REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: OVR-609/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
i
Z A K LJ U Č A K
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja CR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava i prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 20. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 23. veljače 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-688/2015-124 od dana 29. rujna 2016., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-688/2015-126 od dana 17. listopada 2016.
z a k l j u č i o je
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-688/2015-124 od dana 29. rujna 2016., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-688/2015-126 od dana 17. listopada 2016., iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenik je dana 23. veljače 2026. podnio ovom sudu podnesak naslovljen kao "prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom i prijedlog za odgodu ovrhe". Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o postupku izravne naplate iz čl. 209. OZ-a te obzirom na navode ovršenika sadržane u podnesku, sud je podnesak ovršenika cijenio kao prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate iz čl. 210. OZ-a.
2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-688/2015-124 od dana 29. rujna 2016., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-688/2015-126 od dana 17. listopada 2016. Ovršenik navodi da je predmet ovrhe trošak parničnog postupka koji se vodio između ovrhovoditelja i sada pok. ŽR te da on prvotno nije bio stranka u postupku niti je pokrenuo parnicu, već je u postupak uključen kao nasljednik iza pok. BR, a koji je bio nasljednik iza pok. ŽR. Navodi da se ostavinska imovina u oba slučaja sastojala od vanknjižnih suvlasničkih dijelova derutne nekretnine, a koja je prodana prije nastanka troškova parničnog postupka te u trenutku nastanka obveze nije postojala nikakva imovina iz koji bi se parnični troškovi mogli namiriti. Navodi da, sukladno čl. 139. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik odgovara za dugove ostavitelja isključivo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a kako u trenutku nastanka obveze nije postojala imovina iz koje bi se ista mogla namiriti, ne postoji pravna osnova za neograničenu ovrhu protiv ovršenika. Stoga predlaže sudu proglasiti ovrhu nedopuštenim te odgoditi ovrhu.
3. Ovrhovoditelj se očitovao na prijedlog ovršenika podneskom od dana 17. ožujka 2026. na način da i dalje zahtjeva predmetno potraživanje.
4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava nije osnovan.
5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.
6. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.
7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.
8. Prijedlogom od dana 23. veljače 2026. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. 10. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.
9. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ- a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.
10. Naime, u svom prijedlogu ovršenik niti navodi da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta niti navodi i obrazlaže u čemu bi se sastojala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju bi provedbom ovrhe pretrpio, kao što ni ne ističe da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, već samo predlaže sudu odgoditi ovrhu.
11. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.
12. Sama činjenica da je protiv ovršenika podnesen zahtjev za izravnu naplatu ne znači da će on zbog te naplate pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, već je ovršenik u svom prijedlogu dužan obrazložiti zbog čega bi naplata ovrhovoditeljeve tražbine za njega predstavljala nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
13. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.
14. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Ovršenik čak niti ne navodi da bi ovrhovoditelj bio lošeg financijskog stanja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.
15. Odredba čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 123/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a obvezuje svaku stranku da podnese jasne, konkretne i dostatne dokaze svojih tvrdnji budući u ovršnom postupku svaka tvrdnja, neovisno o tome koliko djeluje logično, mora biti dostatno dokazana jer sud ne može utvrđivati odlučne činjenice na temelju same tvrdnje stranaka, već isključivo na temelju dokaza koje su stranke podnijele u svrhu dokazivanja tih činjenica, a koji dokazi moraju imati i kvalitetu potrebnu za nedvojbeno ili barem izvjesno utvrđenje odlučnih činjenica.
16. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao u izreci ovog rješenja.
17. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. OZ-a.
18. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.
19. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik se poziva na čl. 139. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) te navodi da ne postoji pravna osnova za neograničenu ovrhu protiv njega, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a.
20. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
21. Obzirom ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.
U Zagrebu, dana 20. ožujka 2026.
Sudac:
Jure Pezelj
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)
Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac
DNA:
1. ovršeniku
2. ovrhovoditelju
3. u spis
Z/ kal.30 dana
