 2023., a kojom joj je naloženo platiti novčanu kaznu (drugu novčanu kaznu) u novčanom iznosu od 5.300,00 EUR, iz razloga jer nije uklonila građevinu po rješenju o uklanjanju građevine tog ovrhovoditelja od 28. ožujka 2023. Ovršenica upire da je ovrha nedopuštena iz razloga što nikada nije zaprimila rješenje o uklanjanju građevine pa je podnijela i prijedlog za ukidanje potvrde ovršnost tog rješenja, smatra da su ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Ovršnog zakona. Ujedno ovršenica ističe kako bi provedbom ovrhe bila dovedena u tešku materijalnu situaciju jer se radi o vrlo visokim troškovima postupka.

6. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe ovršenice, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a koji se u skladu sa odredbom iz članka 21. OZ-a na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema odredbi iz članka 210. OZ-a ovršenik je ovlašten, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. tog Zakona prema odredbi iz članka 209. stavak 5. tog propisa podnijeti zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dok je prema odredbi iz članka 210. stavak 2. OZ-a normirano kako se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. tog članka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (odredbe iz članka 50. i 53l OZ-a).

8. Obzirom na sadržajna određenja iz članka 50. i 53. OZ-a sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako isti proglašenje pljenidbe i prijenosa traži zbog tzv. parničnih žalbenih razloga sadržanih u članku 50. stavak 1. točka 7., točka 9. do 11. OZ-a.

9. Ovršenica svoj prijedlog temelji, ponovo se ističe, na odredbi iz članka 50. stavak 1. točka 1. – tvrdi da je isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava, točka 2. da isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, te točka 3. OZ-a – da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na neki drugi način stavljena izvan snage, odnosno da je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez pravnog učinka.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako se pljenidba ne može smatrati nedopuštenom iz žalbenih razloga na koju upire ovršenica. Prije svega osnova za plaćanje je ovršna odluka domaćeg upravnog tijela, od 20. listopada 2023. koja je prema sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu svojstvo ovršnosti stekla 16. studenog 2023. Osim toga, navedena isprava – osnova za plaćanje je među taksativno nabrojanim ispravama temeljem kojih se može provesti izravna naplata u smislu odredbe iz članka 209. stavak 1. OZ-a. Iz stanja spisa ne proizlazi da bi ovršna isprava bila ukinuta, poništena, preinačena ili na neki drugi način stavljena izvan snage (odnosno ne proizlazi da bi bio osnovan žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 3. OZ-a).

11. Ovršenica u žalbi upire da je podnijela prijedlog radi ukidanja klauzule ovršnosti. Međutim, o ukidanju klauzule ovršnosti odlučuje nadležno upravno tijelo, po prijedlogu koji je sama ovršenica podnijela, pa stoga kako je klauzula ovršnosti još uvijek egzistentna, nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 2. OZ - a.

12. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 50. stavak 1. točka 1., 2. i 3. OZ-a.

13. Odluku o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na članku 65. OZ-a.

14. Prema odredbi iz članka 165. OZ-a sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje (subjektivni element) u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu, ako je uz to istodobno ispunjena i jedna od pretpostavaka navedenih pod točkama 1. do 11. tog članka (objektivni uvjet).

15. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, nastanak štete ne može se procjenjivati samo prema visini tražbine kako to ovršenica upire u žalbi, kao ni materijalnom situacijom ovršenice jer se radi o šteti koja po redovnom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku.

16. Slijedom svega iznesenog valjalo je na temelju odredbe iz članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi sa odredbom iz članka 21. stavak 1. OZ-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi iz članka 166. ZPP-a u vezi sa odredbom iz članka 21. stavak 1. OZ-a.

U Karlovcu 23. ožujka 2026.

Sudac

Vesna Stokrp