REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1329/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mariu Maraviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Maravić & Maravić, Otočac, Zrinski trg 5, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Petru Tomljanoviću, odvjetniku u Senju, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/d, radi izdavanja građevinske dozvole, 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/24-02/254, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 15. srpnja 2024. te rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Izdvojeno mjesto rada Otočac, KLASA: UP/I-361-03/23-01/000277, URBROJ: 2125-06-02/21-24-0028 od 19. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (dvije tisuće petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova ovog upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 2.500,00 €.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Izdojeno mjesto rada [adresa], KLASA: UP/I-361-03/23- 01/000277, URBROJ: 2125-06-02/21-24-0028 od 19. veljače 2024. (dalje: Građevinska dozvola), dozvoljava se investitoru VV, ovdje zainteresiranoj osobi, rekonstrukcija za privođenje namjeni poslovnog prostora ugostiteljske namjene u zgradi mješovite namjene (stambeno-poslovna), 3.b skupine, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake GP-23/07-07, koji je sastavni dio Građevinske dozvole.

2. Protiv Građevinske dozvole tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-03/24-02/254, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 15. srpnja 2024. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi izlaže kao i u žalbi te u bitnom navodi kako slijedi. Smatra da se u predmetnoj upravnoj stvari ne radi o rekonstrukciji objekta prema budućem projektiranom stanju, već o pokušaju legalizacije postojećeg stanja poslovnog prostora koje je već izvedeno sukladno ranijim dozvolama. Pojašnjava da je radi utvrđivanja te činjenice predlagao provođenje očevida na licu mjesta uz prisustvo građevinskog vještaka i održavanje usmene rasprave, što su upravna tijela neosnovano odbila, čime mu je onemogućeno ravnopravno sudjelovanje u postupku i predlaganje dokaza. Nadalje, tužitelj ističe kako glavni projekt ne prikazuje točno i istinito stanje na terenu te da projektant nije imao uvid u izvorni glavni projekt zgrade, zbog čega nije utvrđeno narušava li se planiranim zahvatom statika cijelog objekta. Naglašava da je za zahvate koji zadiru u zajedničke dijelove zgrade, konkretno svjetlik na koji su spojene ventilacijske cijevi, potrebna suglasnost svih suvlasnika sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96 – 94/17; dalje: ZV), što u ovom postupku nije ishođeno. Da se radi o zajedničkom dijelu zgrade vidljivo je iz etažnog elaborata te ističe da se svjetlik ne može tretirati kao „instalacijski šaht“. Također navodi da nije priložen dokaz da je sadašnji „Lokal A2“ postojeća građevina u smislu Zakona o gradnji (NN br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19; dalje: ZG), što je zakonski preduvjet za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju. Zaključno, ističe kako mu nije dostavljeno očitovanje projektanta čime je uskraćena mogućnost očitovanja na isti.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog i prvostupanjskog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu i tijekom spora (održano ročište, podnesak od 18. veljače 2026.), u bitnom, navodi kako slijedi.

Ističe da su netočni navodi o povredi načela ravnopravnosti stranaka jer je punomoćniku tužitelja putem sustava eDozvola omogućen uvid u cjelokupan spis, uključujući i očitovanje projektanta. Nadalje, ističe da prema odredbama ZG-a, a koji zakon je lex specialis, u postupku izdavanja građevinske dozvole ne postoji obveza održavanja očevida na licu mjesta niti usmene rasprave. Nastavno na prethodno napominje i to da projektantica koja je izradila glavni projekt nije određena kao vještak u predmetnom upravnom postupku te da stoga istu nije bilo moguće saslušati u tom svojstvu. U odnosu na narav zahvata, zainteresirana osoba navodi da se radi o rekonstrukciji poslovnog prostora definiranoj odredbom čl. 3. st. 1. tč. 28. ZG-a, a ne pukom ne o pukom konstatiranju stvarnog stanja kako to neosnovno tvrdi tužitelj. Pritom se poziva na građevinsku dozvolu iz 1999. godine i uporabnu dozvolu iz 2000. godine, kojima je predviđeno da će se namjena poslovnih prostora u prizemlju utvrditi naknadno. Ističe da su glavnim projektom su propisane sve mjere i primijenjeni svi propisi kojim se osigurava zadovoljenje prostorno-planskog uvjeta, a to je da predložena namjena neće ometati stanovanje te će se time otkloniti i sve na što u svojim prigovorima ističe tužitelj. Dodatno pojašnjavajući prethodni navod zainteresirana osoba navodi da su glavnim projektom predviđene sve potrebne tehničke mjere zaštite od buke i vibracija (plivajući estrih, akustična pjena, sustavi ventilacije niskog šuma) čime se osigurava da predložena namjena neće ometati stanovanje. Smatra netočnim navod tužitelja da projektant nije imao uvid u glavni projekt na temelju kojeg je izdana građevinska dozvola za cijelu poslovno – stambenu zgradu, te ističe da ishodovao od Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Zagrebu, Glavni projekt Arhitektura mapa 1, oznake TD br. 25/98 izrađen od strane društva Zlodi d.o.o. Zagreb. Nadalje, osporava navod tužitelja o potrebi suglasnosti ostalih suvlasnika zgrade. Pozivajući se na odredbe čl. 66. st. 2. i čl. 82. st. 1. ZV-a, ističe da je vlasnik posebnog dijela nekretnine ovlašten, bez odobrenja ostalih suvlasnika, izvršiti prepravke i promjenu namjene u svojem prostoru ako se time ne zadire u zajedničke dijelove nekretnine. Navodi da se predmetni zahvat odvija unutar granica posebnog dijela te da priključivanje na postojeću infrastrukturu ne predstavlja zadiranje u zajedničke dijelove koje bi zahtijevalo suglasnost. Zainteresirana osoba ukazuje i na to da je od 29 stanara jedino tužitelj podnio žalbu, što smatra šikanoznim postupanjem s ciljem odugovlačenja pravomoćnosti dozvole. Ističe da je zgrada mješovite namjene u centru grada te da su u prizemlju desetljećima postojali poslovni prostori, što je tužitelju bilo poznato pri kupnji stana. U tom smislu poziva se na načelo "legitimnih očekivanja" sukladno Protokolu 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima, s obzirom na to da je prostor kupljen kao poslovni prostor s ugostiteljskom namjenom temeljem ranijih akata o gradnji.

6. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika u tijeku spora je izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnoga postupka i ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan iz svih razloga na koje se u obrazloženjima pobijanih akata pozivaju tuženik i prvostupanjsko tijelo.

9. Sukladno odredbi čl. 110. ZG-a tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: (1) su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti; (2) su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja, (3) su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, (4) je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, (5) je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, (6) je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegovog sadržaja odnosno zamjena njegovih dijelova, (7) je donesen urbanistički plan uređenja ako se dozvola izdaje na području za koji je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je postupku koji je prethodio izdavanju građevinske dozvole utvrđeno da je investitor uz zahtjev dostavio svu dokumentaciju propisanu čl. 108. ZG-a, da je investirao dokazao pravni interes za izdavanja predmetne dozvole (čl. 109. ZG-a), da su stranke u postupku pozvane na uvid u spis predmeta radi izjašnjenja kako to propisuje odredba čl. 116. ZG-a, da se predmetni poslovni prostor nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koja čestica se nalazi u obuhvatu Urbanističkog plana uređenja grada [adresa] — II. ID (SV Grada Otočca, br. 4/17; dalje u tekstu: UPU Grada [adresa]), i to u zoni mješovite, pretežno stambene namjene s poslovnim sadržajima (Ml), da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba te da je isti isti izrađen u skladu s Prostornim planom uređenja Grada [adresa] III. ID (SV Grada [adresa] br. 5/04, 3/06, 4/11, 3/15, 4/17; dalje: PPU Grada [adresa]) i UPU Grada [adresa]

Iz Glavnog projekta slijedi da se predmetni zahvat provodi s ciljem privođenja namjeni postojećeg poslovnog prostora u poslovni prostor za ugostiteljsku namjenu – caffe bar. U zajedničkom tehničkom opisu glavnog projekta opisan je predmet zahvata koji obuhvaća manje infrastrukturne radove na instalacijama i adaptaciju prostora kroz uređenje interijera, a tehničkim opisom Mape I detaljno je obrazložen planirani zahvat i veličina poslovnog prostora. Projektom su predviđene mjere sprječavanja širenja buke i vibracija, ugradnja sustava ventilacije niskog šuma te sustava za filtriranje duhanskog dima.

Iz dokumentacije koja prileži spisu također proizlazi: da je za postojeću građevinu u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor izdana građevinska dozvola od 20. travnja 1999. te uporabna dozvola od 6. studenoga 2000.; da se uporabna dozvola odnosi samo na stambeni ne i poslovni dio građevine a što jasno slijedi iz izreke spomenutog upravnog akta u kojem se izričito navodi da se predmetnom dozvolom ne izdaje odobrenje za uporabu poslovnih prostora izgrađenih u prizemlju budući da za iste nije određena namjena te da je stoga potrebno pojedinačno, za svaki poslovni prostor, tražiti građevinsku i uporabnu dozvolu kada se bude znala namjena istih; da se u predmetnom poslovnom prostoru od 2001. obavlja ugostiteljska djelatnost.

11. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu ocjena je ovog Suda da prigovorima iznijetim u tužbi nije dovedena u sumnju zakonitost akata koji se pobijaju u ovome upravnom sporu. Pritom valja istaknuti da se radi o istovjetnim navodima koje je tužitelj isticao i u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a na koje (prigovore) su se i tuženik i prvostupanjsko tijelo opširno očitovali u obrazloženjima svojih odluka. Sud u cijelosti prihvaća tako iznijetu argumentaciju javnopravnih tijela budući da su u istoj sadržani činjenično i pravno utemeljeni razlozi zbog kojih su prigovori tužitelja ocijenjeni neosnovanim.

12. Neosnovano tužitelj prigovora da projektom nije utvrđeno da li će predmetna rekonstrukcija utjecati na statiku zgrade. Glavnim projektom definirano je da predviđeni zahvat nema utjecaja na nosivi konstruktivni dio sustav zgrade, a iz sadržaja istog razvidno je da je (re)konstrukcija poslovnog prostora postavljena na način da predvidiva djelovanja tijekom građenja i uporabe ne prouzroče rušenje građevine ili njezina dijela, deformacije nedopuštena stupnja, oštećenja građevnog sklopa ili oprema zbog deformacija nosive konstrukcije i nerazmjemo velika oštećenja u odnosu na uzrok zbog kojih su nastala.

Iz glavnog projekta razvidno je da se planiranom rekonstrukcijom ne zadire u zajedničke dijelove zgrade, kao to neosnovano tvrdi tužitelj, već se predmetni poslovni prostor priključuje na zajedničke instalacije vode, struje i ventilacije.

Nadalje, prema zabilješci u spisu od 7. veljače 2024. razvidno je da je očitovanje projektanta vezano za iznijete primjedbe na projekt dostavljeno opunomoćeniku tužitelja putem elektroničkog sustava eDozvola, slijedom čega se i ovaj prigovor tužitelj ocjenjuje neosnovnim.

Nije osnovan niti prigovor tužitelja da se u konkretnom slučaju ne radi o rekonstrukciji objekta prema budućem projektiranom stanju, već o pokušaju legalizacije postojećeg stanja poslovnog prostora koje je već izvedeno sukladno ranijim dozvolama. Kako je to već spomenuto ranije u obrazloženju ove odluke, predmetni poslovni prostor nalazi se u postojećoj zgradi, odnosno građevini za koju je izdana građevinska dozvola od 20. travnja 1999., a koju ispravu je investitor dostavio javnopravnom tijelu u tijeku postupka, pa je stoga neosnovan navod tužitelja da nije priložen dokaz da je Lokal A2 postojeća građevina u smislu definicije iz čl. 3. tč. 23. ZG-a.

Zaključno, vezano za navode tužitelja da je trebalo provesti očevid na licu mjesta i usmenu raspravu te saslušavati svjedoke, valja navesti da odredbama ZG-a nije propisano da se u postupku izdavanja građevinske dozvole provodi očevid i usmena rasprava.

13. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da je pobijano rješenje tuženika zakonito te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

14. Odluka o troškovima spora (tč. II., III i IV. izreke presude) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa).

Zainteresiranoj osobi priznat je trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čini: sastav odgovora na tužbu te zastupanje na ročištu održanom 19. veljače 2026. (svaka radnja u pojedinačnom iznosu 1.000,00 € – temeljem Tbr. 27. tč. 1. i tč. 2. Tarife), uvećano za pripadajući PDV (25%), odnosno sveukupno 2.500,00 €.

Zainteresiranoj osobi nije priznat trošak sastava podneska od 18. veljače 2026. iz razloga što se po ocjeni ovog Suda ne radi o opravdanom trošku, odnosno trošku koji bi bio nužan za vođenje ovog upravnog spora.

Budući da tužitelj nije uspio u ovome sporu to je njegov zahtjev za naknadu troškova valjalo odbiti kao neosnovan (tč. II. izreke).

U Rijeci 20. ožujka 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA

- opunomoćeniku tužitelja Mariu Maraviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu

Maravić&Maravić, Otočac, Zrinski trg 5

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

- opunomoćeniku zainteresirane osobe Petru Tomljanoviću, odvjetniku u Senju, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/D