Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: P-41/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivan Borić i Morana Kovač Stanić iz Siska, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 12. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 20. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva tužiteljice kako je to navedeno u podnesku od 30. prosinca 2025. godine.
p r e s u d i o j e
Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
" I. Nalaže se tuženiku ADDIKO bank d.d., OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 960,15 eura po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, računajući iste:
Na iznos od 3,54 € od 14.09.2007. do isplate
Na iznos od 3,53 € od 15.10.2007. do isplate
Na iznos od 3,52 € od 15.11.2007. do isplate
Na iznos od 3,51 € od 14.12.2007. do isplate
Na iznos od 3,50 € od 15.01.2008. do isplate
Na iznos od 3,49 € od 15.02.2008. do isplate
Na iznos od 13,13 € od 14.03.2008. do isplate
Na iznos od 13,09 € od 15.04.2008. do isplate
Na iznos od 13,05 € od 15.05.2008. do isplate
Na iznos od 13,02 € od 16.06.2008. do isplate
Na iznos od 12,98 € od 15.07.2008. do isplate
Na iznos od 12,94 € od 14.08.2008. do isplate
Na iznos od 12,90 € od 15.09.2008. do isplate
Na iznos od 20,20 € od 15.10.2008. do isplate
Na iznos od 20,14 € od 14.11.2008. do isplate
Na iznos od 20,08 € od 15.12.2008. do isplate
Na iznos od 20,02 € od 15.01.2009. do isplate
Na iznos od 19,95 € od 16.02.2009. do isplate
Na iznos od 19,89 € od 16.03.2009. do isplate
Na iznos od 19,83 € od 10.04.2009. do isplate
Na iznos od 19,76 € od 15.05.2009. do isplate
Na iznos od 19,70 € od 15.06.2009. do isplate
Na iznos od 19,63 € od 15.07.2009. do isplate
Na iznos od 19,56 € od 14.08.2009. do isplate
Na iznos od 19,49 € od 15.09.2009. do isplate
Na iznos od 19,43 € od 15.10.2009. do isplate
Na iznos od 19,36 € od 16.11.2009. do isplate
Na iznos od 19,28 € od 15.12.2009. do isplate
Na iznos od 19,21 € od 15.01.2010. do isplate
Na iznos od 19,14 € od 15.02.2010. do isplate
Na iznos od 19,07 € od 15.03.2010. do isplate
Na iznos od 18,99 € od 15.04.2010. do isplate
Na iznos od 18,92 € od 14.05.2010. do isplate
Na iznos od 18,84 € od 15.06.2010. do isplate
Na iznos od 18,76 € od 15.07.2010. do isplate
Na iznos od 18,69 € od 13.08.2010. do isplate
Na iznos od 18,61 € od 15.09.2010. do isplate
Na iznos od 18,53 € od 15.10.2010. do isplate
Na iznos od 18,45 € od 15.11.2010. do isplate
Na iznos od 15,46 € od 15.12.2010. do isplate
Na iznos od 15,39 € od 14.01.2011. do isplate
Na iznos od 15,32 € od 15.02.2011. do isplate
Na iznos od 15,24 € od 15.03.2011. do isplate
Na iznos od 15,17 € od 15.04.2011. do isplate
Na iznos od 15,10 € od 13.05.2011. do isplate
Na iznos od 15,02 € od 15.06.2011. do isplate
Na iznos od 14,95 € od 15.07.2011. do isplate
Na iznos od 14,87 € od 16.08.2011. do isplate
Na iznos od 14,79 € od 15.09.2011. do isplate
Na iznos od 12,92 € od 02.11.2012. do isplate
Na iznos od 12,84 € od 18.12.2012. do isplate
Na iznos od 12,77 € od 23.01.2013 do isplate
Na iznos od 13,13 € od 18.02.2013. do isplate
Na iznos od 11,86 € od 19.03.2013. do isplate
Na iznos od 13,13 € od 18.04.2013. do isplate
Na iznos od 12,71 € od 15.05.2013. do isplate
Na iznos od 13,13 € od 17.06.2013. do isplate
Na iznos od 12,71 € od 17.07.2013. do isplate
Na iznos od 13,13 € od 17.08.2013. do isplate
Na iznos od 13,13 € od 18.09.2013. do isplate
Na iznos od 12,71 € od 18.10.2013. do isplate
Na iznos od 13,13 € od 19.11.2013. do isplate
Na iznos od 12,71 € od 17.12.2013. do isplate
Na iznos od 13,13 € od 18.01.2014. do isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO bank d.d., OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.102,90 eura po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, računajući iste:
Na iznos od 6,69 € od 15.10.2008. do isplate
Na iznos od 9,02 € od 15.12.2008. do isplate
Na iznos od 10,70 € od 15.01.2009. do isplate
Na iznos od 11,46 € od 16.02.2009. do isplate
Na iznos od 9,37 € od 16.03.2009. do isplate
Na iznos od 9,77 € od 10.04.2009. do isplate
Na iznos od 6,56 € od 15.05.2009. do isplate
Na iznos od 4,21 € od 15.06.2009. do isplate
Na iznos od 4,83 € od 15.07.2009. do isplate
Na iznos od 6,08 € od 14.08.2009. do isplate
Na iznos od 5,97 € od 15.09.2009. do isplate
Na iznos od 4,71 € od 15.10.2009. do isplate
Na iznos od 7,07 € od 16.11.2009. do isplate
Na iznos od 8,96 € od 15.12.2009. do isplate
Na iznos od 11,65 € od 15.01.2010. do isplate
Na iznos od 11,03 € od 15.02.2010. do isplate
Na iznos od 14,69 € od 15.03.2010. do isplate
Na iznos od 13,99 € od 15.04.2010. do isplate
Na iznos od 15,34 € od 14.05.2010. do isplate
Na iznos od 27,03 € od 15.06.2010. do isplate
Na iznos od 24,62 € od 15.07.2010. do isplate
Na iznos od 31,97 € od 13.08.2010. do isplate
Na iznos od 29,43 € od 15.09.2010. do isplate
Na iznos od 25,35 € od 15.10.2010. do isplate
Na iznos od 33,96 € od 15.11.2010. do isplate
Na iznos od 44,44 € od 15.12.2010. do isplate
Na iznos od 36,76 € od 14.01.2011. do isplate
Na iznos od 39,71 € od 15.02.2011. do isplate
Na iznos od 36,29 € od 15.03.2011. do isplate
Na iznos od 36,91 € od 15.04.2011. do isplate
Na iznos od 51,42 € od 13.05.2011. do isplate
Na iznos od 52,83 € od 15.06.2011. do isplate
Na iznos od 64,96 € od 15.07.2011. do isplate
Na iznos od 58,73 € od 16.08.2011. do isplate
Na iznos od 51,91 € od 15.09.2011. do isplate
Na iznos od 56,54 € od 02.11.2012. do isplate
Na iznos od 57,83 € od 18.12.2012. do isplate
Na iznos od 56,89 € od 23.01.2013 do isplate
Na iznos od 22,32 € od 18.02.2013. do isplate
Na iznos od 21,84 € od 19.03.2013. do isplate
Na iznos od 24,34 € od 18.04.2013. do isplate
Na iznos od 22,85 € od 15.05.2013. do isplate
Na iznos od 21,35 € od 17.06.2013. do isplate
Na iznos od 20,60 € od 17.07.2013. do isplate
Na iznos od 21,85 € od 17.08.2013. do isplate
Na iznos od 22,74 € od 18.09.2013. do isplate
Na iznos od 23,20 € od 18.10.2013. do isplate
Na iznos od 23,33 € od 19.11.2013. do isplate
Na iznos od 23,02 € od 17.12.2013. do isplate
Na iznos od 24,30 € od 18.01.2014. do isplate
Na iznos od 50,50 € od 05.02.2014. do isplate
Na iznos od 51,88 € od 13.03.2014. do isplate
Na iznos od 51,43 € od 11.04.2014. do isplate
Na iznos od 49,90 € od 13.05.2014. do isplate
Na iznos od 49,41 € od 18.06.2014. do isplate
Na iznos od 49,63 € od 21.07.2014. do isplate
Na iznos od 51,36 € od 28.08.2014. do isplate
Na iznos od 52,82 € od 19.09.2014. do isplate
Na iznos od 52,52 € od 23.10.2014. do isplate
Na iznos od 53,78 € od 18.11.2014. do isplate
Na iznos od 54,64 € od 16.12.2014. do isplate
Na iznos od 27,30 € od 18.12.2014. do isplate
Na iznos od 27,37 € od 15.01.2015. do isplate
Na iznos od 27,37 € od 16.02.2015. do isplate
Na iznos od 27,37 € od 16.03.2015. do isplate
Na iznos od 27,37 € od 15.04.2015. do isplate
Na iznos od 27,37 € od 15.05.2015. do isplate
Na iznos od 27,37 € od 15.06.2015. do isplate
Na iznos od 27,37 € od 15.07.2015. do isplate
Na iznos od 27,37 € od 14.08.2015. do isplate
Na iznos od 27,37 € od 15.09.2015. do isplate, u roku od 15 dana."
Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:
" III. Nalaže se tuženiku ADDIKO bank d.d., OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.504,41 eura po osnovi razlike neotplaćene glavnice kredita, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01.08.2015. pa do 31.12.2022.sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a za razdoblje od 01.01.2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena računajući iste od 01.10.2015. pa do isplate, u roku od 15 dana."
IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO bank d.d., OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 1.721,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 10. lipnja 2019. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate preplaćenog iznosa koji je nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF, a imajući u vidu da u provedenoj konverziji tuženik nije u cijelosti priznao tužiteljici preplaćeni iznos.
Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 25. srpnja 2005. godine Ugovor o kreditu, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 30.400,00 CHF.
Odredbom članka 3. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužiteljica obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25 % godišnje. Osim toga, člankom 3. Ugovora o kreditu ugovorena je valutna klauzula na način da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF. Isto tako su stranke 23. veljače 2016. godine (list 27 spisa) sklopili Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
Tužiteljica navodi da je u razdoblju od sklapanja ugovora tuženik jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu.
Tužiteljica predlaže da se tuženiku naloži da joj isplati iznos preplate zbog promjene kamatne stope, a sve na temelju toga što su ništetne odredbe ugovora o kreditu od 25. srpnja 2005. godine u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,25 % godišnje.
Tužiteljica također predlaže da se naloži tuženiku da mu isplati iznos preplate temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF.
Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev u svom podnesku od 30. prosinca 2025. godine (list 487 spisa), a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva kao i visinu. Tuženik smatra da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje ovakve tužbe jer je restituiran nakon što je sklopio Dodatak Ugovora o kreditu 23. veljače 2016. godine. Tuženik navodi da je Dodatak Ugovoru o kreditu zaključen između stranaka temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je uložio i prigovor zastare. Tuženik je također naveo da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje ovakve tužbe.
3. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 25. srpnja 2005. godine Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 30.400,00 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita.
Odredbom članka 3. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužiteljica obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,25 % godišnje.
Odredbom članka 3. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 30.400,00 CHF i kamata otplaćuje u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.
Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13. - dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
Ovaj sud je mišljenja da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.
Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.
Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 3. ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.
Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 3. je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.
Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.
Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.
Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Kako su odredbe članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne.
Na okolnost zaključenja Ugovora o kreditu kao i Dodatka Ugovora o kreditu sud je saslušao tužiteljicu kao stranku. Iz iskaza tužiteljice je vidljivo da je ista po struci laboratorijski inženjer u bolnici u [adresa], da nije imala svoj obrt ili tvrtku te da nije stručnjak za financijska pitanja. Tužiteljica je podigla kredit u svrhu rješenja stambenog pitanja te stan nije korišten u poslovne svrhe, nego samo za stanovanje. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.
Tužiteljica se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa.
4. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju nije od utjecaja na pravo tužiteljice da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.
Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.
Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.
Ne može se pravo potrošača na potpunu restituciju u slučaju ništetnosti odredaba potrošačkog ugovora ukidati i ograničavati posredno kroz parcijalno i ekstenzivno tumačenje propisa kako to navodi tuženik.
5. U svojoj dopuni pismenog nalaza i mišljenja (list 474 spisa) financijski vještak Lidija Jurković je utvrdila da preplata temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 960,15 eura, a da preplata temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iznosi 2.122,23 eura.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz financijskog vještaka s obzirom da stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještaka, a prigovori su pravne prirode.
6. Tužiteljica je konačno odredila tužbeni zahtjev u svom podnesku od 30. prosinca 2025. godine (list 487 spisa), a kako je to navedeno u izreci ove presude. Na temelju svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci i usvojiti precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice.
7. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 10. lipnja 2019. godine, nije nastupio zastarni rok od pet godina.
8. Isto vrijedi i za tražbinu tužiteljice po pitanju preplate temeljem valutne klauzule s obzirom da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Udruge za zaštitu potrošača protiv banaka, a između ostalog i tuženika PBZ d.d. Zagreb. Rok zastare za ovaj dio tražbine teče od 14. lipnja 2018. godine te istječe 14. lipnja 2023. godine. Kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019. godine, nije došlo do zastare.
9. Nije osnovan niti prigovor zastare za preinačeni dio tužbenog zahtjeva tužiteljice s obzirom da je tužiteljica mogla točno odrediti tužbeni zahtjev tek nakon provedenog financijskog vještačenja u ovom predmetu.
10. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva imajući u vidu da je tužiteljica konačno odredila tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, jer je to svrsishodno za rješenje ovog spora.
11. Zahtjev tužiteljice za isplatu s osnove razlike preplate s razlikom neotplaćene glavnice kredita u iznosu od 1.504,41 eura odbija se kao neosnovan budući da utvrđivanje ništetnosti Dodatka Ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija nije predmet ovog spora. Iznos glavnice na dan konverzije utvrđen je Dodatkom Ugovora o kreditu koji je tužiteljica prihvatila, a u tužbi nije iznijela činjenice da bi Dodatak Ugovora bio ništetan u odnosu na glavnicu niti da je konverzija provedena protivno odredbama ZID ZPK/15.
12. Tužiteljici je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. ZPP-a, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 11. veljače 2020., 19. veljače 2021., 16. rujna 2024. i 30. prosinca 2025., zastupanja na ročištima od 17. rujna 2020., 13. svibnja 2025., 30. rujna 2025. i 12. veljače 2026. godine, sve po 200,00 eura, te pristup na ročište za objavu presude 100,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 2.375,00 eura. Tužiteljica je imala i troškove vještačenja u iznosu od 200,00 eura te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 33,18 eura.
Stoga ukupni parnični troškovi tužiteljice iznose 2.608,18 eura.
Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 25. srpnja 2020. godine jer je isti bio nepotreban.
Budući je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 83% (u odnosu na osnov je tužiteljica uspjela 100%, a u odnosu na visinu 67%, a što iznosi 83%).
Tuženik je u sporu uspio sa 17%, Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužiteljice u sporu od 66%.
Obzirom da je uspjeh tužiteljice u iznosu od 66%, dosuđen joj je trošak priznatih parničnih troškova, a što iznosi 1.721,40 eura.
U Kutini 20. ožujka 2026.
S u d a c
Draženko Stanušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
O tom obavijest:
1. ZOU Ivan Borić i Morana Kovač Stanić, Sisak, S. i A. Radića 39A
2. Odvjetničko društvo Kožul i Petrinović, Zagreb, Bužanova 4
