Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br.3.
31550 Valpovo
Poslovni broj: Pn-5/2025-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. KA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. mlt. RA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. mlt. FA, OIB [osobni identifikacijski broj], I. [adresa], svi zastupani po pun. Željki Radoš Radičević, odvjetnici iz Osijeka i 4. GA, OIB [osobni identifikacijski broj], I. [adresa], zastupane po pun. Tomislavu Miškiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave 16. veljače 2026., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 20. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. N a l a ž e s e tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, da na ime neimovinske štete zbog smrti pok. JA isplati:
- 1. tužiteljici KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 35.036,50 € (tridesetpettisućatridesetšesteuraipedesetcenti);
- 2. tužitelju mlt. ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 35.036,50 € (tridesetpettisućatridesetšesteuraipedesetcenti);
- 3. tužiteljici mlt. FA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 35.036,50 € (tridesetpettisućatridesetšesteuraipedesetcenti);
- 4. tužiteljici GA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 35.036,50 € (tridesetpettisućatridesetšesteuraipedesetcenti), svima zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana utuženja tj. 10. siječnja 2025. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana, dok se 1. tužiteljica PA, 2. tužitelj mlt. RA, 3. tužiteljica mlt. FA i 4. tužiteljica GA o d b i j a j u svaki s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.759,12 € te preostalim dijelom zahtjeva za kamatnim potraživanjem počev od odštetnog zahtjeva tj.
15.12.2022. pa do podnošenja tužbe 10.01.2025.
II. N a l a ž e s e tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, da 1. tužiteljici KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelju mlt. RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. tužiteljici mlt. FA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] I. [adresa] i 4. tužiteljici GA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime imovinske štete pogreba i spomenika zbog smrti pok. JA solidarno isplati iznos od 1.504,35 € (tisućupetstočetirieuraitridesetpetcenti), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva dana 22.12.2021. pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana, dok se 1. tužiteljica PA, 2. tužitelj mlt. RA, 3. tužiteljica mlt. FA i 4. tužiteljica GA s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 1.946,44 € o d b i j a j u .
III. N a l a ž e s e tuženiku da 1. tužiteljica PA, 2. tužitelj mlt. RA i 3. tužiteljica mlt. FA naknadi parnični trošak u iznosu od 23.708,10 € (dvadesettritisućesedamstoosameuraidesetcenti), a 4. tužiteljici GA u iznosu od 11.118,13 € (jedanaesttisućastoosamnaesteuraitrinaestcenti), sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja tj. 20. ožujka 2026. pa do isplate, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana, dok se 1-3. tužitelji s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.081,60 €, a 4. tužiteljica u iznosu od 1.444,37 € o d b i j a .
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da su se prije pokretanja ovog postupka, sukladno čl. 186.a. ZPP-a, putem svog punomoćnika obratili sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu prema sjedištu zatvorske ustanove i mjestu gdje je smrtna posljedica nastala i gdje se vodio kazneni postupak, koji je zahtjev otklonio te ih uputio da svoja prava ostvaruju putem suda. Stoga su podnijeli tužbu mjesno nadležnom sudu po prebivalištu 1. i 2. tužitelja s obzirom da je navedeno pravo sukladno odredbama čl. 52. ZPP-a selektivno, a 1. tužiteljica je majka pok. oštećenika koja je u visokoj životnoj dobi i u teškoj imovinskoj situaciji.
1.1. Navode da je 10. siječnja 2020. ošt./žrtva JA smrtno stradao u Zatvoru Zagreb, na VII zatvoreničkom odjelu, u sobi broj 23, Remetinec, u kojoj je služio zatvorsku kaznu po pravomoćnoj presudi Općinskog suda Velikoj Gorici broj K- 67/2017, od 27. travnja 2018. radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona. Ističu da su najuži obiteljski krug pok. JA i ovlaštenici potraživanja naknade štete od odgovornih osoba i to PA kao majka, GA kao izvanbračna supruga te RA i FA kao mlt. djeca pok. JA. Kako je istražni postupak dugo trajao pa tako i kazneni, tužitelji su se odmah, pravodobno, po pokretanju kaznenog postupka obratili tuženiku RH zastupanom po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici radi mirnog rješenja spora koje je otklonjeno jer tuženik nije smatrao da postoji objektivna odgovornost Republike Hrvatske, odnosno zatvorske ustanove jer u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva nije nedvojbeno dokazano na koji način je oštećeni pok. JA preminuo i odakle su tvari koje je oštećeni pokojnik konzumirao u ćeliji. Dana 23. prosinca 2024. godine, donesena je presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici kojom se utvrđuje krivnja okr. LA da je kao zatvorenik Zatvora u Remetincu drugim zatvorenicima, a tako i pok. JA prodavao drogu koju je on u zatvorskoj ustanovi dobivao kao terapiju radi ovisnosti o drogama. Nepravomoćno je otklonjena svaka sumnja da je smrt pok. JA nastupila kao trenutna smrt uzrokovana nedopuštenom tvari – opijatom koji je ekvivalent droge, a do koje nije smio, niti mogao imati pristup u zatvorskoj ustanovi, a osobito mu istu tvar nije smio distribuirati drugi zatvorenik koji je za navedeno kazneno djelo i okrivljen u kaznenom postupku. Dakle, u konkretnom slučaju je dostatno da je i nepravomoćnom odlukom utvrđena okolnost smrti JA – kao zatvorenika, do koje je došlo u ustanovi zbog očitih propusta u sustavu pa se odredba Zakona o obveznim odnosima o objektivnoj odgovornosti primjenjuje na nastalu situaciju. Dakle, tužitelji su sudjelovali u kaznenom postupku kao oštećenici u kojem je postupku otklonjena bilo kakva dvojba da je smrt pok. JA nastupila na drugi način nego neovlaštenim korištenjem tvari koja se u zatvorskoj ćeliji nije mogla, niti smjela naći. Tijekom služenja zatvorske kazne oštećenik/žrtva JA unutar zatvorske ustanove smrtno je stradao radi korištenja opijata – Metadona. Nakon provedenih izvida koji uključuju obdukciju tijela smrtno stradalog oštećenika/žrtve JA te prikupljenih dokaza u vidu obavijesnih razgovora očevidaca te prikupljenih drugih dokaza pokrenut je postupak protiv opt. LA koji se tereti da je oštećenom/žrtvi JA (kao i trećim osobama) unutar zatvorske ustanove (Zatvora u Zagrebu) i ćelije prodavao svoju Metadonsku terapiju koja mu je bila propisana i koju je primao u zatvorskoj ustanovi pod nadzorom. Navedena zatvorska ustanova je potpuno zatvorenog tipa, a pok. JA nalazio se strogom Odjeljku (bloku) navedenog zatvora gdje je nedopustivo uz propisane ekstremne kontrole i nadzore unijeti bilo koju nedopuštenu stvar. S obzirom da je primanje svake ovakve terapije koja je po život opasna i predstavlja ekvivalent drogi radi odvikavanja od koje je istom bila i propisana, strogo regulirano Pravilnikom i načinom primjene i kontrole uzimanja terapije, to se ista pod urednom kontrolom zatvorskog sustava nije mogla, niti smjela pojaviti u bilo kakvom prometu, a osobito ne biti dostupna trećim osobama jer se radi o tvari koja je po prirodi
opasna i čija je konzumacija podvrgnuta strogim propisima u strogo čuvanoj ustanovi. Sukladno Pravilniku, zatvorska ustanova je dužna unutar svog prostora osigurati red i očuvati zdravlje i život zatvorenika zabranom unosa opasnih stvari i tvari unutar zatvorskog prostora. S obzirom da je primjena metadonske terapije nad zatvorenicima strogo kontrolirana i regulirana na način da korisnik takve terapije istu može i smije uzimati samo uz nadzor stručne osobe, u ambulanti zatvorskog sustava, na način da je istu dužan konzumirati pred stručnom osobom sa najmanje 2 čaše vode te dokazati kako u ustima (tako i pod jezikom) nema tragova popijene tablete. U konkretnom slučaju je razvidno da se ustanova nije držala propisanih pravila te da je propustom došlo do neovlaštene trgovine opojnim drogama, odnosno tvarima koje su s istom izjednačene i po smrt opasne te da su se takve tvari našle unutar prostora zatvorskog sustava i to ćelije koja je strogo čuvani i nadzirani prostor te da je zbog neovlaštene konzumacije osoba koja nije smjela uopće doći u doticaj sa takvom tvari istu konzumirala te odmah, na licu mjesta preminula od srčanog zastoja uslijed konzumacije takvog po život opasnog opijata. Zatvorska ustanova nedvojbeno je odgovorna temeljem objektivne odgovornosti propisane u čl. 1045., 1063., 1064., i 1066. Zakona o obveznim odnosima („NN“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), a zbog odgovornosti države za štetu zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela, odnosno ustanove sa javnim ovlastima i pravosudnih tijela u povjerenim im ovlastima te odgovornosti države za opasnu stvar/djelatnost i štetu koja je time nastala. U konkretnom slučaju kumulativno su ispunjenje pretpostavke za ovakvu odgovornost. Dakle, u predmetnom slučaju radi se o nepravilnom postupanju i propustu u obavljanju službene dužnosti u zatvorskoj ustanovi jer je takvim nepravilnim postupanjem omogućeno da se u visoko strogo zaštićenoj i zatvorenoj ustanovi omogući unos tvari opasnih po zdravlje i život, uslijed čega je u zatvorskoj ćeliji preminuo JA. U kaznenom postupku pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici utvrđeno da je smrt pok. JA posljedica kaznenog djela koje je počinio okr. LA na način da je očitim propustom sigurnosti u okviru zatvorske ustanove, kako zatvorske ambulante i djelatnika iste, tako i čuvarskog sustava, uspio neovlašteno i bez ikakve kontrole unijeti u zatvorsku ćeliju strogo propisanu terapiju Matadonom koji je lijek ekvivalent teškoj opojnoj drogi i predstavlja stvar u prometu opasnu po zdravlje i život.
1.2. S obzirom da je oštećenik/žrtva JA smrtno stradao u državnoj ustanovi, kao oštećenici sukladno čl. 1105. ZOO-a po punomoćniku postavljaju odštetni zahtjev na ime neimovinske štete zbog smrti bliske osobe u vidu pravične novčane naknade, uvažavajući Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH od 29.11.2020., odnosno korekcije Vrhovnog suda kojim se navedeni kriteriji povećavaju za 50%, od 05.03.2020. te 15.06.2020. tako da se za smrt bliske osobe roditeljima, djeci te supružniku priznaje iznos od 29.199,01 € uvećan za 50%, što iznosi ukupno 43.795,62 €, i to u iznosima kako slijedi PA, kao majka, u iznosu od 43.795,62 €, GA kao supruga, u iznosu od 43.795,62 €, mlt. FA, kao dijete, zastupana po majci i z.z. GA, u iznos od 43.795,62 €, mlt. RA, kao dijete u iznosu od 43.795,62 €, kao i odštetni zahtjev na ime imovinske štete u vidu troškova pogreba te karmina i spomenika u iznosu od 3.450,79 €. Predlažu da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava navode tužbe pod točkom I. u pogledu ispunjena procesnih pretpostavki za podnošenje tužbe i mjesne nadležnosti suda, kao i navedene činjenice o nastanku štetnog događaja 10. siječnja 2021. u prostorijama tuženika. Smatra spornom njegovu odgovornost za smrt JA te visinu tužbenog zahtjeva.
2.1. Temeljem izvješća o smrti sačinjenog po Zatvoru u Zagrebu Klasa: 730- 04/21-03/02 od 11. siječnja 2021. slijedi da je JA, nakon prethodnog dogovora s UA, zatvorenikom s kojim je boravio u sobi broj 123 na VII. zatvoreničkom odjelu, dogovorio da će mu LA prodavati dio svoje propisane terapije. Prvo mu je prodao tabletu Wellbutrin 300 mg, da bi potom, nakon što je u ambulanti dobio kao dnevnu propisanu vlastitu terapiju 30 ml metadonske otopine oralno, otopinu sačuvao u ustima i na taj način donio u navedenu sobu, gdje je istu ispljunuo u čašu te, prema prethodnom dogovoru o prodaji, predao zatvoreniku JA da dio popije, uslijed koje konzumacije je JA na mjestu događaja preminuo. Metadon se nalazi na popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga i može se upotrijebiti za izradu droga. Radi utvrđenja uzroka smrti provedena je obdukcija mrtvog tijela JA, a iz zapisnika o obdukciji proizlazi da je isti umro nasilnom smrću uslijed obostrane tromboembolije ogranaka plućne arterije i akutnog trovanja metadonom i lijekovima. Također je provedeno sudsko medicinsko vještačenje iz kojeg proizlazi da je kod pok. JA utvrđena prisutnost narkoanalgetika metadona i metabolita, narkoanalgetika tramadola i matabolita, anksiolitika dijazepama i metabolita, antipsihotika klozapina i metabolita, antidepresiva mirtazapina i metabolita, antidepresiva bupropiona i metabolita i anksiolitika alprazolama.
2.2. Tramadol klozapin, mitrazapin i alprazolam su lijekovi koji se nalaze na popisu propisane terapije za pokojnog JA, dok mu metadon, dijazepam i bupropion nisu propisani. Od dokazanih lijekova u tijelu pok. JA koje on nije imao u terapiji, lijek Wellbutrin (bupropion) primao je LA, dok su lijekove Heptanon (metadon) i Normabel (dijazepam) primali LA i SA. Pri dopuni nalaza i mišljenja navodi se da svaki od dva navedena uzroka smrti, odnosno obostrana tromboembolija ogranaka plućne arterije i aktualno trovanje metadonom i lijekovima sam za sebe može dovesti do smrtne posljedice. Radi utvrđenja svih relevantnih okolnosti vezano uz postupanja službenika Odjela zdravstvene zaštite zatvorenika i Odjela osiguranja, te ocjene pravilnosti i propisnosti tih postupanja poduzete su sve zakonom propisane radnje, te su saslušani službenici naprijed naznačenih odjela, a uzete su i izjave zatvorenika koji su bili smješteni zajedno u sobi sa pokojnim zatvorenikom. Službenica Odjela zdravstvene zaštite VA sastavila je službenu zabilješku o svim relevantnim okolnostima podjele i konzumiranja metadonske terapije zatvorenicima koji su joj, sukladno pravilima službe i propisima, te Uputi Središnjeg ureda za zatvorski sustav sprovedeni u grupama od po tri zatvorenika i koji su nakon dobivene terapije popili svaki još po dvije čaše vode.
2.3. Sukladno odredbi čl. 27. st. 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora djelokrug poslova Odjela zdravstvene zaštite zatvorenika čine sljedeći poslovi: obiteljska (opća) medicina, specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita, dentalna zdravstvena zaštita, ljekarnička djelatnost, suradnja sa liječnicima i ustanovama javnog zdravstva i tijelima za prevenciju i liječenje ovisnosti, davanje nalaza i mišljenja o zdravstvenom stanju zatvorenika, nadziranje sastava i hranidbene vrijednosti hrane koja se poslužuje zatvorenicima i nadziranje održavanja osobne higijene zatvorenika, te čistoće prostorija i drugih prostora u kojima borave i kreću se zatvorenici. Navedeni poslovi se ne odnose na poslove stalne zdravstvene skrbi i 24-satnog nadzora nad zdravljem zatvorenika, za koje poslove zatvor nema niti mogućnosti niti kapaciteta. Ukoliko se utvrdi da osoba lišena slobode ima ozbiljnih zdravstvenih problema i da joj se u Zatvoru u Zagrebu ne može pružiti odgovarajuća zdravstvena skrb isti se, sukladno uputnici i preporukama Odjela zdravstvene zaštite sprovodi na bolničko liječenje u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu. Evidentno je da je sada pokojni zatvorenik bio pod redovitom zdravstvenom skrbi i kontinuiranim pregledima u ambulanti Odjela zdravstvene zaštite kao i specijaliste psihijatra uz redovan nadzor zdravstvenog osoblja, ali i svakodnevni nadzor službenika Odjela osiguranja sukladno Pravilniku o načinu obavljanja poslova Odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima (NN 48/09), što sukladno odredbi članka 15. uključuje nadzor nad zatvorenicima tijekom dnevnog rasporeda i za vrijeme spavanja, kao i bilježenje zapažanja o ponašanju i radu zatvorenika. Nema podataka, niti iz službenih evidencija Odjela osiguranja postoje zabilješke o tome o tome da je sada pokojni zatvorenik bio zdravstveno ugrožen i da mu je život bio u opasnosti zbog nepružanja zdravstvene pomoći ili nedovoljne zdravstvene skrbi. Temeljem uvida u zdravstveni karton JA slijedi da mu je postavljena dijagnoza disocijativnog poremećaja ličnosti uz tešku ovisnost o opijatima. Poremećaj ponašanja uzrokovan uzimanjem više droga i njegove emocionalne nestabilnosti nisu bile razlogom da bi zbog takvog zdravstvenog stanja bilo nužno zatvoreniku osigurati stalnu liječničku skrb i nadzor zdravstvene službe.
2.4. Navodi da tužitelji nisu dokazali da je sukladno odredbi članka 1101. ZOO- a, koja propisuje da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji, upravo tuženik odgovoran za štetu, te nisu dokazali postojanje uzročno-posljedične veze između smrti JA (štetne posljedice) i neke radnje, odnosno propusta tuženika, budući je poduzeo sve što je u skladu s propisima bio dužan učiniti u opisanoj situaciji. Zdravstveno stanje JA ni po čemu nije ukazivalo da je tuženik trebao poduzimati bilo kakve posebne i pojačane mjere u vidu brige i nadzora, niti je tuženik znao ili morao znati za postojanje stvarne i neposredne opasnosti za život, odnosno samoozljeđivanje zatvorenika, te da bi u okviru svojih ovlasti poduzeo mjere za uklanjanje takve opasnosti. U suprotnom bi se tuženiku nametnuo nemoguć i nerazmjeran teret.
2.5. Osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske štete jer Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske imaju zadaću omogućiti ujednačenu primjenu prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade prema odredbama ZOO-a, a nikako ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. U odnosu na potraživanje iznosa od 3.450,79 € na ime imovinske štete pogreba i spomenika tužitelji ne dokazuju da su takav trošak i u tom iznosu podmirili. Stoga predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovanu.
3. Tužitelji su se u podnesku od 2. travnja 2025. očitovali na navode iz odgovora na tužbu. Navode da tuženik u svom odgovoru na tužbu ne osporava način na koji je došlo do smrti JA, a isto tako ne osporava niti uzrok nastupa te smrti. Tuženik u ovoj pravnoj stvari osporava svoju odgovornost te poriče uzročno- posljedičnu vezu između smrti ošt. JA i odgovornosti ustanove pod čijim je okriljem i zaštitom trebao biti, a koju zatvorsku ustanovu zastupa tuženik.
3.1. Svoj tužbeni zahtjev temelje na činjenici da je nedvojbeno kao prethodno pitanje utvrđeno u kaznenom postupku da je pok. JA preminuo od tvari koju nije mogao niti smio imati, posjedovati ili da mu je na bilo koji način bila dostupna u zatvorskoj ustanovi, a to je vrsta droge koju je ustanova primjenjivala kao vrstu terapije odvikavanja teških ovisnika od ovisnosti o drogi i sprječavanja eventualne još veće apstinencijske krize. Metadonska terapija jedna je od vrsta načina odvikavanja, a ustanove koje ju u te svrhe nabavljaju korisnicima kojima je namijenjena moraju je distribuirati i primjenjivati u strogo kontroliranim medicinskim uvjetima bez ikakve mogućnosti da se nađe u bilo kojem drugom dijelu tih/te ustanova/e. U konkretnom slučaju nije bilo tako jer ju je na neki način suosuđenik LA uspio iznositi iz zatvorske ambulante i distribuirati unutar zatvora. Ukazuju da su ovakvi lijekovi, a osobito zamjenska droga po svom karakteru i u smislu ZOO-a „opasna stvar”, a za koju vlasnik te stvari sukladno čl. 1064. ZOO-a odgovara po principu objektivne odgovornosti. Zatvorska ustanova osim navedenog dužna je za sve oblike tzv. opasnog oružja, oruđa, tvari, stvari organizirati i održavati nemogućnost korištenja istih pa je u ovom slučaju gotovo identično da je i suosuđenik LA istoga ubio „britvom” ili nekim drugim sredstvom koje se ne bi smjelo naći u ćeliji ili drogom koju JA kao neovisnik nije smio unijeti u organizam jer za njega je doza koju je primao LA bila smrtonosna i uzrokovala je predoziranje, trovanje organizma te gotovo trenutnu smrt.
3.2. U odgovoru na tužbu tuženik je promašio u potpunosti osnov ukazujući da zatvorska ustanova ne provodi 24-satnu zdravstvenu skrb i nadzor te da ne postoje zabilješke da je pok. zatvorenik bio zdravstveno ugrožen niti da mu je život bio ugrožen zbog nedovoljne zdravstvene skrbi. Navedeno u potpunosti nije relevantno u ovoj pravnoj stvari jer pok. JA nije imao nikakvih ozbiljnijih zdravstvenih problema ili tegoba te je za njegovu smrt isključivo kriva opasna stvar koju je zatvorska ustanova nabavila za drugog osuđenika, a našla se neovlašteno u organizmu pok. JA te je od posljedica iste trenutno preminuo. U slučaju da je suosuđenik LA sa svojom terapijom metadonskom drogom bio primjereno i po Pravilniku tretiran, pok. JA i danas bi bio živ. Činjenica da su djelatnice ambulante prilikom njihovog ispitivanja o načinu davanja terapije sa sebe otklonile bilo kakvu odgovornost navodeći „da se radi po pravilima”, navedeno je bilo očekivano jer im o istom ovisi posao, egzistencija, a možebitno i određena kaznena odgovornost. S obzirom da se droga iz ambulante ipak našla u ćeliji u potpunosti je neupitno da nije bila pod takvim nadzorom kako se to navodi i da ju je LA očito bez ikakvog problema mogao iznositi i distribuirati drugima. Smatraju da je dokazano da postoji uzročno-posljedična veza između ustanove kao vlasnika ove opasne stvari i smrti pok. JA.
3.3. Osim ZOO-a ukazuju i na odredbu iz čl. 21. Ustava RH - "Svako ljudsko biće ima pravo na život.(...)",kao i na čl. 2. Konvencije – "1. Pravo svakoga na život zaštićeno je zakonom. Nitko ne smije biti namjerno lišen života...; 2. Nije u suprotnosti s odredbama ovog članka lišenje života proizašlo iz upotrebe sile koja je bila nužno potrebna: b) pri zakonitom uhićenju ili pri sprečavanju bijega osobe zakonito lišene slobode." Sukladno tome, država je dužna poduzeti odgovarajuće korake kako bi zaštitila živote onih koji su pod njezinom jurisdikcijom, odnosno to uključuje primarnu dužnost države da osigura pravo na život osobe uz potporu mehanizama za provođenje zakona za prevenciju, suzbijanje te kažnjavanje kršenja takve odredbe. Pozivaju se na predmete Europskog suda za ljudska prava - „Pravo na život jedno je od temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom te se kršenje tog prava smatra jednom od najtežih povreda ljudskih prava." kao i na tumačenje čl. 2. Konvencije koju je u tumačenju čl. 21. Ustava prihvatio i Ustavni sud (U-III-2237/2017 od 4. svibnja 2021., točku 7.2., U-III-4049/2018 i U-III-4358/2018 od 2. lipnja 2021., točku 6.1.), a prema praksi Europskog suda za ljudska prava - zaštita prava na život sadrži tri osnovne obveze države: obveza poduzimanja raznih preventivnih mjera usmjerenih na sprječavanje nezakonitih ubijanja - pozitivna obveza države, obveza da se pripadnici represivnog državnog aparata, kao što su vojska i policija, suzdrže od nezakonitog ubijanja - negativna obveza države te obveza da se u slučaju smrti neke osobe pod sumnjivim okolnostima provede ozbiljna, detaljna i službena istraga - postupovna obveza države. Pozitivne obveze koje proizlaze iz članka 21. Ustava, nalažu državi da poduzme odgovarajuće korake kako bi zaštitila živote onih koji su pod njezinom jurisdikcijom (ESLJP- a Branko Tomašić i drugi protiv Hrvatske). To uključuje primarnu dužnost države da osigura pravo na život uvođenjem djelotvornih kaznenopravnih odredbi za odvraćanje od počinjenja kaznenih djela protiv osobe, uz potporu mehanizma za provođenje zakona za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje kršenja takve odredbe. Međutim, pored navedenoga, u odgovarajućim okolnostima dužnost zaštite života se proširuje i na pozitivnu obvezu vlasti da poduzmu preventivne operativne mjere za zaštitu pojedinca ili pojedinaca čiji je život u opasnosti od kaznenih djela drugih pojedinaca. Osim toga ističe se da je i ESLJP u brojnim predmetima u kojima je ispitivao pitanje odgovornost države zbog povrede obveze djelotvorne zaštite života, utvrdio da u slučajevima kada je osoba nestala i umrla nakon što je bila pritvorena od strane predstavnika države, postoji čvrsta pretpostavka uzročnosti između pritvaranja i smrti, te odgovornosti države za njihovu smrt. U takvim situacijama teret dokazivanja snose vlasti koje trebaju pružiti zadovoljavajuće i uvjerljivo objašnjenje (ESLJP-a Baljak i drugi protiv Hrvatske, br. 41295/19, § 36. i 37., presuda od 25. studenoga 2021.; Trivkanović protiv Hrvatske (2), br. 54916/16, t. 79. -70., presuda od 21. siječnja 2021. i odlukom Ustavnog suda broj: U-III-3480/2020 od 7. lipnja 2022.). Ovdje valja napomenuti da u svjetlu važnosti zaštite prava na život, pritužbe koje se tiču lišavanja života zahtijevaju najpažljivije ispitivanje, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti. U predmetima u kojima se prigovori odnose na pitanje zaštite prava na život sve odlučne činjenice moraju biti dokazane izvan razumne sumnje, tako da proizlaze iz dovoljno snažnih, jasnih i suglasnih zaključaka ili sličnih neoborivih činjeničnih pretpostavki. Ističu da u kontekstu prethodno navedenih stajališta u slučajevima kada je osoba nakon što je bila privedena od strane predstavnika države, da u konkretnom predmetu teret dokaza o zakonitosti postupanja tijela represivne vlasti, snose te vlasti.
3.4. Smatraju da su dokazali da se u konkretnom slučaju radi o počinjenoj šteti, da se radi o opasnoj stvari pa time i objektivnoj odgovornosti tuženika za štetu i to za štetu od opasne stvari ili djelatnosti, prema kojoj je štetnik odgovora bez obzira na krivnju. Sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava nedvojbeno je da država osobito u slučajevima kada se radi o pritvorskim predmetima kada je osoba nestala i umrla nakon što je bila pritvorena od strane predstavnika države, odgovara za njihovu smrt.
4. Tuženik se u podnesku od 11. travnja 2025. očitovao na navode tužitelja navodeći da u smislu odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a vlasnik opasne stvari (droga je nedvojbeno opasna stvar) oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti. Imajući u vidu okolnosti nastanka štete u predmetnoj stvari koje su navedene u odgovoru na tužbu te i u provedenom kaznenom postupku, smatra da je do smrti JA došlo slijedom njegovih vlastitih postupaka i osobnih odabira. JA je sam odabrao pored svoje terapije lijekovima uzimati i tuđu terapiju lijekovima, sam je odabrao kupiti drogu od drugih zatvorenika i nitko ga na takav odabir nije nagovarao niti prisiljavao. Zaposlenici zatvorske ustanove nisu mogli znati, niti trebali znati, koje lijekove je JA već uzeo na dan štetnog događaja i u kojoj količini, niti su znali za prethodni dogovor sa UA za kupoprodaju te da će JA pristati popiti tuđi ispljuvak koji sadrži nepoznatu količinu lijeka propisanoga drugom zatvoreniku.
4.1. Ističe da takvo ponašanje i postupci nisu uobičajeni niti predvidivi da bi se od strane zatvorske ustanove mogli kontrolirati i preventivno spriječiti. Osim toga, iz nalaza obdukcije je nesporno vidljivo da je razlog smrti JA tromboembolija plućne arterije i akutno trovanje metadonom i lijekovima, što podrazumijeva da smrt nije nastupila kao posljedica uzimanja isključivo metadona, kojega je dobio od LA, nego i drugih lijekova koje je prethodno konzumirao u prekomjernoj dozi. Temeljem podataka iz zdravstvenog kartona pok. JA slijedi da je isti bio teški ovisnik o opijatima.
4.2. U odnosu na očitovanja tužitelja u pogledu odgovornosti države zbog povrede obveze djelotvorne zaštite života, kao i dostavljenu sudsku praksu iz koje bi isto slijedilo, poziva se na sudsku praksu koja je po svojem sadržaju suprotna i temeljem koje se obveza zaštite života onih koji su pod jurisdikcijom države mora tumačiti na način da se vlastima ne nameće nemoguć ili nerazmjeran teret uvažavajući poteškoće povezane s radom policije u suvremenim društvima, nepredvidljivost ljudskog ponašanja i operativne odluke koje se moraju donijeti u pogledu prioriteta i resursa. Stoga svaka navodna opasnost za život ne može vlastima nametnuti obvezu poduzimanja operativnih mjera radi sprječavanja ostvarenja te opasnosti. Da bi nastala takva pozitivna obveza mora se utvrditi da su vlasti u relevantnom trenutku znale ili su morale znati za postojanje stvarne i neposredne opasnosti za život točno određene osobe ili osoba od kažnjivog djela treće osobe, te da nisu poduzele mjere u okviru svojih ovlasti za koje se razumnom prosudbom moglo očekivati da će se njima ta opasnost izbjeći. Ustavni suci u odluci broj: U-III-6138/2021 od 26. svibnja 2022. nadalje zaključuju da se na ta pitanja može odgovoriti samo u svjetlu svih okolnosti svakog pojedinog predmeta.
4.3. Slijedom naprijed navedenoga smatra kako je u predmetnoj pravnoj stvari opravdano i jedino razumno moguće primijeniti odredbu stavka 2. čl. 1067. ZOO-a te ga osloboditi odgovornosti budući da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Kako tužitelji u predmetnoj stvari temeljem navoda tužbe nisu dokazali postojanje uzročno- posljedične veze između smrti JA i radnje, odnosno propusta tuženika, time ne ostvaruju pravo na novčanu naknadu neimovinske i imovinske štete u smislu zakonskih odredaba.
5. Na ročištu održanom 8. prosinca 2025. (list spisa 157) 2. tužiteljica GA angažirala je punomoćnika Tomislava Miškića, odvjetnika iz Osijeka, a oba punomoćnika tužitelja suglasno su naveli da ostaju kod tužbe i tužbenog zahtjeva uređujući tužbeni zahtjev u dijelu tijeka kamata na zatraženu neimovinsku štetu na način da te kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od utuženja dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za sve tužitelje ostaje neizmijenjen.
6. Na ročištu održanom 16. veljače 2026. (list spisa 183) pun. tuženika usprotivio se preinaci tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka u odnosu na kamatno potraživanje navodeći da se taj zahtjev trebao postaviti do zaključenja prethodnog postupka. Podredno je istakao prigovor zastare potraživanja jer je smrt nastupila u siječnju 2020., a tužitelji su podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora u studenom ili prosincu 2022. Do tada je proteklo 2 godine i 11 mjeseci od saznanja za smrt pokojnog ĆA. Podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186 a ZPP-a ne dolazi do prekida zastare nego do zastoja zastarnih rokova i nakon što je zakonski zastupnik tuženika odgovorio na zahtjev za mirno rješenje spora u siječnju 2023. zastarni rokovi su ponovno počeli teći, odnosno samo jedan mjesec jer je proteklo 2 godine i 11 mjeseci do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora. Smatra da je u trenutku podnošenja tužbe tj. u siječnju 2025. tužbeni zahtjev pao u zastaru.
6.1. Tužitelji su se na istom ročištu usprotivili prigovoru zastare potraživanja kao i prigovoru da je došlo do preinačenja tužbenog zahtjeva navodeći da se radi samo o uređenju tužbenog zahtjeva.
7. Sud je u dokaznom postupku saslušao 1. tužiteljicu PA, 4. tužiteljicu GA te izvršio uvid u spise Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-67/2017 i Županijskog suda u Velikoj Gorici br. K-15/2022 kao i u kompletnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.
8. 1. tužiteljica PA, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazala je da je njen sin preminuo **.**.2020. dok je bio na izdržavanju kazne zatvora u Zagrebu. Nije joj poznato iz kojeg razloga je njen sin umro, ali je čula da je navodno bio otrovan. Misli da je bio osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci. Nije ga posjećivala u zatvoru iako je tada bila pokretna, a sada je zbog bolesti u invalidskim kolicima. Navela je da njen sin ima dvoje djece i to mlt. RA s ČA koji je sada u dobi od 15 godina te mlt. FA s GA koja je sada u dobi od 10 godina. Inače sin joj je, prije osude na kaznu zatvora u Zagrebu, živio kao podstanar s GA i s mlt. kćerkom FA u [adresa]. Mlt. RA živi sa svojom majkom u [adresa]. Do 2008. sin je živio s njom u [adresa] i nakon toga se odselio u Zagreb gdje se zaposlio i radio. Kako su bili dosta povezani često ga je posjećivala u Zagrebu. Sin je kontaktirao sa svojim mlt. sinom RA te ga je viđao kada bi dolazio u [adresa]. GA joj je javila da joj je sin preminuo. Navela je da njezin sin i GA nisu nikada bili u bračnoj ili izvanbračnoj vezi, ali su živjeli zajedno zbog djeteta i smanjenja zajedničkih troškova života. Oni ne posjeduju nikakve ugovore koji bi bili ovjereni od strane nadležnih tijela da imaju bračni ili izvanbračni status. Nakon što je čula da joj je sin umro zvala je zatvor i dobila informaciju da je na patologiji na vještačenju po vještacima patolozima. Zamolila je djelatnike komunalne službe u D. Miholjcu Doroslov da odu po tijelo jer je odlučila da ga sahrani u D. Miholjcu i sahrana je obavljena, a K joj je isporučio račun za sve troškove koje su imali. Isto poduzeće joj je radilo okvir za postavljanje spomenika i ispostavili su joj račun i za te radove. Karmine su obavili kod njene kćerke u Viljevu i te je troškove sama snosila, a sastojali su se od nabave pečenog praseta i janjetine te pića i kolača i iznosili su više od 1.000,00 € za 20-ak osoba najuže obitelji. Na sahrani je bila i GA s mlt. FA, kao i njegova bivša supruga ČA s mlt. RA. Svi troškovi vezano za sahranu i postavljanje okvira za spomeniku su plaćeni, ali nije postavila spomenik. O mlt. djeci njenog sina skrbe njihove majke. Navela je da prima samo inkluzivni dodatak i u pomoć joj dolazi geronto domaćica i u mogućnosti je brinuti se za sebe. Teško ju je pogodila smrt sina zbog čega se nakon godinu dana teško razboljela i dobila vodu u nogama. Nakon toga je oboljela od karcinoma dojke te prima kemoterapije u tabletama i mora koristiti invalidska kolica. Navela je da joj je sin sahranjen 13. siječnja 2020. Bila je u Zagrebu kod ravnatelja zatvora jer se raspitivala za razlog smrti i pitala ga kako joj je sin završio na odjelu s najvećim kriminalcima. Dobila je odgovor da joj je sin bio uzoran zatvorenik i da je koristio tablete par puta za zube te da je bio predoziran, ali detaljno joj više nije odgovoreno i rekao joj da joj se ispričava zbog propusta zatvora i greške koja se nije smjela dogoditi. Ravnatelj joj je rekao da je zbog potresa u Glini njen sin premješten na odjel s težim kriminalcima. Navela je da joj je sin inače bio zdrav i imao je povremene glavobolje od sinusa i nije bolovao od nikakvih težih bolesti, a koliko je njoj poznato nije se nikada drogirao. Dodala je da joj je sin završio u zatvoru zbog svađe s jednom gospođom kojoj je obavljao građevinske radove, a ona mu nije htjela isplatiti izvršene radove. Nesmotreno joj je uputio nekakve prijetnje kako bi je prisilio da mu plati izvršene radove, a ta žena ga je prijavila pa je prvotno dobio uvjetnu osudu a po žalbi državnog odvjetništva dobio je bezuvjetnu kaznu zatvora od šest mjeseci.
8.1. Namjerava izgraditi spomenik sinu, ali za to sada nema novčana sredstva i troškove koje potražujem na ime imovinske štete su troškovi koji su stvarno nastali a po ispostavljenim računima R. Osim toga, imala je i druge materijalne troškove oko nabave crnine, svijeća, cvijeća i plaćena je misa zadušnica.
9. 4. tužiteljica GA, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazala je da s pok. Daliborom Mihaljev ima mlt. FA koja je rođena 2015. u izvanbračnoj zajednici. JA je upoznala 13. prosinca 2013. kada je došao živjeti kod nje u Velikoj Gorici i tamo su živjeli zajedno 3 godine. Nakon toga su se preselili na novu adresu Lazina Čička i tamo su živjeli nešto manje od 2 godine. Cijelo vrijeme su zajedno skrbili o djetetu koje i dalje živi s njom u Zagrebu i pohađa 4. razred osnovne škole. JA je bio na izdržavanju kazne zatvora u Zagrebu 2020. gdje ga je zajedno s kćerkom posjećivala do korone, a nakon toga su kontaktirali putem video poziva. Navela je da je 10. siječnja 2020. u 2:45 h dobila poziv iz zatvora da je JA umro. U to vrijeme operirala je srce i bila u lošem zdravstvenom stanju tako da su djelatnici zatvora oprezno s njom razgovarali. Inače je JA zbog njenog zdravstvenog stanja dobio odgodu izdržavanja kazne od 3 mjeseca i kada se njoj zdravstveno stanje poboljšalo ponovno se vratio u zatvor. Njihova kćerka je, kao i ona, bila jako vezana za JA i često su se čuli dok je bio u zatvoru, a svaki tjedan su mu išle u posjetu. Navela je da je ona financirala većinu troškova sahrane u [adresa]. Daliborova majka joj je zabranila da dolazi na njegov grob, a bila je na sahrani bez djeteta. Daliborova majka je, koliko zna, platila cvijeće, a ostale troškove su platile ona i Daliborova sestra kod koje su i održane karmine. Trenutno ne zna visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Teško ju je pogodila Daliborova smrt, a zbog zdravstvenog stanja dobivala je sredstva za smirenje. Njihovoj kćerki otac silno nedostaje kao i njoj. Dodala je da je JA u zatvoru imao dobro ponašanje zbog čega mu je i odobrena privremena odgoda izvršavanja kazne kako bi njoj pomogao. Za vrijeme boravka JA u zatvoru redovno mu je uplaćivala novčana sredstva kao i njegova sestra, IA (sada F), kako bi imao novca za kupnju nekih predmeta za boravak u zatvoru. Nakon Daliborove smrti 1. tužiteljica PA zajedno je s njom bila kod ravnatelja zatvora u Zagrebu i rekao im je da je propust zatvora što je JA iz boljeg odjela zbog potresa u Glini morao biti premješten u odjel s težim zatvorenicima, koji su bili skloni drogama. Mislili su da će se JA moći snaći i s takvim zatvorenicima. Poznato joj je da je ravnatelj nakon toga ubrzo smijenjen. Inače, kada su dolazili u posjetu JA, nisu smjeli imati sa sobom ništa, pa čak ni njihova kćerka FA, a kada je išla u bračnu posjetu, do gola je pregledavana zbog opasnosti od unošenja nekih predmeta. Navela je da njen suprug nikada nije bio ovisnik o bilo kakvim drogama. On se inače brinuo zbog nje i kćerke jer je njihova kuća bila oštećena u potresu i imala je operaciju srca. Pretpostavlja da je uzimao sredstva za smirenje propisanih od liječnika, a inače je bio zdrav i nikada joj se nije žalio ni na kakve bolesti i bolove. Osim toga imali su i istoga liječnika. Kod kuće nikada nije uzimao nikakve lijekove niti mu ih je liječnik propisivao. JA je odsluživao zatvorsku kaznu od 6 mjeseci zbog kaznenog dijela vezano za tvrtku s jednim poslovnim čovjekom s kojim je bio kooperant. Kooperant je suprugu dugovao novac zbog čega su se posvađali i došlo je do prijetnje od strane njenog supruga, a kooperant ga je prijavio. Navela je da je dobila informaciju da je medicinska sestra pokušala pomoći JA, ali je on umro do dolaska hitne pomoći.
10. Iz izvršenog uvida u presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici pod br. K- 67/2017-36 od 27. travnja 2018. razvidno je da je okr. JA proglašen krivim što je dana 15. studenog 2016. u Lazini Čičkoj br. 25/F u dvorištu kuće u kojoj živi ZA nakon verbalnog sukoba s HA i BA, u cilju da iste ustraši rekao im „da će im jebati djecu u usta, da ide doma po pištolj i da će sve poubijati“, a koje riječ su kod HA i ŠA izazvale osjećaj straha za vlastiti život i život njihove djece, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti pa je time počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisana i kažnjiva u čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona te je sud okrivljenom za kazneno djelo u odnosu na oštećenu EA temeljem čl. 139. st. 2. KZ-a utvrdio kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci, za kazneno djelo u odnosu na ošt. HA temeljem čl. 139. st. 2. KZ-a utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a temeljem čl. 51. KZ-a osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uvjetno na rok kušnje od 5 godina od pravomoćnosti presude. Povodom podnijetih žalbi okr. Dalibora Mihaljev i državnog odvjetnika, Županijski sud u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Kž-348/2018-3 na sjednici održanoj 13. prosinca 2018. žalbu optuženika JA odbio je kao neosnovanu dok je presudom pod poslovnim brojem Kž-346/2018-3 od 13. prosinca 2018. županijski sud prihvatio žalbu državnog odvjetnika te preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kaznenoj sankciji na način da je opt. JA osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.
11. Iz izvršenog uvida u spis Županijskog suda u Velikoj Gorici br. K-15/2022 te presude pod br. K-15/2022 od 23.12.2024. razvidno je da je opt. LA proglašen krivim što je dana 10. siječnja 2021. u vremenu od 9,00 do 11,00 dati, u Zatvoru Zagreb, u Zagrebu, Ul. dr. Luje Naletilića br. 1, na VII. zatvoreničkom odjelu, u sobi broj 123, protivno odredbi članka 3. zakona o suzbijanju zlouporabe droga (NN 107/01, 87/02, 163/03, 141/03, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), nakon što je sa zatvorenikom JA dogovorio da će mu prodavati dio svoje propisane terapije, prvotno mu prodao tabletu Wellbutrin 300 mg, da bi potom, nakon što je u ambulanti dobio, kao dnevno propisanu vlastitu terapiju 30 ml metadonske otopine oralno, otopinu sačuvao u ustima i na taj način donio u navedenu sobu, gdje je istu ispljunuo u čašu te, prema prethodnom dogovoru o prodaji, predao zatvoreniku JA da dio popije uslijed koje konzumacije je zatvorenik JA na licu događaja preminuo, iako se prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga (NN 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13) metadon nalazi na Popisu droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga u Dijelu 1, Odjeljku 1, a bupropion na Popisu psihotropnih tvari i biljaka u Odjeljku 1, dakle, prodao tvari koje su propisom proglašene drogom osobi u kaznenoj ustanovi, a kaznenim djelom prouzročio je smrt osobe kojoj je prodao tvar koja je propisom proglašena drogom, čime je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – opisano po članku 190. stavak 5. u vezi članka 190. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavak 5. KZ/11. Optuženik je na temelju čl. 190.st.5. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.
11.1. Na odnosnu presudu Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici 17. veljače 2025. podnijelo je žalbu zbog odluke o kazni kao i opt. LA te je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pod poslovnim brojem I Kž-97/2025-9 prihvatio žalbu državnog odvjetnika te je preinačena prvostupanjska presuda o odluci o kazni na način da se opt. LA osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina, dok je odbijena kao neosnovana žalba opt. LA.
12. Iz dokumentacije koja prileži spisu, u dokaznom postupku proizlaze činjenice koje su među strankama neprijeporne pa ih sud ne smatra potrebnim ponavljati.
13. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da je 10. siječnja 2020. ošt./žrtva JA smrtno stradao u zatvorskoj ustanovi u Zatvoru Zagreb, na VII zatvoreničkom odjelu, u sobi broj 23, Remetinec, u kojoj je služio zatvorsku kaznu po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-67/2017, od 27. travnja 2018. radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona;
- da je 1. tužiteljica PA majka pokojnog Dalibora Mihaljev, 4. tužiteljica GA supruga pokojnog JA te 2. tužitelj mlt. RA i 3. tužiteljica mlt. FA djeca pokojnog JA;
- da su se 1. do 4. tužitelji putem punomoćnika, sukladno čl. 186. ZPP-a, obratili nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, a koji je zahtjev je državno odvjetništvo otklonio te ih uputio da svoja prava ostvaruju putem suda;
- da je 23. prosinca 2024. donesena presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici kojom je utvrđena krivnja opt. LA da je kao zatvorenik zatvora u Remetincu drugim zatvorenicima, a tako i pok. Daliboru Mihaljev prodavao drogu koju je on u zatvorskoj ustanovi dobivao kao terapiju radi ovisnosti o drogama;
- da tužitelji potražuju neimovinsku i imovinsku štetu smatrajući da im je tuženik dužan istu naknaditi.
14. Među strankama je prijeporna odgovornost tuženika za smrt JA, visina tužbenog zahtjeva kao i prigovor zastare potraživanja štete od strane 1.-4. tužitelja.
15. Sud smatra da je djelomično osnovan tužbeni zahtjev 1.-4. tužitelja.
16. U odnosu na prijeporno pitanje glede odgovornosti tuženika za smrt JA, sud je u cijelosti poklonio vjeru navodima iz tužbe.
17. Naime, kako je razvidno iz presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. prosinca 2024. utvrđena je krivnja optuženika LA da je kao zatvorenik zatvora u Remetincu drugim zatvorenicima, a tako i pokojnom JA prodavao drogu koju je on u zatvorskoj ustanovi dobivao kao terapiju radi o ovisnosti o drogama. Na taj način otklonjena je svaka sumnja da je smrt pokojnog JA nastupila kao trenutna smrt uzrokovana nedopuštenom tvari-opijatu koji je ekvivalent droge, a do koje nije smio niti mogao imati pristup u zatvorskoj ustanovi, a osobito mu istu stvar nije smio distribuirati drugi zatvorenik koji je za navedeno kazneno djelo i okrivljen u kaznenom postupku. Naime, tijekom služenja zatvorske kazne ošt./žrtva JA unutar zatvorske ustanove smrtno je stradao radi korištenja opijata – metadona. Nakon provedenih izvida koji su uključivali obdukciju tijela smrtno stradalog ošt./žrtve JA te prikupljenih dokaza u vidu obavijesnih razgovora očevidaca te drugih dokaza protiv opt. MA, pokrenut je kazneni postupak kojim se teretio da je ošt. JA kao trećim osobama unutar zatvorske ustanove u Zatvoru u Zagrebu i ćelije prodavao metadonsku terapiju koja mu je bilo propisana i koju je primao u zatvorskoj ustanovi pod nadzorom. Navedena zatvorska ustanova je potpuno zatvorenog tipa, a pokojni JA nalazio se u strogom odjeljku (bloku) navedenog zatvora gdje je nedopustivo uz propisane ekstremne kontrole i nadzore unijeti bilo koju nedopuštenu stvar.
17.1. S obzirom na primanje ovakve terapije koja je po život opasna i predstavlja ekvivalent drogi radi odvikavanja od koje je istom bila propisana strogo regulirano pravilnikom i načinom primjene i kontrole uzimanja terapije, to se ista pod urednom kontrolom zatvorskog sustava nije mogla niti smjela pojaviti u bilo kakvom prometu, osobito ne biti dostupna trećim osobama jer se radi o tvari koja je po prirodi opasna i čija je konzumacija podvrgnuta strogim propisima u strogo čuvanoj ustanovi.
17.2. Osim toga u odnosu na činjenicu utvrđenja uzroka smrti ošt. JA ista činjenica je utvrđena u provedenom kaznenom postupku te potvrđenom presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj Kž-97/2025-9 u 29. travnja 2025. gdje je sud upravo analizirao iskaze toksikološke vještakinje Marine Nestić i sudskomedicinskog vještaka Pere Bubala kojom prilikom je zauzet stav i utvrđeno da je plućna embolija kod oštećenika za posljedicu imala smanjenje disajne površine, a takav je učinak imao i metadon u kombinaciji s lijekovima koje je oštećenik konzumirao, a koji su također depresori disanja te će vještaci zaključili da je ta dvojna kombinacije dovela do smrtnog ishoda s tim da su i lijekovi koji nisu bili propisani u terapiju oštećenika metadon diazepan i bupropio mogli sami za sebe dovesti do smrtne posljedice. Slijedom iskaza ovih svjedoka sud je utvrdio irelevantnim iskaz toksikološke vještakinje da se koncentracija metadona u krvi oštećenika kretala u terapijskoj dozi, dakle u količini spojivo sa životom na što je optuženik upirao u žalbi jer je ovdje riječ o sinergijskom učinku dvaju uzroka - plućne embolije te metadona i lijekova koji su istodobno uzajamno djelovali na smrtni ishod oštećenika, što je u skladu s teorijom ekvivalencije, koji je opće prihvaćen u sudskoj praksi, a koja kaže da je svaka posljedice rezultat uzajamnog djelovanja viša sila, od kojih je svaka pridonijela nastanku posljedice. Prema tome stav je Visokog kaznenog suda da je po pitanju uzročno posljedične veze prvostupanjski sud ispravno utvrdio odgovornost optuženika za smrt oštećenika JA.
18. Dakle, Visoki kazneni sud u cijelosti je prihvatio stav Županijskog suda u Velikoj Gorici glede odgovornosti optuženika LA da je prodavao tvari koje su propisom proglašene drogom osobi u kaznenoj ustanovi, a kaznenim djelom prouzročio je smrt osobe kojoj je prodao tvar koja je propisom proglašena drogom te je povodom žalbe državnog odvjetništva optuženiku LA povećana kazna zatvora umjesto 5 godina na 6 godina.
19. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učionica vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojim je optuženik oglašen krivim, parnični je sud vezan izrekom pravomoćne i kaznene presude. Ta se vezanost odnosi na činjenični opis, pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim po parnični sud ne može utvrđivati da je kazneno djelo počinjeno na drugačiji način od onoga koji je opisan u činjeničnom opisu izreke kaznene presude niti da je riječ o nekom drugom kaznenom djelu koje nije pravno opisano i pravno označeno (kvalificirano) u izreci pravomoćne kaznene presude. Vezanost parničnog suda odnosi se dakle na utvrđenje da je kazneno djelo počinjeno, da je štetnik kazneno odgovoran i da je odgovoran za djelovanje onako kako je to utvrđeno kaznenom presudom pa time i da je takvo postupanje koje je kaznenom presudom utvrđeno kao kažnjivo predstavlja i štetnu radnju (Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Rev 938/2022-2 od 14. rujna 2022).
20. Na osnovu čl. 7. st.1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
21. Odredbom čl. 8. ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
22. Odredbom čl. 219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 221.a ZPP-a.
23. Odredbom čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (NN 75/93, 48/99, 15/00 i 59/01) propisano je da je Republika Hrvatska dužna naknaditi štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprava i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u na njih prenesenim poslovima državne uprave, što znači da za postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu u smislu navedenog propisa trebaju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke:
- nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave,
- postojanje štete i
- uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete, pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, tj. da šteta ne bi nastala da njega nije bilo.
Nezakonit rad očituje se kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.
24. Po ocjeni suda adekvatna i pravna relevantna uzročna veza postoji ako je određena štetna radnja bila podesna da izazove štetnu posljedicu, a ne i ako je štetna radnja izazvala štetnu posljedicu samo zbog specifične neočekivane okolnosti u kojoj se po redovnom tijeku stvari ne vodi računa tako da se kao pravno relevantni uzrok štete uzima samo onaj čin kojem po redovnom učinku odgovara konkretna štetna posljedica odnosno koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice: onaj događaj uz koji se redovito prema životnom iskustvu može očekivati nastupanje štetne posljedice. Drugim riječima od mogućih uzroka koji su doveli do štetne posljedice mjerodavan je adekvatni uzrok tj. onaj koji po redovitom tijeku stvari rezultira određenom posljedicom, a kako je to i utvrđeno u predmetnom kaznenom postupku protiv LA.
25. Odredbom čl. 1045. st.1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
26. Odredbom čl. 1063. ZOO-a propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
27. Odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.
28. Odredbom čl. 1066. st.4. ZOO-a propisano je da vlasnik opasne stvari koji ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati odgovara za štetu koja potekne od te stvari.
29. Po ocjeni suda u konkretnom slučaju kumulativno su ispunjene pretpostavke za ovakvu odgovornost. U predmetnom slučaju radi se o nepravilnom postupanju i propustu u obavljanju službene dužnosti u zatvorskoj ustanovi jer je takvim nepravilnim postupanjem omogućeno u strogo zaštićenoj zatvorenoj ustanovi unos stvari opasnih po zdravlje i život uslijed čega je u zatvorskoj ćeliji preminuo JA.
30 Stoga su po ocjeni suda 1-4. tužitelji tijekom postupka dokazali uzročno- posljedičnu vezu i štetu u odnosu na pok. JA.
31. S obzirom da je JA smrtno stradao u državnoj ustanovi s pravom 1.-4. tužitelji sukladno čl. 1105. ZOO-a postavljaju odštetni zahtjev na ime neimovinske štete zbog smrti bliske osobe u vidu pravične novčane naknade uvažavajući orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH od 29.11.2020. odnosno korekcije Vrhovnog suda kojim su navedeni kriteriji povećavaju za 50 % od 5.03.2020. te 15.06.2020., tako da se za smrt bliske osobe roditeljima, djece te supružniku priznaje iznos od 29.199,01 € uvećan za 50 % što iznosi ukupno 43.795,62 € i to u iznosima za svakoga od tužitelja od po 43.795,62 €, a koje iznose im je sud priznao.
32. U odnosu na imovinsku štetu u vidu troškova pogreba te karmina i spomenika 1.-4. tužitelji potražuju iznos od 3.450,79 €.
33. Sud prihvaća navode tuženika da tužitelji nisu dokazali da su takav trošak i u tom iznosu podmirili. Naime, iz materijalne dokumentacije u spisu razvidno je da su tužitelji priložili račun tvrtke Doroslov d.o.o. za komunalne djelatnosti broj 04-0174/23 od 3.10.2023. za izradu dvostrukog okvira na groblju u iznosu od 504,35 € (list spisa 112 i 167) te ponudu za komplet izradu spomenika na jednostrukom grobnom mjestu [obrt] iz Bistrinaca u iznosu od 5.300,00 € plus PDV (list spisa 113 i 166). 1. tužiteljica PA u svom iskazu navela je da su plaćeni svi troškovi vezano za sahranu i postavljanje okvira za spomenik od Doroslova d.o.o. [adresa], ali da nije postavila spomenik. Osim toga navela je da platila troškove karmina u iznosu od 1.000,00 € te da je imala i druge materijalne troškove oko nabave crnine, svijeća, cvijeća i plaćena je misa zadušnica ali nije navela u kojem iznosu.
34. Stoga, sud tužiteljima priznaje trošak za izradu dvostrukog okvira na groblju u iznosu od 504,35 €, sukladno računu br. 04-0174/23 od 3.10.2023. od Doroslov d.o.o. Donji Miholjac te troškove karmina u iznosu od 1.000,00 € sukladno izjavi 1. tužiteljice KA, a primjenom čl. 223. st. 1. ZPP-a. Kako tužitelji za naknadu imovinske štete zahtijevaju iznos od 3.450,79 €, sud je odbio tužitelje za iznos od 1.946,44 € jer nisu dokazali taj trošak. Što se tiče ponude [obrt] iz [adresa] za izradu spomenika, sud o tome nije ni razmatrao jer je 1. tužiteljica PA iskazala da spomenik nije postavila.
35. Odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.
36. Sud prihvaća navode tuženika da postoji odgovornost odnosno doprinos pokojnog JA nastalom štetnom događaju. Naime, tijekom postupka, što je razvidno iz predmetnih kaznenih spisa, sam pok. JA pristao je na uzimanje droge metadona i dogovarao s UA način konzumacije droge koja je uz plućnu emboliju uzrokovala njegovu smrt pa stoga sud procjenjuje odgovornost ošt./žrtve Dalibora Mihaljev od 20 % dok odgovornost tuženika procjenjuje od 80 %.
37. S obzirom na doprinos ošt./žrtve JA u navedenom štetnom događaju 20 %, sud je prihvatio tužbeni zahtjev 1.-4. tužitelja u omjeru od 80 % kako u pogledu neimovinske tako i u pogledu imovinske štete te je, sukladno čl. 1045., 1064., 1066., 1092. i 1105. ZOO-a, odlučio kao pod st. I. i II. izreke presude.
38. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja od strane tuženika, sud smatra da nije nastupila zastara potraživanja 1.-4. tužitelja za naknadu predmetne štete.
39. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a propisano je da zahtjev za naknadu štete zastarijeva za 3 godine nakon što je oštećeni saznao za štetu i za osobu koja ju je prouzročio, a prema st. 2. istog članka u svakom slučaju ovaj zahtjev zastarijeva za 5 godina od nastanka štete.
40. Čl. 231. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete.
41. U odluci poslovni broj Rev 195/2022-2 od 15. studenog 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukazao da je u odluci u predmetu Bogdanović i dr. protiv Hrvatske, br. 72254/11 od 18. ožujka 2014. Europski sud za ljudska prava izrazio pravno shvaćanje da zastarni rokovi imaju nekoliko važnih svrha: osiguranje pravne sigurnosti i konačnosti, zaštitu mogućih tuženika od zastarjelih tužbenih zahtjeva koje može biti teško osporiti, te sprečavanje nepravde koja može nastati kada se od sudova traži donošenje odluke o događajima iz davne prošlosti, na temelju dokaza koji su protekom vremena možda postali nepouzdani i nepotpuni.
41.1.Vrhovni sud navodi: „Analizom iznesenih odluka revizijskog suda o početku zastare prema odredbi čl. 377. ZOO-a, ovaj sud ustraje u shvaćanju, odnosno nesumnjivo smatra da vođenje kaznenog postupka prekida tijek zastare naknade štete počinjene kaznenim djelom, neovisno o tome je li ili nije postavljen imovinskopravni zahtjev, i to samo ako je kazneni postupak završen osuđujućom presudom, te da se samo u toj situaciji, a ne i u situaciji kada kazneni postupak nije vođen ili je okončan neosuđujućom presudom, primjenjuje odredba čl. 377. ZOO-a na pitanje zastare takve štete, dok se stoga i novi početak tijeka zastare, zbog prekida zastare vođenjem kaznenog postupka, prema toj odredbi i veže za pravomoćnost kaznene presude, jer je ona dovela do prekida zastare. U takvoj situaciji je onda odlučna činjenica je li od pravomoćnosti kaznene presude pa do podnošenja tužbe proteklo vrijeme za kazneni progon. Stoga ovaj sud ustraje u pravnom shvaćanju iznesenom u odlukama Rev - 2038/2016-2 od 26. siječnja 2022., i Rev 226/2022-2 od 4. listopada2022., Rev 2679/2011 od 22. travnja 2015., Rev 230/2012 od 6. srpnja 2016., pa ispunjavajući zakonsku zadaću Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ujednačavanja sudske prakse, a vodeći računa o svemu navedenom iznosi pravno shvaćanje prema kojem: Samim vođenjem kaznenog postupka i njegovim pravomoćnim okončanjem osuđujućom presudom prekida se zastara naknade štete, jer to izričito i propisuje odredba čl. 377. st. 2. ZOO-a, po kojoj prekid zastarijevanja kaznenog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete, te stoga i zastara naknade štete počinjene kaznenim djelom počinje iznova teći tek od dana pravomoćnosti kaznene osuđujuće presude, kojom je štetnik oglašen krivim, a ukoliko u pokrenutom kaznenom postupku nije donesena pravomoćna osuđujuća presuda tada se za zastaru naknade štete ne primjenjuje odredba čl. 377. ZOO-a."
42. Stoga po ocjeni suda nije nastupila zastara za naknadu štete jer je presuda kojom je opt. LA proglašen krivim postala pravomoćna 29. travnja 2025., a tužitelji su podnijeli tužbu ovome sudu 10. siječnja 2025.
43. Odluka o kamatnom potraživanju zasniva se na odredbi čl. 1103. u svezi čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a. Sud prihvaća navode tuženika da se radi o promjeni tužbenog zahtjeva za naknadu kamatnog potraživanja i to nakon zaključenja prethodnog postupka pa je sud tužiteljima dosudio naknadu za dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete na način da je priznao kamate tužiteljima za neimovinsku štetu od dana utuženja tj. 10. siječnja 2025., a za imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 22.12.2021., a kako je to navedeno u izreci presude.
44. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154 st. 2. u svezi čl. 155. ZPP-a.
44. Kako su tužitelji u cijelosti (100 %) uspjeli s osnovom tužbenog zahtjeva, a u odnosu na postavljeni dio tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 178.633,27 € i dosuđeni u ukupnom iznosu od 141.349,48 €, tužitelji su uspjeli sa 79,13 % tj. uspjeli su sa 89,56 % (179,13/2), a tuženik s 10,44 %.
45. 1.-3. Tužitelji potražuju troškove postupka u iznosu od 26.789,70 €, a 4. tužiteljica potražuje troškove postupka u iznosu od 13,750,00 € dok tuženik potražuje troškove postupka u iznosu od 4.000,00 €.
46. 1.-3. Tužiteljima su priznati troškovi u iznosu od 26.789,70 € koji se sastoje i to: iznos od 2.364,64 € na ime sastava odštetnog zahtjeva od 3.12.2022. po Tbr. 32/1. i 40/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23. dalje: Tarife), iznosa od 2.364,64 € na ime sastava tužbe po punomoćniku po Tbr. 7/1. i 40/1. Tarife, dva iznosa od po 2.364,64 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 02.04.2025. i 08.05.2025. sve po Tbr. 8/1. i 40/1. Tarife, iznosa od 50,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 27.06.2025. po Tbr. 8/4. Tarife, pet iznosa od po 2.364,64 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 14.04.2025., 30.06.2025., 15.10.2025., 08.12.2025. i 16.02.2026. sve po Tbr. 9/1. i 40/1. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, iznosa od 5.357,94 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 21.431,76 €.
47. 4. tužiteljici zahtijeva troškove u iznosu od 13.750,00 €, a priznati su joj troškovi postupka u iznosu od 12.562,50 € koji se sastoje i to: iznos od 1.000,00 € na ime sastava odštetnog zahtjeva od 3.12.2022. po Tbr. 32/1. Tarife, iznosa od 1.000,00 € na ime sastava tužbe po punomoćniku po Tbr. 7/1. Tarife, tri iznosa od po 1.000,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 02.04.2025., 08.05.2025. i 19.11.2025. sve po Tbr. 8/1. Tarife, iznosa od 50,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 27.06.2025. po Tbr. 8/4. Tarife, pet iznosa od po 2.364,64 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 14.04.2025., 30.06.2025., 15.10.2025., 08.12.2025. i 16.02.2026. sve po Tbr. 9/1. i 40/1. Tarife, iznosa od 2.512,50 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 10.050,00 €.
47.1. Sud je odbio 4. tužiteljicu za iznos od 1.187,50 € na ime podneska od 27.06.2025. jer joj za taj podnesak pripada nagrada po Tbr. 8/4. Tarife, a što joj je sud priznao.
48. Tuženiku su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 4.000,00 € koji se sastoje od: iznosa od 1.000,00 € za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife, iznosa od 1.000,00 € na ime sastava podneska od 11.04.2025. te dva iznosa od po 1.000,00 € na pristup punomoćnika na ročišta održana 15.10.2025. i 16.02.2026.
49. Tužitelji su u pogledu priznatih troškova i uspjeha u parnici uspjeli s 35.243,83 € (26.789,70 + 12.562,50 = 39.352,20*89,56 %), a tuženik s 417,60 € (4000,00*10,44 %).
50. Prebijanjem međusobnih troškova, a s obzirom na uspjeh, tuženik je dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 34.826,23 € i to 1-3. tužiteljima iznos od 23.708,10 € (68,08 % udio u ukupnom trošku), a 4. tužiteljici iznos od 11.118,13 € (31,92 %).
51. Stoga je sud 1-3. tužitelje s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.081,60 € te 4. tužiteljicu u iznosu od 1.444,37 € kao neosnovanim odbio.
52. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Valpovu 20. ožujka 2026.
Sudac
Zvonimir Rogić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude.
DNA:
1. Pun. 1-3. tužitelja
2. Pun. 4. tužiteljice
3. Pun. tuženika
