Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-374/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu po sucu Velimiru Vukoviću, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC-BLIZNA d.o.o. Labin (Općina Prgomet), Cesta dr. Franje Tuđmana 35, OIB: 80385679206, kojeg zastupa punomoćnica Ana Jadrić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika OTP BANKA d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Anić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2026., objavljene 20 ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovan uređeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka ugovorne odredbe Ugovora o dugoročnom kreditu reg. br. [registarska oznaka]/06 od dana 29.05.2006., solemniziran kod Javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita dana 01.06.2003., pod brojem ovjere OU-332/06-1, sadržane u:

- Članku 8. stavak. 1. u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva mimo ugovorenog mehanizma promjene definiranog kao 3-mjesečni LIBOR CHF, uvećan za 3,75 postotnih poena i

Članku 14. stavak 1. u dijelu u kojem je ugovoreno da će se za sve što nije regulirano tim Ugovorom primjenjivat akti Kreditora koji uređuju tu materiju.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 2.793,80 EUR- a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od:

- 10,41 EUR teče od 4.7.2006.

- 20,3 EUR teče od 28.11.2006.

- 20,08 EUR teče od 6.3.2007.

- 19,54 EUR teče od 27.11.2007.

- 18,99 EUR teče od 27.11.2007.

- 19,45 EUR teče od 27.11.2007.

- 0,77 EUR teče od 23.5.2008.

- 0,86 EUR teče od 24.7.2009.

- 229,73 EUR teče od 11.8.2009.

- 584,28 EUR teče od 27.11.2009.

- 513,45 EUR teče od 17.2.2010.

- 424,4 EUR teče od 24.5.2010.

- 343,3 EUR teče od 24.5.2010.

- 288,74 EUR teče od 27.8.2010.

- 196,27 EUR teče od 24.1.2011. i

- 103,23 EUR teče od 23.9.2011., sve do konačne isplate, sa time da je visina kamatne stope od 29.09.2006.g. do 31.12.2007.g. određena Uredbom o visini zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. pa ubuduće člankom 29. st. 2. ZOO -a, te se obračunava po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %, a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

II. Tuženiku se nalaže da plati tužitelju prouzrokovani parnični trošak u iznosu od 1.376,78 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 8 dana , dok se zahtjev tužitelja za daljnjom naknadom troškova postupka u iznosu od 100,00 EUR, odbija .

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za isplatu iznosa od 238,67 EUR.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom u tijeku je parnični postupak između stranaka navedenih u uvodu, a koji se vodi radi isplate.

2. Tužitelj ADRIATIC-BLIZNA d.o.o. Labin (Općina Prgomet), Cesta dr. Franje Tuđmana 35, OIB: 80385679206 je ovom sudu 14.srpnja 2023., podnio tužbu protiv tuženika OTP BANKA d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 , radi utvrđenja djelomične ništetnosti Ugovora o dugoročnom kreditu reg. br. [registarska oznaka]/06 od dana 29. svibnja 2006., solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita dana 01. lipnja 2003., pod brojem ovjere OU-332/06-1 te isplate 3.032,47 EUR.

3. U podnesenoj tužbi, tužitelj je naveo kako slijedi:

Tužitelj da je, kao korisnik kredita, s pravnim prednikom tuženika, HVB SPLITSKA BANKA d.o.o., kao kreditorom, dana 29. svibnja 2006. zaključio Ugovor o dugoročnom kreditu reg. br. [registarska oznaka]/06, solemniziran kod Javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita dana 01. lipnja 2003., pod brojem ovjere OU-332/06-1, kojim je tužitelju odobren kod tuženika kredit u iznosu glavnice od 244.000,00 CHF, a vraćanje kredita je ugovoreno ili u CHF ili u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, u tromjesečnim ratama, uz kamatnu stopu koju čini 3-mjesečni LIBOR CHF uvećan za 3,75 %-tnih poena godišnje, promjenjivo.

Dakle, člankom 8. st. 1. citiranog Ugovora, da je ugovoreno da se kredit odobrava uz kamatnu stopu te da je visina kamatne stope vezana za tromjesečni LIBOR CHF, s dodatkom marže od 3,75 (tricijelihsedamdesetpet) postotnih poena, godišnje, promjenjivo, da potpisom toga ugovora Korisnik potvrđuje da je u c ijelosti upoznat sa uvjetima kredita i da mu je uručen pismeni izračun efektivne kamatne stope, da se kamate obračunavaju tromjesečno, te da se za svako naredno obračunsko razdoblje primjenjuje tromjesečni LIBOR CHF koji je važio zadnjeg dana prethodnog obračunskog razdoblja.

Nadalje da je čl. 14. citiranog Ugovora propisano da će se za sve što nije regulirano Ugovorom, primjenjivati akti Kreditora koji uređuju tu materiju, na što da Korisnik pristaje potpisom Ugovora.

Iz sadržaja članaka 8. i 14. citiranog Ugovora da proizlazi pravo tuženika kao kreditora da bez suglasnosti tužitelja svojim aktima mijenja način obračuna ugovornih kamata, što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obvezno pravnih odnosa koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka, te je u očitoj protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu (članak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05; dalje: ZOO). Neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice što tuženik kao kreditor može mijenjati ugovornu odredbu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih i mjerljivih kriterija, bez mogućnosti utjecaja druge ugovorne strane na to.

Slijedom navedenih ugovornih odredbi, tuženik je tijekom perioda otplate po tužiteljevom kreditu konstantno jednostrano mijenjao kamatnu stopu ne držeći se ugovorenog mehanizma promjene iz čl. 8. Ugovora, 3,75 plus 3-mjesečni LIBOR CHF, o čemu bi tužitelja samo obavijestio dopisom.

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, Milenka Galiota, dipl. oec., proizlazi kako je od dana početka korištenja kredita i stavljanja kredita u otplatu, obračunao i naplatio ukupno 3.032,47 EUR / * 22.848,13 kn više negoli je trebao naplatiti.

O odredbama ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je tuženik sebi pridržao pravo mijenjati ugovoreni način obračuna kamate, nije između stranaka pojedinačno prigovarano, a te odredbe nisu ni razumljive, jer ne postoje objektivni kriteriji temeljem kojih se kamata na takav način mogla odrediti, niti je tužitelj bio upoznat sa kriterijima o kojima bi ovisila promjena izuzev mehanizma promjene kako je ugovoreno u čl. 8. Ugovora, što je 3,75 % marža plus 3M CHF LIBOR.

Radi navedenoga, ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u tom dijelu predstavlja nepoštenu i ništetnu odredbu, budući je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora oslobođenog učinaka promjenjivosti koji potpadaju pod tuženikovu slobodu volju.

Budući da ugovorna kamata predstavlja jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu, to tuženik kao kreditor ne može jednostrano mijenjati navedeni bitni sastojak ugovora, već za takvu promjenu mora dobiti suglasnost druge ugovorne strane (korisnika kredita).

Nadalje, kako se radi o dvostrano obveznom ugovoru, prema kojemu je tuženik, kao banka, bio dužan tužitelju isplatiti kredit, a tužitelj je bio dužan taj kredit vratiti u ugovorenom roku, zajedno s kamatama, jednostrana promjena kamatne stope iz citiranog članka 8. Ugovora protivna je i članku 10. stavku 3. ZOO-a. Ovo iz razloga što je tuženik, isplatom kredita, ispunio svoju ugovornu obvezu, te je za ispunjenje ugovora preostalo da tužitelj, kao korisnik kredita, tuženiku vrati iznos kredita s kamatama.

Ugovorna odredba, prema kojoj tuženik kao davatelj kredita može, nakon plasiranja kredita, jednostrano mijenjati kamatnu stopu predstavlja nedopušteno ponašanje u izričitoj suprotnosti s člankom 10. stavkom 3. ZOO-a, jer se time otežava ispunjenje obveze tužitelja kao primatelja kredita. Takav način promjene visine kamatne stope nije u skladu s pravnom prirodom obvezno pravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe članka 269. stavka 2. ZOO-a, kojim je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, članka 271. ZOO-a, kojim je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva i članka 272. ZOO-a kojim je propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti.

S obzirom na to da je citirana ugovorna odredba iz članka 8. i 14. Ugovora u spornim dijelovima protivna odredbama članka 10. stavka 3., članka 269. stavka 2., članka 271. i članka 272. ZOO-a kao prisilnim propisima, to je, uzevši u obzir navedeno, navedena ugovorna odredba ništetna sukladno odredbi članka 322. stavka 1. ZOO-a.

Identična pravna shvaćanja da je zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5087/2017-2 od 23. srpnja 2020., Pž-2223/2019-2 od 21. listopada 2020. i Pž-6691/2019 od 28. travnja 2021.

Slijedom gornjeg, tužitelj podnesenom tužbom traži isplatu iznosa od 3.032,47 EUR / 22.848,13 kn, s osnova kamata koje je tuženik neosnovano naplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe, odnosno radi se o restitucijskom zahtjevu iz članka 323. stavka 1. u vezi s člankom 324. stavkom 1. ZOO-a, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno ništetne ugovorne odredbe.

4. Tuženik je dana 19. prosinca.2023. podnio odgovor na tužbu, u kojem je naveo se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja da tuženiku naknadi troškova postupka.

Tužitelj u tužbi tvrdi da je ugovorna odredba o promjeni redovne kamatne stope kako je ugovorena člankom 8. Ugovora o kreditu ništetna ugovorna odredba, pa je onda posljedično ništetna i ugovorna odredba članka 14. Ugovora o kreditu, jer da tuženik može mijenjati ugovorenu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i bez ikakvog obrazloženja i utjecaja druge ugovorne strane, pa su stoga navedene ugovorne odredbe ništetne sukladno odredbi članka 322. st. 1. ZOO-a.

Suprotno navodima tužitelja, tuženik ističe da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, pravno valjana ugovorna odredba i da ista nije u protivnosti s kogentnim odredbama ZOO-a. Ugovaranjem da je kamatna stopa promjenjiva prema Ugovorom jasno definiranom parametru, stranke su ugovorile odredivu činidbu, pa ova ugovorna odredba nije ništetna u smislu odredbe članka 270. i 272. ZOO -a, niti je u suprotnosti s temeljnim načelima obveznog prava, kako to navodi tužitelj. Naime, predmetnim Ugovorom o kreditu određeno je da se kamatna stopa izračunava prema formuli: tromjesečni LIBOR CHF uvećan za 3,75 postotnih poena (članak 8.1. Ugovora o kreditu)

Iz navedene jasne i potpuno razumljive ugovorne odredbe proizlazi kako se kamatna stopa sastoji od promjenjivog parametra (tromjesečni LIBOR CHF) koji se uvećava za 3,75 postotnih poena, pa kako je tromjesečni LIBOR CHF promjenjivi parametar, jasno je da se radi o ugovornoj odredbi koja je potpuno jasna, razumljiva i određena odnosno odrediva, pa stoga predmetna ugovorna odredba nije i ne može biti ništetna.

Budući da nije sporno da su ugovorne stranke odredbom članka 8. st. 1. Ugovora o kreditu ugovorile kamatnu stopu u visini tromjesečnog LIBORA za CHF uvećano za 3,75 postotnih poena, a tromjesečni LIBOR je promjenjivi parametar, jasno je da su ugovorne stranke spornim ugovornim odredbama za koje tužitelj tvrdi da su ništetne, ugovorile obvezu Banke da visinu kamatne stope utvrđuje u skladu s kretanjem tromjesečnog LIBORA CHF.

Međutim, ukoliko je tuženik eventualno pogrešno obračunavao visinu kamatne stope, pa posljedično i visinu anuiteta, a suprotno ugovorenom parametru iz članka 8. st.1. Ugovora, onda bi se radilo o povredi ugovorne obveze, a ne o ništetnosti sporne ugovorne odredbe, a s obzirom da bi te povrede ugovorne obveze bile počinjene najkasnije u 2010., a ova tužba je podnesena 14. srpnja 2023., jasno je da su sve tražbine tužitelja po snovi eventualne povrede ugovornih obveza od strane tuženika zastarjele.

5. Tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja u ovom postupku, u podnesku od 22. listopada 2025. uredio tužbeni zahtjev prema tuženiku iz ovog postupka, u kojemu je smanjio tužbeni zahtjev u dijelu povrata pretplaćenog kredita za iznos od 238,67 EUR, pa je sud u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva iz točke II. tužbe, a na temelju odredbe članka 193. ZPP-a, odlučio kao u izreci rješenja.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njegovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23, dalje ZPP) sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Ovaj sud je prethodno navedeni zaključak izveo iz dostavljenih isprava stranaka dostavljenih tijekom postupka, provedenog financijskog vještačenja u ovom postupku te iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja SG, a sve kako slijedi:

Između stranaka nije sporna činjenica da su stranke i to tužitelj ADRIATIC- BLIZNA d.o.o. Labin (Općina Prgomet), Cesta dr. Franje Tuđmana 35, OIB: 80385679206, kao korisnik kredita, s pravnim prednikom tuženika, HVB SPLITSKA BANKA d.o.o., kao kreditorom, dana 29. svibnja 2006. zaključio Ugovor o dugoročnom kreditu reg. br. [registarska oznaka]/06, solemniziran kod Javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita dana 01. lipnja 2003., pod brojem ovjere OU-332/06-1, kojim je tužitelju odobren kod tuženika kredit u iznosu glavnice od 244.000,00 CHF, a vraćanje kredita je ugovoreno ili u CHF ili u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, u tromjesečnim ratama, uz kamatnu stopu koju čini 3-mjesečni LIBOR CHF uvećan za 3,75 %-tnih poena godišnje, promjenjivo, te da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti realiziran kako je između stranaka i ugovoreno.

8. U odnosu nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je pravomoćno okončan i kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdobljima u kojima je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na vezanje glavnice uz valutu švicarskog franka i o promjenjivoj stopi redovne kamate.

11. Temeljem odredbe čl. 502c Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli i o promjeni kamatne stope. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula o promjenjivoj stopi redovne kamate to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08,125/11,78/15,29/18,126/21, 114/22, 156/22, 155/23, - u daljnjem tekstu ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po toj osnovi koja je utvrđena ništetnom.

12. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud zaključuje da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te da u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Stoga je sud odbio dokaze dokazne prijedloge tuženika.

13. Time su se svi prigovori tuženika, a vezani uz način i razloge promjene kamatnih stopa i kretanje tj. promjenu tečaja CHF u odnosu na kunu, ukazali neosnovanima tj. nepotrebnima. Na ovaj odnos stranka ne utječe niti činjenica što je ugovor dodatno osnažen ovjerom kod javnog bilježnika. Navedeno iz razloga jer tuženik zanemaruje odredbu čl. 502c ZPP-a i pravomoćnu presudu kojom je odlučeno o povredama koje je činio tijekom zaključenja i ugovora koji je predmet ovog spora.

14. Imajući u vidu navedeno pod točkama 10. - 14. sud je utvrdio djelomično ništetnost ugovora zaključenog između stranaka.

15. Po ocjeni ovog suda, neosnovan je i prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 04. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze.

16. Naime, u konkretnom slučaju se radi o restitucijskom zahtjevu iz članka 323. stavka 1. u vezi s člankom 324. stavkom 1. ZOO-a prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno ništetne ugovorne odredbe kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora. Zbog toga, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020.). to je tek u tom trenutku počeo teći zastarni rok iz članka 225. ZOO -a. Zbog toga u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetne tražbine, pa tako niti dijela predmetne tražbine iznosa od 3.032,47 EUR iz podnesene tužbe od 14. srpnja 2023.

17. Kako je u ovom postupku sud utvrdio ništavost tada se ima primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, a koja upućuje na primjenu odredaba o stjecanju bez osnova tj. na odredbu čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

18. U provedenom financijskom vještačenju, sudski vještak Ines Lozić je u nalazu i mišljenju od 30. rujna 2025. navela da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa:

Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast tromjesečne rate zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, u razdoblju otplate kredita iznose 2.793,80 EUR,

Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na nižu kamatnu stopu u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu ukupno iznosi 6,32 EUR, Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene kamatne stope na više i niže u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, iznosi 2.787,48 EUR.

19. Kako niti stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Ines Lozić od 30. rujna 2025. i ovaj sud ga prihvaća kao objektivno, cjelovito i potpuno utvrđenje knjigovodstvenih činjenica od strane vještaka na okolnosti promjene visine kamatne stope tijekom otplate kredita, te razlike između iznosa isplaćenih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

20. Radi svega naprijed navedenog, a temeljem odredbe članka 323 . stavak 1. ZOO-a, a koja upućuje na primjenu odredaba o stjecanju bez osnova tj. na odredbu članka 1111. stavak 1. ZOO-a, ovaj sud je prihvatio kao osnovan uređeni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 22. listopada 2025. te odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u vezi sa stavkom 5. tog članka kojim je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

22. Tužitelju su kao troškovi parničnog postupka obistinjeni troškovi sukladno Tbr. 7, 8. i 9. Odvjetničke tarife (NN broj 138/2023) i to za: sastav tužbe od 14.07.2023, sastav podnesaka od 22.10.2025 te zastupanje na ročištu od 15.01.2025., 18.07.2025., 26.11.2025. i 20.03.2026., sve po 100 bodova = 200,00 EUR, kao i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 38,39 EUR i presudu u iznosu od 38,39 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, odnosno tužitelju je dosuđen ukupno iznos od 1.376,78 EUR, dok je sud odbio zahtjev tužitelja za daljnjom naknadom troškova postupka i to sastava prigovora od 22.11.2023. i sastav podneska (prijedloga za odgodu ročišta) od 03.03.2025. u iznosu od po 50,00 EUR, jer se po ocjeni ovog suda radi o trošku koji ne pada na teret tuženika, neovisno o uspjehu tužitelja u ovom postupku, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 20. ožujka 2026.

S U D A C

Velimir Vuković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

D N A:

- tužitelju, uz nalog za pristojbu presude

- tuženiku, po punomoćniku

- u spis