Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-1599/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Zaradić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 13. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade plaće za razdoblje od 1. 7. 2020. do 30. 9. 2024. u ukupnom iznosu od 38,64 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 13,36 EUR koja teče od 15. lipnja 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 17,70 EUR koja teče od 15. lipnja 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,58 EUR koja teče od 15. kolovoza 2023.

do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo, za iznos od 58,26 eura, tužiteljica odbija.

I I. Dužan je tuženik , u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe , isplati ti tužitelj ici parnični trošak u iznosu od 390,45 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod broje m IBAN: [broj bankovnog računa], sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2026. do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 30. listopada 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice pri Službi za čišćenje bolničkog prostora te da je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to s osnova prekovremenog rada za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom za sve odrađene sate, dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. srpnja 2020. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 1. veljače 2024. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer tuženik od 1.travnja 2020. obračunava svim radnicima pa tako i tužiteljici sve dodatke na odrađeni prekovremeni rad. Navodi kako tužiteljica nema pravo na isplatu dodatka jer ne ispunjava uvjete propisane kolektivnim ugovorom, dok joj je sukladno svim zakonskim propisima i odredbama kolektivnog ugovora izračunao i isplatu naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

3. Podneskom od 7. travnja 2025. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 7. ožujka 2025., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te razlika između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju ima tužiteljica pravo sukladno odredbama ZR-a i TKU-a za razdoblje od 1. 7. 2020. do 30. 9. 2024. isplatu ukupnog iznosa od 96,90 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini mjesečni iznos od 1,90 eura teku od dospijeća do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih platnih lista, plana rada i evidencije o radnom vremenu, sporazuma o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25. 3. 2022., financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije ŽR od 13. studenoga 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parničnih stranaka da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice.

6. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja za razdoblje od srpnja 2020. do rujna 2024.

9. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije ŽR utvrđeno je kako je isti pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme i to dodatci za posebne uvjete rada za sate provedene u prekovremenom radu. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto nije zasebno izdvojeno u platnim listama, ali je jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena te je zasebno plaćano što je vidljivo iz platnih lista. Napominje kako evidencije radnog vremena nisu ovjerene i priložene su u excell formatu. Iz priložene dokumentacije nije utvrdio postojanje neplaćenih dodataka, ali je utvrdio iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje u odnosu na tromjesečni iznos primanja. Obračun manje plaćenih naknada je prikazao je u tablici 2., a iznosi su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s prosječnom tromjesečnom satnicom (85% iznosa za bolovanje), umanjeno za isplaćene naknade te su utvrđena manja odstupanja. U Tablici broj 3. izvršio je rekapitulaciju svih neisplaćenih dodataka i naknada. Vještak je mišljenja kako u periodu obračuna plaća od srpnja 2020.g. do rujna 2024.g., tuženik kao poslodavac tužiteljici kao radnici ukupno manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu =38,64 Eur. Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada su prikazani u Tablici br 3. stupac br.6, Nalaza vještaka.

9.1. Na nalaz i mišljenje vještaka ŽR tužiteljica nije imali primjedbi, dok je tuženik u podnesku od 29. studenoga 2025. istakao kako je vještačenje vještaka ŽR nejasno, pogrešno i neosnovano te da je vještak prekoračio svoje vještačke ovlasti i vještačio nešto što nije predmet spora. punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke isto u cijelosti prihvaća.

9.2. Prigovori tuženika na vještačenje vještaka ŽR ovaj sud smatra neutemeljenim, jer vještak nije vještačio nešto što nije predmet spora, budući da je predmet spora bio, a što je razvidno i iz činjeničnih navoda tužbe, i manje plaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje u odnosu na tromjesečni iznos primanja bez obzira na plaćanje dodataka. Stoga, a kako tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka, da se ne bi stvarali bespotrebni troškovi i odugovlačio postupak, sud nije ni pozivao vještaka da se očituje na prigovore tuženika.

10. Tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog financijskog vještačenja potražuje razliku manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje) u iznosu od 38,64 eura za razdoblje od 1. 7. 2020. do 30. 9. 2024.

11. Odredbom čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/2023, 68/2023, 35/24; dalje KU) propisano je kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to povoljnije za radnika.

12. Odredbom čl. 58. st.1. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020, odnosno čl. 57. st.1. (Narodne novine broj 56/22,127/22, 58/23, 128/23), te čl. 65. st.1. (Narodne novine broj 29/2024) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

13. I odredbom čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

14. Tuženik navodi kako je važenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) nekoliko puta produživano sklapanjem dodataka, zadnji put Dodatkom IV (NN 3/23) kojim je njegovo važenje produženo do 25. 3. 2023., a nakon toga predmetni KU više nije produživan pa iza 25. 3. 2023. ne vrijede odredbe predmetnog KU pa tako niti odredbe o dodacima na plaću pa stoga tužiteljica nema pravo na isplatu dodatka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada.

14.1. Međutim, za istaknuti je da je Vlada Republike Hrvatske dana 20. 3. 2024. donijela Odluku o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora (NN 35/24) kojom sva materijalna i nematerijalna prava koja su zaposlenici u ustanovama, između ostalih u sustavu zdravstva i zdravstvenog osiguranja ostvarili iz rada i po osnovu rada, osim prava iz članaka 45., 46., 55, 56., 57., 58 i 58a. (koji se odnose i na isplatu dodataka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada, što je ovdje tužiteljica potraživala, no nakon vještačenja više ne potražuje), će se priznati i primjenjivati u istoj visini i opsegu počevši od 1. ožujka 2024., što znači da se tek nakon 1. ožujka 2024. navedenom odlukom Vlade RH ne priznaju prava na isplatu dodataka s osnova posebnih uvjeta rada.

15. Također, tuženik tvrdi kako je tužiteljica tužila po 4 različite osnove i to s osnova dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za rad subotom, nedjeljom, u smjeni, noću i blagdanom te pogrešno i umanjeno obračunatu naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, a za koje je vještak po svim osnovama utvrdio da su plaćeni to onda nema duga tuženika prema tužiteljici po osnovu naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koji bi bili posljedica prekovremenog rada tužiteljice, dok sve eventualne pogrešno izračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje koji nemaju veze s neobračunavanjem dodatka za prekovremeni rad nisu predmet tužbenog zahtjeva pa je očito da je vještak prekoračio svoje ovlasti i vještačio nešto što nije predmet spora, radi čega se on protivi preinaci, a koje tvrdnje tuženika su, po ocjeni ovog suda, neutemeljene.

15.1. Naime, tužiteljičino potraživanje, a kako proizlazi i iz činjeničnih navoda u tužbi, ne odnosi se na isplatu dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, već na isplatu dodataka za posebne uvjete rada, za prekovremeni rad noću, subotom, nedjeljom, u smjeni i blagdanom te naknade za godišnji odmor i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim neplaćenim dodatcima, kao i pune prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca sukladno odredbama ZR i TKU, dakle i na eventualno manje plaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje u odnosu na tromjesečni iznos primanja, bez obzira na plaćanje dodataka, što znači da je vještak ŽR vještačio upravo ono što je predmet ovog spora i ne radi se o nikakvoj preinaci kojoj bi se tuženik mogao protiviti.

15.2. Nadalje, protivljenje tuženika preinaci tužbenog zahtjeva za mjesečni iznos koji prelazi 1,90 eura, je neosnovano, jer tužiteljica podneskom od 26. studenoga 2025. nije preinačila tužbu, jer preinaka tužbe sukladno odredbi čl. 191. st.1. ZPP-a jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, već je naprotiv, a nakon provedenog financijskog vještačenja, smanjila tužbeni zahtjev (tako da umjesto iznosa od 96,90 eura, potražuje isplatu iznosa od 38,64 eura), a smanjenje tužbenog zahtjeva ne znači preinaku tužbe. U tom smislu neosnovan je i tuženikov prigovor zastare za razliku tog iznosa.

16. Kako su, a prema mišljenju vještaka ŽR, tužiteljici pravilno izračunavani osnovica i dodatci za redovno i prekovremeno radno vrijeme, ali su manje plaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje u odnosu na tromjesečni iznos primanja u ukupnom iznosu od 38,64 eura, to se zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće s tog osnova ukazuje osnovanim.

17. Podneskom od 26. studenoga 2025. tužiteljica je, a sukladno provedenom vještačenju, smanjila tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 96,90 eura (s osnova dodataka za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom za sve odrađene sate rada za sve odrađene sate, dodatka za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, posljedično tome naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja) potražuje od tuženika isplatu iznosa od 38,64 eura, a s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

18. Tuženik se, u podnesku od 29. studenoga 2025., protivi povlačenju tužbe u pogledu osnova, u pogledu utuženog razdoblja i u pogledu visine, dakle protivi se djelomičnom povlačenju tužbe te potražuje naknadu troška u odnosu na povučeni zahtjev.

19. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV- 16/2021- 8).

20. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

21. S obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, u ovome predmetu valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u njegovom kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi, odnosno podnesku tužiteljice od 7. travnja 2025. u visini postavljenog zahtjeva od 96,90 eura.

22. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka ŽR proizlazi da tužiteljicu pripada s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanje ukupan iznos od 38,64 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen, dok je za više zatraženo, za iznos od 58,26 eura (96,90 eura – 38,64 eura), tužiteljica odbijena u svom zahtjevu.

22.1. Na dosuđeni iznos od 38,64 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/23) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) kako je to tužiteljica pravilno zatražila pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa).

23.1. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela na način da joj je dosuđen zatraženi iznos od 38,64 eura to ima pravo na troškove postupka sukladno čl. 154. st.1. ZPP prema vrijednosti predmeta spora od 38,64 eura. Stoga, tužiteljici pripada sljedeći trošak: jednokratna nagrada od 100,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 eura, pri čemu je valjalo dodati iznos od 265,45 eura na ime troškova financijskog vještačenja, ukupno iznos od 390,45 eura, koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice, a kao u točki II izreke presude. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 20. ožujka 2026., kao dana presuđenja, do isplate.

23.2. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako prima i dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

23.3. U punomoći iz 2019. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun. Stoga protivljenje tuženika za isplatom parničnog troška na broj računa punomoćnice tužiteljice nije utemeljeno.

24. Nadalje, tuženik se u podnesku od 12. prosinca 2025., a nakon zaprimanja podneska tužiteljice od 25. studenoga 2025. kojim je smanjila tužbeni zahtjev, protivio djelomičnom povlačenju tužbe i predložio odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na povučeni dio tužbe, a podredno je istakao zahtjev za naknadu troškova za povučeni dio tužbe. Uz taj podnesak nije dostavio troškovnik, niti su u podnesku popisani traženi troškovi, već je navedeno kako potražuje naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni tužbeni zahtjev u gore navedenoj visini (628,00 eura) obračunato prema Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika za sve radnje obavljene od strane odvjetnika kao punomoćnika.

25. Prema odredbi čl. 164.st.1. ZPP o dužnosti naknade troškova sud u pravilu odlučuje samo na određeni zahtjev stranke, a stranka je u svom zahtjevu dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu (čl. 164.st.2. ZPP) i to za svaku radnju, po osnovi i visini.

26. Dakle, tuženik je pravo na naknadu parničnih troškova mogao ostvariti nakon što je tužiteljica podneskom od 25. studenoga 20225. smanjila tužbeni zahtjev, što je predstavljalo djelomično povlačenje tužbe kojem se on protivio, tako da u odnosu na smanjeni dio zahtjeva zatraži naknadu parničnih troškova uz specificiranje radnji i iznosa koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva (prema vrijednosti predmeta spora prije smanjenja), a što tuženik nije učinio.

26.1. Dakle, tuženik nije određeno u zahtjevu za naknadu troškova postupka specificirao radnje i iznose koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, već je na ročištu od 13. veljače 2026. kada je glavna rasprava zaključena, predao zahtjev za naknadu troškova kao da nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva. Slijedom prednjeg, ukazuje se neosnovanim tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni tužbeni zahtjev, radi čega je isti valjalo odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke presude.

26.2. Osim toga, za istaknuti je da u konkretnom slučaju smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po odvjetniku, jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od 38,64 eura ista kao u odnosu na ranije istaknuti zahtjev u tužbi od 96,90 eura.

U Splitu 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika