REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-37/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Marić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Branke Ribičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Pleš, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-665/2023-15 od 29. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ĐS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-665/2023-15 od 29. prosinca 2025.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu, Klasa: ZGH-11-22-1257 Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 07.06.2022., kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužitelju ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 26.08.2020., da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

II. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26.08.2020. godine kojim ugovorom je radni odnos s tužiteljem ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zasnovan, s danom zaključenja glavne rasprave, te se nalaže tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 da tužitelju ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, isplati iznos od 6.000,00 EUR uvećan za zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka uvećane za zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Smatra kako je na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, te neosnovano odbio tužbeni zahtjev bez adekvatne zakonske argumentacije.

2.2. Poziva se na odredbe Zakona o radu (Narodne novine „93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZR),te analizira odredbe ZR i daje svoje zaključke koji bi proizlazili iz zakonskih odredbi , a također se poziva i na više odluka Vrhovnog suda RH kao i županijskih sudova. Također ukazuje i na interne akte tuženika te posebno Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od dana 30. prosinca 2019. godine.

2.3. Predlaže da nadležni Županijski sud u Republici donese presudu kojom se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr – 665/2023- 15 od 29.12.2025. godine, na način da se prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška, a podredno da donese rješenje kojim se ukida navedena presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj žalbene navode smatra neosnovanima ističući da prvostupanjska presuda suprotno tvrdnjama tuženika nije opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka koje u žalbi ističe tužitelj.

3.1. Navodi da tužitelj cijelu žalbu temelji na 4 razloga, na tome da se njegovi „poslovi i dalje obavljaju“;- da „postupak savjetovanja nije zakonit“, - te da je „postupljeno protivno Kolektivnom ugovoru“, (dalje: KU), i to čl. 167. istoga, - da je tužitelju drugo rano mjesto trebalo biti ponuđeno putem instituta „otkaza s ponudom izumljenog ugovora o radu.“

3.2. Smatra da tužitelj paušalno i apstraktno u žalbi spominje postupak savjetovanja viška te navodi i čl.150. ZOR-a no ne dovodi u pitanje niti jedno obrazloženje niti utvrđenje suda iz presude koju pobija, da kod tuženika nije konstituirano radničko vijeće niti su sindikati koji djeluju kod tuženika sporazumjeli o sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama radničkog vijeća, pa imajući u vidu i prasku VSRH tuženik se nije morao savjetovati niti s jednim sindikatom, a savjetovao se sa svima.

3.3. Ističe da nije bio dužan tužitelju ponuditi sklapanje novog ugovora o radu putem instituta otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora, jer takva obveza ne proizlazi iz ZR- a, niti iz Direktive, te da upravo suprotno, i sam VSRH u Presudi od 30. listopada 2018. broj: Revr 938/2017-2 navodi:

„ Pogrešno je shvaćanje suda drugog stupnja da je tuženik u smislu odredbe čl. 107. st. 2. ZR, da bi ispunio svoju obvezu zapošljavanja tužiteljice na nekim drugim poslovima, trebao postupati u skladu s odredbom čl. 115. ZR i donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, ponudivši pritom tužiteljici zaključenje konkretnog ugovora o radu.

3.4. Pozivajući se i analizirajući više odluka VS RH i županijskih sudova predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da se Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu od 7.6.2022. utvrditi nezakonitom i nedopuštenom, te odrediti sudski raskid ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave uz naknadu štete zbog sudskog raskida, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

6. Nesporno je među strankama da je protiv Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava dana 18.7.2022., kojeg je tuženik zaprimio 19.7.2022., te se tuženik na isti nije očitovao, odnosno da je tužba tužitelja predana sudu u zakonskom roku.

7. Analizirajući provedene dokaze prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je tuženik u odluci o otkazu naveo da je prethodno bio utvrđen kolektivni višak radnika, sukladno odredbi čl. 127. Zakona o radu, i što u svojem iskazu potvrđuje i svjedok ĐSU, i o čemu je bio obaviješten za to nadležan Hrvatski zavod za zapošljavanje, s tim da je predmetni postupak trajao od 30. prosinca 2021. do 6. travnja 2022., o čemu su bili obavještavani i sindikati koji djeluju kod tuženika, što u svom iskazu potvrđuje i glavni povjerenik kod tuženika Sindikata komunalnih - prometnih i srodnih djelatnika [adresa] ZS, kao i IS, povjerenik Sindikata hrvatskih vozača,

-da su tijekom postupka savjetovanja razmjenjivana pisana očitovanja te su održavani sastanci sa sindikatima, i to 20. siječnja 2022., 25. ožujka 2022. i 6. travnja 2022. godine, a sve u svrhu razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika,

- da su tijekom savjetovanja sindikatima dostavljeni doslovno svi podaci, pa tako i podaci za sve „usporedne radnike“ i broj izvršitelja (osobito očitovanje od 8.4.2022. s Prilogom, kriteriji odabira, shema nove organizacije (očitovanje 21.3.2022.)

- da je po provedenom savjetovanju, o istome je dana 8.4.2022. obaviještena nadležna služba zapošljavanja, koja nije imala primjedbe na proveden postupak Kolektivnog viška.

- da je nakon toga pristupljeno pojedinačnim otkazivanjima ugovora o radu radnicima, kod čega su prilikom bodovanja korišteni zakonski kriteriji iz čl. 115. Zakona o radu, te dodatni kriterij tj. status hrvatskog branitelja, a u slučaju jednakog broja bodova prednost je imao radnik koji ima više staža kod tuženika.

- da je pritom tuženik izvršio organizacijsku promjenu na način da je centralizirao administrativne djelatnosti u tzv. korporativne servise, što također u svom iskazu pojašnjava svjedok ĐSU, ukazujući da je takav način poslovanja prisutan i danas i koja je pojasnila kako je bitna razlika u odnosu na dotadašnje stanje zapravo bila u tome što je svaka podružnica Zagrebačkog holdinga do tada osim obavljanja svoje vlastite osnovne djelatnosti obavljala i takozvane korporativne funkcije svaka za sebe, a to je dovodilo do smanjenja učinkovitosti, odnosno do dupliciranja istih poslova u 13 različitih organizacijskih jedinica, do nedosljednosti u primjeni internih akata poslodavca, do različitih postupanja i slično, a namjera nove organizacije poslovanja Zagrebačkog holdinga je bila da se svi ti poslovi koji su se obavljali unutar podružnica samo za podružnicu, a koji se odnose na administrativne poslove, obavljaju na jednom mjestu za Zagrebački Holding u cjelini,

- da je tuženik ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u podružnicama te je formirao novu organizacijsku jedinicu u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu („Korporativni servisi“) i to za potrebe Društva u cjelini,

- da su se i opći poslovi tužitelja iz organizacijske jedinice u kojoj je radio u Podružnici Čistoća također centralizirali u jednu organizacijsku jedinicu i to u „Sektor općih poslova“

- da je ukinuto obavljanje navedenih poslova u svakoj od Podružnica, sukladno Pravilniku o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.5.2022.),

- da je i postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika bio proveden na zakonit način, kako to proizlazi i iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, pri čemu je u ovlasti samog tuženika kao poslodavca provoditi organizacijske promjene u svrhu optimizac ije poslovnih procesa, što onda može uključivati i otkazivanje pojedinih ugovora o radu, pri čemu ne postoji obveza poslodavca da objektivizira svoje razloge kao niti da ih podupre podacima, analizama i slično.

- da je tuženik imao slobodu odlučiti koji je novi oblik organiziranja poslovnih procesa za njega najadekvatniji, s tim da nepostojanje nove sistematizacije ili opisa poslova ne derogira pravo poslodavca da pristupi pojedinačnim otkazivanjima, u situaciji kada je prethodno na zakonit način proveo utvrđenje kolektivnog viška radnika, s tim da je bio dužan pridržavati se Zakonom o radu propisanih kriterija (tzv. socijalni kriteriji), pri čemu tijekom ovog postupka nije utvrđeno da takvi kriteriji ne bi bili poštovani,

- da je tuženik kao poslodavac imao ovlast samostalno procjenjivati kojim radnicima ugovori o radu eventualno mogu biti otkazani, svrstavajući ih pritom u tzv. funkcionalne grupe, i nakon toga primjenjujući socijalne kriterije na one radnike za koje smatra da predstavljaju tehnološki višak,

- da je isključivo ovlast tuženika kao poslodavca (koji po prirodi stvari ima saznanja o opisu poslova pojedinog radnog mjesta) da procjeni koje izvršitelje smatra suvišnim i u odnosu na koje poslove, na koji način prigovori tužitelja vezani za nezadovoljstvo raspoređivanjem u pojedinu funkcionalnu grupu ne mogu biti prihvaćeni.

- da pritom valja navesti da tužitelj ima SSS, ekonomist., da je za opće poslove (iste ili slične koje je obavljao tužitelj) bilo potrebno 6 izvršitelja a ukupan broj radnika koji je radio te poslove je bio 54, potrebno je bilo putem kriterija (“bodovanje“) odabrati radnike kojima će se otkazati ugovor o radu.,

- da je primjenom navedenih kriterija tužitelju u pogledu trajanja radnog odnosa (1 godina) ispravno dan jedan bod, a pogledu kriterija dobi tužitelju su ispravno dana dva boda (rođen **.**.1985.) dok ima jednog uzdržavanog člana obitelji za što je dobio jedan bod,

- da je tužitelj po kriterijima ostvario 4 boda,

- da je zadnji radnik (AS) po broju bodova (od ukupno njih 6/usporedni radnici), a kome nije otkazan ugovor o radu, a obavljao je iste ili slične poslove kao tužitelj ima 7 bodova.

8. Prvostupanjski sud je zaključka da je tuženik, nakon donošenja poslovne odluke da je potrebno provesti određene organizacijske promjene u svrhu optimizacije poslovanja, a što uključuje i smanjenje broja izvršitelja tj. davanja otkaza, radi čega su u svibnju 2022. doneseni Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji "Korporativnih servisa" Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koje su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom Zagrebačkog holdinga d.o.o., na zakonit način proveo postupak utvrđenja kolektivnog viška radnika, nakon čega se pristupilo pojedinačnim otkazima, što se odnosilo i na tužitelja, iz poslovno uvjetovanih razloga, kako je to vidljivo iz Odluke o otkazu od 7.6.2022., gdje se navodi objedinjavanje tj. Centralizacija korporativnih funkcija kod tuženika u tzv. "korporativne servise", što podrazumijeva centralizirano obavljanje predmetnih poslova, za razliku od ranijeg razdoblja kada su isti bili decentralizirani po pojedinim podružnicama tuženika, da je isključiva ovlast tuženika kao poslodavca da organizira poslovne procese, u vezi čega se nije mogao prihvatiti navod tužitelja i da je pod novom organizacijom sve ostalo po starom, s obzirom da tuženik nije niti tvrdio da mijenja svoju djelatnost (komunalna djelatnost) već samo da pojedine segmente svoje djelatnosti na drugačiji način organizira, što se prvenstveno odnosilo i na poslove koje je u ranijem razdoblju obavljao tužitelj, a koja promjena organizacije je uključivala i spominjano smanjenje broja izvršitelja, da su na zakonit način primijenjeni socijalni kriteriji tj. bodovanje utemeljeno na istima (što je vidljivo i iz tablice pod IV. obrazloženja Odluke od 7.6.2022., kao i iz nastavno navedenih podataka s tim u vezi), kod čega je tužitelj imao manje bodova nego radnici koji su nastavili raditi kod tuženika.

9. Konačno da je tuženik dokazao da je predmetni otkaz kojeg je dobio tužitelj zakonit tj. dokazano je postojanje opravdanog razloga za otkazivanje i da se nisu mogli prihvatiti suprotni navodi tužitelja, uslijed čega je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbio kao neosnovan, a podredno tome i zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete zbog sudskog raskida, u smislu čl. 125. ZR.

10. Ispitujući pobijano presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

10.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

10.2. Sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti neosnovanom.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni tužiteljica u svojoj žalbi.

12. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

13. Imajući u vidu utvrđene činjenice, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je tuženik, nakon donošenja poslovne odluke da je potrebno provesti određene organizacijske promjene u svrhu optimizacije poslovanja a što uključuje i smanjenje broja izvršitelja tj. davanja otkaza, radi čega su u svibnju 2022. doneseni Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji "Korporativnih servisa" Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koje su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni (dalje: Pravilnici) posebnom odlukom Zagrebačkog holdinga d.o.o., na zakonit način proveo postupak utvrđenja kolektivnog viška radnika, nakon čega se pristupilo pojedinačnim otkazima, što se odnosilo i na tužitelja, iz poslovno uvjetovanih razloga, kako je to vidljivo iz Odluke o otkazu gdje se navodi objedinjavanje tj. Centralizacija korporativnih funkcija kod tuženika u tzv. "korporativne servise", što podrazumijeva centralizirano obavljanje predmetnih poslova, za razliku od ranijeg razdoblja kada su isti bili decentralizirani po pojedinim podružnicama tuženika.

14. Prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice pa poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta posebice ako se ti poslovi više ne obavljaju, kako je to tuženik učinio donošenjem internih akata.

14.1. Stoga, cijeneći da je radno mjesto tužitelja ukinuto prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da sve i da se poslovi tog radnog mjesta i dalje obavljaju od strane drugih izvršitelja, ta okolnost ne čini spornu odluku o otkazu ugovora o radu nedopuštenom budući da su ukinuti organizacijska jedinica u kojoj je radio tužitelj i njegovo radno mjesto kao nepotrebni s obzirom da stručne službe imaju svoje rukovoditelje.

15. Prvostupanjski sud, cijeneći da je ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokaže suvišnim opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, pozivom na čl. 115. ZR-a zauzima pravno shvaćanje da je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju zakonita i dopuštena, pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

16. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju: ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

17. Opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. točke 1. ZR-a postoji u slučaju kada poslodavac radi gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga odnosno ekonomski uspješnijeg poslovanja izvrši reorganizaciju rada tako da ukine određeno radno mjesto, kao i u slučaju kada poslove određenog radnog mjesta rasporedi na druge radnike, a sve budući da je autonomno pravo poslodavcu da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

18. Tuženik je ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u Podružnicama te je formirao novu organizacijsku jedinicu u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu („Korporativni servisi“) i to za potrebe Društva u cjelini, pa su se i opći poslovi tužitelja iz organizacijske jedinice u kojoj je radio u Podružnici Čistoća također centralizirali u jednu organizacijsku jedinicu i to u „Sektor općih poslova“. ,te je pritom ju cijelosti ukinuto obavljanje navedenih poslova u svakoj od Podružnica, sukladno Pravilniku o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.5.2022..

18.1. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je i postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika bio je proveden na zakonit način, kako to proizlazi i iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, pri čemu je u ovlasti samog tuženika kao poslodavca provoditi organizacijske promjene u svrhu optimizacije poslovnih procesa, što onda može uključivati i otkazivanje pojedinih ugovora o radu, pri čemu ne postoji obveza poslodavca da objektivizira svoje razloge kao niti da ih podupre podacima, analizama i slično.

19. Žalbeni navodi tužitelja kako nije prestala potreba za obavljanjem poslova njegova radnog mjesta jer da se isti obavljaju u okviru nove organizacijske jedinice nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je radno mjesto tužitelja ukinuto iz razloga što je prestala potreba za obavljanjem poslova tog radnog mjesta, a tužitelj nije pružio nijednog dokaza na okolnost da se ti poslovi obavljaju u okviru nekog drugog radnog mjesta radnika. Pri tome, sve i da se u okviru tog radnog mjesta obavljaju i poslovi radnog mjesta tužitelja, to nije od utjecaja na zakonitost otkaza ugovora o radu, budući da opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. točka 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranje ušteda izvrši reorganizaciju rada tako da, poslove određenog radnog mjesta rasporedi na druge radnike, a sve budući da je autonomno pravo poslodavcu da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se poslovi tog radnog mjesta a i dalje obavljaju, ali po drugim izvršiteljima, za radom radnika mjesta odnosno druge radnike, prestala je potreba.

20. Žalbeni navodi tužitelja kojim osporava zaključak prvostupanjskog suda o zakonito provedenom postupku utvrđivanja kolektivnog viška radnika, navodeći da je prethodni postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika iz čl. 127. ZR-a bio nezakonit budući da je valjalo sukladno čl. 167. Kolektivnog ugovora sačiniti dodatak odnosno prilog kolektivnom ugovoru o sistematizaciji radnih mjesta, nisu osnovani a s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda .Stajalište je ovog suda da pravo tuženika kao poslodavca da provede reorganizaciju i izmijeni sistematizaciju radnih mjesta u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja te posljedično tome utvrdi višak radnika ne može biti uvjetovano prethodnim donošenjem nekog akta pa tako niti dodatka odnosno priloga kolektivnom ugovoru.

21. Nadalje tuženik je prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu i donošenju pobijane Odluke o otkazu njezina ugovora o radu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, i u tom pravcu je dao valjane razloge koji se žalbenim navodima također ne dovode u sumnju.

22. Na žalbene navode tužitelja oko postupka savjetovanja treba reći da je odredbom čl. 150. st. 1. ZR propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Odluka poslodavca donesena protivno odredbama toga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je (čl. 150. st. 12. ZR). Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz čl. 164. st. 2. toga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz čl. 164. st. 1. toga Zakona (čl. 153. st. 3. ZR). Odredbom čl. 153. st. 4. ZR, određeno je da kad kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. toga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. Uz tako izričito propisanu obvezu sindikata, po ocjeni ovog suda, propust sindikata da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku i o tome obavijeste poslodavca ne može ići na štetu poslodavca. Stoga, po ocjeni ovog suda, u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150. st. 1. ZR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 1622/2022 od 9. siječnja 2024.).

23. Slijedom navedenog, odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju je opravdana i zakonita u smislu čl. 115.st.1.toč.1., čl. 127. i čl. 150.ZR - a pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

24. Budući da tužitelj žalbom ne osporava odluku o troškovima postupka, primjenom čl. 365.st.2. ZPP-a ista nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

24.1. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP.

25. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreke.

U Požegi, 20. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Renata Marić

.