REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1694/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Srđanu Sessi, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Zagrebu, nakon održane i zaključene glavne rasprave 25. veljače 2026., radi isplate, s danom objave, 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 5140030243-60010445437/2005 sklopljenog dana 27.05.2005. godine između ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]  kao  korisnika  kredita  s  jedne  strane  i SLAVONSKA BANKA d.d. OSIJEK, Osijek, Kapucinska 29 kao kreditora s druge strane, i to kako slijedi:

„Čl. 3.5. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:

„ … obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“

II. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 plati iznos od 2.188,04 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom :

- na iznos od 4,07 EUR-a od 1. studenog 2008. pa do isplate;

- na iznos od 4.99 EUR-a od 1. siječnja 2009. pa do isplate;

- na iznos od 6,13 EUR-a od 1. veljače 2009. pa do isplate;

- na iznos od 6,93 EUR-a od 1. ožujka 2009. pa do isplate;

- na iznos od 5,61 EUR-a od 1. travnja 2009. pa do isplate;

- na iznos od 5,30 EUR-a od 1. svibnja 2009. pa do isplate;

- na iznos od 3,29 EUR-a od 1. lipnja 2009. pa do isplate;

- na iznos od 1,34 EUR-a od 1. srpnja 2009. pa do isplate;

- na iznos od 2,13 EUR-a od 1. kolovoza 2009. pa do isplate;

- na iznos od 3,37 EUR-a od 1. rujna 2009. pa do isplate;

- na iznos od 2,84 EUR-a od 1. listopada 2009. pa do isplate;

- na iznos od 1,86 EUR-a od 1. studenog 2009. pa do isplate;

- na iznos od 3,65 EUR-a od 1. prosinca 2009. pa do isplate;

- na iznos od 5,42 EUR-a od 1. siječnja 2010. pa do isplate;

- na iznos od 7,22 EUR-a od 1. veljače 2010. pa do isplate;

- na iznos od 6,75 EUR-a od 1. ožujka 2010. pa do isplate;

- na iznos od 10,10 EUR-a od 1. travnja 2010. pa do isplate;

- na iznos od 9,07 EUR-a od 1. svibnja 2010. pa do isplate;

- na iznos od 10,51 EUR-a od 15. lipnja 2010. pa do isplate;

- na iznos od 19,35 EUR-a od 15. srpnja 2010. pa do isplate;

- na iznos od 17,25 EUR-a od 13. kolovoza 2010. pa do isplate;

- na iznos od 24,52 EUR-a od 15. rujna 2010. pa do isplate;

- na iznos od 20,71 EUR-a od 15. listopada 2010. pa do isplate;

- na iznos od 17,82 EUR-a od 15. studenog 2010. pa do isplate;

- na iznos od 26,83 EUR-a od 15. prosinca 2010. pa do isplate;

- na iznos od 32,02 EUR-a od 14. siječnja 2011. pa do isplate;

- na iznos od 27,91 EUR-a od 14. veljače 2011. pa do isplate;

- na iznos od 28,45 EUR-a od 15. ožujka 2011. pa do isplate;

- na iznos od 26,29 EUR-a od 15. travnja 2011. pa do isplate;

- na iznos od 26,93 EUR-a od 13. svibnja 2011. pa do isplate;

- na iznos od 36,44 EUR-a od 15. lipnja 2011. pa do isplate;

- na iznos od 37,80 EUR-a od 15. srpnja 2011. pa do isplate;

- na iznos od 48,21 EUR-a od 12. kolovoza 2011. pa do isplate;

- na iznos od 44,96 EUR-a od 15. rujna 2011. pa do isplate;

- na iznos od 38,14 EUR-a od 14. listopada 2011. pa do isplate;

- na iznos od 37,65 EUR-a od 15. studenog 2011. pa do isplate;

- na iznos od 36,99 EUR-a od 15. prosinca 2011. pa do isplate;

- na iznos od 39,35 EUR-a od 13. siječnja 2012. pa do isplate;

- na iznos od 41,54 EUR-a od 15. veljače 2012. pa do isplate;

- na iznos od 41,61 EUR-a od 15. ožujka 2012. pa do isplate;

- na iznos od 40,31 EUR-a od 13. travnja 2012. pa do isplate;

- na iznos od 40,72 EUR-a od 15. svibnja 2012. pa do isplate;

- na iznos od 41,61 EUR-a od 15. lipnja 2012. pa do isplate;

- na iznos od 40,85 EUR-a od 13. srpnja 2012. pa do isplate;

- na iznos od 40,73 EUR-a od 14. kolovoza 2012. pa do isplate;

- na iznos od 39,85 EUR-a od 14. rujna 2012. pa do isplate;

- na iznos od 38,43 EUR-a od 15. listopada 2012. pa do isplate;

- na iznos od 40,13 EUR-a od 14. studenog 2012. pa do isplate;

- na iznos od 40,93 EUR-a od 14. prosinca 2012. pa do isplate;

- na iznos od 40,64 EUR-a od 15. siječnja 2013. pa do isplate;

- na iznos od 37,64 EUR-a od 15. veljače 2013. pa do isplate;

- na iznos od 39,67 EUR-a od 15. ožujka 2013. pa do isplate;

- na iznos od 40,41 EUR-a od 15. travnja 2013. pa do isplate;

- na iznos od 39,30 EUR-a od 15. svibnja 2013. pa do isplate;

- na iznos od 855,83 EUR-a od 23. svibnja 2013. pa do isplate; po stopi koja je:

- do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne

kamate;

- od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka  primijenila  na  svoje  posljednje  glavne  operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijab ilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, podmiri troškove ovog postupka zajedno u iznosu od 2.319,43  EUR-a  sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 20. ožujka 2026. pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od osam dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 312,00 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 13. lipnja 2023. ističe da je ĐO sa prednikom tuženika Slavonska banka d.d. zaključio ugovor o kreditu broj 5140030243-60010445437/2005 od 27. svibnja 2005. godine. Predmetnim ugovorom je prednik tuženika stavio na raspolaganje iznos od 160.000,00 CHF. Tužitelj ističe sudu da je vraćanje kredita ugovoreno s valutnom klauzulom za CHF. Tužitelj ističe sudu da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta švicarski franak a uz koju je vezana glavnica kredita nezakonita i ništetna. Korisnik kredita je s tužiteljem zaključio ugovor o ustupu tražbine kojim na tužitelja prenio sva prava koja proizlaze iz predmetnog ugovora o kreditu. Tužitelj nadalje ističe da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine (u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o promjenjivim kamatnim stopama odlukom banke) i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine (u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima), utvrđeno je da je tuženik, Zagrebačka banka d.d., u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica – švicarski franak, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveza u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i člancima 81., 82.i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09) i člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

2. Slijedom navedenog tužitelj predlaže provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti utvrđivanja kolike je iznose, izražene u kunama po mjesecima, prednik tužitelja preplatio svojom otplatom predmetnog kredita u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti po ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 3. listopada 2023. godine ističe da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj parnici budući da su potrošačka prava strogo osobne naravi. Tuženik nadalje ističe da je predmetni ugovor o kreditu korisnik kredita zaključio sa Slavonskom bankom d.d. te da ista nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu. U nastavku odgovora na tužbu tuženik osporava pravne dosege presude naslovnog suda P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. Tuženik ističe kako je odredba Ugovora o kredit koja uređuje valutnu klauzulu lako uočljiva jer je ispisana velikim slovima u Ugovoru o kreditu. U navedenoj odredbi je na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da tuženik odobrava tužitelju kredit u s u kunskoj prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Također tuženik napominje kako je institut valutne klauzule uveden u Republici Hrvatskoj još 1994. godine i to odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 33/94). Otada pa sve do danas institut valutne klauzule je u svakodnevnoj primjeni te je općeprihvaćen od svih subjekata u društvu te je uobičajena praksa da se kod sklapanja pravnih poslova (ugovori o kupoprodaji nekretnina, o zakupu, o najmu, o zajmu, o kreditu, o leasingu itd.) ugovorena cijena izračunava upravo na temelju tečaja kune u odnosu na određenu stranu valutu, dakle uz primjenu valutne klauzule. Tuženik također ističe da je korisnika kredita informirao o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule CHF. Tuženik ističe i prigovor zastare te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

4. Sud je izvršio u uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka ĐO te je proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje.

5. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 i 70/19, 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.188,04 EUR-a na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 8. lipnja 2023. godine a koja tražbina je nastala na temelju stjecanja bez osnove po Ugovoru o kreditu broj Ugovor o kreditu broj 5140030243-60010445437/2005 od 27. svibnja 2005. godine. godine na ime preplaćenih iznosa uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnom tečaju u švicarskim francima.

7. Između stranaka je nesporno da je ĐO s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. zaključio s tuženikom Ugovor na iznos od 160.00,00 CHF ( list 568.-575 spisa) i da je kredit otplaćen u cijelosti, kao i da taj ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor obzirom na to da je ĐO fizička osoba. Također je nesporno da je ĐO s tužiteljem sklopio Ugovor o ustupu tražbine od 8. lipnja 2023. godine odnosno da je ĐO tužitelju ustupio tražbinu prema tuženiku po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora te da će nominalni iznos ustupljene tražbine bit točno utvrđen u sudskom ili izvansudskom postupku kojim će tužitelj od tuženika zahtijevati naplatu ustupljene tražbine (članak 2. Ugovora , list 562.-566 spisa). Između također nije sporno da nije sklopljen dodatak Ugovora o kreditu odnosno da nije izvršena konverzija ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15, dalje u tekstu: ZID ZPK-a).

8. Između stranaka je sporno je li tužitelj potrošač (nije stranka Ugovora o kreditu), je li se prava koja uživa potrošač mogu ustupom prenijeti na drugu pravnu osobu i je li obveza iz članka 2. Ugovora o ustupu tražbine određena, smatra da se radi o nepostojećoj tražbini. Odnosno sporna je aktivna legitimacija, osnova i visina zahtjeva te je istaknut i prigovor zastare.

9. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje u tekstu: ZOO-a) jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

10. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

11. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 13. lipnja 2023., dakle zadnje dana roka prije proteka općeg zastarnog roka računajući od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu.

12. U odnosu na aktivnu legitimaciju valja istaknuti kako je odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

13. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

14. Potrošačka prava vezana uz status potrošača te da potrošaču daju posebna prava predviđena Zakonom o zaštiti potrošača i drugim propisima. Međutim, novčana tražbina koja proizlazi iz ništetnosti (dijela) potrošačkog ugovora nije tražbina koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom potrošač može slobodno raspolagati. Pri tome prijenos tražbine nema utjecaja na identitet tražbine i primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, pa tako i u odnosu na tužitelja kao primatelja tražbine djeluje pravomoćnost presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača ( Pž-5375/2020, Pž-4749/2020).

15. U odnosu na tvrdnje tuženika kako tražbina u Ugovoru o ustupu nije dovoljno određena i nepostojeća valja istaknuti da predmet ugovora o ustupu tražbine može biti svaka tražbina, dospjela i nedospjela, uvjetna i buduća tražbina, ako su takve tražbine dovoljno određene i postoji izvjesnost u pogledu dužnika. Sadržaj tražbine prenesene Ugovorom o cesiji u kojem je točno utvrđena osnova tražbine i konkretiziran ugovor o kreditu iz kojeg (eventualna) tražbina je dovoljno određen da individualizira predmetnu tražbinu, iako ne sadrži točno određen iznos.

16. Nadalje, neosnovano je pravno shvaćanje tuženika da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini i da nije primjenjiva na konkretan odnos. Sukladno odredbi članka 502.c ZPP -a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, a u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

. 17. Na temelju odredbe članka 502.c ZPP-a sud je vezan za utvrđenja iz

navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno, vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli. Stoga nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, a s obzirom na to da je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača te obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate

18. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred ovim sudom te je pravomoćnom presudom, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (te odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), utvrđeno da je tuženik, u razdoblju od 1.11. 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim okolnostima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predme tnih ugovora o kreditu.

19. Iz obrazloženja presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., proizlazi da se pojedini potrošači, u slučaju kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava. Dakle, na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove.

20. Stoga, imajući u vidu da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franak već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, a ovaj sud je vezan tom odlukom, to se u ovoj parnici poštenje i valjanost navedenih odredbi ne može ponovno razmatrati.

21. Odredbom članka 324. stavak 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stoga, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi.

22. Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO-a određeno je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi sastoji se u tome da svaka stranka ima pravo na povrat onoga što je dala.

23. Neosnovano se tuženik poziva na odredbu čl. 326. st. 2. ZOO -a kojom je propisano da ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati. Suprotno tuženikovim navodima, korištenje nepoštenih i ništetnih odredbi u ugovorima o kreditu sklopljenim s potrošačima, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, ne predstavlja zabranu manjeg značaja.

24. Svjedok ĐO je na ročištu pred Trgovačkim sudom u Osijeku od 12. rujna 2025. iskazao da je predmetni kredit sklopio radi renovacije vlastite kuće. Sklopio je kredit u valuti CHF jer mu je od strane djelatnice banke objašnjeno da je kredit u valuti CHF najpovoljniji. Svjedok je istaknuo da mu od stranke djelatnice banke nije objašnjen rizik vezano uz rast tečaja ili kamata kredit zbog ugovaranja u valuti CHF.

25. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ĐO jer je u odlučnim dijelovima logičan i uvjerljiv, a također, iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je tuženik dao bilo kakve informacije potrošaču.

26. S obzirom na to da tuženik i u pogledu konkretnog ugovora o kreditu sklopljenog s ĐO nije dao potrošaču informacije u vezi valutne klauzule, niti joj objasnio koje su razlike u mogućim posljedicama ugovaranja pojedinih valutnih klauzula (razlike u rizicima CHF i euro), a niti su takve posljedice mogle biti lako razumljive potrošaču, te da se o ovoj valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, to se utvrđenja iz presude P-1401/12 u kolektivnom sporu odnose i na ovaj ugovor. Kako su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. u pogledu valutne klauzule vezane uz švicarski franak već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, to su i odredbe o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu sklopljenog između ĐO i tuženika također nepoštene i ništetne.

27. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka iz Centra za financijska vještačenja od 19. prosinca 2025. (list 603.-609 spisa) utvrdio da je korisnik kredita uzevši u obzir rast anuiteteta zbog rasta tečaja za otplatu preplatio iznos od 2.188,04 EUR.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja jer je izrađen stručno i argumentirano, a niti jedna stranka nije imala ni pitanja za vještaka niti primjedbe na izračun vještaka. Stranke također nisu tražile da vještak usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje.

29. Slijedom svega navedenog, nakon provedenih dokaza sud je zaključio da je korisnik kredita uslijed ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženiku preplatio iznos od 2.188,04, a koji iznos u cijelosti odgovara konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 19. veljače 2026. (list 640-644. spisa) Stoga je sud, sukladno odredbi članka 80. stavak 1. i članka 1111. ZOO- a, a u vezi s člankom 323. stavak 1. istog Zakona, ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u pogledu utvrđenja da je članka 3.5 Ugovora o kreditu ništetan te u pogledu zahtjeva za isplatu iznosa od 2.188,04 EUR-a te je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.

30. Odluka suda o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama, članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP -a, Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18, dalje u tekstu: ZSP-a) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.-dalje Tarifa).

31. Stoga je tužitelju priznat trošak, a trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku odmjerenim prema Tarifi te se sastoji se od troška: sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr 8/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska od 25. ožujka 2024., i 19. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR- a za svaki (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 54. Tarife),),trošak pristupa na ročište od 14. travnja 2025., 22. svibnja 2025., 12. rujna 2025. i 25. veljače 2026. . u iznosu od 200,00 EUR-a za svaki (Tbr 9/1. u vezi s Tbr 54 Tarife) odnosno ukupno 1.400,00 EUR-a što uvećano za pribadajući PDV od 25% ( Tbr. 46. Tarife) sveukupno iznosi 1.750,00 EUR-a.

32. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 169,43 EUR-a, trošak predujma na ime financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR-a što sveukupno iznosi 2.319,43 EUR-a te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

33. Odluka o zateznim kamatama na ime troškova parničnog postupka je donesena na temelju članka 29. ZOO-a.

34. Preko iznosa od 2.319,43 EUR-a do zahtijevanog iznosa od 2.631,43 EUR- a za iznos od 312,00 EUR-a trošak tužitelja nije osnovan jer je trošak sudske pristojbe za presudu previsoko postavljen.

35. Slijedom navedenog je odlučeno kao u stavku III. i IV. Izreke.

U Zagrebu, 20. ožujka 2026. godine

SUDAC:

Srđan Sessa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda u dva primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku