Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2623/2019-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, u pravnoj stvari tužitelja ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vatroslavu Abramoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 28. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem objave od 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I-Nalaže se tuženiku: Addiko bank d.d., Slavonska Avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 20.211,21 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 53,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2008.do isplate,

- 58,52EUR počevši od dana koji slijedi danu:18.03.2008.do isplate,

- 103,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2008. do isplate,

- 88,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.05.2008.do isplate,

-82,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.06.2008.do isplate,

-89,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.07.2008.do isplate,

-79,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.08.2008. do isplate,

-79,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.09.2008. do isplate,

-86,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2008. do isplate,

-120,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.12.2008. do isplate,

-88,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2009. do isplate,

-153,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2009. do isplate,

-159,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.03.2009. do isplate,

-162,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.05.2009. do isplate,

-154,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.06.2009. do isplate,

-156,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.07.2009. do isplate,

-144,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.07.2009. do isplate,

-135,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.08.2009. do isplate,

-137,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.08.2009. do isplate,

-142,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2009. do isplate,

-141,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.11.2009. do isplate,

-137,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2009. do isplate,

-146,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2010. do isplate,

-153,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2010. do isplate,

-163,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2010. do isplate,

-161,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2010. do isplate,

-175,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2010. do isplate,

-172,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.05.2010. do isplate,

-177,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2010. do isplate,

-221,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.08.2010. do isplate,

-212,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010. do isplate,

-240,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010. do isplate,

-231,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2010. do isplate,

-215,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.02.2011. do isplate,

-248,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.03.2011.do isplate,

-274,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.04.2011. do isplate,

-245,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.05.2011. do isplate,

-256,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2011. do isplate,

-244,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.10.2011. do isplate,

-246,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.01.2012. do isplate,

-301,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2012. do isplate,

-306,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2012.do isplate,

-372,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2012. do isplate,

-349,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu:06.02.2012. do isplate,

-323,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2012. do isplate,

-291,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2012. do isplate,

-289,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2012. do isplate,

-300,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2012. do isplate,

-311,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2012. do isplate,

-312,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.06.2012. do isplate,

-305,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.09.2012. do isplate,

-310,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2012. do isplate,

-313,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.11.2012. do isplate,

-308,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.12.2012. do isplate,

-309,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.02.2013. do isplate,

-305,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.03.2013. do isplate,

-296,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2013. do isplate,

-306,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.05.2013. do isplate,

-310,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.06.2013. do isplate,

-307,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2013. do isplate,

-289,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2013. do isplate,

-304,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.08.2013. do isplate,

-305,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2013. do isplate,

-299,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2013. do isplate,

-281,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.10.2013. do isplate,

-280,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.10.2013.do isplate,

-285,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.11.2013. do isplate,

-292,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.12.2013. do isplate,

-302,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.02.2014.do isplate,

-297,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.03.2014. do isplate,

-301,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.04.2014.do isplate,

-305,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.05.2014. do isplate,

-183,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.06.2014. do isplate,

-188,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.07.2014. do isplate,

-186,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.07.2014. do isplate,

-181,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.08.2014. do isplate,

-180,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2014. do isplate,

-180,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2014. do isplate,

-186,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.10.2014. do isplate,

-191,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2014. do isplate,

-190,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2014. do isplate,

-194,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2014. do isplate,

-197,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.01.2015. do isplate,

-195,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.02.2015. do isplate,

-196,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.03.2015. do isplate,

-196,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.04.2015. do isplate,

-196,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.05.2015. do isplate,

-196,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.06.2015. do isplate,

-196,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.08.2015. do isplate,

-196,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.09.2015. do isplate,

-196,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.09.2015. do isplate,

-226,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.11.2015. do isplate,

-226,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.11.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

II-Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 8.492,84 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a z drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi, izjavljenoj 12. lipnja 2019., navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu koji sadrži ugovornu odredbu kojom e ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da nije prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana (valutna klauzula). Stoga da je valutna klauzula ništetna, a usprkos tome tuženik je teretio tužitelja s pozivom na valutnu klauzulu.

2.Ugovorom se tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate. Kamatna stopa nije određena, jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja kamate te nije odrediva, jer ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se kamatna stopa može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

3.Obzirom su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije ni određena ni odrediva, to da je kamata određena člankom 26. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo.

4.Opisanim postupanjem tuženik je tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove, pa je dužan vratiti stečeno bez osnove, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja.

5.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio nakon provedenog financijskog vještačenja, sve na način kao što je odlučeno u izreci presude.

6.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da izričito osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe, pri čemu se tuženik poziva na presudu Županijskog suda u Varaždinu Gž-3317/15-4 od 7. srpnja 2017.

7.Tužitelj u ovom konkretnom slučaju traži kondemnatornu pravnu zaštitu zahtijevajući od suda da naloži tuženiku isplatu odgovarajućeg novčanog iznosa, a tuženik tvrdi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe. Navedeno iz razloga što je tužitelj provedbom konverzije sukladno ZID ZPK u potpunosti već ostvario pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku, a to predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje ove parnice.

8.U prvom redu, tuženik osporava da bi navedene odredbe Osnovnog ugovora bile ništetne (o tome ne postoji niti jedan dokaz u spisu). Međutim, bez obzira na navedeno odnosno bez potrebe raspravljanja i odlučivanja o tome jesu li ili nisu ništetne navedene odredbe Osnovnog ugovora, tuženik ističe kako je pitanje vraćanja iznosa koje traži tužitelj konačno i sporazumno riješeno temeljem Aneksa sklopljenog među strankama ovog spora sukladno ZID ZPK.

9.Temeljno načelo konverzije propisano je u članku 19.b ZID ZPK: „Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.“ Iz navedenog je nedvojbeno razvidno kako se provedbom konverzije postiže izjednačavanje korisnika kredita u CHF sa korisnicima kredita u EUR odnosno dovođenje potrošača iz ugovora o kreditu u CHF u pravni položaj potrošača iz ugovora o kreditu u EUR.

10.ZID ZPK da predstavlja konačno i trajno rješenje problematike kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

11.Temeljem izvršene konverzije koju je tužitelj izričito prihvatio sklapanjem Aneksa da je potvrđeno ne samo da tužitelj nema nikakvih potraživanja prema tuženiku već upravo suprotno, da tuženik ima novčanu tražbinu prema tužitelju u iznosu od 2.984,58 eur. Stoga da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka.

12.Tuženik ističe prigovor zastare, kao i da tužitelj nema pravo na vraćanje iznosa plaćenih po osnovnom ugovoru, nakon izvršene konverzije.

13.Prvotni ugovor u CHF da je nakon konverzije u eurski kredit prestao postojati, obzirom da konverzija ima pravni učinak ex tunc.

14.Nadalje, osporavaju se navodi tužbe o ništetnosti odredaba osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Predmetne odredbe da su valjane, pa da tužitelj nema i ne može imati po toj osnovi nikakve tražbine prema tuženiku. Navodi da je neosnovano pozivanje tužitelja na utvrđenja iz presuda iz kolektivnog spora. U trenutku sklapanja osnovno ugovora nije uopće postojala mogućnost kolektivne zaštite potrošača, koje pravo im je omogućeno tek temeljem pravnih propisa koji su stupili na snagu nakon sklapanja osnovnog ugovora, a koji se ne primjenjuju retroaktivno.

15.Tuženik tvrdi da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog ugovora, jer da su konverzijom prestala postojati prva i obveze stranaka temeljem spornih odredaba osnovnog ugovora. Nakon sklapanja Aneksa između stranaka da je dalje postojao isključivo obveznopravni odnos temeljem Aneksa.

16.Podnositelj kolektivne tužbe da ne ostvaruje povrijeđeno subjekitvno pravo potrošača. Pravna zaštita u Kolektivnom sporu da se ne može smatrati ostvarenjem konkretne pravne zaštite tužiteljice koja se temelji na pretpostavci spornih odredaba osnovnog ugovora. Pravomoćnost presuda iz Kolektivnog spora da ne znači automatski ipso iure da su odredbe osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne. Potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta. Tuženik tvrdi da rečene odredbe nisu ništetne.

17.Zakon o obveznim odnosima važeći u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, dozvoljavao je ugovaranje valutne klauzule u članku 22. stavak 1. (NN 35/05). Stranke su dobrovoljno pristale na rizik promjenjivosti tečaja. Tuženik je istovremeno nudio kredite s valutnom klauzulom u različitim valutama i tužitelj je imao pravo izbora između više kreditnih proizvoda tuženika. Nije bila prisiljena sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u CHF.

18.Kredit prema osnovnom ugovoru odnosno aneksu u cijelosti je isplaćen u lipnju 2016., pa da je obvezno pravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem sukladno članku 160. stavku 1. ZOO-a. Kreditni pravni odnos više ne postoji.

19.Tuženik tvrdi da su odredbe o valutnoj klauzuli valjane. Ugovaranje valutne klauzule je dozvoljeno temeljem zakona, valutnu klauzulu nije ndozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti iz članka 84. ZZP/03 i valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu članka 81. ZZP/03. Valutna klauzula da je uočljiva, jasna i razumljiva.

20.Tuženik da je tužitelja putem svog kreditnog referenta prije sklapanja osnovnog ugovora detaljno upoznao s potencijalnim rizicima promjene tečaja. O valutnoj klauzuli da se pojedinačno pregovaralo i ista da ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Tužitelj je sam procijenio da mu se više isplati uzeti kredit s valutnom klauzulom u eur, dakle svjesno je preuzeo rizik, pa da sada ne može valjano zahtijevati od tuženika naknadu štete nastale kao posljedica ostvarenja rizika koje je sam prihvatio.

21.Valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, o istoj se pojedinačno pregovaralo te ista ne uzrokuje znatnu nervanotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.Tuženik nije postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

22.I odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da nisu ništetne, već su uočljive, jasne i razumljive, o istima da se pojedinačno pregovaralo, tužitelj je razmotrio sve opcije i odlučio se za predmetni ugovor. Tuženik nije bez primjene adekvatnih kriterija mijenjao kamatne stope, već isključivo prema tržišnim parametrima.

23.Tuženik se protivi i visini tužbenog zahtjeva. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnih troškova.

24.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj : 396-49/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 9. prosinca 2004., u Aneks tom ugovoru od 7. travnja 2016., u obavijesti o promjenama kamatnih stopa, u obavijest o provedenoj konverziji, osobnim saslušanjem tužitelja, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka.

25.Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka OT, djelatnika banke.

26.Tuženik je uložio u spis pisanu izjavu ČTA, no ista je dana uopćeno i ne navodi ništa o konkretnom ugovornom odnosu.

27.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj ČT, kao korisnik kredita i založni dužnik (te MT kao sudužnik) i tuženik, tada Hypo Alpe – Adria Bank d.d.) dana 9. prosinca 2004. zaključili Ugovor o kreditu broj : 396-49/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 2. ugovoren je stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 152.000 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja kredita, u svrhu refinanciranja kredita (cca 78.000 eur) i adaptaciju kuće

-U članku 3. ugovoreno je da se na iznos odobrenog kredita zaračunavaju kamate od 5,25 % dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno i uključene su u anuitete.Ugovoreno je traqjanje kredita do 31. 12. 2029.

-U članku 6. ugovorena je promjenjivost kamatne stope, odnosno banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe – Adria Bank d.d. Korisnik kredita suglasan je i prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

28.Vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

29.Stranke su sklopile Aneks rečenom Ugovoru dana 7. travnja 2016., kojim na temelju pisanog prihvata konverzije od strane korisnika kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan 30. rujna 2015. iznosi 75.216,98 eur.

30.Ugovorne strane suglasno utvrđuju da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 0,00 kn, a manjak da iznosi 2.984,58 eur.

31.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., sa zadaćom da vještak, po pojedinim kalendarskim mjesecima i ukupno, izračuna iznos više stečenog po tuženiku od tužitelja po ugovoru o kreditu iz tužbe u odnosu na ono što bi stekao:

a)da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do konačne otplate kredita, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konačne otplate kredita), sukladno toč. 2., 3. i 4. tužbe - izračun anuiteta

b)da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 1. siječnja 2014. god., a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konačne otplate kredita), sukladno toč. 2., 5. i 4. tužbe – izračun anuiteta te također da vještak izračuna i zatezne kamate na utuženo po obje te osnove do zaključno sa 30. rujna 2015.,

32.Nalaz i mišljenje je vještak izradio na temelju slijedeće financijske dokumentacije : Ugovor o kreditu broj 396-49/2004 od 09.12.2004., Aneks ugovoru o kreditu (konverzija) od 07.04.2016., Inicijalni otplatni plan CHF, Inicijalni otplatni plan EUR, Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan,30.09.2015., Obavijesti o promjenama kamatne stope – pojedinačne, Specifikacija uplata (CHF), Specifikacija uplata (EUR), Pregled prometa za klijenta po kreditu br 396-49/2004, partija 53124254 (knjigovodstvena kartica), Pregled prometa za klijenta po kreditu br 396- 49/2004, partija 53073752 (knjigovodstvena kartica), Realizirani otplatni plan CHF, Obavijest o provedenoj konverziji. Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu tuženika, dostupnu na web stranici www.addiko.hr. Prilikom izrade nalaza i mišljenja korišten je fiksni tečaj konverzije 7,5345 kn za 1 EUR.

33.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka utvrđeno je slijedeće :

Tužitelj je dana 09.12.2004. godine sklopio ugovor o kreditu broj 396- 49/2004, partija 53124254 s Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.), sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita ČT

Kreditor Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.)

Ugovor/ kreditna parija 396-49/2004, partija 53124254

Datum ugovora 9.12.2004.

Iznos kredita 152.000,00 CHF/ 744.435,22 HRK

Jednokratna otplata sa zadnjom ratom kredita

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 152.000,00 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 14.12.2004.

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,897600

Rok otplate (mjeseci) 300

Rok otplate godine 25

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 5,250%

Efektivna kamatna stopa

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 910,86 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 4.461,03 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke na dan dospijeća

Zatvaranje kredita

Konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan

30.09.2015.

Stanje nedospjelog duga na dan otplate/konverzije 109.646,49 CHF

34.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužitelju prilikom plasmana kredita iznosila je 5,250% godišnje, sa primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna.

35.Tužitelj je ugovorio iznos od 152.000,00 CHF, što na dan isplate 14.12.2004. (utvrđeno prema podatku na dokumentu izračuna konverzije) iznosi 744.435,22 kn, prema srednjem tečaju banke na dan 4,897600 HRK za 1 CHF. Prema ugovoru i inicijalnom otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 300 mjesečnih anuiteta u visini od 910,86 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan dospijeća, odnosno plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 4.461,03 kn.

36.Tuženik je u periodu otplate kredita sedam puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

14.12.2004 do 31.08.2007 5,25% 31.01.2005 910,86 CHF

31.08.2007 do 29.02.2008 5,50% 30.09.2007 931,57 CHF

29.02.2008 do 30.09.2008 6,20% 31.03.2008 989,77 CHF

30.09.2008 do 30.11.2008 5,94% 31.10.2008 968,37 CHF

30.11.2008 do 30.11.2010 6,40% 31.12.2008 1.006,17 CHF

30.11.2010 do 30.09.2011 6,15% 31.12.2010 987,01 CHF

30.09.2011 do 31.12.2013 5,65% 31.10.2011 950,56 CHF

31.12.2013 do 30.09.2015 3,23% 31.01.2014 800,91 CHF

37.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirana kamatna stopa na stambene kredite sa valutnom klauzulom CHF.

38.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više plaćene kamate, te potraživanje na ime više uplaćenoga s osnova tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

39.S obzirom na zadaću, vještak prikazuje dvije varijante početnog otplatnog plana. U točki 2.1. Plan sa kamatnom stopom prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu, a u točki 2.2.

40.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.01.2005. do 30.09.2015. godine. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 396-49/2004 od 09.12.2004., Inicijalni otplatni plan CHF.

41.Vještak je prikazao početni otplatni plan u CHF prema ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.01.2005. do 31.12.2007. godine, s prihvaćenim realiziranim promjenama kamatne stope u istom periodu, a nakon toga, do 30.09.2015. uz primjenu redovne kamate obračunavane prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO, Tablica 4.

01.01.2008. – 30.06.2011. 14,00% 3,50%

01.07.2011. – 31.07.2015. 12,00% 3,00%

01.08.2015. – 30.09.2015. 8,14% 2,04%

42.Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija:

Ugovor o kreditu broj 396-49/2004 od 09.12.2004., Inicijalni otplatni plan CHF, Tablica 5.

43.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.01.2005. do 30.09.2015. godine, sa prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Obavijesti o promjenama kamatne stope – pojedinačne, Specifikacija uplata (CHF), Pregled prometa za klijenta po kreditu br 396-49/2004, partija 53124254 (knjigovodstvena kartica), Realizirani otplatni plan CHF.

44.Zadaća je vještaka izračunati razlike preplaćenih anuiteta - da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do konačne otplate kredita, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konačne otplate kredita), sukladno toč. 2., 3. i 4. tužbe - izračun anuiteta.

45.Inicijalni otplatni plan u CHF za ovaj izračun prikazan je u tablici 5, a za usporedbu sa inicijalnim planom, realizirani otplatni plan u CHF prema obračunu banke prikazan je u tablici 6.

46.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala sedam puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,40 postotnih bodova. Samim time anuitet se kretao u rasponu od 800,91 CHF do 1.006,17 CHF. U istom periodu tečaj CHF je oscilirao te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita. U slijedećoj tablici prikazane su sukladno zadaći pozitivne razlike ukupne stvarne uplate po potraživanju svakog pojedinog anuiteta i anuiteta po inicijalnom planu sa primijenjenim tečajem na dan puštanja kredita (4,897600 HRK za 1 CHF), a navodeći datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno. Sve uplate su evidentirane prema priloženoj knjigovodstvenoj kartici i temeljem takvim kunskih iznosa prikazan je prosječno korišten tečaj.

47.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, a kamata primjenjivala sukladno gore navedenome, tužitelj je preplatio na ime razlike anuiteta iznos od 20.211,21 €, a razlike se prikazuju u tablici 7.

48.U nastavku je prikaz i manje plaćenih anuiteta, odnosno negativne razlike ukupne stvarne uplate po potraživanju svakog pojedinog anuiteta i anuiteta po inicijalnom planu sa primijenjenim tečajem na dan puštanja kredita (4,897600 HRK za 1 CHF), a navodeći datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno.

49.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, a kamata primjenjivala sukladno gore navedenome, tužitelj je manje platio na ime razlike anuiteta iznos od 1.118,75 €, a razlike se prikazuju u tablici Tablici 8.

50.Ukupni tabelarni prikaz izračuna u poglavlju 2.4.1 daje se u DODATKU 1.

51.Slijedeća zadaća vještaka je izračunati razlike preplaćenih anuiteta - da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 1. siječnja 2014. god., a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konačne otplate kredita), sukladno toč. 2., 5. i 4. tužbe - izračun anuiteta.

52.Za cijeli vremenski period otplate kredita potrebno je izračunati ne samo pozitivne razlike, već i negativne razlike, odnosno iskazati iznos koji je tužitelj manje platio u periodima kada je tečaj bio niži od onoga na dan isplate kredita, odnosno, kada je kamatna stopa bila niža od one koja je vrijedila na dan isplate kredita.

53.Inicijalni otplatni plan u CHF za ovaj izračun prikazan je u tablici 3, a za usporedbu sa inicijalnim planom, realizirani otplatni plan u CHF prema obračunu banke prikazan je u tablici 6.

54.U slijedećoj tablici prikazane su sukladno zadaći pozitivne razlike ukupne stvarne uplate po potraživanju svakog pojedinog anuiteta i anuiteta po inicijalnom planu sa primijenjenim tečajem na dan puštanja kredita (4,897600 HRK za 1 CHF), a navodeći datume kada je u potpunosti zatvarana dospjelaobveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno.

55.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, a kamata cijelo vrijeme bila jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu, tužitelj je preplatio na ime razlike anuiteta iznos od 10.944,00 € , a razlike se prikazuju u tablici ).

56.U nastavku je prikaz i manje plaćenih anuiteta, odnosno negativne razlike ukupne stvarne uplate po potraživanju svakog pojedinog anuiteta i anuiteta po inicijalnom planu sa primijenjenim tečajem na dan puštanja kredita (4,897600 HRK za 1 CHF), a navodeći datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno.

57.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, a kamata cijelo vrijeme bila jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu, tužitelj je manje platio na ime razlike anuiteta iznos od 1.211,51 € , a razlike se prikazuju u tablici 10.

58.Ukupni tabelarni prikaz izračuna u poglavlju 2.4.2 daje se u DODATKU 2.

59.U nastavku se, sukladno traženome u zadaći, daje izračun zateznih kamata na svaki pojedinačni iznos utvrđen u tablici 7 i 9, pa do dana provedbe konverzije. Napominje kako sam izračun zapravo nije potreban, budući da u konverziji nije priznata nikakva preplata već manjak.

60.Na iznos utvrđen u tablici 7 - preplata po anuitetima u iznosu od 20.211,21 €, zakonska zatezna kamata do dana 30.09.2015 iznosi 7.668,18 €.

61.Na iznos utvrđen u tablici 9 - preplata po anuitetima u iznosu od 10.944,00 €, zakonska zatezna kamata do dana 30.09.2015 iznosi 3.914,69 €.

62.Izračun zateznih kamata nije prikazan iz razloga ekonomičnosti (veliki broj stranica), a za izračun su korištene kamatne stope kako slijedi 01.01.2004.

– 31.12.2007. 15,00%; 01.01.2008. - 30.6.2011. 14,00%; 01.07.2011. –

31.07.2015. 12,00%; 01.08.2015. – 30.09.2015. 8,14%

63.Uvidom u mišljenje vještaka utvrđeno je slijedeće :

1.(a)Da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do konačne otplate kredita, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konačne otplate kredita), sukladno toč. 2., 3. i 4. tužbe, tužitelj je, na ime anuiteta, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 20.211,21 €, te manje uplatio 1.118,75 €.

2.(b)Da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 1. siječnja 2014. god., a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konačne otplate kredita), sukladno toč. 2., 5. i 4. tužbe, tužitelj je, na ime anuiteta, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 10.944,00 €, te manje uplatio 1.211,51 €.

3.Na iznos utvrđen u točki 1 - preplata po anuitetima u iznosu od 20.211,21 €, zakonska zatezna kamata do dana 30.09.2015 iznosi 7.668,18 €. Na iznos utvrđen u točki 2- preplata po anuitetima u iznosu od 10.944,00 €, zakonska zatezna kamata do dana 30.09.2015 iznosi 3.914,69 €.

64.Osobnim saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je imao kredit za kupnju auta kod Hypo banke koji kredit je vratio da bi mogao u PBZ dignuti kredit za stambeni objekat koji je kupovao u Viškovu, u kojem sada živi. OT je upoznao kada je u Hypo banci vratio kredit za auto kako bi mogao biti kreditno sposoban za kredit u PBZ-u za kupnju kuće. Rekao je OT da se bavi zidarijom, on ga je angažirao za neke radove i tu je počelo njihovo prijateljstvo.

65.Namjeravao je raditi centralno grijanje i garažu te mu je bio potreban kredit od 10.000,00 eur. OT mu je rekao, a sreli suo se na Viškovu gdje je on radio kao menadžer u Hypo banci, da dođe kod njega da vide što može napraviti, jer mu je tužitelj rekao da mu treba kredit od 5.000,00 – 10.000,00 eur. Donio moj je ugovor iz PBZ-a i odrezak mirovine. Rekao je da se čuju sutradan. Onda je rekao da je tužitelj kreditno sposoban do 100.000,00 eur, ali da će dobiti 152.000,00 chf. Rekao mu je da može prenijeti kredit iz PBZ-a, odnosno da će on vratiti PBZ-u, a tužitelju odobriti kredit za razliku. Tužitelj se suglasio i kada je došao, sve je već bilo pripremljeno. Rekao mu je da ne mora raditi novu procjenu kuće te da mu šogorica i dalje može biti sudužnik.

66.Tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj ugovora. Ugovor mu nisu čitali u banci, on ga je pročitao, a razumio je samo cifru od 152.000,00 chf što da vrijedi 100.000,00 eur. OT mu je rekao da je taj kredit u chf puno povoljniji, a trenutno nisu ni davali kredite u eur. Došavši kući supruga je komentirala da je to neka mućka.

67.Rata mu je bila oko 3.800,00 kn. On mu je stavio trajni nalog na 4.550,00 kn. To je tužiteljevoj supruzi bilo jako sumnjivo. Kako mu je skidalo više putem trajnog naloga od visine rate, čak je bio u početku u preplati što mu je OT jedno dva puta isplatio. Kako mu je rata bila 3.800,00 pitao ga je zašto mu stavlja trajni nalog na viši iznos, odgovorio je da je bolje da je više, neka stoji,pa da će mi lako vratiti. Rata mu je s vremenom došla preko 8.000,00 kn. Djeca su mu išla u školu. Nije im mogao ništa kupovati. Kamata je strašno rasla. Pomagala mu je rodbina da ne izgubi kuću. OT je dao otkaz i otišao u drugu banku te ga je zamijenila g. Č.

68.Da ne izgube kuću, odlučio se za konverziju. Taj kredit otplaćuje već 20 god. Po otplatnom planu je sam trebao vratiti 180.000,00 eur ili protuvrijednost tog iznosa u chf, a još moram preko 40.000,00 eur platiti, a već otplaćujem 20 god.

69.Nisu mu nigdje rekli da bi mogli rasti tečaj i kamata. Nitko mu ništa nije objašnjavao. Kuća mu služi za stanovanje. Nije ju nikad iznajmljivao niti je u njoj imao obrt. S mirovine su mu skidali kune.

70.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom zaprimljenim 28. kolovoza 2025. i konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno istome.

71.Tuženik je u očitovanju ponovno iznosio svoja pravna stajališta u odnosu na tužbu predlažući da vještak dopuni nalaz na način da usporedi stvarni otplatni plan s izračunom u kojem bi primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja ugovora vrijedila za kunske kredite. No, međutim, kunski kredit tužitelju nije niti nuđen, a tuženik nije ustrajao pri svom prijedlogu, suglasivši se sa zaključenjem glavne rasprave, predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva i potražujući naknadu parničnog troška.

72.Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

73.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

74.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17.

75.Tužbu je tužitelj podnio 13. lipnja 2019. dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

76.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

77.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

78.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

79.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

80.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

81.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

82.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

83.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

84.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

85.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

86.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

87.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja.

88.Tužitelj je iskazao da je banka pripremila ugovor, da on nije imao utjecaja na njegov sadržaj, da mu je banka ponudila ugovor u valuti chf kao puno povoljniji, kredite u eur valuti i nisu nudili, da nije upozoren na nikakve rizike, niti mu je ugovor pročitan te da mu u banci nije išta dodatno pojašnjavano. Rečeno mu je da je kreditno sposobna za kredit u CHF valuti, i samo takav ugovor mu je banka ponudila.

89.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

90.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, kao i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

91.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

92.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

93.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

94.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt- 249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

95.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

96.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

97.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Tuženik provedenim dokazima nije dokazao da bi tako postupio.

98.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran.

99.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

100.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

101.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

102.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

103.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

104.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

105.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

106.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

107.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

108.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

109.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, proizlazi iz iskaza da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

110.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

111.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio te ga postavo nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud je istu dopustio, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

112.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule i nije uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

113.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

114.U vrijeme sklapanja Dodatka ugovora primjenom ZID ZPK, presuda u kolektivnom sporu nije postala pravomoćna, niti je u pojedinačnom sporu između ugovornih strana utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, aneks osnovnog ugovora sklopljen je 15. lipnja 2016., dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., postala pravomoćna 14. lipnja 2018., (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH). Prethodno sklapanju aneksa primjenom ZID ZPK, tužitelj kao prosječan potrošač nije znao, niti je razumno mogao znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te shodno tome pretpostaviti ishod postupka po kolektivnoj tužbi.

115.Iako je sklapanjem dodataka ugovora primjenom ZID ZPK, izvršen povrat dijela preplaćenih iznosa anuiteta na način propisan odredbama članka 19.c, time nije prestalo pravo tužitelja na potpunu restituciju odnosno povrat preostalih preplaćenih iznosa u ispunjenju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke.

116.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

117.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

118.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

119.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda O ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

120.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

121.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

122.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

123.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

124.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

125.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

126.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

127.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

128.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

129.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

130.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

131.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

132.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

133.Prihvaćajući nalaz i mišljenje kao stručan i nepristran, ovaj je sud utvrdio da, prema Aneksu uz Ugovor o kreditu, konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

134.U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi kakav je učinak proizvela konverzija u odnosu na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim, a što je po prijedlogu tužitelja utvrđeno financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

135.Konverzija i izračun na kojem se konverzija temelji nije polazila od nepoštenog ugovaranja naprijed navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF) konvertira, tj. denominira u jedan drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se tužitelj kao potrošač zaštitio od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz promjenjivu kamatnu stopu i valutu CHF.

136.Provedenim vještačenjem utvrđeno je da konverzija nije proizvela pozitivan učinak za potrošača, jer nije izjednačila njegov položaj kao da je ugovorio kredit vezan uz valutu eur.

137.Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštene odredbe, to tužitelj, i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže pravima o obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao u konkretnom slučaju.

138.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, a kojim je utvrđeno slijedeće :

-da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do konačne otplate kredita, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konačne otplate kredita), sukladno toč. 2., 3. i 4. tužbe, tužitelj je, na ime anuiteta, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 20.211,21 €, te manje uplatio 1.118,75 €.

139.Tužitelj, slijedom svega navedenog, navedeni iznos osnovano zahtijeva u tužbenom zahtjevu, sukladno tablicama sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka, sve sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedinačno navedeni mjesec plaćanja, pa do isplate, sukladno članku 29. ZOO-a.

140.Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

141.Tuženik je na pripremnom ročištu od 8. svibnja 2024. naveo da ukoliko odredi financijsko vještačenje, da isto provede uz primjenu kamatne stope koja je vrijedila na kunske kredite te da vještak iskaže i tzv. negativne razlike za koje tuženik ističe prigovor radi prijepora, a koji iznos će određeno specificirati nakon vještačenja. No, tuženik nije specificaro taj prigovor, pa o istome nije niti odlučivano.

142.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka utvrđeno je da je tužitelj manje uplatio 1.118,75 eur, no u odnosu na tzv. negativne razlike, tužitelj nije ništa primio, da bi bio dužan vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njegovu tražbinu.

143.Nalazom i mišljenjem vještaka je iz činjeničnog aspekta potvrđeno da konverzijom nije učinjena nikakva restitucija tužitelju. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da u konverziji „nije priznata nikakva preplata već manjak“, što bi značio da nema mjesta umanjivanju nijednog dijela utužene tražbine tužitelja, jer tužitelj po osnovi Konverzije nije ostvario nikakvu korist;

144.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

145.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

146.Tužitelji je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

147.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava obrazloženih podnesaka od 16. srpnja 2019., 25. veljače 2020., 12. ožujka 2020., 4. lipnja 2020., 22. srpnja 2020., 11. prosinca 2020., 19. studenog 2024., 20. veljače 2025., 28. kolovoza 2025. (tbr.8.st.1.) i zastupanja na ročištima od 8. svibnja 2024., 30. listopada 2024. i 3. veljače 2026. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 500,00 eur po radnji, ukupno 6.500,00 eur, uvećano za PDV od 25%, odnosno za iznos od 1.625,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 199,08 eur te sudske pristojbe na tužbu 168,76 eur. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

148.Sveukupno je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.492,84 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

149.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 20. ožujka 2026.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika