REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-967/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Anđele Hambašić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, kojeg zastupa ĐŽ, službena osoba, radi utvrđivanja poreza na dohodak, 20. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/23- 01/124, URBROJ: 513-04-25-2 od 15. siječnja 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Sesvete, KLASA: UP/I-410- 23/2023-013/00001, URBROJ: 513-007-01-08-2023-0002 od 18. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/23-01/124, URBROJ: 513- 04-25-2 od 15. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Sesvete, KLASA: UP/I-410-23/2023-013/00001, URBROJ: 513-007-01-08-2023-0002 od 18. ožujka 2023.
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, pri čemu ističe da je o njegovoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja odlučeno nakon proteka propisanog roka i da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze. Stoga, predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Sud je riješio spor bez održavanja rasprave (čl. 98. toč. 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“ broj 36/24; dalje: ZUS), budući da tužitelj osporava primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevale održavanje rasprave. Osim toga, stranke su izrijekom navele da traže donošenje odluke u ovom sporu bez održavanja rasprave, a sud ne smatra da je potrebno izvoditi nove dokaze.
6. Prema članku 58. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20; dalje: ZPD) dohotkom od imovine i imovinskih prava u smislu članka 56. ZPD-a smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.
Prema članku 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24 i 151/25; dalje: OPZ) pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
Prema članku 108. stavku 2. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.
7. Prema podacima spisa tuženika proizlazi da je tužitelj stekao nekretninu (stan u [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška]) ugovorom o kupoprodaji od 4. svibnja 2020., a istu nekretninu je otuđio u 2021. godini . S obzirom na razliku između nabavne vrijednosti nekretnine (uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda) i tržišne vrijednosti u vrijeme otuđenja, prvostupanjsko tijelo je sastavilo zapisnik o utvrđenju porezne osnovice u smislu članka 58. stavka 1. ZPD-a te je istu utvrdilo u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 43.355,10 eura. Tužitelj se nije odazvao na poziv za utvrđenje porezne osnovice, nije imao primjedbe na dostavljeni zapisnik niti u tužbi ističe prigovore u svezi utvrđenog iznosa porezne osnovice. Kod takvog stanja stvari, sud zaključuje da su ispravno porezna tijela primjenom propisanih stopa utvrdila obvezu poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava u iznosu od 8.671,02 eura, a potom prireza porezu na dohodak u iznosu od 1.560,78 eura.
8. Činjenica da je drugostupanjsko tijelo odlučilo o žalbi tužitelja nakon proteka roka iz članka 121. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP) ne dovodi u pitanje zakonitost rješenja javnopravnih tijela, već je isto moglo biti osnova za podnošenje tužbe zbog šutnje uprave i posljedično požurivanje tuženika da odluči o podnesenoj žalbi. Nadalje, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze . Od dana kada je počela teći zastara (1. siječnja 2022.) do dana donošenja osporenog rješenja (15. siječnja 2025.) nije proteklo šest godina (članak 108. stavak 1. i 2. OPZ-a).
9. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu 20. ožujka 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. PŽ, [adresa]
2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV
3. U spis