Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-1143/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Zaradić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 13. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. u ukupnom iznosu od 19,73 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,56 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,11 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,10 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,04 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,37 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,43 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,06 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,91 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,15 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo, za iznos od 628,27 eura, tužiteljica odbija.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 329,85 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2026. do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 18. kolovoza 2023 .god. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu administrativnog referenta – kontrolora pri Klinici za ženske bolesti te da je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to s osnova prekovremenog rada za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom za sve odrađene sate, dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 30. siječnja 2024. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer tuženik od 1.travnja 2020.god. obračunava svim radnicima pa tako i tužitelju sve dodatke na odrađeni prekovremeni rad. Navodi kako tužitelj nema pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada jer ne ispunjava uvjete propisane kolektivnim ugovorom, a što se tiče isplate naknade za godišnji odmor i bolovanje tuženik je sukladno zakonskim propisima i odredbama kolektivnog ugovora tužitelju od 1. 7. 2020. izračunao i isplatio naknade za godišnji odmor i bolovanje.

3. Podneskom od 21. ožujka 2025. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 19. veljače 2025., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate te razlika između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju ima tužiteljica pravo sukladno odredbama ZR-a i TKU-a za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. isplatu ukupnog iznosa od 648,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini mjesečni iznos od 9,00 eura teku od dospijeća do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

4. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tuženik ističe kako je isti neuredan i predlaže ga odbaciti. Navodi kako tužiteljica po više različitih pravnih osnova utužuje jedan jedinstven iznos (uglavničenje po više različitih pravnih osnova), ali takva tužba nije podobna za raspravljanje pa ju predlaže odbaciti ili pozvati tužitelja na ponovno uređenje tužbenog zahtjeva tako da postavi određen tužbeni zahtjev za svaku utuženu osnovu zasebno. Ističe prigovor preinake u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva jer tužitelj sada postavlja zahtjev za isplatu parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice pa se radi o novom tužbenom zahtjevu kojem se tuženik protivi.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih platnih lista, plana rada i evidencije o radnom vremenu, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije VĆ od 14. studenoga 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu administrativnog referenta-kontrolora.

7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, temeljem odredbe čl. 55. KU/18, te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

10. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije VĆ utvrđeno je kako je isti pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme, međutim, do travnja 2020. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada za sate provedene u prekovremenom radu. Tužiteljica je samo u siječnju i veljači 2020. radila prekovremeno. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto je jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena te je zasebno plaćano što je vidljivo iz platnih lista. Stoga je vještak u tablici 1. obračunao iznose neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremene sate po mjesecima rada. Iznosi su dobiveni množenjem broja prekovremenih sati s osnovnom bruto satnicom te postotkom dodatka. Posljedično manje isplaćenim dodatcima, utvrdio je iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada. Obračun manje plaćenih naknada je prikazan u tablici 2. a iznosi su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s razlikom novo obračunate prosječne tromjesečne satnice (85% iznosa za bolovanje), umanjeno za isplaćene naknade. U Tablici broj 3. izvršio je rekapitulaciju svih neisplaćenih dodataka i naknada. Vještak je mišljenja kako u periodu obračuna plaća od kolovoza 2018. do rujna 2024. tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao: dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu =6,14 Eur te ukupno manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu =13,59, sveukupan bruto iznos =19,73 Eur. Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću su prikazani u Tablici br 3. stupac br.6, Nalaza vještaka.

10.1. Na nalaz i mišljenje vještaka VĆ punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke isto u cijelosti prihvaća.

11. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – dalje: KU/18) regulira plaću radnika na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću s time da osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 45.).

12. Osnovna plaća djelatnika se prema odredbi članka 49. KU/18 uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati što znači da se mjesečni fond radnih sati dobije umnoškom broja radnih sati s brojem radnih dana na nivou mjeseca pri čemu su očito blagdani i neradni dani isključeni iz tog umnoška.

13. Člankom 55. st. 1. i 2. KU/18 određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, koji je u konkretnom slučaju iznosio 11 %, a od 1. 9. 2019. iznosi 14 %.

14. Kako kolektivni ugovori daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, to tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

14.1. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovu čl. 55. KU/18, budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 55. KU/18. Tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

14.2. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće.

14.3. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate.

14.4. Tuženik navodi kako je važenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) nekoliko puta produživano sklapanjem dodataka, zadnji put Dodatkom IV (NN 3/23) kojim je njegovo važenje produženo do 25. 3. 2023., a nakon toga predmetni KU više nije produživan pa iza 25. 3. 2023. ne vrijede odredbe predmetnog KU pa tako niti odredbe o dodacima na plaću pa stoga tužiteljica nema pravo na isplatu dodatka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada.

14.5. Međutim, za istaknuti je da je Vlada Republike Hrvatske dana 20. 3. 2024. donijela Odluku o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora (NN 35/24) kojom sva materijalna i nematerijalna prava koja su zaposlenici u ustanovama, između ostalih u sustavu zdravstva i zdravstvenog osiguranja ostvarili iz rada i po osnovu rada, osim prava iz članaka 45., 46., 55, 56., 57., 58 i 58a. (koji se odnose i na isplatu dodataka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada, što ovdje tužiteljica potražuje), će se priznati i primjenjivati u istoj visini i opsegu počevši od 1. ožujka 2024., što znači da se nakon 1. ožujka 2024. navedenom odlukom Vlade RH ne priznaju prava na isplatu dodataka s osnova posebnih uvjeta rada koje potražuje tužiteljica. Prema mišljenju vještaka VĆ tužiteljici pripada s osnova dodatka na plaću za otežane uvjete rada samo za siječanj i veljaču 2020., a posljedično manje isplaćenim dodatcima, a i inače naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada, to je očito da tužiteljica ima pravo na isplatu dodatka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada.

.

14.6. Kako je vještačenjem vještaka VĆ utvrđeno da tužiteljici u razdoblju od kolovoza 2018. do rujna 2024. u pojedinim mjesecima i to siječnju i veljači 2020. nisu plaćani dodatci za otežane uvjete rada, a za sate provedene u prekovremenom radu, u ukupnom iznosu od 6,14 eura, to se zahtjev tužiteljice za isplatom neisplaćenih dodataka s tog osnova ukazuje osnovanim.

15. Također, tužiteljica potražuje i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), a koji zahtjev je također osnovan, a sve u smislu odredbi čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) koji propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, odredbi čl. 34. KU/18 (prema kojoj odredbi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije) te odredbi čl. 58. TKU/17 (kojom je određeno ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje).

15.1. Od 1. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 56/2022) u čl. 57. navodi da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

16. Prema vještačenju vještaka VĆ tužiteljicu za utuženo razdoblje pripada naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 13,59 eura, to se zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće s tog osnova ukazuje osnovanim.

17. Podneskom od 26. studenoga 2025. tužiteljica je, a sukladno provedenom vještačenju, smanjila tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 648,00 eura (s osnova dodataka za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom za sve odrađene sate rada za sve odrađene sate, dodatka za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja) potražuje od tuženika isplatu iznosa od 19,73 eura, a s osnova razlike manje isplaćene naknade bruto plaće po osnovu dodatka za otežane uvjete rada i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

18. Tuženik se u podnescima od 23. studenoga 2025. i 12. prosinca 2025. protivi tako uređenom tužbenom zahtjevu te tvrdi kako je tužiteljica tužila po 3 različite osnove i to s osnova dodataka za posebne uvjete rada, za rad subotom, nedjeljom, u smjeni, noću i blagdanom te pogrešno i umanjeno obračunatu naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, a za koje je vještak po 1,5 utuženoj osnovi utvrdio da postoji tužiteljičino potraživanje, što znači da tužiteljica povlači tužbu s osnova rada subotom, nedjeljom, u smjeni, noću i blagdanom kojem se povlačenju on protivi, dakle tuženik se protivi povlačenju tužbe u pogledu osnova, u pogledu utuženog razdoblja i u pogledu visine, protivi se djelomičnom povlačenju tužbe te potražuje naknadu troška u odnosu na povučeni zahtjev.

19. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV- 16/2021- 8).

20. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

21. S obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, u ovome predmetu valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u njegovom kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi, odnosno podnesku tužiteljice od 21. ožujka 2025. u visini postavljenog zahtjeva od 648,00 eura.

22. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka VĆ proizlazi da tužiteljicu pripada s osnova dodataka na plaću za otežane uvjete rada (u iznosu od 6,14 eura) i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanje (do 42 dana, u iznosu od 13,59 eura) ukupan iznos od 19,73 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen, dok je za više zatraženo, za iznos od 628,27 eura (648,00 eura – 19,73 eura), tužiteljica odbijena u svom zahtjevu.

22.1. Na dosuđeni iznos od 19,73 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) kako je to tužiteljica pravilno zatražila pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa).

23.1. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela na način da joj je dosuđen zatraženi iznos od 19,73 eura to ima pravo na troškove postupka sukladno čl. 154. st.1. ZPP prema vrijednosti predmeta spora od 19,93 eura. Stoga, tužiteljici pripada sljedeći trošak: jednokratna nagrada od 100,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 eura, pri čemu je valjalo dodati iznos od 265,45 eura na ime troškova financijskog vještačenja, ukupno iznos od 390,45 eura, koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice, a kao u točki II izreke presude. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 20. ožujka 2026., kao dana presuđenja, do isplate.

23.2. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako prima i dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

23.3. U punomoći od 21. prosinca 2022. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun. Stoga protivljenje tuženika za isplatom parničnog troška na broj računa punomoćnice tužiteljice nije utemeljeno, a posebice nije utemeljeno isticanje preinačavanja tužbenog zahtjeva u točki II. petita glede troškova postupka, jer do preinake tužbenog zahtjeva nije ni došlo.

23.4. Naime, odredbom čl. 194.st.1. ZPP-a određeno je da parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku. U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila u tijeku postupka parnica počinje teći od časa kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka (čl. 194. st. 2.ZPP). Dakle, parnica ne počinje teći podnošenjem zahtjeva za naknadu parničnih troškova nego samo u pogledu tužbenog zahtjeva. Zahtjev za naknadu parničnog troška nije sastavni dio predmeta spora, niti o tom zahtjevu teče parnica. Parnične troškove čine samo izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st.1 ZPP) i o njemu odlučuje sud u presudi ili rješenju kojim se završava postupka pred sudom. Stoga se ne radi o preinaci tužbe kada je u zahtjevu za naknadu parničnog troška zatraženo da se isti isplati na račun punomoćnice tužiteljice.

24. Nadalje, tuženik se u podnesku od 12. prosinca 2025., a nakon zaprimanja podneska tužiteljice od 25. studenoga 2025. kojim je smanjila tužbeni zahtjev, protivio djelomičnom povlačenju tužbe i predložio odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na povučeni dio tužbe, a podredno je istakao zahtjev za naknadu troškova za povučeni dio tužbe. Uz taj podnesak nije dostavio troškovnik, niti su u podnesku popisani traženi troškovi, već je navedeno kako potražuje naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni tužbeni zahtjev u gore navedenoj visini (628,00 eura) obračunato prema Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika za sve radnje obavljene od strane odvjetnika kao punomoćnika.

25. Prema odredbi čl. 164.st.1. ZPP o dužnosti naknade troškova sud u pravilu odlučuje samo na određeni zahtjev stranke, a stranka je u svom zahtjevu dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu (čl. 164.st.2. ZPP) i to za svaku radnju, po osnovi i visini.

26. Dakle, tuženik je pravo na naknadu parničnih troškova mogao ostvariti nakon što je tužiteljica podneskom od 25. studenoga 20225. smanjila tužbeni zahtjev, što je predstavljalo djelomično povlačenje tužbe kojem se on protivio, tako da u odnosu na smanjeni dio zahtjeva zatraži naknadu parničnih troškova uz specificiranje radnji i iznosa koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva (prema vrijednosti predmeta spora prije smanjenja), a što tuženik nije učinio.

26.1. Dakle, tuženik nije određeno u zahtjevu za naknadu troškova postupka specificirao radnje i iznose koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, već je na ročištu od 13. veljače 2026. kada je glavna rasprava zaključena, predao zahtjev za naknadu troškova kao da nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva. Slijedom prednjeg, ukazuje se neosnovanim tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni tužbeni zahtjev, radi čega je isti valjalo odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke presude.

U Splitu 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika