Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-70/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nini Ćosiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske- Ministarstvo unutarnjih poslova RH, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja MF, odvjetnika u [adresa], u zamjeni za Nina Ćosića, odvjetnika u Karlovcu, te savjetnice u ODO u Karlovcu, 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju RF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.991,34 EUR bruto sa zateznim kamatama od 25. travnja 2023. do isplate, i to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev radi isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, a od 1.1.2024. nadalje, i zateznih kamata na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III.Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju RF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama od 20. ožujka 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je prije podnošenja ove tužbe (dana 20. siječnja 2023.), podnio Zahtjev za mirno rješenje spora ODO-u u [adresa], ali na isti Zahtjev nikada nije dobio odgovor. Tužitelj dalje navodi da je bio zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, policijski službenik za graničnu kontrolu. Tužitelj je obavljao granične policijske poslove prema rasporedu rada poslodavca, u smjenama po 8 sati koliko traje smjena (2 prva-2 druga-2 treća pa dva dana odmora) i u turnusu po 12 sati koliko traje turnus, ( u ciklusu 12-24-12-48) i na drugi način tjedno 40 sati rada, a sve prema dnevnoj zapovjedi i mjesečnom rasporedu rada. Zbog prirode posla, poslodavac tužitelju nije omogućavao korištenje odmora- stanke za vrijeme rada od najmanje 30 minuta po smjeni, odnosno 60 minuta kada je radio u turnusu, kroz cijelo razdoblje od 21.1.2018. godine do 31.12.2022. Pravo na stanku radnika utvrđeno je Zakonom o radu ( članak 73.), kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike koji su važili u to vrijeme (NN 104/13, 112/17, članka 10., 48. i 42.) sukladno citiranim propisima (članku 48. i 42. KU). Ako tužitelj ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora stanke iskoristi kroz slobodne dane. Tužitelju kroz navedeno razdoblje zbog prirode posla i nedostatka broja izvršitelja na radnome mjestu nije mu bilo omogućeno korištenje odmora-stanke od 30, odnosno 60 minuta. Tužitelj tijekom punog radnog vremena nije mogao napuštati radno mjesto niti koristiti zakonom predviđenu pauzu. Tužitelju od strane poslodavca nije omogućeno ostvarivanje zakonskog prava na stanku, a kako se vrijeme provedeno na stanci ubraja u radno vrijeme, te se tuženik njegovim radom bezrazložno obogatio, te mu je dužan nadoknaditi vrijednost tako odrađenih sati. Tužitelja dalje navodi da tuženik vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenje odmora- stanke. Sve je ovo razvidno iz obračunske liste mjesečnih plaća u navedenom razdoblju u posjedu poslodavca, iz Evidencija rada tužitelja u navedenom razdoblju u posjedu poslodavca, evidencije o korištenju stanke, odnosno druge raspoložive dokumentacije vezane uz rad tužitelja. Stoga tužbom traži isplatu razlike bruto plaće po osnovi neplaćenog dnevnog odmora za razdoblje od 21.1.2018. do 31.12.2022.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu točno neutvrđenog iznosa razlike plaće zbog nekorištenja odmora – stanke za vrijeme od 21. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. Iz dokumentacije koju tuženik dostavlja u prilogu vidljivo je da je tužitelj koristio stanku. Tako su u rasporedu rada na ulaznoj i izlaznoj traci navedene rotacije policijskih službenika te je vidljivo da tužitelj nije bio zadužen za rad na ulaznoj i izlaznoj traci cijelo radno vrijeme već je imao pauze od po sat vremena. Također je u zapisima iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom (u tekstu: NISUDG) vidljivo da tužitelj tijekom smjene u određenim vremenskim periodima nije bio prijavljen u sustav i nije vršio graničnu kontrolu, što znači da mu je od strane voditelja smjene koji je zadužen za organizaciju rada na graničnom prijelazu bilo osigurano korištenje stanke. Tužitelj nije nadređenima ukazivao na nemogućnost korištenja stanke, niti je u izvješćima koje je sastavljano na poleđini radnih naloga navedeno da tužitelj ili koji drugi policijski službenik nije mogao iskoristiti stanku, a niti je zahtijevao slobodne dane sukladno odredbi čl.42. Kolektivnog ugovora. Obzirom na veliku količinu podataka u NISUDG-u, kao i opsežnu dokumentaciju dostavljeni su radni nalozi, izlist iz NISUDG-a, te kontrolni listovi sa rasporedom rada koji su odabrani metodom slučajnog uzorka. Odredbom čl.73. st.5. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19) predviđeno je da ukoliko posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja stanke će se kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu urediti vrijeme i način korištenja stanke. Prema odredbi čl.42. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20), odnosno čl.41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/22) – dalje u tekstu: Kolektivni ugovor, koja se odnosi na tužitelja kao državnog službenika, ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Tužitelj nije nikada sukladno toj odredbi Kolektivnog ugovora zahtijevao slobodne dane pa stoga ne može sada potraživati isplatu novčane naknade koja nije predviđena kao mogućnost i oblik naknade za stanku. Stanka se ubraja u radno vrijeme pa je tužitelju ista plaćena kroz isplatu plaće. Korištenje odmora policijskih službenika određeno je posebnim rasporedom rada i radnim nalogom sukladno odredbi čl.10. st.1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN112/17 – dalje u tekstu: Kolektivni ugovor) prema kojoj službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. Policijski službenici koji rade na graničnom prijelazu Jurovski Brod dnevni odmor su koristili ovisno o osobnoj potrebi i dogovoru sa voditeljem graničnog prijelaza, sve dok svi policijski službenici nisu iskoristili pravo na dnevni odmor. Na graničnom prijelazu Jurovski Brod – Metlika policijski službenici su imali mogućnost korištenja zajedničke prostorije (kuhinje i aparata za pripremu hrane), a na raspolaganju im je bilo i službeno vozilo koje se nalazilo na graničnom prijelazu, a kojeg su koristili za vrijeme dnevnog odmora radi odlaska u obližnje trgovine i restorane brze prehrane. U izvješćima tužitelja sa graničnih prijelaza Pravutina, Vivodina i Kašt koja je ovjerio svojim potpisom nije navodio da nije mogao koristiti dnevni odmor koji je predviđen radnim nalogom. Granični prijelazi Pravutina i Kašt se zatvaraju u 23,00 sati, odnosno nedjeljom u 20,00 sati, a granični prijelaz Vivodina se zatvara u 22,00 sati, a nedjeljom u 20,00 sati. Stoga je vrijeme korištenja dnevnog odmora u noćnim smjenama na graničnom prijelazu Pravutina radnim nalogom predviđeno u vrijeme kada je granični prijelaz zatvoren, a policijski službenik ne obavlja poslove granične kontrole na njemu, već je upućen na obavljanje granične kontrole na GP Jurovski Brod ili na poslove zaštite državne granice. Na graničnim prijelazima Vivodina i Kašt ukoliko policijski službenik nije iskoristio odmor za vrijeme rada na graničnom prijelazu, bilo mu je omogućeno do ponovnog otvaranja graničnog prijelaza u 5,00 sati (GP Kašt), odnosno 6,00 sati (GP Vivodina). Granični prijelazi Kašt i Vivodina također su bili opremljeni čajnom kuhinjom koja je bila namijenjena za pripremu obroka tijekom dnevnog odmora, a koristili su je policijski službenici ukoliko nisu napuštali granični prijelaz.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u uvid zahtjev za mirno rješenje spora od 21. siječnja 2023. sa potvrdom o primitku pošiljke na listu 7, obračunske isprave za isplatu plaće na listu 13-132, službenu bilješku na listu 133-134, radne naloge te ostalu dokumentaciju sve na listu 135-232, fotografije na listu 241-242, dopis PU karlovačke, PP Ozalj od 14. listopada 2024., dokumentaciju na listu 264-324, saslušao svjedoke TF, Tomislava Suca, Andreje Horvatić, Daniela Štefanka, Martine Loknar, Zlatka Čertana, Ines Bartolac – Alić, Damira Erdeljca, tužitelja kao stranku, proveo financijsko vještačenje po vještaku iz D&S d.o.o. [adresa].

4. Nije sporno da se, prije podnošenja ove tužbe, tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 21. siječnja 2023. (list 5 do 7 spisa) pa je time tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje ove tužbe koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25).

5. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen na radnom mjestu policijskog službenika za kontrolu prijelaza državne granice na graničnom prijelazu Jurovski Brod i pogranični Vivodina, Pravutina, Kašt te nije sporno da mu je rad bio organiziran u turnusima 12-24-12-48.

6. Predmet spora je novčana tražbina tužitelja kao policijskog službenika radi isplate razlike plaće koja je nastala zbog nemogućnosti korištenja dnevnog odmora (stanke) u razdoblju od 21. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. dok je radio na navedenim graničnim prijelazima.

7. Pravo na dnevni odmor propisano je odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu. ZR) kojom je određeno da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

8. U odnosu na dnevni odmor tužitelja kao policijskog službenika koji radi u turnusima mjerodavna je, kao specijalni propis, odredba članka 10. stavak 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20, 56/22, dalje: KU) kojom je propisano da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

9. Obzirom tužitelj tvrdi da mu tuženik kao poslodavac nije omogućio korištenje prava na dnevni odmor tijekom rada u turnusima od 12 sati u skladu s navedenom odredbom KU, a vrijeme provedeno na dnevnom odmoru ubraja se u radno vrijeme, to to se pravo tužitelja na isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju temelji na odredbi članka 7. stavak 1. ZR kojom je propisano je da je poslodavac obavezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danima u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

10. Obzirom tužitelj tvrdi da mu tuženik nije omogućio korištenje dnevnog odmora koju okolnost tuženik osporava provedeni su dokazi na tu okolnost.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da za vrijeme rada u turnusima na graničnim prijelazima u utuženom razdoblju nije mogao koristiti dnevni odmor (stanku) jer za to nije bilo vremena obzirom na manjak ljudi (policijskih službenika na graničnim prijelazima). Na primjeru graničnog prijelaza Jurovski Brod, tužitelj je objasnio, a to je čuo od svojih nadređenih rukovoditelja, da bi zbog intenziteta prometa trebalo minimalno raditi sedam ljudi odnosno šest policijskih službenika i voditelj smjene, a u tom razdoblju radilo je na tom prijelazu troje, najviše četvero. Tužitelj je opisao da kada bi trebali obaviti neku fiziološku potrebu, tada bi se, bez obzira na gužvu, spustila rampa i nakon što bi to obavili što brže bi se vratili nazad nastavili s radom. Kada bi trebali nešto pojesti, jelo bi se "u hodu ili poskrivećki" ispod stola. Tužitelj je istaknuo da nije bilo realne mogućnosti da se pozove ophodnja koja bi zamijenila policijskog službenika koji koristi stanku jer je u tim ophodnjama bilo malo ljudi, a ponekad su i njih razmještali da rade s njima na prijelazu, ali ne da bi im omogućili da koriste stanku već da bi ravnopravno radili s njima u smjeni. Tužitelj je iskazao da su usmeno tražili da im se omogući korištenje stanke, ali su im uvijek odgovarali da to nije moguće jer nema dovoljno ljudi dok se pismeno nije nigdje bilježilo da stanka nije korištena. Tužitelj je pojasnio da nisu pismeno zabilježili da stanka nije korištena obzirom se na to nije blagonaklono gledalo pa ako bi se i nešto pokušalo po tom pitanju onda bi zaredale kontrole koje su tada bile učestalije. U takvim okolnostima tužitelj je iskazao da je u tom razdoblju sigurno bio na 10 alkotestova. Nadalje, tužitelj je objasnio da ako nigdje nije bilo zabilježeno da stanka nije korištena, onda nije postojao niti pismeni trag viška sati pa se nisu mogli koristiti niti slobodni dani.

12. Svjedok TF bio je nadređeni tužitelju u utuženom razdoblju od siječnja do listopada 2018. koji je iskazao da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora (stanke) na način da je preko šefa smjene mogao pozvati ophodnju koja radi na ostalim policijskim poslovima i koja bi ga zamijenila dok tužitelj koristi svoj dnevni odmor. Svjedok je također iskazao da u radnim nalozima nije nigdje pročitao da se nije koristio dnevni odmor (stanka).

13. Svjedok Tomislav Sudac poznaje tužitelja kao radnog kolegu obzirom je svjedok u utuženom razdoblju bio pomoćnik načelnika za granicu kojem je u opisu radnog mjesta bilo obilaženje graničnih prijelaza pa je tako obilazio i granične prijelaze na kojima je radio tužitelj. Iz njegovog iskaza proizlazi da je tužitelj, kao i ostali policijski službenici, koristio dnevni odmor (stanku) jer je tako bilo navedeno u radnim nalozima, izvješćima policijskih službenika, a to se moglo vidjeti i neposrednim opažanjem da je uvijek bilo vremena za stanku, što posebno vrijedilo za prijelaz Jurovski Brod na kojem je bilo više policijskih službenika. Svjedok je iskazao da je prilikom obilaska prijelaza znao zateći policijske službenike kako koriste dnevni odmor. Tamo gdje nije bilo dovoljno policijskih službenika, svjedok je iskazao bila je mogućnost da se u noćnim satima, nakon zatvaranja graničnog prijelaza ili 22.00 ili 23.00 sata iskoristi dnevni odmor do 24.00 sata. Osim toga, i ovaj svjedok je iskazao da je policijskim službenicima bila na raspolaganju i ophodnja koja se mogla pozvati da zamijeni tužitelja ili drugog policijskog službenika koji koristi stanku. Svjedok je primijetio da niti jedan policijski službenik pa tako niti tužitelj nije zatražio slobodne dane zbog neiskorištenog dnevnog odmora iako na to ima pravo prema Kolektivnom ugovoru Osim toga, svjedok je istaknuo da nije logično ni životno da se tijekom četiri godine ne bi koristila stanka jer je za očekivati da se pojeo gablec, obavile fiziološke potrebe i slično.

14. Svjedokinja Andreja Horvatić je iskazala da je utuženom razdoblju bila pomoćnik načelnika za zaštitu granice te joj je tako poznao da je tužitelj radio na graničnim prijelazima Jurovski Brod, Vivodina, Pravutina, Kašt. Isto tako joj je poznato da je tužitelj kao i ostali policijski službenici koristio dnevni odmor – stanku jer je to između ostalog vidljivo i kroz radne naloge. Na pitanje suca je li prilikom obilaska graničnog prijelaza i osobno vidjela da tužitelj i ostali službenici koriste stanku, svjedokinja je odgovorila da je to predugačko razdoblje da bi se ja sjetila pojedinog slučaja. Svjedokinja je dodala da je u slučajevima kada je bila gužva na graničnim prijelazima, posebice u vrijeme turističke sezone, znala dodati broj policijskih službenika koji će raditi na graničnoj kontroli koje su upućivali sa Zaštite državne granice ili samog sjedišta policije.

15. Iz iskaza ovih svjedoka koji su bili nadređeni tužitelju ili su nadzirali njegov rad kao policijskog službenika na graničnom prijelazu (TF, Tomislav Sudac, Andreja Horvatić) proizlazi da je tužitelj mogao koristiti dnevni odmor tijekom rada u turnusima na graničnim prijelazima u utuženom razdoblju te da nitko od policijskih službenika pa tako niti tužitelj nije utuženom razdoblju zatražio slobodne dane na ime ostvarenih prekovremenih sati uslijed nekorištenja dnevnog odmora.

16. Iz radnih naloga, izvješća policijskih službenika i ostale dokumentacije o radu na graničnim prijelazima tužitelja i njegovih radnih kolega (strana 133 do 232) nigdje ne proizlazi da tužitelj i ostali policijski službenici koji su radili na istim graničnim prijelazima s tužiteljem nisu koristili dnevni odmor.

17. Međutim, iskaz tužitelja o nemogućnosti korištenja dnevnog odmora tijekom rada u turnusima na graničnim prijelazima u utuženom razdoblju potvrdili su ostali policijski službenici koji su u tom razdoblju radili na istim graničnim prijelazima kao i tužitelj (svjedoci Daniel Štefanko, Martina Loknar, Zlatko Čertan (voditelj smjene), RFU, Damir Erdeljac (voditelj smjene).

18. Svjedoci Daniel Štefanko i Martina Loknar opisali su identično u svojim iskazima da međunarodni cestovni prijelaz Jurovski Brod, na kojem su najčešće radili, ima sedam cestovnih traka fiksnih koje su uvijek otvorene i na kojima dolaze kamioni i autobusi, a sve te trake su kontrolirali samo tri policijska službenika u jednoj smjeni, što znači da su cijelu smjenu od 12 sati radila tri policijska službenika na sedam traka.

19. Svjedokinje Martina Loknar i RFU, još su iskazale da kada bi ipak trebali nešto pojesti, otići na WC zbog fizioloških potreba, a policijske službenice i zbog drugih potreba, jednostavno su morali spustiti rampu, u hodu pojesti sendvič, na brzinu otići na WC i što prije se vratiti i pustiti prijelaz da prolaze vozila.

20. Svjedok Zlatko Čertan bio je voditelj smjene na graničnim prijelazima na kojima je radio i tužitelj koji je u svom iskazu također potvrdio da se dnevni odmor (stanka) uglavnom nije koristila jer se radilo o prijelazu s pojačanim intenzitetom prometa, a imali su manjak ljudi. Svjedok je također opisao da ako je za vrijeme trajanja smjene od 12 h trebalo otići na wc ili nešto pojesti, u tom trenutku jednostavno bi se spustila rampa dok policijski službenik ode na wc i onda se odmah vrati da bi nastavio s radom, a jelo su odrađivali u hodu, jednostavno bi nešto pojeli "na stojećki" dok bi odrađivali posao.

21. Svjedok Damir Erdeljac također je bio voditelj smjene graničnim prijelazima na kojima je radio i tužitelj koji je u svom iskazu također potvrdio da se dnevni odmor nije mogao koristiti zbog manjka ljudi te je još dodao da se u to vrijeme bio uveden sustav NBMIS koji je zahtijevao dodatno vrijeme za korištenje obzirom se svaki službenik morao ulogirati sa svojom lozinkom, što znači da ako službenik prelazi s trake na traku, što je bilo neophodno jer ih je bilo premalo, onda se svaki put službenik morao ulogirati sa svojom lozinkom u traku u koju dolazi što je također uzrokovalo povećanje opsega posla pa svjedok ističe da i to zapravo govori o tome da ih je bilo premalo na prijelazima.

22. Navedeni svjedoci, policijski službenici koji su radili s tužiteljem i vođe smjene u kojima je radio tužitelj, također su potvrdili u svojim iskazima da nigdje nisu pismeno zabilježili da dnevni odmor nije korišten jer se na to tada nije blagonaklono gledalo od rukovoditelja, a na usmene prigovore dobivali su odgovor da jednostavno nema dovoljno ljudi tj.policijskih službenika za rad na graničnim prijelazima.

23. U tim okolnostima, navedeni svjedoci su objasnili da nije bilo mogućnosti zatražiti slobodne dane za prekovremene sate koji su nastali uslijed nekorištenja dnevnog odmora obzirom nigdje nije bilo pismeno zabilježeno da dnevni odmor nije iskorišten pa nije postojao pisani trag u službenim evidencijama o prekovremenim satima koji su zbog toga nastajali.

24. Ista tako, svjedoci (policijski službenici koji su radili s tužiteljem i vođe smjene u kojima je radio tužitelj) su identično iskazali da iako je postojala mogućnost da se pozove ophodnja na granični prijelaz kako bi policijski službenik na graničnom prijelazu iskoristio pravo na dnevni odmor, to u danim okolnostima nije bilo realno jer niti u ophodnjama nije bilo dovoljno ljudi, a ponekad su bili i na udaljenim lokacijama.

25. Ocjenjujući ovako provedene dokaze, ovaj sud utvrđuje da radni nalozi i druge evidencije koje je vodila tužena Republika Hrvatska ne predstavljaju isprave iz odredbe članka. 230. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, u daljnjem tekstu: ZPP). Navedena dokumentacija ne predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. ZPP već predstavlja dokaz kojega sud cijeni kao i sve druge predložene i provedene dokaze. Pravno nije odlučno niti to što tužitelj u upravnom postupku i sporu nije osporavao zakonitost tuženikovih evidencija.

26. Osim toga, u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazana su pravna shvaćanja prema kojima je dozvoljeno i na drugi način dokazivati radno vrijeme ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost evidencija radnog vremena, s tim da utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu i visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju provedenih dokaza (Revr-1124/2016 od 17. siječnja 2017., Revr-1696/2016 od 1. ožujka 2017., Županijski sud u Zagrebu, Gž R 1910/2022-2 od 20. rujna 2022.).

27. U bitnom suglasnim iskazima svjedoka i tužitelja ovaj sud je utvrdio da evidencije koje je vodila tužena nisu odgovarale stvarnom stanju bez obzira što su te evidencije potvrdili svjedoci koji su utuženom razdoblju bili nadređeni tužitelji, odnosno koji su nadzirali njegov rad.

28. Odredbom članka 131. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/2009, 6/2011, 82/2012, 88/2012 i 73/2013), odnosno odredbe članka 135. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014 i 127/2017) propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. U takvom slučaju teret dokazivanja o radnom vremenu kojeg je radnik proveo na radu kod poslodavca, uključujući i onaj prekovremeni rad je na poslodavcu, te je poslodavac dužan dokazati da radnik u promatranom razdoblju nije radio prekovremeno, u ovom slučaju zbog nekorištenja dnevnog odmora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u sličnim okolnostima u odluci broj Rev-3773/18 od 8. siječnja 2019., i Županijski sud u Zagrebu, Gž R 1716/2022-2 od 29. lipnja 2022.).

29. Okolnost što su policijski službenici imali prostoriju s opremljenom kuhinjom (fotografija na strani 240 spisa) koju su mogli koristiti za vrijeme trajanja dnevnog odmora ne znači da su je policijski službenici koristili tijekom dnevnog odmora ako nije bilo vremena za korištenje dnevnog odmora.

30. Obzirom iz suglasnih iskaza policijskih službenika koji su potvrdili navode tužitelja, proizlazi da zbog nedovoljnog broja policijskih službenika nisu mogli koristiti dnevni odmor, da ta okolnost nije zabilježena u službenim evidencijama jer se na to nije gledalo blagonaklono, to onda nije bilo niti pismenog traga o prekovremenim satima na temelju kojih bi policijski službenici pa tako i tužitelj zatražili slobodne dane pa neosnovano tužena prigovara da je tužitelj prije ove tužbe trebao postupiti u skladu s odredbama KU i zatražiti slobodne dane na ime prekovremenih sati.

31. Stoga je u ovom postupku valjalo utvrditi koliko iznosi razlika plaće na ime prekovremenih sati ostvarenih zbog nekorištenja dnevnog odmora u utuženom razdoblju te je na tu okolnost provedeno financijsko vještačenje po vještaku iz D&S d.o.o. [adresa], koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio visinu razlike naknade plaće za prekovremeni rad te dodaci za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u turnusu u ukupnom iznosu od 5.991,34 EUR bruto, koji iznos se dosuđuje tužitelju obzirom stranke nisu imale prigovora na sam izračun vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na ukupan iznos od 25. travnja 2023. kao dana podnošenja tužbe u ovom postupku.

32. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

33. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

34. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju pa je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

35. Tužitelju pripada naknada troškova postupka u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) obzirom tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom konačno postavljenog zahtjeva.

36. Tužitelj je imao parnične troškove koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr.7.1., za zastupanje na ročištima 24.9.2024., 13.11.2024. i 4.2.2206. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za sastav podneska od 22.12.2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.8.t.1., sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46., što ukupno iznosi 1.250,00 EUR, koji iznos je naložen tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade troškova postupka zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

37. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

38. Tužitelj nije potraživao druge troškove postupka, dok se kao radnik u ovom radnom sporu ne nalazi u obvezi plaćanja sudskih pristojbi u ovom radnom sporu pa nema ni pravo na naknadu tih troškova.

39. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 20. ožujka 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Nino Ćosić, odvjetnik u Zagrebu

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu