Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. MJ, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 1. prosinca 2022., broj Pp-4647/2022-5, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. MJ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. MJ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 1. prosinca 2022., broj Pp-4647/2022-5, okr. MJ je proglašen krivim da je počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna / 663,61 euro, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka kako je to specificirano u izreci pobijane presude.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona i čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, izrečena je mjera oduzimanja 0,24 g droge kokain.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem braniteljica odvjetnica Ane Trošelj i Sandre Zorc, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža novčana kazna, a podredno da se ukine u dijelu kojim je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju jedan mjesec.

2.1. Ovaj sud primjećuje da se potonji žalbeni prijedlog ne može odnositi na presudu Općinskog suda u Rijeci od 1. prosinca 2022., broj Pp-4647/2022-5 jer njome okrivljeniku nije izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno prethodno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, kako ona iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona tako i ona iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, ostvarenje kojih temelji na navodima koje je iznio u pisanoj obrani, jer je pisana obrana zaprimljena jedan dan nakon što je dokazni postupak dovršen i glavna rasprava zaključena (glavna rasprava je zaključena 29. studenog 2022. a pisana obrana je predana neposredno prvostupanjskom sudu 30. studenog 2022.) pa je prvostupanjski sud nije ni mogao pročitati u dokaznom postupku. Iz navedenog razloga, svi žalbeni navodi kojima se ističe propust prvostupanjskog suda da u obrazloženju pobijane presude reproducira i ocijeni pisanu obranu okrivljenika ili da uvaži neku okolnost koju je okrivljenik iznio u pisanoj obrani, smatrajući da su time počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona i iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, nisu osnovani.

6. Svakako treba istaknuti da, prema podacima u spisu, okrivljenik nije pristupio na glavnu raspravu 29. studenog 2022. iako je bio uredno pozvan (poziv mu je uručen 2. studenog 2022.), a svoj nedolazak nije ispričao. S obzirom da je okrivljenik ispitan 26. lipnja 2022. u II. PP Rijeka, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su ispunjeni uvjeti iz čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona te glavnu raspravu proveo bez nazočnosti okrivljenika, pročitavši u dokaznom postupku sve materijalne dokaze iz spisa. Okrivljenik je u pisanoj obavijesti iz čl. 109.a Prekršajnog zakona te u pozivu za glavnu raspravu upozoren, između ostalog, i da, u skladu s odredbom čl. 128. st. 3. Prekršajnog zakona, može dostaviti pisanu obranu, kao i da postoji mogućnost da se postupak provede i presuda donese i bez njegove nazočnosti. Dakle, iz stanja spisa proizlazi da je okr. MJ imao dovoljno vremena za pripremu obrane te da je u pozivu jasno upozoren da je dužan osobno pristupiti na glavnu raspravu ili dostaviti pisanu obranu. Upozorenje o dostavljanju pisane obrane, po logici stvari, znači da se pisana obrana mora dostaviti do početka ročišta, jer se njome zamjenjuje okrivljenikov dolazak na glavnu raspravu i davanje usmene obrane. Stoga, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđeno pravo obrane okr. MJ.

7. Ne radi se o proturječnosti presude, kako to neosnovano smatra okrivljenik kada ističe da je priznao počinjenje prekršaja, a da je prvostupanjski sud, unatoč tome, izrekao novčanu kaznu koja je po svom iznosu izrazito nerazmjerna činjeničnom stanju predmeta. Ovi žalbeni navodi mogu se razmatrati jedino u okviru žalbene osnove pobijanja odluke o prekršajnopravnoj sankciji, jer se radi o tome da je okrivljenik nezadovoljan izrečenom novčanom kaznom, smatrajući je previsoko odmjerenom pa se nikako ne može raditi o pobijanju prvostupanjske presude s osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

8. Neosnovano okrivljenik ističe i da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, ističući i ponavljajući na više mjesta u žalbi da iz pobijane presude ne proizlazi je li prvostupanjski sud utvrdio niz činjenica koje mu idu u korist, da je nepravilno primijenio odredbu o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, da nije uzeo u obzir da je okrivljenik izrazio kajanje te da je nepravilno primijenio odredbu čl. 37. Prekršajnog zakona jer uopće nije ublažio kaznu ispod propisanog iznosa. I ovi žalbeni navodi su u svojoj suštini pobijanje odluke o prekršajnopravnoj sankciji, a ne ostvarenje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, kako to neosnovano smatra okrivljenik.

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenice važne za odmjeravanje kazne (koja je bila pobuda okrivljenika da počini predmetni prekršaj, koji su osobni i društveni razlozi doveli do počinjenja prekršaja, postupanje okrivljenika prilikom provjere policijskih službenika, nedostatak svjesne volje okrivljenika za protupravnim ponašanjem te manjak promišljenosti u njegovoj odluci za počinjenjem prekršaja uslijed alkoholiziranog stanja). Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i u vezi ispunjenja bića inkriminiranog prekršaja i u vezi odluke o izboru vrste i visine prekršajnopravne sankcije. Žalbenim navodima se paušalno ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenice važne za odmjeravanje kazne jer se ni u žalbi ne navodi koja je to konkretna bila pobuda okrivljenika da počini predmetni prekršaj koju je prvostupanjski sud propustio utvrditi te koji su to osobni i društveni razlozi doveli do počinjenja prekršaja koje je prvostupanjski sud propustio utvrditi. Osim toga, neosnovano se ističe i činjenica okrivljenikove alkoholiziranosti u vrijeme počinjenja djela jer iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik inkriminirane prilike bio pod utjecajem alkohola.

10. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Iako je u uvodu žalbe okrivljenik istaknuo da se žali i zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže pa je stoga ista razmatrana samo po službenoj dužnosti, kako je to prethodno već navedeno.

12. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud izrekao novčanu kaznu 5.000,00 kuna usprkos nizu odlučnih naročito olakotnih činjenica, od kojih nekolicinu nije ni spomenuo u pobijanoj presudi. U okviru ove žalbene osnove okrivljenik ponavlja prigovore koje je isticao u okviru žalbenih osnova bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pozivajući se na navode pisane obrane (za koju je utvrđeno da je predana na sud nakon zaključenja glavne rasprave), smatrajući da je bilo mjesta ublažavanju novčane kazne jer je priznao počinjenje djela, izrazio žaljenje, nije počinio drugome ikakvu znatnu štetu, prekršaj je počinjen bez ikakve jasne namjere ili volje za delikventnim ponašanjem, odmah je predao drogu na upit policijskih službenika te nakon ovog djela više nije kažnjavan za istovrsne prekršaje.

13. Prema jedinstvenom stavu ovog drugostupanjskog suda, izraženom u brojnim odlukama, ni jedna istaknuta okolnost niti sve zajedno u svojoj ukupnosti nemaju značaj posebno izraženih olakotnih okolnosti koje mogu biti temelj za primjenu instituta ublažavanja kazne. U odnosu na priznanje krivnje i izražavanje kajanja treba navesti da, uz puno uvažavanje značaja istih, navedene okolnosti, same za sebe, nisu naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, nego su bitne za odmjeravanje kazne u rasponu od posebnog minimuma do posebnog maksimuma. Okolnost da okrivljenik nije počinio drugome ikakvu znatnu štetu nije bitna za odluku o vrsti i visini prekršajnopravne sankcije u ovom predmetu, jer se ne radi o prekršaju kod kojeg se očekuje nastupanje bilo kakve posljedice s obzirom da se njegovo biće iscrpljuje u samom posjedovanju droge. U odnosu na okolnost da okrivljenik nakon ovog djela više nije kažnjavan za istovrsne prekršaje, koja se također ističe u žalbi, treba navesti da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građana jer čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka, zbog čega ista nema težinu naročito izražene olakotne okolnosti. Neosnovano se u žalbi ističe okolnost da je okrivljenik odmah predao drogu na upit policijskih službenika jer iz službene zabilješke od 26. lipnja 2022. proizlazi da je okrivljenik, nakon što su mu policijski službenici pristupili, prethodno uočivši da okrivljenik na autobusnom stajalištu konzumira drogu ušmrkavanjem sa zaslona mobilnog uređaja, izvadio smotuljak droge iz novčanika i odbacio ga na tlo udaljivši se od policijskih službenika ubrzanim hodom, zbog čega su isti bili primorani poduzeti mjere u cilju sprječavanja bijega okrivljenika.

14. Slijedom navedenog, i po ocjeni drugostupanjskog suda, u ovom prekršajnom predmetu nema posebno izraženih olakotnih okolnosti koje bi, u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne pa je, imajući na umu da su kod inkriminiranog prekršaja značajno izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Stoga, nije osnovana ni žalba zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

15. Okrivljenik je u uvodu žalbe istaknuo da se žali i zbog odluke o troškovima postupka, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže, pa stoga ista nije ni razmatrana.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad, niti to tvrdi u žalbi, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 20. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.