REPUBLIKA HRVATSKA

Kzd-2/25

ŽUPANIJSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Dinka Mešina, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Đurđice Kamenjarin i Nevena Ćatipovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Meštrović, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika ZE, zbog kaznenog djela iz članka 166. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – u daljnjem tekstu: KZ/11), na temelju optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KOz- DO-1/2025, nakon javno održane i zaključene rasprave 17. ožujka 2026. godine, u nazočnosti optuženika ZE, branitelja optuženika ZE, Ivana Santice, odvjetnika u Splitu, opunomoćenika žrtve, AE, odvjetnika u [adresa], i zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, ČE, a objavljene 20. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

OPTUŽENIK: ZE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zvani " Z", sin A i Č rođene D, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju bravar, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 800,00 eura, neoženjen, otac jednog djeteta, vlasnik stana, vlasnik automobila "Mercedes" iz 2007. godine, neosuđivan

k r i v  j e

1) što je u razdoblju od 01. siječnja 2013. godine do 31. prosinca 2014. godine, u dva navrata u podstanarskom stanu u [adresa], u kojem je stanovao s izvanbračnom suprugom DE i njezinom kćeri NE rođenom **.**.2003., u nakani spolnog zadovoljavanja svjestan njezine dobi zbog koje se ne može samostalno brinuti o sebi, iskoristivši odnos povjerenja koje je dijete NE imala prema njemu kao očuhu, kao i činjenice da zbog nedostatnog stupnja emocionalne i kognitivne zrelosti, ne može shvatiti prirodu spolnog odnosa, te jasno izraziti odbijanje sudjelovanja u seksualnim aktivnostima, u jednom navratu zatražio od nje da klekne ispred njega, te potom svoje spolovilo stavljao u djetetova usta sve dok ne bi ejakulirao, a u drugom navratu od NE zahtijevao da klekne na krevet, te na isti način stao iza nje skinuo svoje i njezine gaćice, te spolovilom penetrirao u djetetov anus, što je kod NE izazvalo jaku bol,

dakle, u dva navrata izvršio sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje s djetetom mlađim od petnaest godina zlouporabom odnosa zavisnosti djeteta o njemu, a djelo je počinjeno nad posebno ranjivim djetetom i od bliske osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu te je time narušen djetetov emocionalni razvoj,

2) što je u razdoblju od 01. siječnja 2013. godine do 31. prosinca 2014. godine u podstanarskom stanu u [adresa], u kojem je stanovao s izvanbračnom suprugom DE i njezinom kćeri NE rođenom **.**.2003., u nakani spolnog zadovoljavanja svjestan njezine dobi zbog koje se ne može samostalno brinuti o sebi, iskoristivši odnos povjerenja koje je dijete NE imala prema njemu kao očuhu, nakon što bi legao na krevet i skinuo svoje hlače i gaćice tražio od djeteta da mu klekne između nogu, te njegovo spolovilo uzme u ruku i pomiče ga naprijed-natrag, sve dok ne bi ejakulirao,

dakle, nad djetetom mlađim od petnaest godina izvršio bludnu radnju, a djelo je počinjeno zlouporabom odnosa zavisnosti djeteta prema njemu,

čime je u stjecaju počinio tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, i to radnjama opisanim pod točkom 1) izreke presude dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta , djela opisana u članku 166. st. 2. u svezi s člankom 158. st. 5. u svezi sa st. 1. KZ/11, a kažnjiva po članku 166. st. 2. KZ/11, i radnjom opisanom pod točkom 2) izreke presude jedno kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina , djelo opisano u članku 158. st. 6. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 158. st. 6. KZ/11, a sve u svezi s člankom 51. KZ/11.

Najprije se optuženiku ZE utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo kako slijedi:

- zbog svakog od dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta opisanog u točki 1) izreke presude, a na temelju članka 166. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od po 5 (pet) godina

- zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina opisanog u točki 2) izreke presude, a na temelju članka 158. st. 6. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

Potom se optuženik ZE, na temelju članka 166. st. 2. KZ/11 u svezi sa člankom 51. st. 1. i 2. KZ/11,

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku ZE u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava se vrijeme koje je proveo u pritvoru, i to od 14. studenog 2024. godine do 15. studenog 2024. godine.

Na temelju članka 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku dužan je optuženik ZE na ime troškova postupka platiti ukupan iznos od 2.606,08 eura, od čega iznos od 1.606,08 eura predstavlja troškove vještačenja, a iznos od 1.000,00 eura predstavlja paušalnu svotu.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred Županijskim sudom u Splitu optužnicu, pod poslovnim brojem KOz-DO-1/2025 od 28. ožujka 2025. godine, protiv okrivljenika ZE zbog tri kaznena djela spolnog iskorištavanja djeteta, i to dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – djela opisana u članku 166. st. 2. u svezi sa člankom 158. st. 5. u svezi sa st. 1. KZ11, a kažnjiva po članku 166. st. 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina – djelo opisano u članku 158. st. 6. u svezi sa st. 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 158. st. 6. KZ/11, sve u svezi sa člankom 51. KZ/11.

2. Prilikom očitovanja o optužnici, optuženik ZE se izjasnio kako se ne smatra krivim zbog kaznenih djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret, te kako će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. Sud je odbio prijedloge branitelja optuženika ZE, Ivana Santice, odvjetnika u Splitu, koji su se odnosili na ponovno ispitivanje žrtve N i svjedokinje DE, ispitivanja svjedoka GE, IE i CE, kao i nalaganja medicinskog vještačenja optuženika, kao neosnovane.

4. Isto tako, sud je odbio prijedloge branitelja optuženika ZE, Ivana Santice, odvjetnika u Splitu, koji su se odnosili na psihijatrijsko vještačenje optuženika, kao i psihologijsko vještačenje optuženika, zatim psihijatrijsko vještačenje žrtve, kao i pribavljanje zdravstvenog kartona za optuženika, kao neosnovane.

5. Sud je ovakve prijedloge obrane ocijenio kao nepotrebne jer se provođenjem istih ne bi saznale okolnosti i činjenice vezano za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom postupku, pa je očito kako su isti usmjereni samo na odugovlačenje postupka.

6. U odnosu na ponovno ispitivanje žrtve NE, kao i svjedokinje DE, potrebno je navesti kako su žrtva i svjedokinja ispitane na dokaznom ročištu na su bile nazočne sve stranke, tako i optuženik i njegov branitelj, te kako su imali priliku postavljati im pitanja i stavljati primjedbe na njihove iskaze, zbog čega nije došlo do povrede prava na jednakost oružja, niti je time teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. Nadalje, ponovnim pozivanjem žrtve i njezinim ispitivanjem na raspravi, ista bi se dodatno nepotrebno viktimizirala, a njezinim ispitivanjem ne bi se utvrdile neke nove okolnosti i činjenice. Treba naglasiti, kako se pitanje povrede prava na obranu u smislu povrede "jednakosti oružja", ispituje i utvrđuje u odnosu na mogućnost ostvarenja tog prava kroz cjelokupni postupak, a kao što je navedeno optuženik i branitelj imali su mogućnost ispitati žrtvu, koje pravo su i iskoristili, na dokaznom ročištu.

8. U odnosu na predložene svjedoke, i to GE, IE i CE potrebno je navesti kako niti jedan od predloženih svjedoka nema nikakvih neposrednih saznanja vezano za kaznena djela koja su predmet ovog postupka, jer isti nisu bili nazočni prilikom počinjenja istih, tako da se njihovim ispitivanjem ne bi saznale činjenice bitne za ovaj postupak.

9. Vezano za medicinsko vještačenje optuženika CE, i to na okolnosti erektilne disfunkcije u vrijeme kada su kaznena djela počinjena obrana se poziva na iskaz svjedokinje DE tijekom istrage, ali obrana za to nije priložila nikakvu liječničku dokumentaciju, pa nije jasno na temelju čega bi stali sudski vještak trebao dati svoj nalaz i mišljenje na te okolnosti, a danas priložena liječnička dokumentacija ne odnosi se te okolnosti.

10. U odnosu na psihijatrijsko vještačenje optuženika potrebno je navesti kako je isti psihijatrijski vještačen i kako je takvo vještačenje dostatno za donošenje odluke u ovom postupku, dok psihologijsko vještačenje optuženika na autentičnost iskaza se ne provodi, obzirom da on ne daje iskaz u ovom postupku, već iznosi obranu, a za koju će sud procijeniti je li istinita ili ne, pa je očito kako su ovakvi prijedlozi usmjereni samo na odugovlačenje ovog postupka.

11. I na kraju, vezano za psihijatrijsko vještačenje žrtve potrebno je navesti kako za utvrđenje činjeničnog stanja nema nikakve potrebe provoditi vještačenje boluje li žrtva od PTSP-a, tako da je i ovakav dokazni prijedlog ocijenjen kao usmjeren samo na odugovlačenje ovog postupka.

12. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci OE (list 274 -275 spisa), HE (list 275-277 spisa) i JE (list 277-278 spisa), te stalni sudski vještaci mr. Danijela Didić (list 309-313 spisa) i dr. Milena Pernat (list 328 spisa), a na temelju članka 431. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26), pregledana je snimka s dokaznog ročišta o ispitivanju žrtve NE od 16. siječnja 2025. godine (list 127a spisa), te je pročitan iskaz s dokaznog ročišta svjedokinje DE od 16. siječnja 2025. godine (list 128-130 spisa). Nadalje, u dokaznom postupku pregledano je i pročitano izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 14. studenog 2024. godine (list 3-8 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 14. studenog 2024. godine (list 24-25 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 14. studenog 2024. godine (list 26 spisa), pritvorski zapisnik od 15. studenog 2024. godine (list 55-56 spisa), nalog o pretrazi Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kir-t-480/2024 od 09. prosinca 2024. godine (list 90-91 spisa), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 13. prosinca 2024. godine (list 101-105 spisa), izvješće o pretrazi mobilnog uređaja od 13. prosinca 2024. godine (list 106 -111 spisa), fotografije (list 139-160 spisa), podaci sa mobilnog aparata (list 162-177 spisa), psihijatrijsko vještačenje optuženika izvršeno po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Mileni Pernat od 06. veljače 2025. godine (list 178-184 spisa), psihologijsko vještačenje žrtve izvršeno po stalnoj sudskoj vještakinji mr. Danijeli Didić od 17. rujna 2025. godine (list 188-211 spisa), liječnička dokumentacija za žrtvu (list 318-319 spisa), preslici komunikacije Whats app-a (list 288-289 i 322-324 spisa), liječnička dokumentacija priložena od strane obrane (list 331-342 spisa), te je pregledan sadržaj DVD-ova sa pretrage mobitela (list 113 spisa). Na kraju je za optuženika ZE pregledan izvadak iz kaznene evidencije (list 47 spisa) i izvadak iz prekršajne evidencije (list 48 spisa).

13. Stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti drugih dokaznih prijedloga.

14. Ispitivan pred Županijskim državnim odvjetništvom u Splitu 15. studenog 2024. godine (list 61 spisa), optuženik ZE je negirao počinjenje kaznenih djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret, te je naveo kako je sa Mijinom majkom bio u vezi od 2008. godine, a od 2010. godine kako žive skupa u [adresa], kako je sve ovo krenulo radi novca, a kada se NE prije nekih godinu i pol odselila od njih, kako je živjela u bakinom apartmanu, te kako su joj oni dali negdje oko 25.000,00 eura za uređenje stana. Nadalje, optuženik je naveo kako je NE, a nakon što je odselila od njih napravila neke stvari koje nemaju veze s njom, kako ima problematičnog dečka koji ju je udaljio od njih, kako su NE i njezinom dečku roditelji kupili stan, te kako su im oni htjeli pomoći s uređenjem, kako je problem počeo kada je trebala stići kuhinja, kako je Mijin dečko novac držao na svom računu i kako NE nije dao uvid u taj novac. Optuženik je naveo kako je dan prije ove prije on, Mijin otac i majka, rekli NE da više ne može tako, kako smo rekli da više neće dobiti ni centa, a sutradan kada sam bio izvan kuće kako ga je nazvala supruga i rekla da hitno mora doći kući, kako kada je došao kući tu je bila NE, njezini otac i majka, te kako je njezina majka kazala da ju je on spolno iskoristio, na što da ju je on pitao što to govori, kako to neće ovako rješavati, nego da će on pozvati policiju. Isto tako, optuženik je naveo kako je došla policija i odvela NE, a njemu kako su rekli da pričeka poziv, kako su popodne oko pet ili šest sati došli brati i supruga njegove supruge, koji su rekli da ne mogu vjerovati, te kako znaju da NE laže, kako je ista sklona laganju. Optuženik je u obrani naveo kako je Mijin momak podložan problemima i kako laže, kako on NE doživljava kao svoju kćer i kako ima dijete s posebnim potrebama, a kako je sve što je navedeno u prijavi gnjusna laž i nije istina, kako je on s NE imao fenomenalan odnos, kako su živjeli u istom stanu, pa kako su tako i ostajali nasamo, kao i kako ju on nije nikada neprimjerno dirao, niti joj je pokazivao svoj spolni organ, kako je NE uvijek bila osorna, kako joj se moralo podilaziti, kako je krala novac i kako bi znala kući dolaziti u pijanom stanju, kako on s NE nije imao nikakav dogovor, te kako nikada nije prijetila da će ovo kazati majci.

15. Iznoseći obranu na raspravi održanoj 24. veljače 2026. godine (list 347 /348-351/ spisa), optuženik ZE je ostao kod ranijih navoda, te je dodao kako je NE u drugom ili trećem razredu pomagao u pisanju domaće zadaće, kako je tijekom 2013. i 2014. godine bilo trenutaka kada bi ostao nasamo s NE, ali kako nikada nije imao nekakav neprimjerni ili seksualni kontakt s NE, kako joj je u zadaćama pomagao sve do kraja osmog razreda, a kada je ista krenula u srdnju školu kako je počela više izlaziti, kako je počela piti i pušiti, kako se 2021. godine počela družiti s JE, koji je na nju loše utjecao, i kako im je tada počeo nestajati novac iz kuće. Nadalje, optuženik je naveo kako mu je nevjerojatno da je NE ovo prijavila da bi joj on to napravio jer je uvijek kod obiteljskih druženja ili putovanja tražila njegovo društvo i blizinu, kako se ista brinula o njemu kada je 2024. godine pretrpio srčani udar. Optuženik je naveo kako joj je Mijin ujak kazao kako je shvatio iz druženja s NE kako ovo ništa nije istina, kako on ima određenih zdravstvenih problema, kako je teški kardiovaskularni bolesnik, kako on nije nikakav pedofil i kako on ovo što mu se stavlja na teret nije počinio.

16. Nakon ovako provedenog postupka, ovaj sud smatra da je na nedvojben način utvrđeno kako je optuženik ZE počinio dva kaznena djela opisana u članku 166. st. 2. u svezi s člankom 158. st. 5. u svezi sa st. 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo opisano u članku 158. st. 6. u svezi st. 2. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

17. Tijekom postupka optuženik ZE je u cijelosti negirao počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, te je naveo kako on nikada nije imao bilo kakve spolne odnose sa žrtvom, kako je ona sve to izmislila radi novca, kao i kako je u vrijeme tih događaja imao problema s erekcijom.

18. Prije svega potrebno je navesti kako su optuženik ZE bio očuh žrtvi NE i kako su živjeli u zajedničkom kućanstvu, a da je tome tako proizlazi iz samih navoda optuženika i žrtve. Dakle, nesporno je kako se navedene osobe mogu smatrati bliskim osobama, a sukladno definiciji bliske osobe iz članka 87. st. 9. u svezi sa st. 8. KZ/11.

19. Isto tako, žrtva ME je rođena **.**.2023., te je ista tako u vrijeme kada su počinjenja kaznena djela na njezinu štetu imala deset, odnosno jedanaest godina, tako da se radilo djetetu sukladno definiciji djeteta iz članka 87. st. 7. Zakona o kaznenom postupku.

20. Nadalje, stalna sudska vještakinja mr. Danijela Didić je vještačila žrtvu NE, te je na temelju njezinog zaključka utvrđeno kako se radi o osobi koja je u inkriminirano vrijeme spadala u kategoriju posebno ranjive osobe (list 211 spisa).

21. Za razliku od ovakvih navoda, žrtva ME u svom iskazu navodi sasvim drugačije, točnije navodi kako je optuženik ZE počinio kaznena djela na njezinu štetu, pa je tako u svom iskazu žrtva ME navela kako je nakon razvoda svojih roditelja, živjela kod majke sa svojim mlađim bratom G, kako su u početku bili sami, a kada je njezina majka upoznala optuženika ZE kako se i on doselio kod njih, kako je odnos između nje i optuženika bili sasvim normalni i kako je on bio uključen u njezin svakodnevni život, ali kada je bila u dobi od deset ili jedanaest godina kako joj je majka zbog posla često bila odsutna, pa da je ostajala sama u kući s optuženikom i kako se tada počelo događati nešto između njih (list 127a spisa).

22. Nadalje, žrtva je navela kako ne može točno precizirati kada se to događalo i u koliko navrata, ali kako je to trajalo dulje vrijeme, kako joj je optuženik trebao pomagati u učenju i kako je u početku pričao kako će je nešto naučit, a što će njoj biti zabavno, te kako je sve krenulo tako da je prvo zatražio da dira njegov spolni organ, kako joj je pokazivao kako to treba raditi, odnosno kako ga zadovoljiti, a kada bi to radila da bi on ležao na krevetu, a ona da bi klečala ispred njega, kako je uvijek tražio da ga dira tako da on bude zadovoljen do kraja, u smislu orgazma (list 127a spisa).

23. Isto tako, žrtva je navela kako je nakon nekog vremena prilikom obavljanja tih radnji prethodno tražio od nje da donese tekući sapun i toaletni papir, kako bi sapun stavljao na spolni organ, a toaletnim papirom bi se, nakon što bi ejakulirao, brisao, a kako ona tada, s obzirom na svoju dob, nije bila svjesna što joj se zapravo događa i kako nije znala da to druga djeca ne rade (list 127a spisa).

24. U svom iskazu žrtva je kazala kako je nakon tzv. „ručnog“ zadovoljavanja krenulo i oralno, kako joj je optuženik govorio kako je to nešto zanimljivo, kako će biti sposobnija da zadovolji nekog dječaka koji joj se bude sviđao, te kako se sjeća kada je prvi put stavljao svoje spolovilo u njezina usta da mu je ona govorila da to ne želi nastaviti jer joj je odvratno i da ne može podnijeti taj miris i okus, ali kako je optuženik nakon toga prije oralnog zadovoljavanja na svoje spolovilo stavljao prezervativ (list 127a spisa).

25. Nadalje, žrtva je navela kako je optuženik jedne prigode od nje tražio da klekne na krevet, dok se on na isti način nalazio iza nje i u jednom trenutku kako je on svoje spolovilo stao gurati u njezin anus, što ju je užasno boljelo i da je počela plakati, ali kako se on na to nije osvrnuo već da je nastavio s tim, pa kako se ona doslovno isključila, a nakon što je završio, otišla je ona otišla u kupaonicu, a nakon što je izašla iz iste kako mu je kazala kako je ovo je zadnji put i ako tako nastavi da će sve reći majci, kako je optuženik nakon tih riječi bio šokiran, kako je vidjela strah u njegovim očima i kako joj je tada kazao da o tome što se događalo između njih ne smije nikome ništa govoriti budući su oboje krivi za to (list 127a spisa).

26. Žrtva ME je u svom iskazu navela kako je od tada prema optuženiku osjećala gađenje, a kako se majci nije mogla povjeriti jer je bila svjesna da bi potpuno uništila njezin život, kako je sve ove godine to jednostavno pokušavala zaboraviti i izbrisati, te kako je optuženik nakon ovog događaja više nije seksualno zlostavljao, a kako se ona pretvarala kao da se ništa nije dogodilo, kako se o ovim događajima htjela se povjeriti svom djedu kada su jedne prigode bili sami na selu, međutim kako joj je djed preminuo i kako je to zapravo za nju također bio jedan užasan stres (list 127a spisa).

27. Dalje u svom iskazu žrtva je navela kako je kada je imala nekih sedamnaest godina zbližila s prijateljicom OE i kojoj se odlučila povjeriti, kako je prethodno jedne prigode o tome razgovarala i sa optuženikom, ali kako joj je on kazao da to ne radi i ponovio je da su oboje krivi i da tu tajnu moraju ponijeti sa sobom u grob, s tim da ukoliko se odluči nekome povjeriti, da u tom slučaju to prvo njemu kaže, kao i kako je ona unatoč tome razgovarala s OE negdje 2021. godine, kada joj je ispričala da ju je optuženik dok je bila dijete seksualno zlostavljao (list 127a spisa).

28. Isto tako, žrtva je navela kako je negdje u svibnju 2021. godine upoznala svog momka JE, kako mu je nakon nekog vremena ispričala što joj je radio optuženik dok je bila dijete, kako je u to vrijeme njezina majka ostala trudna s njezinim polubratom I, tako da jednostavno zbog svega toga, a kako ne bi narušila njihove odnose, o tome što je proživljavala nije htjela nikome govoriti, kao i kako JE nije iznosila detalje kako i na koji način ju je optuženik seksualno zlostavljao (list 127a spisa).

29. Na kraju svog iskaza žrtva je navela kako su se negdje u studenom prošle godine odnosi između nje i JE poremetili i kada je on završio u bolnici i kako je odlučila nekoliko dana prespavati kod majke, obzirom da je JE bio protiv toga da prekinu vezu, kako ju je ucjenjivao da će o tome što joj je optuženik radio sve ispričati njezinim roditeljima, kako je zbog toga je donijela odluku da im se osobno povjeri, kako se sjeća da je to bilo negdje u studenom, kako je u kući bila sama s majkom, kada joj je kazala što joj se događalo, kako je nakon toga njezina majka odmah pozvala njezinog oca HE, a nakon toga na mobilni telefon i optuženika i kada je on došao kako ga je napala zbog toga što je uradio njezinoj kćeri, dok je optuženik u više navrata ponavljao kako je on nikada nije seksualno zlostavljao (list 127a spisa).

30. Kada se u obzir uzme iskaz žrtve, te sve što je u istome navedeno, razvidno je kako je žrtva detaljno i okolnosno iskazivala o svemu što se u inkriminiranom vremenu događalo između nje i optuženika, opisala je što joj je i na koji način optuženik radio, kao i kako je navela zbog čega to nije odmah prijavila.

31. Kako je sud pravilno ocijenio iskaz žrtve NE proizlazi iz psihijatrijskog vještačenja izvršenog po stalnoj sudskoj vještakinji mr. Danijeli Didić.

32. U zaključku ranije spomenutog vještačenja je navedeno kako žrtva ME nesigurna, povučena i neodlučna ispitanica, introvertirane strukture ličnosti u čijem je emocionalnom doživljavanju aktualno snažno izražena anksiozno-depresivna simptomatologija, kako je ista na planu ponašanja nepovjerljiva, impulzivna i buntovna (list 210 spisa).

33. Nadalje, u vještačenju je navedeno kako je kod žrtve N, kao posljedice izloženosti inkriminiranim događajima, došlo do razvoja kroničnog PTSP-a, kako je došlo do oštećenja samopoimanja i disocijacije koje je rezultiralo promijenjenim kontaktom s vanjskim okruženjem i teškoćama u razumijevanju vlastitih osjećaja i predviđanja vlastitih reakcija i ponašanja u određenim situacijama (list 210 spisa).

34. Isto tako, u zaključku vještačenja je navedeno kako se sa visokom vjerojatnošću može zaključiti kako je i neodlučnost, povučenost i introveritranost u strukturi ličnosti uzrokovana izloženosti inkriminiranim događajima o kojima se nije nikome povjeravala dugi niz godina, kako je ispitanica krhke strukture ličnosti sa teškoćama u socijalnom funkcioniranju, kako je adekvatnog afektivnog izražavanja, kako se radi o senzibilnoj osobi sa osjećajem zaustavljenosti (blokiranosti) u području ostvarenja ciljeva, neučinkovitim mehanizmima obrane ličnosti u emocionalno zahtjevnim situacijama, sa izraženim osjećajem preplavljenosti životnim problemima, aktualno uredne integracije racionalnog i emocionalnog dijela ličnosti (list 210 spisa).

35. Ono što je jako bitno navesti za odluku u ovom postupku jest navod zaključka vještačenja koji glasi "….Kriterijskom analizom sadržaja iskaza oštećene-žrtve pred sucem istrage, kao i tijekom aktualnog vještačenja utvrđeno je da iskaz zadovoljava 14 od 19 mogućih kriterija. Tijekom provođenja forenzičkog intervjua za vrijeme aktualnog vještačenja utvrđena je vanjska konzistentnost u izjavama u odnosu na ispitivanje pred sucem istrage, ali i unutarnja konzistentnost za vrijeme provođenja forenzičkog intervjua…." (list 206 spisa), a primjenom CBCA metode utvrđeno je da iskaz zadovoljava 12 od 19 mogućih kriterija.

36. Prema CBCA (Criteria-Based Content Analysis) - Kriterijski temeljenoj sadržajnoj analizi smatra se da 5 i više zadovoljenih kriterija ukazuje na autentičnost izjave/valjanost iskaza, odnosno prvih pet plus još dva preostala. Kriterijskom analizom sadržaja iskaza utvrđeno je da iskaz zadovoljava 14 od 19 mogućih kriterija iz čega proizlazi da je žrtva o događaju autentično iskazivala, odnosno da je događaj rezultat stvarno proživljenog iskustva (list 200 -201 i 211 spisa).

37. U vještačenju je navedeno kako je u analizi primijenjena i SVA (Statement Validity Assessment) metoda kao sveobuhvatnija procjena tijekom koje je utvrđeno da žrtva nije bila pod pritiskom da iznese određene detalje, kako kod žrtve vještačenjem nisu utvrđeni elementi koji bi upućivali na motivaciju za laganje ili manipulaciju koja je moguća primjerice u predmetima roditeljskih sporova ili imovinskopravnih sporova, te kako se obzirom na obadu žrtve s psihologijskog aspekta može zaključiti kako je iskaz žrtve o inkriminiranim događajima autentičan, tj. da je rezultat stvarno proživljenog iskustva (list 202-203 spisa).

38. Također, stalna sudska vještakinja mr. Didić je navela kako je vještačenjem utvrđeno kako je kod žrtve NE bilo prisutno 6 od 7 poznatih razloga neprijavljivanja inkriminiranog događaja ranije, kako ista kao dijete nije razumjela radnje kojima je bila izložena, kako se bojala posljedica, a optuženik je bio blizak član obitelji, kako je osjećala krivnju, kako je događaje potiskivala i "bježala" u svijet mašte, kao i kako joj se u odrasloj dobi dogodio okidač koji ju je potakao da sve prijavi, a kako se u na temelju svega navedenog može zaključiti kako žrtva u vrijeme inkriminiranog razdoblja nije imala dostatan stupanj ni emocionalne, ni kognitivne zrelosti kako si izrazila jasno odbijanje sudjelovanja u seksualnim aktivnostima, iz čega proizlazi kako je žrtva kao dijete u inkriminiranom razdoblju bila posebno ranjiva osoba, te je predložen, kao nužan, nastavak psihoterapijskog procesa koji je započet (list 211 spisa).

39. Stalna sudska vještakinje mr. Didić je kod ovakvih navoda ostala i prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 25. studenog 2025. godine (list 309-313 spisa), te je dodala kako je inkriminirani događaj kojeg je žrtva opisala bio okidač za razvoj njezine ličnosti i njezinog emocionalnog doživljavanja, kao i "….Vještačenjem nije utvrđeno da li je ispitanica prilagođavala svoje odgovore jer je psihodijagnostičkom obradom na tri instrumenta koji imaju ugrađene ljestvice valjanosti utvrđeno da se dobivaju valjani profili. Da je iz ova tri psihodijagnostička instrumenta dobiven itijedan profil koji ukazuje na pokušaj upravljanja dojmovima to bi se vidjelo kroz ljestvice valjanosti….", kao i kako je u svom iskazu opisivala način na koje je provođeno vještačenje žrtve.

40. Dakle, iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje mr. Didić proizlazi kako je žrtva ME o događaju spolnog odnosa koji je predmet ovog postupka iskazivala autentično, kao i kako kriterijskom analizom sadržaja iskaza utvrđeno je da iskaz zadovoljava 14 od 19 mogućih kriterija.

41. Prema tome, nema nikakve sumnje kako je žrtva o spolnim odnosima sa optuženikom, a koji su predmet ovog postupka, iskazivala upravo onako kako su se isti i zbili, tako da nema sumnje, a kada se u obzir uzme sve ranije navedeno i obrazloženo, u vjerodostojnost i istinitost iskaza žrtve NE.

42. Isto tako, u obzir se trebao uzeti i činjenica kako je žrtva ME u vrijeme počinjenja kaznenih djela bila dijete i kako je imala deset, odnosno jedanaest godina, te kako u tim godinama nije razumjela radnje kojima je bila izložena, a ujedno počinitelj je bio njezin očuh, dakle osobe o kojoj je žrtva zavisila.

43. Nadalje, ovakvim postupanjem optuženika ZE žrtvi NE je narušen emocionalni razvoj, a što proizlazi iz psihološkog vještačenja stalne sudske vještakinje mr. Danijele Didić u kojem je, između ostalog, navedeno kako se žrtvi predlaže, kao nužan, nastavak psihoterapijskog procesa koji je započet.

44. Tijekom postupka ispitani su i roditelji žrtve NE, otac HE i majka DE koji nemaju neposrednih saznanja vezano za kaznena djela koja su predmet ovog postupka, već su o istim saznali iz priče njihove kćeri NE.

45. Tako je svjedok HE u svom iskazu naveo kako njegova kćer uvijek bila dobro dijete, kako je uredno završila gimnaziju i kako je sada studentica, kao i kako je ista u vezi sa JE, kako su oni zajedno sa Markovim roditeljima njima kupili stan, te kako je primijetio da je posljednje vrijeme došlo do nekih nesuglasica između NE i JE, kao i kako je primijetio kako je ME u posljednje vrijeme postala svadljiva, kako je nervozna, kako je smršavila i kako je shvatio da je nešto muči, te kako su on i njegova bivša supruga odlučili s njim razgovarati i kako im je u razgovoru kazala kako ima problema s JE vezano za novac koji su dobili za opremanje stana jer da je on taj novac potrošio (list 78 spisa).

46. Nadalje, svjedok HE je naveo kako ga dan iza ovog razgovora nazvala bivša supruga i kazala mu da žurno dođe do njihovog stana, a kada je došao da je NE i njegovu bivšu suprugu vidio uplakane i izbezumljene, kako je njegova bivša supruga kazala "Je li ovo moguće da se desilo našoj kćeri, da je ZE zlostavljao kada je imala deset, jedanaest godina", te kako im je ME ispričala kako je optuženik od nje tražio da njegovo spolovilo stavlja u svoja usta, a da će joj on, kao protuuslugom, pomoći u učenju, kako je ona ovoga bio izbezumljen i kako je njegova bivša supruga odmah na mobitel nazvala optuženika koji je ubrzo došao u stan i kada je ušao kako je njegova bivša supruga odmah napala "što si to napravio djetetu", kako je on na to odgovorio "to nije istina, ME ne znam što to izvodiš", te kako mu se ME na nakon toga obratila riječima "gledaj me u oči, nemoj se izmotavati, dobro ti znaš što si mi radio, priznaj, priznaj", kao i kako mu je rekla da joj je kazao da o tome ništa ne govori, a ako ipak odluči da prvo kaže njemu (list 78 spisa).

47. Isto tako, svjedok HE je naveo kako se optuženik samo okrenuo i uzeo čašu vode, kako NE nije mogao pogledati u oči, kako je nakon toga na mobilni telefon nazvao policiju, kako ME kazala da je dugo šutjela o ovom događaju jer je na taj način htjela zaštiti majku i braću kako ne bi napravila "nered" u obitelji, kao i kako se na to odlučila jer je to rekla dečku JE i kako ju je on mogao s tim ucjenjivati, kako je on dolazio tijekom godina u stan bivše supruge na određene proslave, ali kako nikada nije primijetio ništa neobično u ponašanju između NE i optuženika ZE (list 79 spisa).

48. Svjedok HE je ispitan i na raspravi gdje je ostao kod ranijih navoda, te je tome dodao kako želi navesti nešto što će ga progoniti cijeli život, jer nije reagirao, a trebao je, a to je da je u vrijeme kada se ovo dogodilo njegova kćer bila u školi i kako je on imao ograničeno viđanje, kako je radio i onda bi je ostavljao sa svojom majkom da piše domaći rad, kako bi ga majka zvala i kazala kako s NE nešto nije u redu jer da prilikom pisanja domaćeg rada iskazuje negodovanje i nezadovoljstvo, ali kako on to na žalost nije to toliko ozbiljno shvatio, kako je mislio da je to takav period života, da ima probleme u školi, ali kako je nakon svega što se dogodilo shvatio sam da je to bilo ovo razdoblje kada joj se ovo dogodilo (list 276-277 spisa).

49. Tijekom istrage u svojstvu svjedoka ispitana je DE, majka žrtve, koja je kazala da je optuženik ZE njezin izvanbračni partner kako je optuženika upoznala tijekom 2008. godine, a kako su u izvanbračnoj zajednici započeli živjeti negdje od 2011. godine i kako je u istoj vezi rođen njihov sin I (list 128 spisa).

50. Svjedokinja DE je navela kako je njezina kćerka ME inače je bila u vezi s JE, i negdje 10. studenog 2024. godine, njoj i bivšem suprugu HE ispričala je kako s dečkom ima određenih problema, kako je isti bez njezinog znanja potrošio sav novac kojeg je od njih dobila za uređenje stana i kako je odlučila prekinuti vezu s njim, te kako su sutradan, nakon tog razgovora, ona i ME bile same u stanu i kako joj se NE tada povjerila da ju je, a kada je bila dijete, dok su živjeli u podstanarskom stanu u [adresa], optuženik seksualno zlostavljao, točnije kako je volio pušenje spolovila (list 129 spisa).

51. Nadalje je navela kako je odmah nazvala svog bivšeg supruga HE, a nakon toga i optuženika i kada je on došao u stan, kako ga je napala, ali kako joj se on uopće nije htio obraćati, kako mu se ME riječima "gledaj u mene, rekao si da ćeš sve priznati kad ja odlučim sve kazati", kako je u jednom trenutku nazvala optuženikovog brata C i kada je to napravila da je optuženik nazvao policiju i kazao kako ga njegova pokćerka optužuje za seksualno zlostavljanje (list 129 spisa).

52. U svom iskazu svjedokinja DE je navela kako je optuženik bio neradnik, kako je često spavao, kako je to spavanje njemu bilo normalno, kako nije vodio brigu o plaćanju računa, kao i kako nigdje nije radio, osim što bi povremeno radio na splitskom pazaru gdje je znao mijenjati svoju majku na kiosku, te kako joj je poznato da optuženik kocka, a kada je upitala Mi ju zbog čega joj ovo nije prijavila kako joj je kazala kako je htjela zaštiti nju i braću, jer ako bi joj rekla da bi se srušio njezin život i sve što je do tada gradila (list 229-230 spisa).

53. Kako je ranije spomenuto, roditelji žrtve, koji nemaju neposrednih saznanja vezao za kaznena djela koja su predmet ovog postupak, potvrđuju kako im je kćer ispričala ono što joj se dogodilo od strane očuha, odnosno optuženika ZE, kao i kako su iskazivali o tome kako je u ponašanju njihove kćeri došlo do određenih promjena u ponašanju.

54. U postupku je ispirana i OE koja je navela kako joj je 2021. godine, nakon smrti djeda, ME posala poruku da se moraju naći jer da joj mora nešto važni ispričati, kako su se našle i kako joj je ME počela govoriti kako je imala problema sa svojim očuhom (optuženik ZE), kako ju je on seksualno zlostavljao, ali kako joj detalje nije kazati, a kada ju je ona pitala što je bilo, da joj je ME odgovorila "pa šta može bit", kao i kako je ona shvatila kako je između NE i optuženika nije bilo spolnog odnosa, a kako ME nije htjela ispričati kako ju je zlostavljao (list 81 spisa).

55. Svjedokinja OE je navela kako je pitala NE zbog čega se nije povjerila majci na što da joj je ona kazala kako ne žali da njezin polubrat I odrasta bez oca, da bi je prije nekog vremena ME nazvala i kazala kako je optuženika prijavila za spolno zlostavljanje i pitala želi li ona dati izjavu o onome što joj je kazala, kao i kako je navela da o tome nikome nije pričala osim nje i njezinog dečka JE (list 81 spisa).

56. Na kraju iskaza, svjedokinja OE je navela kako se sjeća da joj je ME kazala da je optuženik od nje tražio određenu protuuslugu zbog toga što joj je pomagao u učenju, odnosno kako je to bio razlog zbog kojeg ju je spolno zlostavljao, kako je ponekad znala dolaziti NE u posjete i kako u odnosu nje i optuženika nije primijetila ništa neobično, odnosno kao su se ponašali normalno (list 81 spisa).

57. Prilikom ispitivanja na raspravi svjedokinja OE je ostala kod ranijih navoda, te je tome dodala kako nije detaljno opisivala o onome što je prošla ME jer joj ona nikada nije pričala detalje, kako je ista prilikom njihovih razgovora bila rastresena, kako je bila pod šokom zbog toga što joj je govorila, a kako ona nije željela postavljati neugodna pitanja zbog njezinog stanja već kako je čekala da sama počne o tome pričati, međutim kako do toga nikada nije došlo, tako da ona o detaljima što se NE sve dogodilo nema saznanja, kao i kako joj je ME rekla da joj je djedova smrt bila okidač da to kaže (list 274-275 spisa).

58. Dakle, svjedokinja OE je u svom iskazu potvrdila kako joj je žrtva ME kazala kako ju je optuženik ZE seksualno zlostavljao kada je imala oko deset godina, a kojoj se žrtva povjerila kao prijateljici u to vrijeme i kojoj nije opisivala detalje onoga što joj se dogodilo, već se samo povjerila o tome što joj se dogodilo.

59. U svojstvu svjedoka ispitan je i JE, koji je bio dečko žrtve NE od svibnja 2021. godine do negdje početkom studenog 2025. godine kada su prekinuli vezu, koji je naveo kako on dobro poznaje Mijine roditelje, kao i njezinog očuha ZE, kako je ponekad dolazio kod njih u obitelj i kako je primijetio kako optuženik ZE nekako seksualno gleda NE, kako bi ga često uhvatio kako gleda prema njezinim grudima, između nogu i stražnjicu, kako je o tome razgovarao s NE i kako mu je ona kazala da je i ona to primijetila, kao i kako mu je ME na početku veze poslala poruku u kojoj je navela kako je bila seksualno zlostavljana u obitelji (list 83 spisa).

60. Svjedok JE je naveo kako kada su se našli mu je ME rekla kako se to zlostavljanje dogodilo do strane njezinog očuha, ali kako mu ništa detaljnije nije htjela govoriti, te kako ga ja zamolila da to ostane između njih, kako mu je nakon nekog vremena ispričala kako je optuženik od nje tražio da se okrene i kako je onda svoje spolovilo gurao u njezino, te kako osim toga nikakve detalje nije govorila, kako joj je on kazao da to treba prijaviti policiji, ali kako ME to nije htjela jer nije željela da to saznaju njezini roditelji jer nije znala kako će reagirati, te kako je o tome govorila samo još jednoj prijateljici (list 83 spisa).

61. Nadalje, svjedok JE je naveo kako je ME, a kada je govorila o ponašanju svog očuha prema njoj, bila vidno potresena, kako se tresla i kako je plakala, kako je on prije nekih šest mjeseci bio u takvoj situaciji da to kaže Mi jinim roditeljima, ali kako je poštivao njezinu odluku i odustao od toga, kao i kako mu je ME kazala kako je s optuženikom imala dogovor da u slučaju ukoliko o tome bude htjela govoriti roditeljima, da će on umjesto nje s njima razgovarati i sve im priznati (list 83 spisa).

62. Svjedok JE je ispitan i na raspravi, te je ostao kod ranijih navoda kojim je dodao kako je u 11. mjesecu 2024. godine prekinuo vezu s NE, te kako su se ponovno pomirili krajem ožujka 2025. godine i kako su od tada opet u vezi, kao i kako mu je ME u lipnju 2021. godine kazala da je proživjela seksualno zlostavljanje, kako su te prigode bili na Žnjanu, kako mu je ona sjela u krilo i to mu kazala, pri čemu je plakala i bila uznemirena (list 278 spisa).

63. Kao i svjedokinja OE, tako je i svjedok JE naveo kako mu se žrtva ME, koja je njegova djevojka, povjerila da ju je optuženik ZE, a kada je bila dijete, seksualno zlostavljao.

64. Dakle, žrtva NE je tražila nekoga kome će se, a da je izvan obitelji, povjeriti i na taj način se olakšati, pa je tako o ono što joj se događalo sa optuženikom ZE kazala prvo svojoj tadašnjom prijateljici, a potom i osobni s kojom je bila u vezi.

65. Ovakvi navodi svjedoka ukazuju na činjenicu kako je žrtva ME imala potrebu nekome kazati što joj se dogodilo dok je bila dijete od strane očuha, optuženika ZE, što ukazuje kako je njezin iskaz istinit i vjerodostojan, a kao takvog ga i ovaj sud prihvatio.

66. Optuženik ZE se poziva u svojoj obrani kako je u to vrijeme imao problema sa erekcijom, te se pozvao i na iskaz svoje izvanbračne supruge koja je to navela.

67. Kako je već ranije obrazloženo sud je odbio takav dokazni prijedlog, odnosno utvrđivanja činjenice o problemima s erekcijom optuženika ZE, obzirom da isti nije za te navode priložio nikakvu liječničku dokumentaciju, tako da se nije imalo na osnovu čega naložiti vještačenje na te okolnosti.

68. Kada se u obzir uzme sve ranije navedeno, sud je iskaz žrtve NE ocijenio kao istinit, okolnosan i vjerodostojan, te je na istome, uz ostale dokaze koji se nalaze u spisu, temeljio odluku u ovom postupku, dok je navode obrane optuženika ZE ocijenio kao nevjerodostojne i nelogične, kao i očito usmjerene na izbjegavanje kaznene odgovornosti u ovom postupku, pri čemu žrtvu želi prikazati kao nekog tko od svoje desete ili jedanaeste godine planira što i kako napraviti da bi mu lažno namjestila ove učine.

69. Prema tome, nakon provedenog dokaznog postupka i izvedenih dokaza utvrđeno je kako je optuženik ZE u razdoblju od 01. siječnja 2013. godine do 31. prosinca 2014. godine, u dva navrata u podstanarskom stanu u [adresa], u kojem je stanovao s izvanbračnom suprugom DE i njezinom kćeri NE rođenom **.**.2003., u nakani spolnog zadovoljavanja svjestan njezine dobi zbog koje se ne može samostalno brinuti o sebi, iskoristivši odnos povjerenja koje je dijete NE imala prema njemu kao očuhu, kao i činjenice da zbog nedostatnog stupnja emocionalne i kognitivne zrelosti, ne može shvatiti prirodu spolnog odnosa , te jasno izraziti odbijanje sudjelovanja u seksualnim aktivnostima, u jednom navratu zatražio od nje da klekne ispred njega, te potom svoje spolovilo stavljao u djetetova usta sve dok ne bi ejakulirao, a u drugom navratu od NE zahtijevao da klekne na krevet, te na isti način stao iza nje skinuo svoje i njezine gaćice , te spolovilom penetrirao u djetetov anus, što je kod NE izazvalo jaku bol.

70. Isto tako, nakon provedenog dokaznog postupka i izvedenih dokaza utvrđeno je kako je optuženik ZE u razdoblju od 01. siječnja 2013. godine do 31. prosinca 2014. godine u podstanarskom stanu u [adresa], u kojem je stanovao s izvanbračnom suprugom DE i njezinom kćeri NE rođenom **.**.2003., u nakani spolnog zadovoljavanja svjestan njezine dobi zbog koje se ne može samostalno brinuti o sebi, iskoristivši odnos povjerenja koje je dijete NE imala prema njemu kao očuhu, nakon što bi legao na krevet i skinuo svoje hlače i gaćice tražio od djeteta da mu klekne između nogu, te njegovo spolovilo uzme u ruku i pomiče ga naprijed-natrag, sve dok ne bi ejakulirao.

71. Kod takvog stanja stvari, kod navoda žrtve NE, zatim psihološkog vještačenja žrtve, kao i iskaza ispitanih svjedoka, kao i analize svih materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, te ocjenjujući ih zasebno i dovodeći ih u međusobnu povezanost, ovaj sud smatra kako je činjenično stanje nedvojbeno utvrđeno, odnosno da je optuženik ZE u dva navrata izvršio sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje s djetetom mlađim od petnaest godina zlouporabom odnosa zavisnosti djeteta o njemu, a djelo je počinjeno nad posebno ranjivim djetetom i od bliske osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu te je time narušen djetetov emocionalni razvoj čime su se u njegovom postupanju ostavila obilježja dva kaznena djela 166. st. 2. u svezi s člankom 158. st. 5. u svezi sa st. 1. KZ/11, kao i kako je nad djetetom mlađim od petnaest godina izvršio bludnu radnju a djelo je počinjeno zlouporabom odnosa zavisnosti djeteta prema njemu čime se u njegovom postupanju ostvarilo obilježje kaznenog djela iz članka 158. st. 6. u svezi st. 2. KZ/11.

72. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika ZE prema kaznenim djelima koja su predmet ovog postupka, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati da je optuženik u odnosu na sva tri kaznena djela koja su predmet ovog postupka postupao s izravnom namjerom, tj. da je bio svjestan svojih protupravnih ponašanja i da je želio njihovo počinjenje, čime se u njegovom postupanju ostvarilo obilježje dva kaznena djela iz članka 166. st. 2. u svezi s člankom 158. st. 5. u svezi sa st. 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela iz članka 158. st. 6. u svezi st. 2. KZ/11. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je optuženik ZE ovih prigoda postupao s izravnom namjerom, budući da je u dva navrata izvršio sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje s djetetom mlađim od petnaest godina zlouporabom odnosa zavisnosti djeteta o njemu obzirom da se radilo o njegovoj pokćeri, a djelo je počinjeno nad posebno ranjivim djetetom i od bliske osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu te je time narušen djetetov emocionalni razvoj budući da je žrtva tada bilo dijete koje imalo deset, odnosno jedanaest godina, kao i kako je nad djetetom mlađim od petnaest godina izvršio bludnu radnju , a djelo je počinjeno zlouporabom odnosa zavisnosti djeteta prema njemu, budući da je, a kako je ranije spomenuto, žrtva tada bilo dijete koje imalo deset, odnosno jedanaest godina. Dakle, ovakvo postupanje optuženika ZE ukazuje kako je svih ovih prigoda postupao s izravnom namjerom. Nadalje, nakon provedenog dokaznog postupka na strani optuženika ZE nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

73. Vezano za ubrojivost optuženika ZE u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela, potrebno je navesti kako je tijekom postupka provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika ZE po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Mileni Pernat u kojem je navedeno kako kod optuženika nisu pronađeni nikakvi znakovi, niti simptomi, duševne boli, težeg trajnog ili prolaznog psihičkog poremećaja, niti zaostalog duševnog razvoja, kako nema elemenata zlouporabe, niti ovisnosti, o alkoholu ili drugim psihoaktivnim sredstvima, pa kako je u vrijeme počinjenja kaznenih djela koja su predmet ovog postupa isti bio ubrojiv, točnije kako nema elemenata za ocjenu o redukciji njegovih sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom (list 184 spisa).

74. Nakon što je utvrđeno da je optuženik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji, uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani optuženika, a koje su od značenja za donošenja ove odluke.

75. U odnosu na olakotne okolnosti sud je na strani optuženika ZE u obzir uzeo činjenicu kako prije, a niti nakon događaja koji su predmet ovog postupka, nije kazneno (list 47 spisa) ili prekršajno (list 48 spisa) osuđivan. Isto tako, sud je optuženiku kao olakotnu okolnost uzeo činjenicu kako je otac jednog maloljetnog djeteta.

76. Kao otegotne okolnosti sud je optuženiku ZE u obzir uzeo jačinu ugrožavanja i pobude iz kojih su kaznena djela koja su predmet ovog postupka počinjena, kao i stupanj povrede optuženikovih dužnosti, zatim način počinjenja kaznenih djela, te posljedicu kaznenih djela koja su predmet ovog postupka.

77. Nakon što su u obzir uzete sve ove okolnosti ovaj sud je utvrdio pojedinačne kazne za svako od kaznenih djela koja se optuženiku u ovom postupku stavljaju na teret, pa je tako optuženik ZE za svako do dva kaznena djela iz članka 166. st. 2. u svezi s člankom 158. st. 5. u svezi sa st. 1. KZ/11, a na temelju članka 166. st. 2. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od po 5 (pet) godina za svako, a za kazneno djelo iz članka 158. st. 6. u svezi st. 2. KZ/11, a na temelju članka 158. st. 8. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

78. Potom je optuženik ZE, na temelju članka 166. st. 2. KZ/11 u svezi sa člankom 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina.

79. Uzimajući u obzir sve ranije navedeno, društvenu opasnost kaznenih djela za koja je optuženik ZE proglašen krivim, a koja se očituje kroz zakonom zapriječenu kaznu za kaznena djela koja su predmet ovog postupka, ovaj sud je smatrao kako se samo kazna zatvora ukazuje odgovarajućom za kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim. Naime, ovaj sud je zaključio kako u ovom slučaju radi o jednim od najmučnijih kaznenih djela, te kako sve manje od ovakve kazne bi značilo podcjenjivanje ozbiljnosti ovakvih kaznenih djela, dakle kako se ne može očekivati da bi se nekom drugom kaznom mogla postići svrha kažnjavanja, već samo kaznom zatvora, pa je stoga optuženik ZE osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina.

80. Po ocjeni ovog suda, izricanjem ovako odmjerene kazne mogu se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se od činjenja kaznenih djela, odnosno utjecanja i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

81. Potrebno je istaknuti kako je u vrijeme počinjenja kaznen ih djela koja se optuženiku ZE u ovom postupku stavljaju na teret na snazi bio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12).

82. Tijekom vremena došlo je do više izmjena i dopuna Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 56/15, 61/15, 101/17), ali u tim izmjenama i dopunama nije bilo izmjena u odnosu na kaznena djela iz članka 166. st. 2. i članka 158. st. 6. KZ/11.

83. Naime, tijekom postupka došlo je do još izmjena i dopuna KZ/11, te su tako 04. siječnja 2019. godine stupile na snagu izmjene i dopune („Narodne novine“ br. 118/18), kojim je za kazneno djelo iz članka 166. st. 2. KZ/11 propisana sankcija ostala ista, dok je za kazneno djelo iz članka 158. st. 6. KZ/11 došlo do promjene u propisanoj sankciji, pa je do te izmjene propisana sankcija bila od jedne do osam godina, a nakon toga propisana sankcije je od jedne do deset godina.

84. Isto tako, potrebno je navesti kako je tijekom postupka došlo do još izmjena KZ/11 („Narodne novine“ br. 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25), koje se nisu odnosile na kaznena djela iz članka 166. st. 2. i članka 158. st. 6. KZ/11

85. Uzimajući u obzir sve ranije navedeno u odnosu na optuženika ZE je trebalo primijeniti odredbe zakona koji je blaži za optuženika u ovom konkretnom slučaju, dakle odredbe Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17).

86. Obzirom da se optuženik određeno vrijeme nalazio u pritvoru, tako je odlučeno da se, na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku ZE u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru, i to od 14. studenog 2024. godine do 15. studenog 2024. godine.

87. Opunomoćenik žrtve je naveo kako u ovom postupku neće postavljati imovinskopravni zahtjev, već kako će se o tome odlučivati u parničnom postupku (list 267 spisa), tako da je u ovom postupku izostala odluka u tom dijelu.

88. Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove vještačenja, sukladno članku 145. st. 2. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, a koji ukupno iznose 1.606,08 eura, od čega se iznos od 529,20 eura odnosi na vještačenje izvršeno po stalnoj sudskoj vještakinji mr. Danijeli Didić, iznos od 850,08 eura na troškove psihijatrijskog vještačenja izvršenog po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Mileni Pernat, iznos od 113,40 eura na iskazivanje stalne sudske vještakinje mr. Danijele Didić na raspravi, te iznos od 113,40 eura na iskazivanje stalne sudske vještakinje dr. Milene Pernat na raspravi.

89. Prema odredbi iz članka 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno od složenosti postupka. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 1.000,00 eura.

90. Budući da je optuženik ZE proglašen krivim, to je po članku 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku odlučeno da naknadi ove troškove postupka, koji ukupno iznose 2.606,08 eura, od čega iznos od 1.606,08 eura predstavlja troškove vještačenja, a iznos od 1.000,00 eura predstavlja paušalnu svotu

U Splitu, 20. ožujka 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA ZA MLADEŽ

Dinko Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DN-a:

- optuženiku (ZE, Zatvor u Splitu)

- branitelju optuženika (Ivan Santica, odvjetnik u Splitu)

- ŽDO-u Split

- opunomoćeniku žrtve (AE, odvjetnik u [adresa])

- u spis