REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-64/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Anđeli Varnica, odvjetnici Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja AL, a u odsutnosti tuženika, 20. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.3. toč. 4. Ugovora o kreditu br. 5140060240-60010438945/2004. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog 16. studenog 2004. između tužitelja i tuženika, potvrđenog 18. studenog 2004. po Javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU- 1724/2004, u dijelu odredbe koji glasi: „…obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“

- iz čl.4.1. Ugovora o kreditu br. 5140060240-60010438945/2004. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog 16. studenog 2004. između tužitelja i tuženika, potvrđenog 18. studenog 2004. po Javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU-1724/2004, u dijelu odredbe koji glasi: „ Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“

II/ Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati novčanu tražbinu u iznosu čiju će visinu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka (rate) kredita, koji se novčani iznosi zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF imaju vratiti tužitelju, odrediti nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine (glavnice i tijeka kamata) koja je predmet ovog spora, te nakon što se provede odgovarajuće financijsko vještačenje."

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj je naveo da je s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita 16. studenog 2004. sklopio Ugovor o kreditu prema kojem mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 34.000,00 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u kunskoj protuvrijednosti. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužitelj je bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,25 % godišnje. Tužitelj ističe da mu tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 i Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. Navodi da je sukladno čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Navodi da je s tuženikom sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Smatra da mu tuženik unatoč provedenoj konverziji nije u cijelosti vratio preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi pogotovo stoga što u vrijeme konverzije kredita još uvijek nije bila donesena pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u predmetima „švicarac“. Stoga navodi da mu je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da mu na ime preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplati iznos kojeg će konačno odrediti nakon provedenog vještačenja (stupnjevita tužba).

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Smatra da se utvrđenja iz kolektivnog postupka ne mogu primijeniti u ovom sporu. Navodi da je tužitelj prilikom sklapanja predmetnog ugovora imao mogućnost pregovaranja s tuženikom o odredbama ugovora o kreditu. Smatra da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne, uočljive i lako razumljive i da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navodi da su sklapanjem aneksa ugovoru o kreditu izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u dijelu valute obveze i kamatne stope, te da se te odredbe primjenjuju retroaktivno zbog čega eventualno ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu više ni nema. Budući da je predmetni ugovor o kreditu konvertiran, smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Prihvatom izračuna konverzije od strane tužitelja, izvršena je restitucija potrošača u cijelosti jer upravo iznos kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku tuženik je uzeo u obzir prilikom izračuna konverzije i za taj iznos je umanjio obveze tužitelja po konvertiranom kreditu u eurima dok je eventualni višak rasporedio kao preplatu koju je tuženik koristio za namirenje budućih anuiteta. Navodi da je konverzija provedena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015, u nastavku ZIDZPK/15) čija je ustavnost potvrđena na Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Uzimajući u obzir sve navedeno, predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Nakon što je na pripremnom ročištu prihvaćen dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva i nakon što je vještak preuzeo spis, vještak je podneskom od 26. rujna 2025. (list 140 spisa) izvijestio sud da mu je tuženik u odnosu na Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka dostavio dokumentaciju koja se odnosi na sasvim drugi kredit tužitelja iz 2006. Vještak je napomenuo da se i Aneks Ugovora o kreditu kojim je kredit konvertiran, a koji se nalazi u ovom spisu, također odnosi na taj drugi Ugovor o kreditu iz 2006., a ne na ovaj koji je predmet ovog sudskog postupka.

3.1. Radi razjašnjenja spornih činjenica, sud je dopisom od 26. rujna 2025. (list 145 spisa) pozvao tuženika da postupi sukladno traženju vještaka odnosno da mu dostavi potrebnu dokumentaciju radi izrade nalaza i mišljenja u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu iz 2004. Podneskom od 2. listopada 2025. (list 147 i 149 spisa) tuženik je odgovorio sudu da je kredit iz 2004. (koji je predmet ovog postupka) zapravo zatvoren još od prije 18 godina kada je tužitelj prijevremeno zatvorio ovaj kredit isplatom iz drugog kredita iz 2006. zbog čega više ne posjeduje dokumentaciju vezanu za ovaj Ugovor o kreditu iz 2004. Dakle, Ugovor o kreditu tužitelja koji je predmet ovog postupka ne samo da je zatvoren 2006. nego nije ni konvertiran prema odredbama ZIDZPK.

3.2. Nakon što je tužitelj obaviješten o tome da je kredit iz 2004. zatvoren na način da je isti isplaćen drugim kreditom kojeg je tužitelj podigao kod tuženika 2006., tužitelj je podneskom od 15. listopada 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je iz istog izostavio kondemnatorni dio za isplatu preplaćenih iznosa kamate i tečaja (zapravo je u odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva djelomično povukao tužbu), te je postavio novi deklaratorni dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu (kao u točki I/ izreke). S obzirom da se tuženik protivio preinaci tužbe u smislu isticanja novog deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva, a da se u odnosu na ovaj povučeni dio nije očitovao, smatra se da je tuženik pristao na povlačenje tužbe zbog čega je sud u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva odlučio kao u točki II/ izreke, dok je u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva, raspravnim rješenjem od 29. siječnja 2026., dopustio preinaku tužbe smatrajući da će to biti svrsishodno radi konačnog rješenja odnosa među strankama.

4. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj: 5140060240- 60010438945/2004 (list 5-13 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu (list 14-15) otplatni plan (list 16-19 spisa), Aneks ugovoru o kreditu od 3. veljače 2016. za kredit broj 5140030250-60010464598/2006 (list 25-27 spisa), izračun konverzije za kredit broj 5140030250-60010464598/2006 (list 79-82 spisa), specifikacija uplata (list 77-78, 97-99 spisa), simulirani otplatni plan u eurima za kredit broj 5140030250- 60010464598/2006 (list 83-87 spisa), isplatni nalog (list 148 i 150 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja OL (list 164-165 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za provođenje financijskog vještačenja.

5. Nakon djelomičnog povlačenja tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu, predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 5140060240-60010438945/2004 koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezane uz tečaj CHF.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao korisnik kredita 16. studenog 2004. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140060240-60010438945/2004 kojim je tužitelju odobren stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 34.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje 15 godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za devize važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća,

- da je korisnik kredita suglasan da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru;

6.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 5140060240- 60010438945/2004.

7. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 5140060240- 60010438945/2004 koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne.

8. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe u ovom predmetu jer je kredit konvertiran, za napomenuti je da je tijekom postupka utvrđeno da predmetni kredit nije konvertiran zbog čega je i prigovor tuženika u tom smislu bespredmetan. Bespredmetan je i tuženikov prigovor zastare budući da je isti istaknut u odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva koji je tužitelj povukao tijekom postupka.

9. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

9.1. Prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u nastavku: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.2. U smislu odredbe čl.118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19., u nastavku: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.3. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., u nastavku: ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe, tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.4. Imajući na umu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete jer bi u suprotnom takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste, individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već da se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način postupa i Visoki trgovački sud RH kada u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodi da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

9.5. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

10. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

10.1. Odredbom čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, u nastavku: ZZP/03) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao.

10.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10.3. Tužitelj je iskazao da je predmetni kredit uzeo radi adaptacije kuće u kojoj i danas živi, da se u toj kući nije bavio nikakvom poslovnom djelatnošću, niti da je imao obrt, a niti da je kuću iznajmljivao, da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio zaposlen u državnoj službi kao policijski službenik, da je kredit uzeo u CHF iz razloga što su mu u banci rekli da je to najpovoljniji kredit za njega, tj. da je manja i kamata i rata, da mu tom prilikom nisu nudili kredit u eurima, da mu u banci nitko nije pojašnjavao što je to promjenjiva kamatna stopa ni valutna klauzula, niti da su mu išta govorili o riziku tečaja CHF, ni o tome da bi mu rata kredita mogla toliko narasti. Samo su mu rekli da dođe za par dana potpisati ugovor i tako je i bilo. Ugovor je pročitao prije potpisivanja i laički mu je sve bilo ok jer je išao na povjerenje budući da je to bila njegova banka. Početna rata mu je bila oko 1.200,00 kuna. Predmetni kredit je zatvorio tijekom 2006. na način da je uzeo novi kredit. Ne sjeća se jesu li mu se rate ovog prvog kredita od 2004. do 2006. povećavale. Iskazao je da kod ovog suda vodi drugi sudski postupak za povrat preplaćenih iznosa u odnosu na ovaj drugi Ugovoru o kreditu iz 2006.

10.4. Sud je povjerovao tužitelju cijeneći njegov iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivao o svim odlučnim činjenicama.

10.5. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja, te utvrđenja iz kolektivne presude, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

10.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do čl.88. ZZP/03).

10.7. Dakle, neovisno o tome što je predmetni Ugovor o kreditu trajao dvije godine i što tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su se u te dvije godine mjesečni anuiteti povećavali radi rasta kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na kunu, sud je utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne budući da se nepoštenost ugovornih odredbi procjenjuje prema njihovom sadržaju, a ne prema tome je li zbog toga nastupila šteta na strani korisnika kredita. Dakle u slučaju kada su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile unaprijed sastavljene od strane tuženika i kada se stoga u odnosu na iste nije moglo pregovarati, kada je tuženik imao pravo samostalno dakle, jednostrano određivati visinu kamatne stope bez jasno definiranih kriterija i kada valutni rizik nije bio jasno obrazložen tužitelju kao korisniku kredita, predmetne odredbe Ugovora o kreditu su nepoštene, te stoga ništetne neovisno o tome je li se iznos mjesečnog anuiteta povećavao. Stoga je odlučeno kao u točki I/ izreke na temelju navedenih zakonskih propisa.

11. Uzimajući u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio s deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva, a da nije uspio s kondemnatornim dijelom, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka temeljem čl.154. st.4. ZPP.

Osijek, 20. ožujka 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika