Posl. br. P-845/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Fermark d.o.o., iz Crikvenice, Hrusta 8, (OIB 83073743993), zastupano po pun iz OD Pajić & Pajić j.t.d., odvjetnicima iz Pule, protiv tuženika 1. LF (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po privremenoj zastupnici Mirjani Domijan, odvjetnici iz Crikvenice, 2. MF (OIB [osobni identifikacijski broj]) i 3. TF (OIB [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], oboje zastupani po pun Marku Vukeliću, odvjetniku iz Rijeke, 4. DF (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa]. EF (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], 4 i 5. tužene zastupane po pun Ranku Alaču, odvjetniku iz Crikvenice, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 09. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, 5. tužene, punomoćnika 2. i 3. tuženika, te punomoćnika 4. i 5. tuženika, dana 20. ožujka 2026., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], L [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju solidarno isplate iznos od 4.479,39 EUR-a/33.750,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 4.479,39 EUR-a/33.750,00 kuna od dana 9. listopada 2021. godine, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od datuma dospijeća pa do datuma isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

II. Nalaže se tuženicima FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da solidarno isplate iznos od 50.625,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 6.719,09 EUR-a/ 50.625,00 kuna od dana 9. listopada 2021. godine, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od datuma dospijeća pa do datuma isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 2. i 3. tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.100,00 EUR-a, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 4. i 5. tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 935,00 EUR-a, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 01. kolovoza 2022. godine tužitelj, u bitnome, navodi da su dana 5. srpnja 2021. godine tuženici su sklopili Predugovor u kojem su kupci bili FF i CF, prodavatelji LF, DF i EF, a koji predugovor je sačinjen na memorandumu tužitelja te ga je isti i supotpisao. Tužitelj je u konkretnom slučaju bio posrednik koji je prodavatelje spojio s kupcima, koji su ga kontaktirali budući su vidjeli na internetskim stranicama tužitelja oglas predmetnih nekretnina te su u srpnju došli razgledati nekretnine u kojima su po dogovoru s vlasnikom boravili 10 dana. Parnične strane su potom potpisale Predugovor kojim je dogovoren predmet kupoprodaje nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica ukupne površine 13 m2 i nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], Kostelj - dvorište, kuću - Grižane, Belgrad, Kostelj 133-D, ukupne površine 415 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kupoprodajna cijena iznosila je 180.000,00 EUR-a, a glavni ugovor trebao je biti sklopljen dana 18. kolovoza 2021. godine. Budući da se stranke nisu odazivale tužiteljevim pozivima, tužitelj je uvidom u vlasnički list otkrio kako je ugovor o kupoprodaji navedenih nekretnina sklopljen 16. rujna 2021. godine te da su FF i CF uknjiženi kao vlasnici svaki od njih u ½ dijela. Isti smatra kako je to smisleno napravljeno ne bi li tuženici izbjegli plaćanje agencijske provizije koja pripada njemu kao posredniku budući da je spojio kupce i prodavatelje te da bez njegovog posredstva ne bi došlo do sklapanja ugovora o kupoprodaji. Tužitelj je dana **.**.2021. LF, EF JF i DF izdao račun br. 039/2021 kojim potražuje iznos od 33.750,00 kuna na ime posredovanja u pronalaženju kupca za nekretninu za koju je sklopljen citirani ugovor, a za koji agencijska provizija iznosi 2% zbog ranije suradnje i poznanstva, a sve sukladno dogovoru s tuženicima, dok je istoga dana CF FF i NF izdao račun br. 040/2021, a kojim potražuje iznos od 50.625,00 kuna na ime posredovanja u kupovini nekretnine sukladno ugovoru od dana 16. rujna 2021. godine, prema uobičajenoj agencijskoj proviziji od 3%. Budući da nitko od njih nije platio dostavljene im račune, tužitelj je svakome od njih ponaosob uputio putem svojih punomoćnika Opomenu pred tužbu kojom ih je upozorio na činjenicu da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen, te da su se stvorile pretpostavke za plaćanje provizije tužitelju. Nakon što su zaprimili opomenu pred tužbu, tuženici su opetovano odbijali platiti proviziju pozivajući se na činjenicu kako s tuženikom nikada nije sklopljen ugovor o posredovanju. Međutim, tužitelj prilaže e-mail korespondenciju iz koje je razvidno kako 3. tuženik ističe „Vi ćete dobiti svoje kad se završi posao“, pa je samim time kontradiktoran s izjavom kako nije dužan platiti proviziju. Nadalje, da bi ugovor o posredovanju bio valjan zakonom nije predviđena pisana forma, a čak i da je bila propisana pisana forma on bi se smatrao pravovaljanim i ako nije zaključen u toj formi ako su stranke ugovor izvršile u cijelosti ili u pretežnom dijelu obveze koje iz njega nastaju kako je to propisano u članku 286. st. 1., a u svezi sa člankom 294. ZOO-a. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je u cijelosti realiziran ugovor o posredovanju budući da je posredovanjem tužitelja došlo do pronalaženja kupca, a samim time i do sklapanja ugovora o kupoprodaji. Posrednik ima pravo na proviziju čak i kad ista nije ugovorena. Temeljem članka 845. ZOO-a, posrednik pravo na proviziju stječe u trenutku sklapanja ugovora za koji je posredovao. Dakle, tužitelj smatra kako je stekao pravo na isplatu naknade za poslove agencijskog posredovanja prilikom kupoprodaje. Slijedom navedenog, predložio je da sud po provedenom postupku donese presudu na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. 1. tuženik zastupan po privremenoj zastupnici u svome odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nije dostavio uz tužbu ni jedan relevantan dokaz kojim bi činio njegov tužbeni zahtjev osnovanim, te za svoje navode nije predložio niti jedan mjerodavan dokaz. Slijedom svega iznijetog, tuženi smatra da tužitelj nije dokazao ni osnov ni visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže da odbijanje tužbe kao neosnovane, kao i da sud obveže tužitelja da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. 2. i 3. tuženi ističu prigovor promašene pasivne legitimacije, te navode da tužitelj neosnovano ističe pravnu konstrukciju koja nema apsolutno nikakvo uporište u pravnim propisima Republike Hrvatske, a na način da su dužni platiti agencijsku proviziju tužitelju. Da su kontaktirali tužitelja jer je isti radio za prodavatelja, odnosno oglasio nekretninu na internetu, a ne kako bi koristili usluge tužitelja. Nadalje, tužitelj ističe kako je bez njegova znanja sklopljen ugovor o kupoprodaji 16. rujna 2021. godine, a smatra da je tako napravljeno ne bi li „tuženici izbjegli plaćanje agencijske provizije koja pripada njemu kao posredniku“. Takvo što je neistina, a sve kako kupci nikada nisu imali niti imaju obvezu isplate bilo kakve naknade tužitelju. Tako je tužitelj 30. rujna 2021. godine prvotuženome, četvrtotuženoj i petotuženoj izdao račun br. 039/2021 kojim potražuje iznos od 33.750,00 kuna na ime posredovanja, a istoga dana i račun drugotuženoj i trećetuženome, na iznos od 50.625,00 kuna, također na ime posredovanja. Time tužitelj smatra da su ispunjene pretpostavke za plaćanje provizije, pa istu potražuje sudskim putem, a činjenicu da ugovor nije sklopljen u pisanom obliku opravdava kakvom izjavom trećetuženoga izvučenom iz konteksta u e -mail korespondenciji. Ističu da je u konkretnoj pravnoj stvari Zakon o posredovanju u prometu nekretnina je lex specialis, dok je Zakon o obveznim odnosima tek lex generalis koji se primjenjuje u nedostatku određenja u posebnom propisu. Iz zakonskih odredaba jasno proizlazi sljedeće drugotužena i trećetuženi nisu nalogodavci u smislu odredbi ZPPN-a, posljedično niti ne mogu biti dužni platiti posredničku proviziju , te da je pisani oblik ugovora strogo propisan i ugovor koji nije sklopljen u pisanoj formi je ništav. Tuženici osporavaju i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, a sve kako je postotak i takav iznos provizije proizvoljno određen od strane tužitelja, neugovoren ugovorom u pisanom obliku sukladno zakonskim odredbama, te nejasno na temelju čega je tužitelj došao do navedenih iznosa. Slijedom svega ranije navedenoga, jasno je da ugovor o posredovanju nije sklopljen, da takav ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, da takav ugovor ima strogo propisane bitne elemente koje mora sadržavati, a zbog čega je pisani oblik nužan, kao i činjenica da u smislu zakonskih odredbi drugotužena i trećetuženi nisu nalogodavci te da sukladno svemu navedenom nema osnove za potraživanje od strane tužitelja prema istima. Stoga, zbog promašene pasivne legitimacije te neosnovanosti tužbenog zahtjeva, predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz dosudu im naknade parničnog troška.

4. 4. tužena DF i 5. tužena EF u svome odgovoru na tužbu u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kako po osnovu tako i po visini, te ističu da ništa ne duguju tužitelju niti po jednom pravnom osnovu. U konkretnom slučaju stvarni prodavatelj je bio isključivo prvo tuženi LF, njihov brat, budući su se na terenu u naravi davno podijelili, te je na tom zemljištu tuženi LF sagradio kuću koja je sa tim zemljištem bila predmet kupoprodaje na koju se tužitelj poziva. Međutim, kako tužene ostale formalno upisane u zemljišnim knjigama, budući da isti nije na sebe prepisao taj njihov upisani suvlasnički dio, dale su LF punomoć da prepiše taj njihov suvlasnički dio na koga želi pod uvjetom da nemaju vezano za to nikakvih troškova, poreza, provizija, obveza i sl.. Upravo iz tog razloga čitavu kupoprodajnu cijenu u svezi iz te kupoprodaje dobio je isključivo prvo tuženi LF, kaparu po predugovoru (kojeg je isključivo sam potpisao), a u ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 16.09.2021.g. se u čl.2, st.3. isključivo navodi IBAN od prodavatelja LF na kojeg je isplaćena čitava kupoprodajna cijena. Dakle, tužene DF i EF od te kupoprodaje nisu ništa dobile, a prema kazivanju LF te sveopćoj situaciji su zaključile da je AF koji je vlasnik i odgovorna osoba tužitelja u prijateljskim odnosima sa LF te da između njih ne postoji nikakav govor o posredovanju ili takav ili sličan obveznopravni odnos, a u svakom slučaju prvo tuženi LF nikada nije imao punomoć ili bilo kakvo ovlaštenje da u ime 4. tužene DF i 5. tužene EF zaključi ugovor o posredničkoj proviziji ili da im stvori bilo kakvu financijsku ili drugu obvezu, pa takav ugovor između tužitelja i tuženih DF i EF nikada nije niti nastao niti je zaključen. Također ističe se da ne postoji ni solidarna obveza tuženih kako se to neosnovano navodi u tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, u ostalom solidarnost duga može proizlaziti samo na osnovu Zakona ili ugovora ako je to tako izričito ugovoreno, a u konkretnom slučaju očito je da ne postoji zakonska ili ugovorna obveza iz koje bi takva solidarnost tuženih proizlazila, pa je i u tom smislu tužba neosnovana. Predlažu da sud u cijelosti odbaci tužbu kao nedopuštenu, odnosno istu u odnosu u cijelosti odbije, te obveže tužitelja na naknadu im parničnog troška.

5. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u dokumentaciju priležeću spisu i to u: izvadak iz zemljišne knjige (list 5-11 spisa), predugovor (list 12 spisa), e mail poruku (list 13 spisa), članak (list 14 spisa), sudsku praksu (list 15-18 spisa), račun (list 19 spisa), opomenu pred tužbu sa povratnicama (list 20-22 spisa), opomenu pred tužbu sa povratnicama (list 23-27 spisa), račun (list 28, 45 spisa), ugovor o kupoprodaji (list 30-33 spisa), sudsku praksu (list 58-59 spisa). Sud je tijekom postupka izveo i dokaz saslušanjem zz tužitelja AF, te 5. tužene EF. Sud nije izvodio dokaze saslušanjem 1. tuženika, 2. i 3. tuženika te 4. tužene obzirom isti nisu pristupili niti na ročište od 30. listopada 2025. godine radi saslušanja, niti na ročište od 09. veljače 2026. godine, a bili su upozoreni da sud ukoliko ne pr istupe na ročište neće izvoditi dokaz njihovim saslušanjem.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5-11 spisa) je utvrđeno da su u isti upisane k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 13 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] Kostelj, dvorište i kuća površine 415 m2, te da su kao vlasnici upisani 2. i 3 . tuženici svaki u ½ dijela a temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine zaprimljenog pod Z- 14138/21 od 16. rujna 2021. godine, a da su raniji vlasnici predmetnih nekretnina bili ovdje 1. tuženi, te 4. i 5 tužene.

7. Uvidom u predugovor (list 12 spisa) je utvrđeno da se isti sklapa između kupaca FF i ĆF, te prodavatelja LF, uz posredovanje agencije Fermark, predmet kojega su k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 13 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] Kostelj, dvorište i kuća za iznos od 180,000,00 EUR-a. Čl. 4 određeno je da kao znak obveze da će kupci i prodavatelj zaključiti glavni ugovor najkasnije do 15. kolovoza 2021. godine kupac daje kaparu vlasniku nekretnine u iznosu od 10.000,00 EUR-a.

8. Uvidom u e mail (list 13 spisa) je utvrđeno da je isti upućen zz tužitelja , a u istoj se navodi da su od početka bili korektni i da će on dobiti svoje kada se završi posao. Međutim iz iste prepiske nije utvrđeno tko ju je poslao niti kada.

9. Uvidom u račun tužitelja broj 040/2021 (list 19- spisa) je utvrđeno da je isti naslovljen na 2. i 3. tuženike dana 30. rujna 2021. godine, a za uslugu posredovanja kod kupovine nekretnine prema ovjerenom kupoprodajnom ugovoru od 21. rujna 2021. godine, te shodno Zakonu o posredovanju u prometu nekretnina u RH, prema kojemu je kupac dužan platiti posredniku 3 % od ugovorne cijene . Kao dokaz navodi se prepiska između kupca i agencije, te svjedoci u pripremanju ugovora štedionica Wustenrot i javni bilježnik Panjković iz Rijeke, te prodavatelj. Predmetni račun ispostavljen je na iznos od 5.400,00 EUR-a, odnosno 40.500,00 kn, uvećano za iznos PDV-a, ukupno 50.625,00 kn.

10. Uvidom u opomenu pred tužbu sa povratnicama (list 20-22 spisa) je utvrđeno da je ista od strane tužitelja upućena 2. i 3. tuženicima dana 11. studenoga 2021. godine. Istom se isti u bitnome pozivaju na isplatu tužitelju traženog iznosa od 50.625,00 kn, te se ističe da su kao kupci uz posredovanje tužitelja došli u vezu sa prodavateljem LF, a vezano za nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Da su kao kupci na memorandumu tužitelja zajedno sa prodavateljem i tužiteljem dana 05. srpnja 2021. godine potpisali predugovor kojim prihvaćaju kupoprodaju gore navedenih nekretnina. Nadalje, da su u e-mailovima upućenim tužitelju su dali do znanja da će po završetku ispatiti pripadajuću proviziju tužitelju, a predmetni ugovor o kupoprodaji sklopljen je dana 16. rujna 2021. godine, pa tužitelj drži da su se ispunile pretpostavke za isplatu provizije za izvršenu uslugu posredovanja. Predmetnu opomenu su 2. i 3. tuženi prema spisu priležećim dostavnicama zaprimili dana.

11. Uvidom u opomenu pred tužbu sa povratnicama (list 23-27 spisa) je utvrđeno da je ista od strane tužitelja upućena 1., 4. i 5. tuženicima dana 11. studenoga 2021. godine. Istom se isti u bitnome pozivaju na isplatu tužitelju traženog iznosa od 33.750,00 kn, te se ističe da su kao prodavatelji uz posredovanje tužitelja došli u vezu sa kupcima FF i ĆF, a vezano za nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Da su kao prodavatelji na memorandumu tužitelja potpisali predugovor kojim prihvaćaju kupoprodaju gore navedenih nekretnina. Da je predmetni ugovor o kupoprodaji sklopljen je dana 16. rujna 2021. godine, pa tužitelj drži da su se ispunile pretpostavke za isplatu provizije za izvršenu uslugu posredovanja. Predmetnu opomenu su 4. i 5. tuženi prema spisu priležećim dostavnicama zaprimili dana, dok se dostava opomene za 1. tuženika vratila kao neuručena.

12. Uvidom u račun tužitelja broj 039/2021 (list 28, 45 spisa) je utvrđeno da je isti naslovljen na 1., 4. i 5., tuženike dana 30. rujna 2021. godine, a za uslugu posredovanja kod kupovine nekretnine prema ovjerenom kupoprodajnom ugovoru od 21. rujna 2021. godine, te shodno Zakonu o posredovanju u prometu nekretnina u RH, prema kojemu je prodavatelj dužan platiti posredniku 3 % od ugovorne cijene. Kao dokaz o obavljenom poslu navodi se predugovor, kupoprodajni ugovor, upozorenje tužitelja od 13. rujna 2021. godine, e -mail prepiska između kupca i agencije. Predmetni račun ispostavljen je na iznos od 3.600,00 EUR-a, odnosno 27.000,00 kn, uvećano za iznos PDV-a, ukupno 33.750,00 kn.

13. Uvidom u ugovor o kupoprodaji (list 30-33 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između 1., 4. i 5 tuženika kao prodavatelja, te 2. i 3. tuženika kao kupaca za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetni ugovor potpisan je po 1. tuženiku, te 2. i 3 tuženicama i ovjeren po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke, broj OV-21842/2021, dana 19. rujna 2021.godine.

14. U svome iskazu zz tužitelja AF navodi da 1. tuženika LF poznaje 20-ak godina te su se godinama družili, ispijali kavu i on je njega tražio da mu proda tu nekretninu koja mu je dugo stajala. Da je oglasio tu nekretninu i onda mu se javio potencijalni kupac ĆF iz [adresa] koji je pokazao interes za istu međutim tražio je da ju isproba na način da par dana boravi u istoj, što mu je i omogućio i on je to platio 500,00 eura koje je on proslijedio LF. Da su se za vrijeme tog boravka gospodina ĆF sastali u toj nekretnini i on je bio domaćin večere na kojoj su bili LF, ĆF sa suprugom FF i on, te su tom prilikom sastavili predugovor o kupoprodaji koji su oni svi potpisali, a koji je on pečatirao i potpisao, te ga sutradan prekucao i onda su oni to opet potpisali. Da je isto tako pomogao kupcu ĆF oko ishodovanja kredita, te osigurao vezu da prije dobije kredit. Iz svega je razvidno da je aktivno sudjelovao kako u kupoprodaji tako i u kreditiranju, te su se oni povezali isključivo preko njega. Da je bio prisutan kod javnog bilježnika Panjkovića u Rijeci kada se potpisivao ugovor i nakon što su sve usuglasili i potpisali njemu je javni bilježnik dao u ruke ugovor koji je on podijelio strankama. Oni tom prilikom nisu davali znakove da bi što platili. Da dok su se vozili iz Rijeke prema [adresa] u autu je bio sa supružnicima ĆF i LF te ih je pitao da li misle platiti, dok su supružnici šutili, a LF je rekao da ne dolazi u obzir. Da se drugi dan obratio supružnicima ĆF da izvrše svoju obvezuju, međutim oni se samo nasmijali i rekli zaboravi. Da je sa njima sklapao predugovor o kupoprodaji te tamo ostavio pečat svoje firme tj. agencije za posredovanje. Da je od prodavatelja komunicirao samo sa LF, te ga je jednom prilikom vozio sestri JF u [adresa] da mu potpiše punomoć prije sklapanja ugovora o kupoprodaji međutim s njima kontakte nije imao jer je LF bio njihov zastupnik pa nije imao potrebe za time. Da u računima koje je ispostavio strankama je agencijska provizija od 2 % za prodavatelje i 3 % za kupce jer kada su se vraćali s večere LF s kojim je bio u prijateljskim odnosima rekao ajde smanji malo tu proviziju da ima dosta izdataka i obveza pa mu je to učinio i rekao ajmo se dogovoriti za 2%. Da je i 2. i 3 tuženicima razgovarao vezano za proviziju da su često telefonski razgovarali, izmijenili su i 40-ak mailova te se u jednom spominje provizija i oni su rekli da će dobiti svoj dio kada posao bude završen. Da inače nema običaj sklapati ugovore o posredovanju s ljudima koje poznaje i s kojima se tijekom tog postupka sprijatelji, isto tako LF ne voli da stvari budu na pismeno, da je njemu i kasnije prodao stan koji nije htio platiti. Isto tako drži da je predugovor jači akt nego ugovor o posredovanju, uostalom iz njihovih kontakata vidjelo se da su radili. Da kupce ĆF od ranije nije poznavao, da su se povezali kroz mailove i razgovore i čovjek ih je lijepo ugostio i njemu je sklapanje predugovora bilo dovoljno. Da se zna da je provizija 3 % LF nije na to upozoravao jer je znao da on to zna, a ĆF je telefonski rekao da je zakonska provizija 3% i on je rekao da je on s tim upoznat i da nema problema. Da je u spisu samo 1 mail od 40 mailova sa strankama s ĆF. Da je kao prodavatelj u tom predugovoru naveden LF koji je primio kaparu u iznosu od 10.000,00 eura, kao i kupoprodajnu cijenu iz kupoprodajnog ugovora, te je dao broj svog tekućeg računa. Da DF ne poznaje, LF poznaje a ne zna ništa o njihovim odnosima.

15. Saslušana kao parnična stranka 5. tužena EF u svome iskazu navodi da je išla potpisati a da za to nije ništa primila od novaca i nema ništa od svega toga ima samo troškove dolaska i odlaska. Da je sa svojim bratom i čovjekom iz agencije u dva navrata išla kod javnog bilježnika na [adresa] ne zna točno šta je potpisala, pretpostavlja da mu je potpisala zaprimanje novaca od prodaje kuće od čega kao što je već rekla nije imala ništa. 1. tuženi je inače njen brat i sve to bilo je po prilici prije par godina. Da je DF bila vlasnica tog zemljišta i tamo su ona i LF sagradili tri kuće od čega je prvo DF prodala jednu pa LF drugu i onda na kraju ona treću, s time da ne zna tko je primio novac od zadnje prodaje. Da joj je 1. tuženik rekao da mu mora potpisati a da je rekla da ne može pa je on rekao doći ću po tebe i zna da su išli u centar Rijeke kada mu je trebalo potpisati da se to isplati i zna da su tamo bili i ti ljudi iz Njemačke te supruga njenog brata.

16. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.

– Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispr., 57/11., 148/11. – proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

17. Među strankama nije sporno da su 1., 4. i 5. tuženi kao prodavatelji, te 2. i 3. tuženi kao kupci sklopili dana 17. rujna 2021. godine ugovor o kupoprodaji za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim sporno je da li je do sklapanja predmetnog ugovora došlo posredovanjem tužitelja i posljedično da li bi isti imao pravo na isplatu agencijske provizije i u kojem iznosu obzirom nije sklopljen pisani ugovor o posredovanju. Isto tako 4. i 5. tužene su predlagale da sud odbaci tužbu u ovoj pravnoj stvari obzirom postoji vjerodostojna isprava pa je tužitelj trebao pokrenuti ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a ne podnijeti tužbu za što nema pravni interes.

18. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima. Ovo izuzev e- mail poruke sa lista 13 spisa jer iz nije utvrđeno tko ju je poslao niti kada.

19. Što se tiče iskaza zz tužitelja, te 5. tužene valja naglasiti da ih je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, pritom sud navode iskaza saslušanih stranaka nalazi upravljenim ka' subjektivnim težnjama i interesima, s time da iskaz 5. tužene sud prihvaća kao isitnit jer je u skladu sa ostalim izvedenim dokazima prije svega predugovorom u kojem se kao prodavatelj navodi isključivo 1. tuženik, te kupoprodajnom ugovoru u kojem se navodi samo račun 1. tuženika za isplatu. Nadalje, iskaz zz tužitelja sud drži neuvjerljivim i neživotnim u dijelu u kojem navodi da je s 1. tuženikom dogovorio povlaštenu proviziju od 2 % zbog prijateljskog odnosa, dok je s kupcima (ĆF) dogovorena uobičajena stopa od 3 %, na što je kupac izričito pristao u telefonskom razgovoru, te 40 e-mailova, međutim isti u spis dostavlja samo 1 e-mail iz navodne prepiske sa kupcima i iz kojeg nije razvidno niti tko niti kada je ga je uputio niti da se isti odnosi baš na predmetnu kupoprodaju.

20. 4. i 5. tužene su tijekom postupka isticale da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari jer postoji vjerodostojna isprava pa je trebao pokrenuti ovrhu na temelju vjerodostojne isprave pa bi tužbu valjalo odbaciti . S druge strane tužitelj je istaknuo da su 2. i 3. tuženici imaju prebivalište u inozemstvu, te da je svim tuženicima prije pokretanja postupka dostavio zahtjev za plaćanje u vidu opomene pred tužbu kojeg su svi tuženici zaprimili, pa drži da temeljem čl. 446 st. 3 ZPP-a ima pravni interes za vođenje ovog spora odnosno za podnošenje tužbe. Odredbom čl. 446 st. 1 ZPP-a je određeno da kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog). St. 2 istog članka je određeno da u tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ako sud ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbacit će tužbu kao nedopuštenu. Konačno st. 3. istog članka je propisano da će smatrati da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi. Iz gore citirane zakonske odredbe te činjenice da 2. i 3. tuženici doista imaju prebivalište u inozemstvu, da je svim tuženicima prije podnošenja tužbe poslana opomena pred tužbu, da se radi o suparničarima, te konačno iz razloga ekonomičnosti postupka ovaj sud je uvjerenja da tužitelj u ovoj pravnoj stvari ima pravni interes za podnošenje tužbe. Odredbom čl. 15 Zakona o posredovanju u prometu nekretnina ("Narodne novine" br. 107/07., 144/12., 14/14., 32/19. nastavno ZPPN-a) je određeno da se ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen. St 2. istog članka je određeno da se ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa se u pisanome obliku i na određeno vrijeme, a st. 6 da u ugovoru sklopljenu između posrednika i nalogodavca moraju osobito biti navedeni podaci o posredniku, nalogodavcu, vrsti i bitnome sadržaju posla za koji posrednik posreduje, o posredničkoj naknadi te o mogućim dodatnim troškovima koji nastanu kad posrednik u dogovoru s naručiteljem obavlja za njega i druge usluge u vezi s poslom koji je predmet posredovanja. Iz spisu priležećeg Predugovora od dana 5. srpnja 2021. godine proizlazi da je isti sklopljen između kupaca FF i ĆF, te prodavatelja LF, na memorandumu tužitelja, predmet kojega su k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 13 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] Kostelj, dvorište i kuća za iznos od 180,000,00 EUR-a, te da će kupci i prodavatelj zaključiti glavni ugovor najkasnije do 15. kolovoza 2021. godine. Iz zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5-11 spisa) proizlazi da su kao vlasnici upisani 2. i 3. tuženici svaki u ½ dijela, a temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. rujna 2021. godine, a da su raniji vlasnici predmetnih nekretnina bili ovdje 1. tuženi, te 4. i 5 tužene. Isto tako utvrđeno je tužitelj dana 30. rujna 2021. godine 1.,4. i 5. izdao račun br. 039/2021 kojim potražuje iznos od 33.750,00 kuna na ime posredovanja u pronalaženju kupca za nekretninu za koju je sklopljen citirani ugovor, a za koji agencijska provizija iznosi 2% zbog ranije suradnje i poznanstva, dok je istoga dana 2. i 3. tuženicima izdao račun br. 040/2021, a kojim potražuje iznos od 50.625,00 kuna na ime posredovanja u kupovini nekretnine sukladno ugovoru od dana 16. rujna 2021. godine, prema uobičajenoj agencijskoj proviziji od 3%. Iz spisu priležećih opomena pred tužbu je utvrđeno da je iste upućene dana 11. studenoga 2021. godine od strane tužitelja tuženicima. Tužitelj tijekom postupka isticao da je bio posrednik koji je prodavatelje spojio s kupcima, te da je iz sklopljenog Predugovora razvidno kako je nastao obveznopravni odnos između tužitelja i tuženika. Tužitelj se pozivao na odredbe čl. 294 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo, pa tužitelj smatra da je u cijelosti realiziran ugovor o posredovanju budući da je posredovanjem tužitelja došlo do pronalaženja kupca, a samim time i do sklapanja ugovora o kupoprodaji. Također tužitelj smatra da posrednik ima pravo na proviziju čak i kad ista nije ugovorena, a temeljem članka 845. ZOO-a. S druge strane 2. i 3. tuženi su isticali da su kontaktirali tužitelja jer je isti radio za prodavatelja, odnosno oglasio nekretninu na internetu, a ne kako bi koristili usluge tužitelja. Po mišljenju suda usmeni ugovor ne može konvalidirati pravo na proviziju osim ako su ispunjeni posebn i uvjeti i to da je ugovor usmeno sklopljen, da su obje strane ugovor u cijelosti ili pretežito ispunile te da iz svrhe propisivanja pisanog oblika ne proizlazi drugačije. Iako je između tuženika sklopljen Predugovor na memorandumu tužitelja, po mišljenju ovoga suda ne znači da je sklopljen i ugovor o posredovanju između tuženika i tužitelja, ovo tim više što je Predugovorom rok za sklapanje glavnog ugovora bio 15. kolovoza 2021. godine, a isti je sklopljen tek dana 17. rujna 2021. godine i to bez ikakvog dokaza o posredovanju ovdje tužitelja. Također, javljanje na oglas agencije samo po sebi ne stvara ugovorni odnos niti obvezu plaćanja provizije, jer zainteresirana osoba koja se javila na oglas nije nalogodavac u smislu Zakona (članak 2. i 15. ZPPN). Pravo na naknadu posrednik stječe tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao (članak 28. ZPPN) a o čemu tužitelj nije dostavio valjani dokaz. Tužitelj je tijekom postupka upisao na navodnu prepisku sa 3. tuženikom međutim u spis nije dostavio valjani dokaz o istome već samo jednu e-mail poruku iz koje nije razvidno niti tko, niti kada, ju je uputio. Stoga, po mišljenju ovoga suda, a obzirom 2. i 3. tuženi ističu da nisu bili u nikakvom odnosu s tužiteljem i da nije sklopljen pisani ugovor o posredovanju, a posebno nije ugovorena visina provizije, tužbeni zahtjev je u odnosu na 2. i 3 tuženike valjalo odbiti kao neosnovan. Nadalje, u odnosu na 4. i 5. tužene osim činjenice da nije sklopljen pisani ugovor o posredovanju, valja navesti da je tijekom postupka sud utvrdio da je 1. tuženik primio kaparu po Predugovoru kojeg je isključivo sklopio u svoje ime i za svoj račun, kao i da je primio kupoprodajnu cijenu u cijelosti po ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 16.09.2021.g., te da su tužene negirale postojanje ikakvog odnosa sa tužiteljem i u odnosu na njih je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Nadalje, tužitelj po mišljenju ovoga suda nije dokazao niti da bi između tužitelja i 1. tuženika postojao bilo kakav ugovor o posredovanju obzirom iz iskaza samog zz tužitelja proizlazi da su u dugogodišnjem prijateljskom odnosu, pa je po mišljenju ovoga suda i u odnosu na 1. tuženika valjalo tužbeni zahtjev odbiti, te je slijedom svega navedenog valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

21. Odluka o parničnim troškovima 2. i 3. tuženima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, dosuđeni trošak se odnosi na trošak zastupanja tuženika u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Istima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 220,00 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištima od dana 15. siječnja 2025. godine, 30. listopada 2025. godine i 09. veljače 2026. godine u iznosima od po 220,00 EUR- a. Dakle, 2. i 3. tuženiku je priznato ukupno 880,00 EUR-a na ime zastupanja, što uvećano za PDV u iznosu od 220,00 EUR-a, ukupno iznosi 1.100,00 EUR-a, te je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

22. Odluka o parničnim troškovima 4. i 5. tuženima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, dosuđeni trošak se odnosi na trošak zastupanja tuženika u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Istima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 220,00 EUR-a, te trošak sastava podneska od 05. rujna 2025. godine u iznosu od 50,00 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištima od dana 15. siječnja 2025. godine, 30. listopada 2025. godine i 09. veljače 2026. godine u iznosima od po 220,00 EUR-a. Dakle, 4. i 5. tuženiku je priznato ukupno 935,00 EUR-a na ime zastupanja, te je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

U Crikvenici, 20. ožujka 2026. godine.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.