Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-626/2019-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Aleksandri Svoboda-Miše, kao sucu pojedincu, u kaznenom postupku protiv optuženika ĐI zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – u daljnjem tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog DO u Rijeci, poslovni broj K-DO-241/19-XIX, od 30. svibnja 2019. nakon zaključene rasprave dana 19. veljače 2026., u nazočnosti zamjenice ODO u Rijeci ĆI i optuženika osobno, a javno objavljene dana 24. veljače 2026. u nenazočnosti zamjenice ODO Rijeka i optuženika, svi uredno pozvani, donio je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I.) Optuženik ŠI, zvan Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i Š rođene Z, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem [adresa], državljani Republike Hrvatske, po zanimanju radnik, nezaposlen, primatelj socijalne invalidske pomoći i dječjeg doplatka u iznosu od 1.490,00 kuna, oženjen, otac šestero djece od kojih jednog mlt., nije osuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

što je

u vremenu od 03. listopada 2016. godine do 15. siječnja 2018. godine u Delnicama, u nakani da za sebe pribavi nepripadnu imovinsku korist, kao korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu prikrio činjenice da mu je član kućanstva odnosno on osobno postao vlasnikom više od jednog osobnog vozila pa je tako on bio vlasnik osobnog automobila "VW Passat 1.9 TDI" registarske oznake [registarska oznaka], a njegov sin ŠI rođen 1994. godine dana 06. rujna 2017. godine postao je vlasnikom osobnog automobila "Opel Astra 1.6" registarske oznake [registarska oznaka] te dana 22. rujna 2017. godine vlasnikom teretnog automobila "VW Transporter 1.9" registarske oznake [registarska oznaka], njegova kćer ZI ( 1998) je dana 03. listopada 2016. godine postala vlasnicom osobnog automobila "BMW 316 I" registarske oznake [registarska oznaka], na koji način je izbjegao postupak preispitivanja okolnosti koje utječu na pravo i visinu zajamčene minimalne naknade sukladno članku 29. stavak 1. alineja 3. Zakona o socijalnoj skrbi na temelju čega mu je isplaćen nepripadni iznos u ukupnom iznosu od 10.211,49 kuna za koji iznos je oštećeno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Centar za socijalnu skrb Rijeka – Podružnica Delnice,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona.

pa se na temelju čl. 236 st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

Temeljem odredbe čl. 56 st. 1, st. 2, st. 3 i 4 KZ/11 u svezi odredbe čl. 62. st. 2 toč. 10 KZ/11, prema optuženom ĐI primjenjuje se

UVJETNA OSUDA

pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi u naznačenom roku ne počini novo kazneno djelo s time da osnovom odredbe 62. st. 2. toč. 1. KZ/11 u roku od 1 (jedne) godine popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, odnosno vrati oštećeniku iznos od 10.211,49 kuna

Temeljem čl. 58 st. 5 KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu vračanja oštećeniku određenog iznosa.

II.) Temeljem čl. 148 st. 1. ZKP/08 nalaže se optuženiku podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura (sto eura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvu Rijeci podnijelo je, u izreci citiranu, optužnicu protiv optuženika ĐI, zbog kaznenog djela protiv imovine- prijevara iz čl. 236. st. 1 KZ/11.

2. Pozvan da se očituje u odnosu na optužbu optuženik se očitovao da se ne smatra krivim te je obranu iznosio na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnice Delnice Klasa UP/I-55106/12-01/380 od 18. prosinca 2012. godine (list 7 spisa),rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnice Delnice Klasa UP/I-55106/14-01/931 od 02. rujna 2014. godine (list 8-9 spisa),rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnice Delnice Klasa UP/I-55106/16-01/983 od 23. studenog 2016. godine (list 10 spisa),rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnice Delnice Klasa UP/I-55106/16-01/983 od 23. studenog 2016. godine (list 11-12 spisa),rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnice Delnice Klasa UP/I-55106/18-01/15 od 15. siječnja 2018. godine (list 13-14 spisa),rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnice Delnice Klasa UP/I-55106/14-01/931 od 02. rujna 2014. godine (list 15 spisa),uvjerenje Policijske postaje Delnice pod brojem 511-09-29/17-77/50-2018 od 18. prosinca 2018. godine o službenoj evidenciji vozila za ZI (list 16 spisa),uvjerenje Policijske postaje Delnice pod brojem 511-09-29/17-77/51/1-2018 od 18. prosinca 2018. godine o službenoj evidenciji cestovnih vozila za ŠI (list 17 spisa),uvjerenje Policijske postaje Delnice pod brojem 511-09-29/17-77/51/2-2018 od 18. prosinca 2018. godine o službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila za ŠI (list 18 spisa),uvjerenje Policijske postaje Delnice pod brojem 511-09-29/17-77/51/3-2018 od 18. prosinca 2018. godine o evidenciji registracije cestovnih vozila za ŠI (list 19 spisa),ugovor o kupoprodaji motornih vozila između ŽI i ĐI (list 20 spisa),obvezni prekršajni nalog Policijske postaje Delnice od 08. srpnja 2015. godine za ŠI (list 21 spisa),ugovor o trgovinskom zastupanju broj 84-3155/2017 od 02. listopada 2017. godine (list 23 spisa), te je pročitan iskaz svjedokinje RI sa listova 38 i 39 spisa i sa lista 75 spisa, te je pročitan dopis HZSR PU Delnice (list 92 spisa).

4. Uvidom u rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnice Delnice Klasa UP/I-55106/12-01/380 od 18. prosinca 2012. godine (list 7 spisa),rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnice Delnice Klasa UP/I-55106/14-01/931 od 02. rujna 2014. godine (list 8-9 spisa),rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnice Delnice Klasa UP/I-55106/16-01/983 od 23. studenog 2016. godine (list 10 spisa),rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnice Delnice Klasa UP/I-55106/16-01/983 od 23. studenog 2016. godine (list 11-12 spisa),rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnice Delnice Klasa UP/I-55106/18-01/15 od 15. siječnja 2018. godine (list 13-14 spisa),rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnice Delnice Klasa UP/I-55106/14-01/931 od 02. rujna 2014. godine (list 15 spisa) utvrđeno je da obitelji ŠI se priznaje pravo na pomoć za uzdržavanje u iznosima navedenim u navedenim rješenjima, te u istim rješenjima stoji da je optuženik odrasla radno nesposobna osoba, da nije upisan kao vlasnik nekretnina, da nije evidentiran kao vlasnik motornih vozila u PP Delnice, te da članovi kućanstva istoga nisu vlasnici osobnog vozila, osim osobnog vozila za prijevoz članova kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i nemoćne teško pokretne osobe ili je istima vozilo potrebno radi prometne izoliranosti.

5. Uvidom u uvjerenje Policijske postaje Delnice pod brojem 511-09-29/17-77/51/1-2018 od 18. prosinca 2018. godine o službenoj evidenciji cestovnih vozila za ŠI (list 17 spisa),uvjerenje Policijske postaje Delnice pod brojem 511-09-29/17-77/51/2-2018 od 18. prosinca 2018. godine o službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila za ŠI (list 18 spisa),uvjerenje Policijske postaje Delnice pod brojem 511-09-29/17-77/51/3-2018 od 18. prosinca 2018. godine o evidenciji registracije cestovnih vozila za ŠI (list 19 spisa),ugovor o kupoprodaji motornih vozila između ŽI i ĐI (list 20 spisa),obvezni prekršajni nalog Policijske postaje Delnice od 08. srpnja 2015. godine za ŠI (list 21 spisa),ugovor o trgovinskom zastupanju broj 84-3155/2017 od 02. listopada 2017. godine (list 23 spisa) utvrđeno je ŠI vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] od 6. rujna 2017 godine, te vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] od 24. listopada 2012 do 19. lipnja 2014., vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] od 15. svibnja do 4. lipnja 2013., da je od LI kupio vozilo registarske oznake [registarska oznaka] dana 24. srpnja 2014 godine, da je vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] od 2. listopada 2017 godine.

6. Uvidom u zapisnik o ispitivanju svjedoka RI (list 38-39 spisa) utvrđeno je da je ista svjedokinja iskazivala navela da je ĐI priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnica Delnice. ŠI je ostvarivao pravo na uvečanu zajamćenu minimalnu naknadu u određenim vremenskim razdobljima i za djecu ŠI i ZI koji su obuhvaćeni kao članovi kućanstva čiji je nositelj prava na zajamčenu minimalnu naknadu bio ŠI, stariji. Ukoliko je dana **.**.2017. godine ŠI postao vlasnikom osobnog automobila marke VW Passat 1.9 TDI reg. [registarska oznaka] i član kućanstva, njegov sin ŠI (1994) dana 06.09.2017. godine postao vlasnikom osobnog automobila Opel Astra 1.6 16V reg. [registarska oznaka] i dana 22.09.2017 godine teretnog automobila VW Transporter 1.9 TD reg. oznake [registarska oznaka] i da je član kućanstva njegova kćer ZI dana 03.10.2016. godine postala vlasnicom osobnog automobila BMW 316 I, reg. oznake [registarska oznaka] navedene činjenice je ŠI kao nositelj prava na zajamčenu minimalnu naknadu bio u obvezi sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi i Rješenjem kojim mu je priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prijaviti djelatnicima CZSS kako bi proveli postupak preispitivanja okolnosti za daljnje korištenje prava na zajamčenu minimalnu naknadu ili na visinu zajamčene minimalne naknade. ŠI kao korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu bio je zakonski obvezan navedenu promjenu prijaviti u roku od 8 dana djelatnicima Centra za socijalnu skrb sukladno čl. 35. st.1. Zakona o socijalnoj skrbi. Nadalje navodi da Zakon o socijalnoj skrbi omogućuje da korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu bude vlasnikom jednog osobnog registriranog vozila samo u slučaju da stručni radnik centra za socijalnu skrb procijeni da je takvo vozilo nužno potrebno radi prometne izoliranosti ili po osnovi invaliditeta, starije i nemoćne teško pokretne osobe. Korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu ne može samostalno donijeti odluku o tome da li smije biti vlasnikom vozila ili da netko od članova kućanstva smije biti vlasnikom vozila, već je o tome dužan izvijestiti centar za socijalnu skrb koji će pokrenuti postupak preispitivanja okolnosti koje utječu na pravo korištenja zajamčene minimalne naknade i procijeniti da li navedeni korisnik i dalje ostvaruje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Vrlo vjerojatno, s obzirom na prebivalište ŠI da bi mu prema procjeni stručnog radnika Centra za socijalnu skrb moglo biti priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu radi prometne izoliranosti, ako je vlasnik jednog vozila, ali da takvu procjenu mora dati stručni radnik centra za socijalnu skrb. Zakon ne dopušta da korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu bude vlasnikom dva ili više vozila, ili da on i članovi kućanstva imaju dva ili više vozila te u to vrijeme korisnik prava ne može po nikakvoj osnovi ostvarivati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Također korisnici ili članovi kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade ne mogu biti vlasnici teretnih automobila, a prema predočenom član kućanstva ŠI (1994 ) je dana 22.09.2017.godine postao vlasnikom teretnog automobila VW Transporter 1.9 TD reg. oznake [registarska oznaka], a koja činjenica utječe na daljnje korištenje prava na zajamčenu minimalnu naknadu. ŠI imao je zakonsku obvezu to prijaviti djelatnicima CZSS.

6.1. Ista svjedokinja ispitana na sudu iskazivala je da ostaje u cijelosti kod ranijeg iskaza.

Na izričit upit Z ODO Rijeka iskazuje da nema saznanja da je ovaj nepripadni iznos optuženik platio Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, te na daljnje pitanje iskazuje da je zaposlena u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Delnice. Na izričit upit suca iskazuje da se ovi postupci pokreću putem policije koja se po službenoj dužnosti obraća Hrvatskom zavodu za socijalni rad, a na daljnji upit suca da li ih je ikada kontaktirao optuženik i pitao da li mora prijaviti Hrvatskom zavodu za socijalni rad automobile, iskazuje da ih isti nikada o tome nije kontaktirao.

7. Uvidom u dopis HZSR PU Delnice (list 92 spisa) utvrđeno je da isti u dopisu navode da je ŠI dugogodišnji korisnik zajamčene minimalne naknade, no na ime imenovanog nije registrirano dugovanje prema HZSR-u, no navode ako sud ima drugo saznanje moli da im se isto dostavi.

8. Na kraju dokaznog postupka svoju obranu je iznosio optuženik koji je u istoj navodio da ne osporava da je počinio ovo kazneno djelo jer je smatrao da bez obzira što prima ovu naknadu njegova djeca svejedno mogu imati automobile jer im oni trebaju, a nije znao da to mora ikome prijaviti. Ako treba platiti moli da mu se odredi neki dulji rok za plaćanje i da mu se možda odobri da to plati na rate jer ne osporava da bi to bio dužan.

8.1. Uvidom u zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ŠI po čl. 208a ZKP/08 (list 26-29 spisa) sa pripadajućom snimkom (list 34 spisa) utvrđeno je da je isti u svom iskazu naveo da se ne smatra krivim, da je sin bio prijavljen na birou i dobivao je 400,00 kuna, to da je trajalo kratko i prestao je dobivati pa sada ne dobiva niti socijalnu niti drugu naknadu, on da dobiva socijalnu naknadu mjesečno za suprugu Ž i malu EI mjesečno 1.200,00 kuna. ZI mu je kći i stanuje kod njih, bila je član kućanstva 2016. godine, misli da je bila i vlasnik "BMW"-a. Sin ŠI rođen **.**.1994. godine bio je privremeno korisnik socijalne pomoći i član kućanstva 2017. godine, misli da je bio i vlasnik "Opel Astre" kao i teretnog vozila s time da više nije vlasnik tih vozila. 02. listopada 2017. godine "VW Passat" nije kupio u vrijeme 2016. kada je ZI bila vlasnica vozila nije obavijestio Centar o tome, nije ni znao da će se to tražiti, nije znao da treba obavijestiti Centar niti za vozila od sina ĐI.

9. Uvidom u kaznenu evidenciju za optuženika utvrđeno je da prema raspoloživom podacima kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije optuženik ŠI nije osuđivan.

10.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući obranu optuženika kao i pojedine dokaze zasebno i u svojoj ukupnosti, sud je zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti.

11. Nije sporno da je obitelj optuženika u inkriminiranom razdoblju bila korisnik prava na minimalnu zajamčenu naknadu, a što je vidljivo iz rješenja analiziranih tijekom dokaznog postupka.

12. Nadalje, nije sporno da je optuženik, kao i članovi njegovog kućanstva u inkriminiranom razdoblju bio registriran kao vlasnik vozila, a što je također utvrđeno iz dokumentacije analizirane tijekom dokaznog postupka.

13. Međutim spornim se tijekom dokaznog postupka ukazalo samo počinjenje kaznenog djela u inkriminirano vrijeme pod uvjetima i na način kako se to optuženiku stavlja na teret te sukladno tome da li su u postupanju optuženika ostvarena obilježja utuženog kaznenog djela odnosno spornim se ukazalo činjenica da bi u cilju stjecanja nepripadne imovinske koristi u vidu zajamčene minimalne naknade optuženik prikrio činjenice koje su od utjecaja za preispitivanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

14. Naime prema Rješenjima Centra za socijalnu skrb Rijeka, podružnica Delnice od 18. prosinca 2012. optuženik da bi ostvario pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne smije imati u vlasništvu kako on tako i članovi kućanstva niti jedno vozilo.

.

15. Prema odredbi čl. 29. st. 1. toč. 4. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 157/13) određeno je da nema pravo na zajamčenu minimalnu naknadu kućanstvo ako je član kućanstva vlasnik osobnog vozila osim osobnog vozila koje služi za prijevoz samca ili člana kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i nemoćne teško pokretne osobe ili je prema procjeni stručnog radnika centra za socijalnu skrb osobno vozilo nužno radi prometne izoliranosti, kao i ako samac ili član kućanstva koristi osobno vozilo u vlasništvu druge pravne ili fizičke osobe dok se izmjenama Zakona od 22. prosinca 2014. (NN 152/14) traži da se radi o registriranom osobnom vozilu. Iz narečenog se zaključuje da jedno kućanstvo može zbog potrebe prijevoza osobe koja je korisnik osobne invalidnine ili zbog prometne izoliranosti koristiti samo jedno vozilo. Pri tome je bitno da se radi o osobnom vozilu (Zakon o socijalnoj skrbi NN 157/13) odnosno o osobnom registriranom vozilu (Zakon o socijalnoj skrbi NN 152/14), kao i da je to stručni radnik nadležnog Centra za socijalni rad i odobrio.

16. Nadalje prema citiranim rješenjima Centra za socijalnu skrb koja je optuženik i uredno primio također je određeno da je korisnik dužan odmah a najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene prijaviti Centru za socijalnu skrb svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili opseg prava.

17. Optuženik u svojoj obrani nije sporio da je primao zajamčenu minimalnu naknadu unutar utuženog razdoblja, također nije sporio da je njegovo kućanstvo posjedovalo vozila kako to navodi u svojoj obrani, no navodeći da tu okolnost nije znao da treba prijaviti Centru za socijalnu skrb.

18. Sud nije prihvatio takvu obranu optuženika budući je ista obeskrijepljena rezultatima provedenog dokaznog postupka te je istu ocijenio neuvjerljivom i usmjerenom u pravcu izbjegavanja kaznene odgovornosti.

19. To stoga što pored takve obrane optuženika stoje uvjerljivi i jasni iskazi svjedoka RI, a i materijalni dokazi u vidu potvrda o vlasništvu osobnog automobila, kako optuženika, tako i članova njegovog kućanstava.

20. Tako svjedokinja RI detaljno opisuje pod kojim okolnostima se ostvaruje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu kao i koja su prava i obveze korisnika zajamčene minimalne naknade pa tako i optuženog.

21. Dakle iz tog iskaza proizlazi da je optuženi bio korisnik zajamčene minimalne naknade, da je u to vrijeme bio vlasnik vozila, te da niti jednom nije prijavio nikakvu okolnost koja bi utjecala na ostvarivanje prava na minimalnu zajamčenu naknadu odnosno na temelju koje bi se krenulo u postupak preispitivanje toga prava iako je na to bio upozoren i to stoji u rješenju.

22. Iskaz svjedokinje u cijelosti je potkrepljen rješenjima Centra za socijalni rad naprijed citiranim a koja je optuženi uredno primio a u kojima je izričito navedeno da korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu mora prijaviti svaku promjenu odmah odnosno u roku od osam dana.

23. Stoga i nije prihvaćena obrana optuženika da nije znao da mora izvršiti prijavu svake promjene odnosno da posjeduje on odnosno njegovo kućanstvo vozilo odnosno više vozila.

24. Na temelju svega navedenog, sud smatra utvrđenim da je optuženik unutar utuženog perioda posjedovao više od jednog osobnog vozila kada ne smije posjedovati niti jedno vozilo. Sve te promjene odmah odnosno u roku od osam dana nije prijavljivao nadležnom Centru te je od datume stjecanja pojedinih vozila pa nadalje neprijavljivanjem promjene od strane optuženika izbjegnut postupak preispitivanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu čime je optuženik stekao nepripadnu imovinsku korist u vidu isplate zajamčene minimalne naknade.

25. Djelatnici Centra sigurno nisu u obvezi svakodnevno utvrđivati da li optuženik ima kakvih primjena koje su od utjecaja na ostvarivanje navedenog prava. To iz razloga što postoji obveza optuženika kako korisnika prava na zajamčenu novčanu naknadu a što je i izričito navedeno u rješenjima da je u odnosu na svoje kućanstvo dužan odmah a najkasnije u roku od osam dana prijaviti svaku promjenu što međutim nije učinio. Sve te promjene je upravo optuženik bio u obvezi prijaviti nadležnom Centru za socijalni rad odmah a najkasnije u roku od osam dana što nije učinio. Tako je optuženi kao korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu i koji je ujedno i primio rješenja nadležnog Centra za socijalnu skrb kojima je poučen da je dužan prijaviti svaku promjenu u roku od osam dna od dana nastanka promjene, a koju naknadu je primao jer nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, neprijavljivanjem da je postao vlasnikom osobnog vozila u periodu kada nisu smjeli imati niti jedno osobno vozilo htio spriječiti preispitivanje okolnosti koje utječu na pravo i visinu zajamčene minimalne naknade koju je primao i na taj način pokušao spriječiti umanjenje svoje imovine odnosno na taj način je stekao nepripadnu imovinsku korist, te je sud je uvjerenja da je isti s ciljem da sebi na taj način pribavi protupravnu imovinsku korist doveo u zabludu djelatnike Centra za socijalnu skrb i to lažnim prikazivanjem odnosno prikrivanjem činjenica naveo ih da na svoju štetu isplate iznos naveden u činjeničnom opisu a za navedeno razdoblje. Optuženik je na taj način druge doveo u zabludu propuštanjem odnosno prešućivanjem da su i on i članovi kućanstva postali vlasnicima više osobnih vozila odnosno sin optuženika i jednog teretnog vozila odnosno korisnik te su time u potpunosti ostvaren sva objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 236.st.1.KZ/11.

26. U pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela je sud ocijenio da je takvo ponašanje optuženika rezultat njegove namjerne odluke da se počinjenjem kaznenog djela okoristi motiviran očito lošom financijskom situacijom. Naime optuženik je postupao s namjerom budući je obzirom na svoju životnu dob i iskustvo te činjenicu da kao dugogodišnji korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu je dobro znao što treba činiti kada dođe do promjene u imovini njegovog kućanstva, bio svjestan takvog svog postupanja te da njegovo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo, a u tijeku postupka njegova ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije dovedena u pitanje.

27. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da su se u postupanju optuženika ispunila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz čl.236.st.1.KZ/11. a za koje kazneno djelo je optuženik oglašen krivom.

28. Prilikom izbora kaznene sankcije za optuženika sud je cijenio odredbu čl.41.KZ/11 kojom je propisana opća svrha primjene kazneno pravnih sankcija te su cijenjene sve olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio okolnost da je optuženik kazneno neosuđivana osoba u vrijeme donošenja odluke ,dok otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

28.1. Cijeneći težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, ocjenjujući stupanj krivnje optuženika, pobude iz kojih je djelo počinjeno, ulogu optuženika u počinjenju djela, a uvažavajući istaknute olakotne okolnosti i odsustvo otegotnih okolnosti sud je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci te mu potom temeljem odredbe čl.56.st.1.,2.i 3. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko tijekom provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo koju kaznu sud smatra primjerenom kako težini počinjenog kaznenog djela tako i ranije utvrđenim osobnim svojstvima optuženika.

28.2. U stavku 4. čl. 56. KZ/11 određeno je kako sud može počinitelju kaznenoga djela uz uvjetnu osudu odrediti jednu ili više posebnih obveza sukladno odredbi čl. 62. KZ/11. Tijekom dokaznog postupka utvrđeno je kako je optuženik počinjenjem kaznenog djela oštećenom Centru za socijalni rad pričinio štetu u iznosu od 10.211,49 kuna. Stoga sud smatra svrhovitim uz uvjetnu osudu odrediti i posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 u okviru koje je optuženiku naloženo u roku od jedne godine od pravomoćnosti i ovršnosti presude popraviti nastalu štetu i to na način da isplati dugovani iznos na ime pričinjene štete oštećenom Centru za socijalni rad.

28.3. Sud je uvjerenja kako je izrečena kaznena sankcija uz utvrđenu posebnu obvezu primjerena stupnju kaznene odgovornosti optuženika, vrsti i težini počinjenog kaznenog djela te jačini ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra, kao i da će se takvom kaznom postići ciljevi specijalne i generalne prevencije. Ovako izrečena kaznena sankcija uz utvrđenu posebnu obvezu može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika, da više ne čini kaznena djela, kao i na stvaranje svijesti kod drugih da ovakva djela ne mogu proći nekažnjena. Ujedno izricanjem uvjetne osude optuženiku

se pruža mogućnost da ubuduće radi te ostvaruje prihode od kojih će podmiriti nastalu štetu.

29. Budući da je optuženik proglašen krivim, na temelju čl. 148 st. 1 ZKP/08 optuženiku je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka i njegove imovinske prilike, te troškove vještačenja po vještaku financijske struke.

U Rijeci, 24. veljače 2026.

Sudac:

Aleksandra Svoboda-Miše

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO u Rijeci

2. optuženik

3. Hrvatski zavod za socijalni rad Rijeka- po pravomoćnosti