Republika Hrvatska

Poslovni broj:Pn-10/2023-25

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji tog suda Marini Lovrić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 141. brigade 24, zastupan po majci i zz ZO, a ona po punomoćnici Ivanki Šamiji, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika ĆO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Toniju Vukičeviću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 11. ožujka 2026., dana 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju naknadu s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 50.000,00 EUR sa kamatom koja teče od 5. siječnja 2023., do isplate sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena 29. rujna 2025.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.105,68 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je kod ovog suda 5. siječnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da je presudom Županijskog suda u Splitu od 12. srpnja 2022., broj: Kžzd-67/2022 tuženik BO proglašen krivim za tri kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 (petnaest) godina iz članka 158. stavak 2. Kaznenog zakona. Od štetnog događaja da tužitelj pati od nesanice i fobija. Posjećivao je psihijatra i psihologa, te uzimao sredstva za smirenje i spavanje. Pretrpio intenzivan strah te je zaostalo značajno trajno smanjenje životnih aktivnosti, te je došlo do povrede prava osobnosti. Traži naknadu štete u iznosu od 10.000,00 EUR-a.

1.1. Tužitelj podneskom od 29. rujna 2025. preinačava tužbu i predlaže da sud naloži tuženiku da na ime naknade štete isplati iznos od 50.000,00 EUR-a.,

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ne spori da je tuženik pravomoćno osuđen za naznačena kazneno djelo ali iz dokaza dostavljenih uz tužbu ne proizlazi da bi tužitelj imao problema sa nesanicom, fobijama, da je pretrpio intenzivan strah, da je kod njega došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti i povrede prava osobnosti. Navodi da testovi ispitivanja koja su vršena nad tužiteljem u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko dalmatinske županije, Službe za mentalno zdravlje od 2. prosinca 2019. ne ukazuju na bitna odstupanja mjerodavnih pokazatelja od onih koje susrećemo kod osoba koje nisu bile izložene sličnom iskustvu. Prema tim podatcima nakon navedenog učina da nije došlo do problema s školovanjem tužitelja koji se i dalje nastavio baviti sportom. Kontakti ostvareni tijekom stručne obrade da su bili uredni. Dalje da iz obrađenih podataka da je tužitelj društvena osoba zadovoljna stilom života. Da se radi o emocionalnoj stabilnoj osobi koja voli piti sa ljudima i stjecati nova iskustva. Vremenom da se intenzitet psihologijskog savjetovanja prorijedio pa to upućuje na zaključak da kod njega nema zaostalih trauma povezanih neprimjerenim postupanjem tuženika. Prema završnoj opservaciji od 7. studenoga 2022. profesor psiholog HOG da je utvrdila da je tužitelj u cilju izbjegavanja uznemiravanja roditelja mnoge neugodne situacije krio od njih pa se njegovo ponašanje ne može vezati uz predmetni incident. Zbog toga predlaže da naslovni su tužbu u cijelosti odbije.

2.1. U odnosu na uređenje tužbenog zahtjeva učinjenog 29. rujna 2025. tuženik se protivio kao nerealno visokom.

3. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja od 29. rujna 2025. valja kazati da je odredbom čl. 190. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

3.1. Odredbom čl. 191. st.2 ZPP-a propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

3.2. Tužitelj je opravdano nakon dostavljenog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje psihijatrice preinačio tužbeni zahtjev. To je dispozitivno ponašanje ovlaštene stranke u postupku koja je sukladno nalazu i mišljenju preinačila tužbu jer je bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka što sud smatra opravdanim.

3.3. Preinaka tužbenog zahtjeva bi bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama pa je sud odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

4. Na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaze: Specijalistički nalazi i mišljenja dr. Jasminke Šarić od 25. siječnja 2020., 28. rujna 2019. (str. 4,5, spisa), Psihologijski nalaz i mišljenje NZJZ SDŽ od 2. prosinca 2019. (str. 6-8 spisa), Presuda Kzd-50/2021, Sud je izvršio uvid u kazneni spis Županijskog suda u Splitu broj Kžzd-67/2022 iz kojeg je vidljivo da je H oglašen krivim presudom od 12. srpnja 2022. zbog tri kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st.2 KZ-a te j osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz sigurnosnu mjeru zabrane približavanja uznemiravanja i uhođenja žrtve djeteta TB, spisu je priložen zdravstveni karton pacijenta, ), Izveden je dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji medicinske struke: dr. med., psihijatrici Sanji Batina (str. 67- 75 spisa), saslušane su svjedokinje HOG (str. 86-87 spisa) i ZO (str. 90-92 spisa).

5. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebnim za donošenje odluke u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25; dalje: ZPP). Tužitelj je predložio zaključenje raspravljanja pa je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem dr. Jasminke Šarić.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. U ovom parničnom postupku radi naknade štete nije sporno da je tuženik nad tužiteljem počinio kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 (petnaest) godina za koja je presudom donesenom u kaznenom postupku pred ovim sudom, broj Kzd 50/2021, te preinačenom pred Županijskim sudom u Splitu dana 12. srpnja 2022, broj Kžzd-67/2022 proglašen krivim.

7.1 Sporno je je li navedenim kaznenim djelima nastala šteta tužitelju i postoji li uzročno posljedična veza između tih kaznenih djela i nastale štete tužitelju i je li tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju pa posljedično i iznos naknade štete.

8. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da je 28. rujna 2019. i 25. siječnja 2020. tužitelj bio na pregledu kod psihijatrice Jasminke Šarić te dječak navodi da je u više navrata ( 3x ) dok se nalazio na logorovanju ( skaut ) njegov nadređeni uvlačio je ruku u njegove hlače i dirao mu spolovilo. On se pokušavao odmaknuti i probuditi prijatelja ali nije uspio, a nadređeni se okrenuo na drugu stranu kao da spavaju. Kazao je prijateljima i oni nisu ozbiljno shvatili. Dječak je to rekao i nadređenom ,on je rekao da de i preispitati ali se ništa nije dogodilo. Sva tri puta ( kada se o ponovilo ) je bilo na sličan način, Tijekom 2019., dječak je depresivan, ne spava, budi se, od tada je povučeniji, osamljuje se. Propisana mu je terapija nastavak psihoterapijskog tretmana te mu je dana dijagnoza anksiozno- depresivni poremećaj. Dječak teško govori o traumatičnom događaju, uznemiren je… Sniženog je raspoloženja, u strahu, u nevjerici u sustav, tvrdi da će se dogoditi nešto loše i da mu se podmeće. S druge strane osjeća grižnju savjesti to je do svega došlo.

9. Uvidom priloženi kazneni spis i to u presudu ovog suda broj: Kzd-50/2021 od 13. travnja 2022. i Županijskog suda u Splitu broj: Kžzd-67/2022 sud je utvrdio da je tuženik proglašen krivim za tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od 15 (petnaest) godina -. djela opisana i kažnjiva po čl. 158. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 u daljnjem tekstu KZ/11) sve u svezi članka 51. KZ/11 te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve djeteta HO u trajanju od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude.

10. Temeljem nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. psihijatrice Sanje Batina proizlazi da je tužitelj tada dijete u dobi od 12 godina bio višekratno izložen seksualnom nasilju (u tri navrata iste godine ) , a i fizičkom nasilju od tada punoljetnog voditelja izviđača tuženika, a što tužitelj kazuje sa izrazitom emocionalnom uzbuđenosti. U psihičkom statusu je prisutna posttraumatska simptomatologija , intruzivne misli, noćne more, izbjegavanja podsjetnika, emocionalna preplavljenost, opisuje osjećaj bespomoćnosti, straha, krivnje uz teškoće ponovnog opisivanja traumatskih događanja kao i verbalizacije istih. Ispitanik opisuje iskustva uključujući seksualno zlostavljanje a i fizičko od strane voditelja izviđača. Seksualno zlostavljanje se ponovilo tri puta. Također navodi i verbalnu provokaciju i emocionalno uznemiravanja od strane dječaka iz grupe kojima se prvo povjerio o tim traumatičnim događanjima. Dok govori o tim događanjima spuštene je glave i pogleda uperenog u pod. Zbog činjenice da je tužitelj u vrijeme navedenih događanja bio dijete u dobi od 12 (dvanaest) godina, u potpunosti nemoćan, sa psihijatrijskog aspekta se može smatrati da je u inkriminiranom razdoblju bio u kategoriji posebno ranjivih osoba, bio je dijete koje je bilo seksualno zlostavljano, iznuđivano šutnjom, bio je dijete žrtva koje je šutjelo, izbjegavao se povjeriti majci a otac je bio stalno odsutan kao pomorac, sve zbog straha i srama od proživljene traume . Nekoliko godina kasnije a opet je bio dijete u dobi od 14 (četrnaest) godina se povjerio pedagogu škole na ekskurziji . Tek tada je majka bila pozvana na razgovor u školu i saznala o seksualnim zlostavljanima svoga sina te na sugestiju pedagoga koji je po službenoj dužnosti morao, jasno uz podršku roditelja prijaviti počinitelja tog kaznenog djela , te je započeo kazneni postupak protiv počinitelja seksualnog zlostavljanja ranjivog djeteta i pravomoćno je osuđen. Dječak je bio u tretmanu psihijatra, po čijem nalazu je upućen na psihoterapiju kod psihologinje na psihološko savjetovanje te iz nalaza psihologinje navodi slijedeće: UO je bio uključen u psihologijsko savjetovanje u periodu od 10. listopada 2019. do 26. studenog 2020. godine. U početku su dolasci bili češći, a s odmakom vremena susreti su se odvijali povremeno – prema iskazanoj potrebi. S roditeljima su, a osobito s mamom održavani i telefonski kontakti – informiranja i savjetovanja. Iz analize zabilješki razgovora s HO zamjetni su vrlo nisko samopoštovanje, opterećenost da ga drugi ne vole, te osjećaj da mu se nanosi nepravda. Prema roditeljima nije bio otvoren, pa je tako mnoge neugodne situacije koje su mu se dogodile skrivao od njih jer je mislio da bi da bi to mamu jako pogodilo, a za tatu nije bio siguran što bi mogao napraviti. Izražava tjeskobu nakon što je tata saznao za „situaciju“. Kaže mi „Sve se promijenilo od kada je tata saznao, drugačije me gleda“. UO izražava snažnu tjeskobu zbog cjelokupne situacije – drugih svjedoka, roditelja, mogućih loših ishoda, izrazito opterećen u ovom periodu. Izražava opterećujuće misli ako se sretne s bivšim trenerom. Iznosi sadržaje u kojima je razvidan osjećaj bespomoćnosti i rezignacije, ali i osobne bezvrijednosti. Kada pričamo o doživljenim traumama koristi mehanizme obrane – potiskivanje i racionalizaciju. Na osjećajnom planu kaže da se ne prepoznaje. U periodu u kojem se odvijalo savjetovanje UO je bio sklon rizičnom ponašanju – neopreznoj i iscrpljujućoj vožnji s biciklom koja mu je u ovom zahtjevnom vremenu jedina nudila dobra osjećanja.

10.1. Nakon uvida u vještaku dostupnu medicinsku dokumentaciju daje mišljenje da u ranijem periodu prije ovih štetnih događanja tužitelj sada mlađi punoljetnik nije imao nikakvih psihičkih tegoba, odnosno da je isti bio psihički zdrava osoba.

10.2. U 3 (tri) navrata tada mlt. tužitelj trpio strah jakog intenziteta u trajanju od 2 (dva) do 3 (tri) dana tijekom svakog seksualnog zlostavljana, pored seksualnog bilo je i fizičkog zlostavljanja i prema tužitelju ali i prema i drugoj djeci, potom je trpio strah srednjeg intenziteta povremeno sve dok se nije povjerio pedagogu na ekskurziji, u 8 (osmom) razredu osnovne škole, znači dijete je trpjelo za njega sramotu, nemoć, osjećaj krivnje i kada više to nije mogao izdržati otvorio se i povjerio pedagogu koje je traume doživio i proživljavao.

10.3. Zaključno mišljenje da su kod tužitelja navedeni psihički simptomi zbog navedenih traumatskih događanja izazvali trajnu povredu duševnog integriteta lakog do srednje teškog intenziteta što izraženo u postotku iznosi 20 % (dvadeset posto).

10.4. Ovakav nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća kao istinit, detaljan, sadržajan i u skladu s pravilima znanosti i struke. Vještakinja je u cijelosti obrazložila detaljno slijed od nastanka 1. štetnog događaja do zadnjeg i put razvoja trajne povrede duševnog integriteta. Sud nalaz i mišljenje u cijelosti i prihvaća kao valjan stručan i u skladu s pravilima znanosti i medicinske struke.

11. Prema iskazu saslušane svjedokinje HOG u svojstvu svjedoka proizlazi da je UO, tužitelj počeo kod nje dolaziti sa svojih 14 (četrnaest) godina u listopadu 2019. do studenoga 2020. Upućen je od strane doktorice psihijatrice dr. Šarić zbog seksualnog zlostavljanja. radilo se o dječaku koji je bio na putu adolescencije. Govorio joj je da ne želi bit ljut da će oprostiti. Prihvaćao je ulogu žrtve. Bio je lošijih prilagodbenih kapaciteta općenito – strah da ga drugi ne prihvate. Bio je izrazito tjeskoban brinući se nakon svega kako će ga ljudi prihvatiti. U međuljudskim odnosima da je bio umjereno odbijajući. Majku je doživljavao kao osobu koja je jako pogođena. Bio je autodestruktivan. S majkom je surađivala i pokušala joj objasniti da ispred njega ne plače. Nakon što je tata saznao (tata je pomorac, radio na brodu sa bratom tuženika) da se osjećao prihvaćeno unutar obitelji. Izbivao je iz kuće vozeći bicikl 50 do 80 (pedeset do osamdeset) kilometara. U kući se osjećao uznemireno. Vozio se stranputicama, cestom jureći nizbrdo. stekla je dojam da izazivao sudbinu. Bio je frustriran jer nije mogao trenirati ragbi. Upisao je rukomet kompenzirajući nemogućnost treniranja ragbija. Bio je najmlađi među izviđačima pa je bio izložen nepovoljnijim vršnjačkim situacijama. Bio je slabije introspektivan ali da se radi o dobu previranja, adolescenciji. Jednom prigodom dok se gol tuširao da mu je prišao tuženik i udara ga šakom u spolovilo. Rekao je da se ne prepoznaje – da ne bi znao prepoznati kada je ljut, sretan ili uznemiren. Prestao je dolaziti kod nje. Nije pitala zašto jer je slobodnom voljom došao i ljudi tako funkcioniraju kada idu psihologu.

11.1. Sud ovakvo kazivanje svjedokinje cijeni kao istinito, sadržajno u skladu sa cjelokupnom dokumentacijom u spisu. Nakon priznanja djeteta, tužitelja vršila je s njim razgovore, terapije razgovarajući s djetetom nakon priznanja štetnog događaja. Njezin iskaz je vjerodostojan i nepristran pa ga sud u cijelosti prihvaća.

12. Saslušana je i majka tužitelja koja u bitnom kazuje da je UO bio normalno dijete kao i druga djeca, urednog razvoja i volio društvo. Mnogo aktivnosti je imao van škole i u školi, svugdje ga je bilo, sve je stizao, uključen u izvannastavne aktivnosti. Imao je korektne odnose s vršnjacima, veseo, razigran, vrlo dobar đak. U odnosu na ovo što mu se dogodilo nije odmah primijetila no vidjela je da je povučen. Pripisivala je to početku puberteta jer je imao 12 (dvanaest) godina. Zatvarao se je u sobu i povlačio u sebe. Nije s obitelji razgovarao o tome. Vidjela je da je drugačiji ali mislila je da se radi o pubertetu. Na ekskurziju je išao 2019. i tu se je povjerio pedagogu. Kada su se vratili u Split pedagog ju je pozvao da dođe osobno u školu. Mislila je da je nešto napravio na ekskurziji. Na kraj pameti joj je bilo da se ovo dogodilo. Nakon toga su išli na policiju. Muž joj je pomorac, radi u istoj kompaniji na istom brodu s ocem i bratom tuženika. Zbog toga mužu nije rekla što se događa. UO je išao kos psihijatrice, bio je ljut na sve. Bio je povučen, povlačio se u sebe, imao je nepoželjna ponašanja. Išao je kod psihologice dobrovoljno na terapije 1-2 (jedan do dva) puta tjedno. I dolazi epidemija COVID virusa. Nije mogao ići osobno kod psihologice iz tog razloga. Psihologica je predložila da bude online terapija. UO nije želio da ga ukućani slušaju. U to vrijeme je vozio bicikl opasno po opasnim cestama. To mu je bio ispušni ventil, jednom ga je udarilo auto. Ona bi zvala doktoricu Šarić i dolazila po pomoć kako bi iskomunicirala kako pričati s HO. Išli su i kod doktora Z, Odjel za žrtve nasilja. Kada je tuženik pušten iz zatvora bilo im je očajno. UO je bio jako ljut jer tuženik nije osuđen. To je utjecalo na njegovo školovanje pa je pao jednu godinu u četvrtom razredu srednje škole. Sjetila se je jednog događaja u odnosu na Tomino ponašanje i ljutnju pa je kazala kada je bio period početka virusa COVID 19 sva djeca u školi su trebala nositi maske. On je skinuo masku zbog ljutnje u sebi. Stručna služba je odmah reagirala, nisu shvaćali što se njemu događa u životu. Njegova reakcija da je tuženik pušten iz zatvora i viđen u gradu je bila da se zatvorio u sebe, zatvorio se u svoju osobu, nije želio razgovarati, to ga je vratilo unatrag, ako i cijelu obitelj. Nije želio ići kod psihijatra i psihologa. U obitelji su o svemu otvoreno razgovarali. Uvijek su djeci govorili da je svaki problem rješiv i da ništa nije problem čuti i riješiti. Bavio se ragbijem, ali je prestao zbog toga što je tuženik u ragbiju. Zbog svih okolnosti upisuje rukomet.

12.1. Sud cijeni kazivanje majke svjedokinje kao istinito i vjerodostojno. Iskaz se podudara s iskazom svjedokinje HOG kao i dokumentacijom priloženom u spisu. Ova svjedokinja ima neposredna saznanja i svjedok je svih trauma djeteta nastalih nakon štetnog događaja.

13. Odredbom čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 146/25; dalje – ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U smislu citirane odredbe opće pretpostavke odgovornosti za štetu su štetna radnja štetnika, nastala šteta, protupravnost i uzročna veza. Odgovornost za štetu bi dakle, nastala pod pretpostavkom da je osoba koja je odgovorna za štetu (štetnik), počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećeniku) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.

12.1. Sve ove navedene pretpostavke odgovornosti za štetu morale bi biti ispunjene kumulativno (dakle, subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete, te protupravnost).

14. Odredbom čl. 1100 . st.1. ZOO-a propisano je U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema Stavak 2. istog članka propisuje da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom .

14.1. Odredbom čl. 1102. ZOO-a propisano je da pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ima osoba prema kojoj je prijevarom, prisilom ili zlouporabom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti počinjeno neko kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa.

15. Slijedom ovako izvedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik tada mlađi punoljetnik počinio kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 (petnaest) godina, dakle prema tužitelju kao ranjivoj osobi. Tužitelj je kao dijete u dobi od 12 (dvanaest) godina bio višekratno izložen seksualnom nasilju (u tri navrata iste godine), od tada punoljetnog voditelja izviđača – tuženika. Dakle, štetnim radnjama tuženika tužitelju je neupitno povrijeđeno njegovo pravo osobnosti, i to pravo na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo.

16. Pri odmjeravanju pravične novčane naknade sud je vodio računa o vrsti kaznenog djela počinjenog prema najranjivoj osobi društva, djetetu u dobi od 12 (dvanaest godina) te o svim kvalifikatornim okolnostima kao i nemoći i zlouporabi odnosa podređenosti pri počinjenju djela. Radi se o treneru i djetetu iz skupine na izletu u izviđačkom domu, pa takva okolnost počinjenja djela dodatno utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje dr. Sanje Batine došlo je do povrede prava osobnosti tužitelja i to trajne povrede duševnog integriteta lakog do srednje teškog intenziteta od 20%. Ugrožen je njegov tjelesni i emocionalni razvoj, štetna radnja rezultirala negativnim posljedicama na svim područjima života, počevši od promjena u njegovoj osobnosti – povlačio se u sebe i u svoju sobu, nije želio razgovarati sa članovima obitelji, jurio je biciklom bježeći od negativnih misli. Imao je vrlo nisko samopoštovanje, opterećenost da ga drugi ne vole, te osjećaj da mu se nanosi nepravda. Prema roditeljima nije bio otvoren, pa je tako mnoge neugodne situacije koje su mu se dogodile skrivao od njih jer je mislio da bi da bi to mamu jako pogodilo, a za tatu nije bio siguran što bi mogao napraviti. Negativne posljedice su se odrazile i u ambcijama jer je želio trenirati ragbi , a morao je rukometom kompenzirati tu želju jer je u ragbiju tuženik trener. Posljedice su se odrazile u uspostavljanju i održavanju međuljudskih odnosa, kao i u pristupu obrazovanju. Pao 4. (četvrti) razred srednje škole , u školi je bio buntovan jer ga nitko nije razumio što mu se događa. Poljuljan mu je osjećaj povjerenja u ljude, pravdu i pravednost. Bazično nema osjećaj sigurnosti, stvoren je osjećaj nepovjerenja u kontaktima. Ugrožen je njegov profesionalni razvoj na koji će sve navedene promjene imati dugoročne posljedice u odnosu na kvalitetu života. Sud je vrednovao činjenicu da je tužitelj izlaskom tuženika iz zatvora ponovno proživio traumu , te da će je opet proživjeti ukoliko susretne tuženika negdje u gradu ili u sportu pa će opet biti izložen proživljenim traumama.

17. Vodeći računa o svim kvalifikatornim okolnostima i primjenom citirane odredbe ZOO-a, tužitelju pripada pravo na naknadu pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 50.000,00 EUR-a s osnova naknade zbog povrede prava osobnost, a s obzirom da težina povrede prava osobnosti i sve gore iznesene okolnosti slučaja isto opravdavaju, pri čemu se dosuđenom naknadom ostvaruje njezin cilj i društvena svrha.

17.1. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 1103. ZOO i čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, a slijedom čega je sud na dosuđeni iznos glavnice tužitelju dosudio i zateznu kamatu tekuću od 5. siječnja 2023., kao dana podnošenja tužbe.

17.2. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. , čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:138/23 i 107/25 u daljnjem tekstu: OT), pa je sud tužitelju priznao:

- trošak sastava tužbe od 5.1.2023. (Tbr. 7/1) – 200,00 EUR

- trošak zastupanja na ročištu od 15.1.2025., 12.3.2025., 22.4.2025., 17.6.2025. Tbr. 9/1) – po 200,00 EUR

- trošak zastupanja na ročištu (nakon preinake) od 29.9.2025., 15.1.2026., 11.3.2026. Tbr. 9/1) – po 1.000,00 EUR

uvećano za 25% PDV-a, što je ukupno 5.000,00 EUR uz trošak pristojbi na tužbu - 73,23 EUR-a i presudu u iznosu od 546,45 EUR-a.

18.1. Ovom iznosu se pribrojava trošak medicinskog vještačenja po vještakinji psihijatru koji je tužiteljici priznat i dosuđen u cijelosti, jer je bio potreban za vođenje ovog postupka i to u iznosu od 486,00 EUR. Dakle, tužiteljici je dosuđen parnični trošak sveukupno 6.105,68 EUR-a.

18.2. Obzirom da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do plateža to je sud odredio i zateznu kamatu. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena po stopi od 3 posto temeljem čl. 29. st. 2. ZOO- a.

18.3. Stoga je sud odlučio kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Splitu, 20. ožujka 2026.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od njezine objave (čl. 335 st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis