REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-562/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, OIB: 39901919995, protiv tuženika DIV GRUPA d.o.o., Samobor, Bobovica 10A, OIB: 33890755814, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju i punomoćnika tuženika po zaposlenju, s danom objave 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dražena Markuša, Zagreb, Remetinečka cesta 112, poslovni broj Ovrv-17583/2024 (UPP/OS-Ovrv-962/2024) od 5. veljače 2025., kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 41.352,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. studenoga 2023. do isplate te kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 459,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. veljače 2025. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 459,97 eura, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. srpnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javni bilježnik Dražen Markuš, Zagreb, Remetinečka cesta 112, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv- 17583/2024 (UPP/OS-Ovrv-962/2024) od 5. veljače 2025. (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 41.352,00 eura te nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 459,40 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega se Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, rješenjem, poslovni broj Povrv-232/2025-2 od 25. travnja 2025., oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis po pravomoćnosti ustupio ovome sudu dana 5. lipnja 2025. Ovaj sud je potom rješenjem, poslovni broj Povrv-562/2025-3 od 17. lipnja 2025., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u svom prigovoru od 19. veljače 2025. u cijelosti osporio osnovu i visinu utužene tražbine. Ujedno je naveo da je između parničnih stranaka spor oko ispunjenja uvjeta određenih ugovorom oko naplate ugovorne kazne te da tuženik nije prihvatio spomenuti račun.

4. Očitujući se na navode iz prigovora tuženika, podneskom od 22. srpnja 2025. tužitelj je naveo kako je utuženi račun ispostavljen radi naplate ugovorne kazne sukladno Ugovoru br. 71/23 o kupoprodaji AB pragova s elastičnim pričvrsnim priborom 60E1 Donji Kraljevec - Kotoriba, koji je potpisan između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja dana 26. srpnja 2023. Naveo je kako je odredbom članka 5. istog Ugovora, za neispunjenje obveze, zakašnjenje u ispunjenju obveze ili neuredno ispunjenje obveze, ugovorena ugovorna kazna i to u visini od 3 promila od ugovorene vrijednosti za svaki dan zakašnjenja, kao i da ukupni iznos ugovorne kazne ne može biti veći od 10 % ugovorne vrijednosti. Naveo je da je u konkretnom slučaju ugovoren rok za isporuku robe u trajanju od 60 dana od obostranog potpisivanja ugovora, odnosno, da je krajnji rok za isporuku robe bio 24. rujna 2023., a da je tuženik dopisom od 22. rujna 2023. zatražio prolongaciju roku za narednih 30 dana. Tužitelj je istaknuo da ga je dopisom od 25. rujna 2023. obavijestio da zadržava pravo na naplatu ugovorne kazne sukladno odredbi članka 5. Ugovora, kao i da mu je roba isporučena 6. studenoga 2023. Stoga, predložio je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. Na pripremnom ročištu od 24. veljače 2026., tuženik je istaknuo kako je tužitelj izgubio pravo na ugovornu kaznu budući da je primio ispunjenje, a nije bez odgode zadržao pravo na istu. Osim toga, osporio je tužiteljev obračun ugovorne kazne navodeći da su isporuke robe izvršene i prije 6. studenoga 2023., na koju okolnost je dostavio otpremnice.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 8.-10. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 13. -21. spisa), račun br. 4324/DIR/10 od 9. studenoga 2023. (list 22. spisa), Ugovor br. 71/23 o kupoprodaji AB pragova s elastičnim pričvrsnim priborom 60E1 Donji Kraljevec - Kotoriba (list 63.-69. spisa), uvez ponude od 31. svibnja 2023. (list 70. -71. spisa), ponudbeni list (list 72.-73. spisa), specifikaciju predmeta nabave (list 74. spisa), tehničke uvjete za isporuku prednapetih armirano-betonskih kolodvorskih pragova za tračnicu (list 75.-83. spisa), odluku o pravilima slijednosti numeričkih brojeva računa, o poslovnim prostorima, oznakama poslovnih prostora i operatera na naplatnim uređajima (list 84.-87. spisa), dopis tužitelja od 8. studenoga 2023. s obračunom ugovorne kazne (list 88. spisa), dopis tuženika od 22. rujna 2023. (list 89. spisa), dopis tužitelja od 25. rujna 2023. (list 90. spisa) i otpremnice (list 94.-194. spisa).

7. Sud je proveo sve po strankama predložene dokaze, pri čemu, u smislu odredbe članka 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. , 146/25.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 3. stavak 3. ZPP-a, nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile.

8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 41.352,00 eura po osnovi računa br. 4324/DIR/10 od 9. studenoga 2023., ispostavljenog na ime ugovorne kazne za zakašnjenje tuženika u isporuci robe sukladno Ugovoru br. 71/23 o kupoprodaji AB pragova s elastičnim pričvrsnim priborom 60E1 Donji Kraljevec - Kotoriba od 26. srpnja 2023.

10. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji robe od 26. srpnja 2023., kao niti da je krajnji rok za isporuku predmetne robe bio 24. rujna 2023. Nije sporan niti sadržaj predmetnog ugovora, kao niti da je tužitelj navedeni pravni posao sklopio u svojstvu kupca, a tuženik u svojstvu prodavatelja.

11. Međutim, između stranaka je sporna osnovanost potraživanja, odnosno je li tužitelj zadržao pravo na naplatu ugovorne kazne sukladno odredbi članka 353. stavak 5. Zakona o obveznim odnosima te posljedično ima li tužitelj pravo na naplatu ugovorne kazne. Osim toga, sporna je i visina tužbenog zahtjeva, odnosno, tužiteljev obračun ugovorne kazne.

12. Iz uvida u Ugovor br. 71/23 o kupoprodaji AB pragova s elastičnim pričvrsnim priborom 60E1 Donji Kraljevec - Kotoriba od 26. srpnja 2023. (list 63.-69. spisa; dalje: Ugovor) proizlazi da se tuženik kao prodavatelj obvezao isporučiti tužitelju kao kupcu armiranobetonske pragove po cijeni od 413.520,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25 % ukupno iznosi 516.900,00 eura (članci 1. i 2. Ugovora). Iz specifikacije predmeta nabave od 31. svibnja 2023. (list 74. spisa), koja čini sastavni dio tog Ugovora sukladno članku 1. Ugovora, vidljivo je da je naručena isporuka ukupno 8000 komada robe - armiranobetonskih pragova, po jediničnoj cijeni od 51,69 eura bez PDV-a.

13. Nadalje, člankom 3. stavak 1. i 2. Ugovora određeno je da se početak isporuke robe računa po obostranom potpisu ugovora, dakle od 26. srpnja 2023., kao i da rok za isporuku iznosi 60 dana od obostrano potpisanog ugovora. Kao što je ranije navedeno, nije sporno da je krajnji rok isporuke bio 24. rujna 2023.

14. Osim toga, člankom 5. Ugovora stranke su ugovorile ugovornu kaznu za neispunjenje obveze, zakašnjenje u ispunjenju obveze ili neuredno ispunjenje obveze, i to u visini od 3 promila od ugovorene vrijednosti za svaki dan zakašnjenja. Također, predmetnim člankom ugovoreno je kako ukupni iznos ugovorne kazne ne može biti veći od 10 % ugovorene vrijednosti, a ako naručitelj, ovdje tužitelj, pretrpi veću štetu, ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete. Istim člankom ugovoreno je da će se za ugovornu kaznu i naknadu pretrpljene štete umanjiti iznos računa.

15. Uvidom u dopis tuženika od 22. rujna 2023. (list 89. spisa), sud je utvrdio da je tuženik 22. rujna 2023. od tužitelja zatražio produljenje roka isporuke robe iz ovopredmetnog Ugovora za daljnjih 30 dana, s obrazloženjem da je zbog korištenja kolektivnih godišnjih odmora u ljetnom periodu proizvodnja radila smanjenim kapacitetom te da sada zbog otežanog transporta nije u mogućnosti isporučiti robu u ugovorenom roku, kao i da su dnevno na ukrcaju minimalno tri kamiona te da postupno povećava broj kamiona sukladno mogućnostima prijevoznika kako bi robu isporučio u što kraćem roku.

16. Po uvidu u dopis tužitelja od 25. rujna 2023. (list 90. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj, referirajući se na dopis tuženika od 22. rujna 2023., obavijestio tuženika da sukladno odredbi članka 5. predmetnog Ugovora zadržava pravo na naplatu ugovorne kazne.

17. Dakle, iz gore navedenih isprava proizlazi da je tuženik dva dana prije isteka krajnjeg roka za isporuku predmetne robe od tužitelja zatražio produljenje roka za isporuku robe, kao i da ga je potom tužitelj dan nakon isteka krajnjeg roka za isporuku robe obavijestio da zadržava pravo na naplatu ugovorne kazne.

18. Prema odredbi članka 350. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - na snazi u vrijeme sklapanja ugovora; dalje: ZOO), vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni.

19. Sukladno odredbi članka 353. stavak 3. ZOO-a, kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu, dok je stavkom 4. tog članka propisano kako vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

20. Uvažavajući u obzir izneseno, potrebno je uputiti kako se prethodno citirana odredba ne može tumačiti na način da pojam bez odgađanja ima značaj samo i isključivo u odnosu na trenutak primopredaje, već je trenutak primopredaje, odnosno, ispunjenja obveze, krajnji trenutak kada vjerovnik može dati takvu izjavu. Naime, izjavu da pridržava pravo na naplatu ugovorne kazne vjerovnik može dati kako u trenutku primitka zakašnjelog ispunjenja obveze, tako i prije toga ako je protekao ugovoreni rok za ispunjenje obveze. U tom slučaju se trenutak bez odgađanja računa od proteka tog roka, a ne od vremena primitka zakašnjelog ispunjenja ugovorne obveze, slijedom čega proizlazi da poslije primitka zakašnjelog ispunjenja, vjerovnik više ne mora obavještavati dužnika da je zadržao pravo na ugovornu kaznu ako je to učinio ranije, odmah nakon proteka roka za ispunjenje glavne obveze (slično i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, poslovni broj Pž-4094/2021 od 6. prosinca 2021., Pž-5923/2014 od 15. studenoga 2017.).

21. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je tužitelj u gore navedenom dopisu od 25. rujna 2023. izričito naveo da pridržava pravo na naplatu ugovorne kazne, time je tužitelj postupio sukladno odredbi članka 353. stavak 5. ZOO -a te stoga ima pravo potraživati od tuženika ugovornu kaznu zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze.

22. Nadalje, odredbom članka 351. stavak 1. ZOO-a određeno je da ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svojoj volji, u ukupnom iznosu, u postotku, ili za svaki dan zakašnjenja, ili na koji drugi način, dok je odredbom članka 354. ZOO-a propisano da će sud na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nerazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze.

23. Iz utuženog računa br. 4324/DIR/10 od 9. studenoga 2023. (list 22. spisa) vidljivo je da je ispostavljen tuženiku po osnovi naplate ugovorne kazne sukladno Ugovoru, i to u iznosu od 41.352,00 eura.

24. Uvidom u dopis tužitelja od 8. studenoga 2023. (list 88. spisa) proizlazi da je tužitelj obračunao tuženiku ugovornu kaznu u iznosu od ukupno 41.352,00 eura, i to na način da je kao osnovicu za obračun ugovorne kazne uzeo ugovoreni iznos kupoprodajne cijene prema Ugovoru bez PDV-a, dakle iznos od 413.520,00 eura, kao i da tuženikovo kašnjenje s isporukom robe iznosi ukupno 43 dana (od 24. rujna 2023. do 6. studenoga 2023.), pri čemu je dobio iznos od 53.344,08 eura. S obzirom da prema Ugovoru ukupni iznos ugovorne kazne ne može biti veći od 10 % ugovorene vrijednosti, tužitelj je obračunao ugovornu kaznu u iznosu od 10 % u eurima bez PDV- a, za svaki dan kašnjenja, što ukupno iznosi 41.352,0 eura.

25. Tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva, a na pripremnom ročištu od 24. veljače 2026. (list 91. spisa) izričito je osporio i predmetni obračun ugovorne kazne objašnjavajući da su isporuke robe izvršene i prije 6. studenoga 2023., na koju okolnost je dostavio otpremnice.

26. Ovdje je potrebno navesti da tuženik, protivno navodima tužitelja, nije bio u prekluziji s iznošenjem navedenog prigovora budući da je on taj prigovor iznio na pripremnom ročištu, a nije riječ o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a), pri čemu stranke i na pripremnom ročištu mogu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (članak 299. stavak 1. ZPP-a), na koju mogućnost su bile upozorene i u pozivu za predmetno ročište.

27. Uvidom u dostavljene otpremnice (list 94. -194. spisa), koje je sud ocijenio vjerodostojnima budući da su ovjerene pečatom i potpisom tužitelja, a čiju vjerodostojnost tužitelj nije osporavao, sud je utvrdio da je tuženik robu koja je predmet ovog Ugovora isporučivao tužitelju sukcesivno, u više navrata, kao i da je prva isporuka robe bila na dan 22. rujna 2023., dakle prije isteka ugovorenog roka, a da je posljednja isporuka robe izvršena 6. studenoga 2023., pri čemu je tužitelju ukupno isporučeno 8383 komada robe (premda je ugovorena isporuka 8000 komada robe te je samo na tu količinu potrebno obračunati ugovornu kaznu, umanjeno za vrijednost robe koja je tužitelju isporučena unutar roka).

28. Naime, iz navedenih otpremnica razvidno je da je tuženik prvu isporuku izvršio 22. rujna 2023. (list 95. spisa), dakle prije isteka roka za ispunjenje obveze, i to na način da je tužitelju isporučio 83 komada predmetne robe. Povezujući navedenu činjenicu s dostavljenim obračunom ugovorne kazne od strane tužitelja (list 88. spisa), proizlazi da tužitelj prilikom izrade obračuna nije uzeo u obzir da je dio robe ipak dostavljen u ugovorenom roku, pa u tom smislu nije umanjio osnovicu za obračun ugovorne kazne.

29. Osim toga, iz otpremnica je vidljivo da je tuženik nadalje isporučivao robu tužitelju sa zakašnjenjem, i to: 25. rujna 2023. (ukupno 415 komada robe - 83 komada x 5 otpremnica), 26. rujna 2023. (ukupno 166 komada robe - 83 komada robe x 2 otpremnice), 27. rujna 2023. (ukupno 249 komada robe - 83 komada robe x 3 otpremnice), 28. rujna 2023. (ukupno 332 komada robe - 83 komada robe x 4 otpremnice), 29. rujna 2023. (83 komada robe), 2. listopada 2023. (ukupno 415 komada robe - 83 komada x 5 otpremnica), 4. listopada 2023. (ukupno 332 komada robe - 83 komada robe x 4 otpremnice), 5. listopada 2023. (ukupno 332 komada robe - 83 komada robe x 4 otpremnice), 6. listopada 2023. (ukupno 166 komada robe - 83 komada robe x 2 otpremnice), 9. listopada 2023. (ukupno 249 komada robe - 83 komada robe x 3 otpremnice), 10. listopada 2023. (ukupno 498 komada robe - 83 x 6 otpremnica), 12. listopada 2023. (ukupno 498 komada robe - 83 x 6 otpremnica), 16. listopada 2023. (ukupno 249 komada robe - 83 komada robe x 3 otpremnice), 17. listopada 2023. (ukupno 747 komada robe - 83 komada robe x 9 otpremnica), 18. listopada 2023. (83 komada robe), 19. listopada 2023. (ukupno 498 komada robe - 83 x 6 otpremnica), 20. listopada 2023. (ukupno 166 komada robe - 83 komada robe x 2 otpremnice), 23. listopada 2023. (ukupno 498 komada robe - 83 x 6 otpremnica), 24. listopada 2023. (ukupno 498 komada robe - 83 x 6 otpremnica), 25. listopada 2023. (ukupno 498 komada robe - 83 x 6 otpremnica), 26. listopada 2023. (ukupno 498 komada robe - 83 x 6 otpremnica), 27. listopada 2023. (ukupno 249 komada robe - 83 komada robe x 3 otpremnice), 30. listopada 2023. (ukupno 249 komada robe - 83 komada robe x 3 otpremnice), 31. listopada 2023. (ukupno 249 komada robe - 83 komada robe x 3 otpremnice) te konačno 6. studenoga 2023. (ukupno 83 komada robe).

30. U konkretnom slučaju, s obzirom da iz otpremnica jasno proizlazi kako je u konkretnom slučaju isporuka robe vršena sukcesivno (niti je tužitelj osporavao tu činjenicu), u tom slučaju potrebno je obračunati ugovornu kaznu za zakašnjenje uzimajući u obzir vrijednost neispunjenog dijela obveze po pojedinim fazama isporuke, odnosno, izraditi sukcesivni obračun ugovorne kazne po fazama isporuke, pri čemu se kazna računa za svaki vremenski interval između dvije isporuke i to na vrijednost robe koja u tom trenutku još nije isporučena. Pritom se pri svakoj novoj isporuci smanjuje vrijednost neispunjenog dijela obveze (neisporučene robe) te od navedenog dana kazna se obračunava samo na preostali neispunjeni dio obveze. Iz dostavljenog obračuna (list 88. spisa) vidljivo je da tužitelj nije uzeo u obzir činjenicu da je roba isporučivana u više navrata, odnosno, nije umanjivao ugovorenu vrijednost/osnovnicu za obračun kazne za vrijednost prethodno isporučene robe.

31. Naime, ugovorna kazna zbog zakašnjenja predstavlja unaprijed određenu novčanu sankciju radi osiguranja urednog ispunjenja obveze. Svrha takve ugovorne kazne nije kažnjavanje dužnika neovisno o opsegu neispunjene obveze, već njezino postojanje i visina moraju biti dovedeni u vezu s konkretnim opsegom zakašn jenja u ispunjenju.

32. U konkretnom slučaju, stranke su ugovorile ugovornu kaznu u visini od 3 promila od ugovorene vrijednosti za svaki dan zakašnjenja, pri čemu ugovorena vrijednost predstavlja ukupno ugovorenu kupoprodajnu cijenu robe bez PDV-a. Međutim, iz sadržaja predmetne ugovorne odredbe ne proizlazi da bi stranke izrijekom ugovorile da se ugovorna kazna obračunava na ukupnu vrijednost ugovora neovisno o eventualnom djelomičnom ispunjenju obveze, niti da bi isključile primjenu općih načela obveznog prava u slučaju sukcesivnog ispunjenja. Stoga je navedenu odredbu potrebno tumačiti u skladu s njezinom svrhom, načelom savjesnosti i poštenja te općim pravilima o učincima djelomičnog ispunjenja obveze. Budući da je obveza isporuke robe po svojoj naravi djeljiva (članak 41. stavak 1. ZOO-a), svakom izvršenom djelomičnom isporukom prestaje zakašnjenje u odnosu na taj dio obveze, dok zakašnjenje može postojati isključivo u odnosu na preostali, neispunjeni dio. Slijedom toga, i ugovorna kazna zbog zakašnjenja može teretiti ovdje tuženika samo u odnosu na vrijednost onog dijela obveze koji u određenom razdoblju nije bio ispunjen, pri čemu se osnovica za obračun nužno smanjuje svakom pojedinom izvršenom isporukom.

33. Suprotno tome, tužitelj je ugovornu kaznu obračunao na ukupnu ugovorenu vrijednost za cijelo razdoblje zakašnjenja, zanemarujući činjenicu da je tuženik obvezu isporuke izvršavao sukcesivno u više navrata, slijedom čega je tijekom vremena dolazilo do postupnog smanjenja neispunjenog dijela obveze. Takav način obračuna u svojoj biti polazi od pretpostavke kao da obveza uopće nije bila ispunjavana sve do konačnog ispunjenja, što nije u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem niti s pravnom prirodom ugovorne kazne te dovodi do nerazmjernog povećanja njezina iznosa u odnosu na stvarni opseg zakašnjenja.

34. Stoga sud nalazi da se u konkretnom slučaju ugovorna kazna zbog zakašnjenja može obračunavati isključivo na vrijednost neispunjenog dijela obveze u pojedinom razdoblju zakašnjenja, uz odgovarajuće smanjenje osnovice nakon svake izvršene djelomične isporuke. Tužitelj, na kojem je teret dokaza, tijekom ovog parničnog postupka nije izvršio obračun ugovorne kazne na navedeni način, niti je na navedenu okolnost predložio dokaz financijskim vještačenjem.

35. Pritom je potrebno uputiti da bi za takav obračun ugovorne kazne bilo potrebno tablično utvrditi vrijednost svake pojedine isporuke robe te broj dana zakašnjenja za svaku pojedinu isporuku u odnosu na ugovoreni rok ispunjenja obveze, a potom izvršiti financijski obračun primjenom ugovorene stope kazne na svaku pojedinu isporuku, pri čemu takav obračun, uzimajući u obzirom da je u konkretnom slučaju roba nakon isteka ugovorenog roka isporučivana u 25 navrata, zahtijeva utvrđenje i analizu više parametara te primjenu određene financijsko-računovodstvene metodologije. Upravo zbog takve složenije strukture obračuna, sud je ocijenio da se ne radi o jednostavnom aritmetičkom izračunu pri čemu bi upravo financijsko vještačenje bilo primjereno dokazno sredstvo za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva (članak 250. ZPP-a). Osim toga, provođenje financijskog vještačenja u situaciji kao što je ova ima i procesnu funkciju osiguranja konktradiktornosti postupka, pri čemu bi stranke imale pravo očitovati se na nalaz i mišljenje vještaka te eventualno isticati prigovore na metodologiju i način obračuna vještaka.

36. Naime, prema odredbi članka 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe, svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici, a kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP -a. Predmetna pravila obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

37. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, a u konkretnim okolnostima slučaja nije bilo moguće pouzdano utvrditi visinu ugovorne kazne bez provođenja adekvatnog vještačenja, u skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a u svezi s odredbama članaka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP -a, sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a, platni nalog sadržan u predmetnom javnobilježničkom rješenju o ovrsi ukinut je u cijelosti, a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

38. S obzirom da je tuženik uspio u parnici u cijelosti, tužitelj u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a nema pravo na naknadu zatraženih troškova ovršnog i parničnog postupka, već ih je u obvezi nadoknaditi tuženiku.

39. Tuženiku je, prema njegovom zahtjevu, priznat trošak parničnog postupka i to za plaćenu sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 459,97 eura, sukladno Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 23. ožujka 2026.

Sudac:

Srđan Sessa

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).