REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1276/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d., OIB 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 27. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, 51 000 Rijeka, OIB:23057039320 isplatiti tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., LONJIČKA ULICA 2A, ZAGREB, OIB: 25132169807 iznos od 2.883,17 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena isplate, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 6.342,77 EUR sa zateznim kamatama kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od 2.883,17 EUR po stopi iznad stope iz t. I. izreke do tražene stope iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 343,75 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2020. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.150,35 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.950,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je povučen manifestacijski zahtjev od 12. lipnja 2023.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 194,19 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2023. navodi da je 20. svibnja 2008. korisnik kredita, zaključio s tuženikom, kao kreditorom, ugovor o kreditu br. 5103961977 te dodatak ugovoru o konverziji dana 20. siječnja 2016. Korisnik kredita sklopio je s tužiteljem ugovor o cesiji kojim je na tužitelja prenesena tražbina korisnika kredita na tužitelja a radi se o tražbini preplaćenih iznosa nastalih kao posljedica nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF, tužitelj je o obavljenoj cesiji izvijestio tuženika te zatražio kompletnu dokumentaciju vezano za kreditnu partiju korisnika kredita koji je svoju tražbinu cedirao na tužitelja, međutim istu nije zaprimio. Temeljem navedenog ugovora tuženik je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 73.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ovom tužbom, obzirom je tražbina prenesena na tužitelja, tužitelj potražuje preplaćene iznose po kreditnoj partiji korisnika kredita po osnovi utvrđene nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF, ovo sve vezano za nevaljanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Zbog aprecijacije tečaja CHF u odnosu na HRK početni anuitet po zaključenom Ugovoru ubrzo je porastao do te mjere da je u jednom trenutku iznosio znatno viši iznos koji je u potpunoj disproporciji od početnog anuiteta. Vezano za ništetnost valutne klauzule u švicarskim francima upire se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te na presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, navedene presude, budući je u istima utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača – korisnika kredita i od strane ovdje tuženika, obvezujuće su za naslovni sud i u predmetnom postupku, a glede utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Slijedom svega navedenog, tužitelj postavlja manifestacijski zahtjev te predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju vratiti iznose koje je preplatio uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da tužitelj dopuni tužbu, podredno da sud odbaci tužbu. Ističe da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je dužan zahtjev za dostavom dokumentacije podnijeti prije podnošenja tužbe. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ugovor o cesiji nije dostavljen tuženiku. Ugovor nije priložen ni uz tužbu. Tražbina iz ovog predmeta se ne može podnositi, strogo je osobne naravi, odnosno pravna priroda tražbine protivi se prenošenju na drugoga. Poziva se na čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da tužitelj nije potrošač. Ističe prigovor zastare. Navodi da su korisnik kredita i tuženik 21. siječnja 2016. sklopili dodatak ugovoru o kreditu. Navodi da je svrha ZID ZPK/2015. položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom CHF izjednačiti s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Zakonom je točno propisano na koji način se vrši konverzija. Tuženik je potrošača informirao o konverziji. Tuženik je izradio kalkulator po zakonu te je pribavio mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka. Tuženik je korisniku kredita pravovremeno i u skladu sa zakonskim odredbama dostavi izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. Poziva se na presudu Suda EU C-567/20, C-81/19 i C-243/20. Konverzija provedena po zakonskim odredbama, njezini učinci ne mogu biti predmetom ispitivanja nepoštenosti. Tužitelj nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnost pojedinih odredbi i zahtijevati bilo kakvu isplatu. Tužitelj nema pravni interes za podnošenje bilo kakvih kondemnatornih zahtjeva. Protivi se financijskom vještačenju. Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen je na temelju zakona i voljom stranaka te je valjan. Poziva se na čl. 19.c st. 1. t. 4. i 5. ZID ZPK/2015. te ističe da tužitelj nema pravo na zatezne kamate. Tuženik nije nesavjestan stjecatelj. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 20. svibnja 2024. navodi da predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, a da se pritom uzme u obzir i eventualna preplata priznata korisniku kredita prilikom konverzije, kao i da se izračuna umanjenje glavnice prilikom vršenja konverzije. Predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 9.420,13 EUR sa zateznim kamatama (listovi 254. – 264. spisa).

4. U podnesku od 28. svibnja 2024. tuženik ističe neodređen procesnopravni prigovor prijeboja, međutim, u nastavku postupka, pa i nakon provedenog vještačenja, ne postavlja određen zahtjev tražbina tuženika prema tužitelju, a kojem zahtjevu bi sud mogao odlučivati.

5. Tužitelj u podnesku od 13. lipnja 2024. navodi da nema osnove za prijeboj jer ističe prigovor zastare. Navodi da tužitelj nije stekao ništa zbog čega prema njemu tuženik ne može podnositi izjavu o prijeboju, odnosno tuženik nema tražbinu prema tužitelju.

6. Tijekom postupka sud je pročitao obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe (list 6. i 145. spisa), obavijest o ustupu tražbine (list 7. i 146. spisa), ugovor o kreditu (listovi 8. – 18., 265. – 275. spisa), aneks broj 1 ugovora o kreditu (listovi 19. – 28., 301. - 310. spisa), ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (listovi 30. – 35. spisa), postotak izloženosti ukupne devizne pozicije (listovi 99. i 104. spisa), e-mail korespondenciju (listovi 114. – 131. spisa), ovjereni pisani iskaz ET (listovi 132. – i 133. spisa), letak tuženika o stambenim kreditima (listovi 134. – 136. spis), dopis tuženika upućen tužitelju s povratnicom (listovi 147. – 149. spisa), letak tuženika stambeni krediti s ostatkom vrijednosti (listovi 184. – 187. spisa), letak tuženika informacija o pojmu valutne klauzule (list 192. spisa), otplatnu tablicu (listovi 276. – 281. spisa), obračun naknade za bankarske usluge (list 282. spisa), obavijest o izračunu konverzije kredita (listovi 283. – 286. spisa), letak s informacijama EURIBOR-u i kretanje tečaja EUR-a (listovi 287. i 188. spisa), nacrt aneksa ugovora s izračunom konverzije (listovi 289. – 296. spisa), izračun konverzije kredita (listovi 297. - 300. spisa), otplatni plan (listovi 311. – 313. spisa), saslušao svjedoka PT (listovi 425. i 426. spisa), pročitao nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blaškić iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 15. travnja 2025. (listovi 442. - 522. spisa) te dopunu nalaza i mišljenja navedene vještakinje od 9. prosinca 2025. (listovi 555. – 565. spisa).

7. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (listovi 37. – 44. spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (listovi 45. – 47. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (listovi 48. i 49. spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujn 2019. (listovi 50. i 51. spisa), rješenja Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž- 1562/2017-2 od 17. lipnja 2019. (listovi 105. – 1097. spisa), rješenje Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-1014/2018-2 od 20. listopada 2021. (listovi 110. - 113. spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-1748/2021-2 od 27. svibnja 2021. (listovi 137. – 144. spis), izvod iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) održane 5. ožujka 2004. (list 148. spisa), presudu Suda EU br. C-243/20 (listovi 150. – 158. spisa), C-567/20 (listovi 160. 171. spisa), C-81/19 (listovi 210. – 215. spisa), zaključak Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 14. lipnja 2023.(list 159. spisa), rješenja Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-677/2021-2 od 2. veljače 2022. (listovi 172. – 176. spisa), Pž-2021/2020-6 od 1. lipnja 2022. (listovi 177. – 180. spisa), presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev- 2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. (listovi 181. – 183. spisa), presudu Županijskog suda u Sisku, bez vidljivog posl. br. od 8. svibnja 2020. (listovi 188. – 191. spisa), odluke Ustavnog suda RH br. U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. (listovi 216. – 232. spisa), U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. (listovi 234. – 252. spisa).

8. Raspravnim rješenjem od 27. veljače 2026. (list 585. spisa) sud je odbio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica te jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri bilo razjašnjeno za donošenje meritorne odluke.

9. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.225,94 EUR po osnovi preplata po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i korisnika kredita PT te davatelja kredita, ovdje tuženika, br. 5103961977 od 20. svibnja 2008.

11. Između stranaka nije sporno da su pravni prednik tužitelja, odnosno korisnik kredita PT i davatelj kredita, ovdje tuženik sklopili ugovor o kreditu br. 5103961977 od 20. svibnja 2008. kojim ugovorom je tuženik, kao davatelj kredita, korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 73.400,00 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja kredita (listovi 8. – 18. spisa). Između stranaka nije sporno da je tuženik korisniku kredita odobrio kredit s valutnom klauzulom u CHF. Ujedno između stranaka nije sporno da je korisnik kredita s tuženikom sklopio dodatak navedenom ugovoru o kreditu od 20. siječnja 2016. (listovi 19. – 23. spisa). Između stranaka nije sporno da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015.

12. Sporno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovome predmetu. Sporna je aktivna legitimacija. Sporno je je li tražbina korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja prenosiva ili je strogo osobne naravi. Između stranaka je sporno je li mogao korisnik kredita prenijeti tražbinu na tužitelja. Među strankama je sporno ima li ugovor o cesiji sve potrebne elemente, odnosno je li u ugovoru o cesiji određena ili odrediva tražbina koja se prenosi. S navedenim u vezi, između stranaka je sporno je li ugovor o cesiji ništetan. Sporan je osnov i visina. Sporno je je li potraživanje tužitelja zastarjelo. Sporno je treba li tuženik platiti tužitelj iznos od u konačnici 9.225,94 EUR sa zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu. Sporno je je li korisnik kredita obeštećen time što je sklopio dodatak o konverziji. Sporan je tijek zateznih kamata.

13. Uvidom u ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), koji je sklopljen između korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja PT i tužitelja od 30. svibnja 2023. (listovi 30. – 35. spisa) vidljivo je da je korisnik kredita, kao ustupitelj, ustupio tužitelju, kao primatelju, novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu br. 5103961977 od 20. svibnja 2008.

14. Tuženik je obaviješten o ugovoru o cesiji od 30. svibnja 2023. i to dopisom korisnika kredita od istog dana (list 7. spisa) i dopisom tužitelja od istog dana (list 8. spisa). Oba pismena tuženik je uredno zaprimio 9. lipnja 2023., a što proizlazi iz prijemnih štambilja tuženika na dopisima od 30. svibnja 2023.

15. Zbog navedenog, a kako je tražbina, koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, prenesena na tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran nastupati u ovoj parnici, odnosno podnijeti tužbu protiv tuženika, suprotno neosnovano istaknutom prigovoru nedostataka aktivne legitimacije.

16. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

17. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga.

18. U ovom postupku tuženik neosnovano tvrdi da je tražbina pravnog prednika tužitelja strogo osobe naravi. Naime, radi se o tražbini ustupitelja, koji je potrošač, sukladno odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje u tekstu: ZZP/03), a koji je bio važeći u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, dok je primatelj (ovdje tužitelj) pravna osoba (dakle, nije potrošač). Pritom je tražbina koje je predmet ustupa novčana tražbina, odnosno imovinsko-pravno potraživanje, koje nije strogo osobne naravi, neovisno o svojstvu ustupitelja, kao potrošača, a niti se narav takve tražbine protivi ustupu.

19. Zbog navedenog, a kako se radi o novčanoj tražbini koja se može ustupiti, suprotno svim osporavanjima tuženika, to valja zaključiti da je ugovorom o ustupu tražbine od 30. svibnja 2023. bilo dopušteno novčanu tražbinu pravnog prednika tužitelja prenijeti na tužitelja.

20. Nadalje, valja navesti da promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet same tražbine, pa nije odlučno to što je ustupitelj bio potrošač, a primatelj (ovdje tužitelj) to nije. Naime, identitet tražbine ustupom nije promijenjen, a što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku (ovdje tuženiku) ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

21. Iz ugovora o ustupu od 30. svibnja 2023. proizlazi da sklapanjem tog ugovora ustupitelj HT prenosi na tužitelja sve tražbine prema tuženiku po ugovoru o kreditu br. 5103961977 od 20. svibnja 2008. i to po osnovi ništetnih odredbi navedenog ugovora o kreditu s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada. Također, tužitelj u cijelosti prima prenesene tražbine (čl. 2. st. 1. u vezi s čl. 1. ugovora o ustupu od 30. svibnja 2023. – listovi 30. – 35. spisa).

22. Iz navedenog sud zaključuje, a suprotno osporavanju tuženika, da je tražbina koja se prenosi ugovorom o ustupu od 30. svibnja 2023. odrediva. Naime, radi se o novčanoj tražbini, odnosno o imovinsko pravnom zahtjevu po osnovi ništetnih odredbi na ime valute, kamate te plaćenih naknada, a sve iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i tuženika.

23. Prema odredbi iz čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Pritom po čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odrede (čl. 272. st. 1. ZOO-a). Suprotno osporavanjima tuženika, ugovor o cesiji od 30. svibnja 2023. sadrži sve podatke s pomoću kojih se može odrediti činidba koja se prenosi između korisnika kredita i tužitelja. Zbog navedenog, ugovor o cesiji nije ništetan po čl. 270. st. 1. ZOO-a, a čime je takve prigovore tuženika valjalo otkloniti, kao neosnovane.

24. Zaključno, novčana tražbina potrošača (PT) na temelju potrošačkog ugovora (ugovora o kreditu br. 5103961977 od 20. svibnja 2008.) zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač, kao u ovom slučaju. To znači da se i u odnosu na tužitelja, kao primatelja, te tražbine i tuženika, kao dužnika, primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, suprotno osporavanjima tuženika.

25. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. je, među ostalim, odlučeno da:

"Utvrđuje se da je trećetužena E. & S. B. d.d. u razdoblju od 01.04.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača , korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora trećetužena E. & S. B. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time trećetužena E. & S. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03) u razdoblju od 01.04.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom trećetužene E. & S. B. d.d i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora trećetužena E. & S. B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku trećetužene E. & S. B. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time trećetužena E. & S. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima."

26. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., među ostalim, je odlučeno:

"Utvrđuje se da su prvotuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., drugotuženik Privredna banka Zagreb d.d. (u ovom predmetu tuženik) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., trećetuženik Erste&Steiermärkische Bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., četvrtotuženik Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., petotuženik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., šestotuženik OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. i sedmotuženik Societe generale-Splitska banka d.d. u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

27. Ugovor o kreditu sklopljen je 20. svibnja 2008., dakle, u razdoblju kada je tuženik sklapao ugovore o kreditu denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pritom koristeći nepoštene i time posljedično ništetne odredbe jer potrošače nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana

28. Tužitelj se u tužbi poziva na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (čl. 502.a st. 1. ZPP-a).

29. Zbog navedenog, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

30. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

31. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2. ZZP-a/03).

32. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP- a/03).

33. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP- a/03).

34. Nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 87. ZZP-a/03).

35. Radi utvrđenja odlučnih činjenica je li sporna odredba ugovora o kreditu bila razumljiva korisniku kredita PT, kao i je li korisnik kredita s djelatnikom tuženika pregovarao oko pojedine odredbe, sud je pročitao ugovor o kreditu, kao i odlučne činjenice radi li se o unaprijed formuliranom ugovoru, sud je pročitao ovjerenu izjavu svjedoka PT te saslušao svjedoka PT.

36. Na glavnoj raspravi 2. listopada 2024. sud je saslušao svjedoka PT (listovi 425. i 426. spisa) koji je naveo da je s tuženikom 2008. sklopio ugovor o stambenom kreditu za dogradnju kuće. Kredit je podigao u valuti CHF. Prije nego što je došao do tuženika raspitivao se kod tri ili četiri banke koje su mu sve na raspolaganju u mjestu u kojem živi, pa se tako raspitao kod Zabe, Raiffeisen i tuženika. U konačnici je došao kod tuženika i oni su mu ponudili kreditu u CHF. Sjeća se da su mu tada rekli da je to najbolji, najpovoljniji proizvod s najmanjom kamatom. Ponovio je da mu je tuženik dao preporuku za dizanje kredita u CHF. Djelatnici tuženika nisu mu obrazložili, niti išta rekli u pogledu rizika dizanja kredita u valuti CHF. Kasnije je dobio dopis od tuženika u kojem je pozvan da dođe sklopiti dodatak ugovoru, odnosno ugovor o konverziji te je to i odradio. Djelatnici banke nisu mu ništa objašnjavali vezano uz konverziju.

37. Sud je prihvatio iskaz svjedoka PT jer je iskazivao sukladno ispravama u spisu.

38. Iz navedenog sud je zaključio da sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nije bila razumljiva korisniku kredita PT, kao razumno dobro informiranom, razumno pažljivom i opreznom potrošaču, zbog čega je i u ovom konkretnom pravnom sporu valjalo primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u predmetu potrošačkog kolektivnog spora - dakle, valutna klauzula u CHF potrošaču nije bila razumljiva te se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo što je uzrokovalo očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a slijedom čega je navedena odredba nepoštena te i time ništava. Tuženiku valja navesti da zbog nedostatka dokaza sud nije ni mogao utvrditi suprotno (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

39. Nadalje, uvidom ugovor o kreditu br. 5103961977 od 20. svibnja 2008. (listovi 8. - 18. spisa) vidljivo je da je ugovor sklopljen između pravnog prednika tužitelja PT, kao korisnika kredita i tuženika za iznos od 73.400,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Namjena kredita je adaptacija stambenog objekta (čl. 2. st. 1. ugovora o kreditu). Iz ugovora ne proizlazi da je kredit dan korisniku kredita, kao trgovcu. Iz ugovora ne proizlazi da je kredit dan radi obavljanja kakve trgovačke ili obrtničke djelatnosti, suprotno upiranjima tuženika (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a). Takve navode potvrđuje i svjedok PT, korisnik kredita, saslušan na glavnoj raspravi 2. listopada 2024. (listovi 425. i 426. spisa).

40. Uvidom u dodatak br. 1. ugovoru o kreditu br. 5103961977 od 20. siječnja 2016. (listovi 19. – 23. spisa, dalje u tekstu: Dodatak) proizlazi da je između korisnika kredita PT i davatelja kredita, ovdje tuženika, sklopljen navedeni dodatak na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine, br. 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK). Ugovorne stranke potvrdile su da je osnovni ugovor o kreditu sklopljen za iznos od 73.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Ugovorne strane utvrdile su način konverzije, da je nedospjela glavnica kredita na dan 30. rujna 2015., po ZID ZPK/15, 28.909,18 EUR, da je preplata 38.584,28 HRK, da će se za manje uplaćene iznose korigirati anuiteti, ugovorne kamate te način iskorištavanja preplaćenih iznosa sukladno zakonu.

41. Iz dopisa HNB-a, Direkcije pravnih poslova, ur.br. 417-810-ŽI/MK-13 od 7. lipnja 2013. (listovi 101. - 103. spisa) proizlazi da je HNB zaprimila zamolbu suda za dostavom informacija o tečajnoj politici HNB-a, odnosno konkretno štiti li HNB tečaj kune samo u odnosu prema EUR ili u odnosu i prema drugim valutama, uključujući i CHF. HNB je objasnila da se tečajna politika temelji na održavanju stabilnom nominalnog tečaja kune prema eur. Tečajni režim HNB-a definiran je kao upravljajuće fluktuirajući. Objašnjeno je da je održavanje stabilnog tečaja domaće valute prema eur temeljni preduvjet za uspješno postizanje osnovnog zakonom definiranog cilja HNB-a

– održavanje stabilnosti cijena. Provođenje politike stabilnog tečaja kune prema eur istovremeno znači da tečaj kune prema svim drugim svjetskim valutama ne može po definiciji biti pod kontrolom HNB-a. HNB u svojim publikacijama i javnim istupima redovito napominje i naglašava da tečajna politika koju provodi počiva na održavanju stabilnosti tečaja kune prema eur. Nije jasno što bi navedeni dopis HNB-a u konkretnom predmetu trebao dokazati ali se ne može očekivati od prosječnog potrošača da je došao u posjed navedenog dopisa HNB-a iz 2013., a kamoli da je razumio utvrđenja iz navedenog dopisa dok je istovremeno sud i u ovom predmetu vezan uz utvrđenja iz kolektivnog spora.

42. Iz e-mail korespondencije između korisnika kredita i tuženika vidljivo je da su korisnik kredita i tuženik komunicirali oko kredita, što je i sasvim logično i razumno za očekivati, jer je kredit i podignut, što između stranaka nije sporno. Iz e-mail korespondencije ne proizlazi da je tom korespondencijom tuženik objasnio korisniku kredita koju od pojedinih odredbi ugovora, odnosno rizike podizanja kredita denominiranih u kune s valutnom klauzulom u CHF ili pak kretanja tečaja CHF kroz određeno vremensko razdoblje.

43. Tuženik ujedno dostavlja priopćenje za javnost HNB-a od 21. siječnja 2015. (list 120. – 130. spisa). Jednaki su zaključci suda i u odnosu na ovo priopćenje HNB-a, kao i na dopis HNB-a o štićenju tečaju eur prema kuni.

44. Iz letka tuženika naziva stambeni krediti (list 134. spisa) vidljivo je da se odnosi na posebne pogodnosti s 50 % nižih naknada za obradu kredita do 30. lipnja 2008., s obzirom na to da je kredit podignut u svibnju 2008., to se navedeni letak odnosi i na kredit iz ovog spora. Vidljiva je kamatna stopa u odnosu na četiri modela, kao i efektivna kamatna stopa, iznosi u eurima, instrumenti kredita za svaki od četiri vrste kredita te garantni polozi. Analizom kamatni stopa vidljivo je da je tuženik u doba podizanja kredita iz ovog predmeta stambene kredite odobravao uz valutnu klauzulu ili bez valutne klauzule, a u valutama CHF, EUR i HRK, vidljivo je da je daleko niža kamatna stopa, kao i efektivna kamatna stopa za kredite u CHF, odnosno za kredite s valutnom klauzulom u CHF, u odnosu prema kreditima u EUR i HRK. Iz takvog čega proizlaze i zaključci iz kolektivnog spora. Naime, sud zaključuje da je niže kamatne stope i niže efektivne kamatne stope i to znatno niže, tuženik davao upravo na kredite s valutnim klauzulama u CHF.

45. Uvidom u letak – adaptacijski krediti (listovi 135.i 136. spis) vidljivo je da se odnosi na kredit s valutnom klauzulom u EUR, a kako se u ovom predmetu radi o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, to navedeni letak nije primjenjiv za kredit od 20. svibnja 2008.

46. Iz dopisa tuženika od 21. lipnja 2023. proizlazi da se tuženik očitovao tužitelju na obavijest o preuzimanju tražbine na način da ne može utvrditi valjanost ugovora o ustupu zbog čega ne može dostaviti tražene podatke (list 147. spisa).

47. Uvidom u letak – stambeni krediti s ostatkom vrijednosti (listovi 184. – 186. spisa) proizlazi jednak zaključak suda kao i u odnosu na letak – stambeni krediti, odnosno tuženik je davao znatno niže kamatne stope i efektivne kamatne stope na kredite s valutnom klauzulom u CHF u odnosu prema kreditima s valutnom klauzulom u EUR i kreditima u HRK.

48. Nadalje, uvidom u letak – informacija o pojmu valutna klauzula (list 192. spisa) vidljivo je da u tom letku tuženik objašnjava općenito pojam valutne klauzule na način da je glavnica kredita vezana uz valute EUR, CHF ili USD. Naznačeno je da tuženik ne može preuzeti odgovornost, niti jamčiti za eventualne slučajeve povećanja kunske vrijednosti pri isplati kredita uslijed promjene tečaja. Naznačeno je da potpisom ugovora o kreditu klijent potvrđuje da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja strane valute uz koju je vezana valutna klauzula te da svjesno prihvaća rizične komponente. Kao prvo valja navesti da navedeni letak ne nosi datum donošenja, odnosno razdoblje primjene, zbog čega se ne može utvrditi primjenjuje li se na konkretan spor. Dapače, upravo suprotno je sud utvrdio saslušanjem korisnika kredita u ovom predmetu, a to je da korisniku kredita nije bio objašnjen rizik podizanja kredita s valutnom klauzulom u CHF, kao i kretanje tečaja valute CHF. Tuženik nije, sukladno čl. 219. st. 1., dokazao da je navedeni letak uopće predao korisniku kredita.

49. Iz letka – Erste stambeni krediti sve je u vašim rukama! vidljivo je da je tuženik odobrava za preko 1 % niže kamatne stope i efektivne kamatne stope za kredite s valutnom klauzulom u CHF prema kreditima s valutnom klauzulom u eur, iz čega proizlaze jednaki prethodno navedeni zaključci, odnosno da je tuženik poticao dizanje kredita s valutnom klauzulom u CHF.

50. Iz dopisa naziva obavijest o izračunu konverzije kredita (list 283. – 286. spisa) vidljivo je da je tuženik uputio korisniku kredita izračun konverzije uz objašnjenje o kalkulatoru izračuna, pozivanje na prihvat ili odbijanje, posebice uz osvrt učinka prihvata izračuna konverzije kredita, što se događaja s više uplaćenim ili manje uplaćenim iznosima te provođenja konverzije. Navedenom dopisu prileži nacrt aneksa o konverziji (listovi 289. – 294. spisa), kao i izračun konverzije (listovi 297. – 300. spisa). Iz izračuna konverzije proizlazi da je iznos glavnice kredita uz valutnu klauzulu u CHF 44.493,48, a uz valutnu klauzulu u EUR 28.909,18, iznos anuiteta za kredit uz valutnu klauzulu u CHF 541,44, odnosno 394,68, tj. 377,81 za kredit uz valutnu klauzulu u EUR, kao i iznos preplate 36.266,26 HRK.

51. Obavijesti o promjeni kamatne stope sud nije posebno cijenu jer se ovdje radi o valutnoj klauzuli a ne o promjeni kamatne stope.

52. Stoga je sud proveo financijsko vještačenje te je stalna sudska vještakinja Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinila nalaz i mišljenje od 15. travnja 2025. (listovi 442. – 459. spisa).

53. Iz nalaza i mišljenja od 15. travnja 2025. proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana izračuna konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj, to ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita iznose 8.605,13 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 10,53 EUR. Sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 8.594,60 EUR. Glavnica po kreditu u CHF, na temelju stvarnog otplatnog plana, uzevši u obzir početni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan konverzije iznosila 199.726,78 kn dok je konverzijom utvrđena glavnica u iznosu 220.637,12 kn. Razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu na temelju stvarnog otplatnog plana i tečaja iznosi 2.775,28 EUR. Prilikom izračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u razdoblju od dana isplate kredita do dana konverzije te ih je preračunao na mogući anuitet pod pretpostavkom da je korisniku kredita bio odobren kredit u EUR, s početnom (promjenjivom) kamatnom stopom te je iskazao Dodatkom Ugovoru o kreditu više uplaćeno od strane korisnika kredita na dan izračuna konverzije u iznosu od 5.037,64 EUR. Iznosi ukupno iskazane preplate za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđen višak u uplatama polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika. Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izračuna konverzije kredita (30. rujna 2015.) iznose 2.883,17 EUR. Pod pretpostavkom da se primjenjuje red uračunavanja iz čl. 171. ZOO-a, preostali iznos preplate priznate po konverziji nakon umanjenja s iznosom zateznih kamata obračunatih na svaki preplaćeni anuitet do dana izračuna konverzije iznosio 2.154,47 EUR. Pod pretpostavkom da bi se tako utvrđenim preostalim iznosom preplate priznate po konverziji umanjivala razlika u priznatoj glavnici po konverziji u odnosu na glavnicu koja bi bila po stvarnom otplatnom planu i primjenom tečaja za isplatu, tada bi preostali iznos preplate priznate po konverziji nakon umanjenja s razlikom u priznatoj glavnici po konverziji iznosio 620,81 EUR.

54. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 10. lipnja 2025. te je naveo da nema prigovora i primjedbi. Postavio je određeni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 9.225,94 EUR. Objasnio je da potražuje razliku između anuiteta po osnovi valutne klauzule. Na glavnicu potražuje zatezne kamate prema specificiranim iznosima, a koje kamate teku od dana nakon dana plaćenog anuiteta pa do isplate (listovi 530. – 532. spisa).

55. Na nalaz i mišljenje od 15. travnja 2025. tuženik se očitovao u podnesku od 14. kolovoza 2025. (listovi 533. – 539. spisa) u kojem je naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje već samo da iznosi prigovore pravne prirode.

56. Vještakinja Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. je sačinila dopunski nalaz i mišljenje od 8. prosinca 2025. (listovi 555. – 561. spisa) iz kojeg proizlazi da izračun zateznih kamata po mjesecima za pojedinačne iznose pretplate priznate po konverziji do dana izračuna konverzije, odnosno do 30. rujna 2015. iznose 1.696,94 EUR.

57. Tužitelj se na dopunski nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 26. siječnja 2026. u kojem nije iznosio prigovore na nalaz i mišljenje i na dopunski nalaz i mišljenje. Ostao je kod svojih dotadašnjih navode te kod specificiranog tužbenog zahtjeva (listovi 572. – 574. spisa).

58. Tuženik se na dopunski nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 9. veljače 2026. Naveo je da nema prigovora na matematički izračun. Protivio se preinaci tužbenog zahtjeva. Valja navesti da se ne radi o preinaci već o djelomičnom povlačenju tužbe i to za iznos od 194,19 EUR, a o čemu je sud riješio u izreci. Nadalje, prvi tužbeni zahtjev bio je neodređen, zatim je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na određeni novčani iznos od 9.420,13 EUR, a što nije preinaka, već postavljanje određenog, novčanog tužbenog zahtjeva. U nastavku postupka tužitelj je s iznosa od 9.420,13 EUR došao do iznosa 9.225,94 EUR, a čime je uskladio svoj tužbeni zahtjev sa stručno izrađenim nalazom i mišljenjem.

59. S obzirom na to da stranke nisu iznosile prigovore na nalaz i mišljenje, kao i na dopunski nalaz i mišljenje, dok je nalaz i mišljenje te dopunski nalaz i mišljenje sačinjen profesionalno, detaljno i obrazloženo te provjerljivo, to sud na temelju odredbe iz čl. 492.c st. 3. ZPP-a, nije pozivao stalnu sudsku vještakinju na usmeno iznošenje nalaza i mišljenje.

60. Na temelju odredbe iz čl. 3. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK/15) navedeni Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015.

61. Navedenim Zakonom u Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.) iza čl. 19.. dodana je glava IV.a naslovi iznad članaka i čl. 19.a do 19.i te glava IV.b i čl. 19.j do 19.l koji glase:

»IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF

Predmet konverzije

(1) Ovom glavom uređuju se obveze vjerovnika i potrošača:

– u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR,

– u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR i

– u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka iz tražbine denominirane u CHF u denominiranu u EUR odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

(2) Odredbe ove glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.

(3) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na kredite iz stavka 2. ovoga članka za koje je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona provedena konverzija kredita iz CHF u drugu valutu ili kune ili valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu ili kune i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF kod kojih je dužnikova obveza ispunjena ili prisilno ostvarena.

(4) Iznimno od članka 3. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, odredbe ove glave primjenjuju se i na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna.

(5) U smislu ove glave vjerovnik je i osoba na koju je prenesena tražbina iz obveznih odnosa navedenih u stavku 1. ovoga članka.

Načelo konverzije kredita

Članak 19.b

Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Način izračuna konverzije kredita

Članak 19.c

(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

Članak 19.f

Razlika između uplaćenog iznosa u prijelaznom razdoblju i iznosa za uplatu po obroku odnosno anuitetu u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđenom novim otplatnim planom iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona utvrdit će se prilikom dospijeća prvog sljedećeg anuiteta odnosno obroka u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR novog otplatnog plana iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona te će se tako utvrđena razlika smatrati preplatom iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ili manje uplaćenim iznosom iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona.

Članak 19.e stavak 6.

Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovoga Zakona.

Članak 19.j

(1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan.

(2) U slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz stavka 1. ovoga članka potrošač je na primljeni iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost.

62. Prema odredbi iz čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14 i 110/15 – dalje u tekstu: ZZP), koji je važio u trenutku kada je na snagu stupio ZID ZPK/15, odredbe te glave ZZP-a ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

63. Nadalje, prema odredbi iz čl. 4. st. 1. ZZP-a ako su odredbe toga Zakona u suprotnosti s odredbama zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije, na odnose između potrošača i trgovca primarno se primjenjuju odredbe tih posebnih propisa. Ako posebnim zakonima iz st. 1. toga čl. ili tim Zakonom nije drugačije određeno, na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

64. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da je ZID ZPK/15 specijalni zakon u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14 i 78/15 – dalje u tekstu ZZP) i ZOO. Sva tri pravna propisa istog su pravnog ranga. Stoga valja zaključiti da treba prvenstveno primijeniti odredbe specijalnog ZID ZPK/15. U slučaju da odredbama ZID ZPK/15 nije drugačije propisano, primjenjuju se odredbe ZZP-a, a koje potom upućuju na primjenu odredbi ZOO-a.

65. S navedenim u vezi, poštenost dodatka ugovoru o kreditu procjenjuje se kroz odredbe ZZP-a, a posljedice utvrđene ništetnosti kroz odredbe ZOO-a, što će biti dodatno obrazloženo.

66. U oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom RH, pod posl. br. Gos-1/19 na pitanje:

"Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovu ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?"

Vrhovni sud RH dao je odgovor u rješenju od 4. ožujka 2020.:

"Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."

67. Prvenstveno valja navesti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen sa svrhom da otkloni nepoštenu poslovnu praksu kreditnih institucija te da osigura otplatu kredita za dužnike koji su zbog promjena na tržištu, odnosno izrazitog jačanja tečaja CHF, dovedeni u neravnopravni i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora, kao vjerovnika, sve vodeći se načelom ravnopravnosti te kao takav navedeni zakon predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremensku ograničenu zakonodavnu intervenciju na području potrošačkog kreditiranja.

68. Ustavnost navedenog ZID ZPK/15 ocjenjivao je Ustavni sud RH te rješenjima br. U-I-3685/15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge više predlagatelja fizičkih osoba i osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske.

69. Valja ponoviti da između stranaka nije sporno da je Dodatak sklopljen na temelju ZID ZPK/15.

70. Zbog navedenog, valja zaključiti da se odredbe Dodatka ne mogu ocjenjivati nepoštenim, odnosno ništetnima. Ovo stoga jer je Dodatak sklopljen na temelju prisilnog propisa ZID ZPK/15. Odredbe ZID ZPK/15 donio je zakonodavac, odnosno nije ih formulirala nijedna od stranaka ugovora o kreditu. Slijedom iznesenog, a na temelju odredbe iz čl. 49. st. 5. ZZP-a ne mogu se ocjenjivati nepoštenima, odnosno posljedično ništetnima odredbe koje su u Dodatak unijele zakonske odredbe prisilne prirode. Stoga je dodatak ugovoru o kreditu valjan i proizvodi pravne učinke, suprotno navodima tužitelja.

71. Prethodno citirane odredbe ZID ZPK/15 propisuju da se konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, kao što je kredit iz ovog predmeta, vrši u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valutne klauzule i provodi se na način da se položaj korisnika kredita iz ovog predmeta izjednačava s položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZPK/15).

72. Odredbom iz čl. 19.c ZPK-a detaljno je uređen način izračuna konverzije kredita, odnosno detaljno je razrađeno što se događa s iznosom početno odobrene glavnice kredita iz ovog predmeta denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl. 14. st. 1. t. 1. ZPK-a), što se događa s početno ugovorenom kamatnom stopom (čl. 19.c st. 1. t. 2. ZPK-a), što se događa s početno utvrđenim otplatnim planom (čl. 19.c st. 1. t. 3. ZPK-a), odnosno što predstavljaju iznosi uplaćeni radi namirenja anuiteta (čl. 14.c st. 1. t. 4. ZPK-a), točan način kako se izračunava i što se smatra preplatom, odnosno što se događa s preplatom u pojedinim slučajevima (čl. 19.c st. 1. t. 5., 6., 7. ZPK-a). Ujedno je navedenom odredbom propisano da se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015., odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

73. Pritom valja navesti da je zakonodavac donošenjem ZID ZPK/15 propisao obveze kreditoru, ovdje tuženiku, pa tako; izradu kalkulatora koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije iz čl. 19.c. Zakona, te učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču, preko mrežnih stranica, navedenog kalkulatora konverzije (čl. 19.d st. 1. ZID ZPK/15). Ujedno je zakonodavac propisao obvezu kreditora, ovdje tuženika omogućavanja pristupa povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva u odnosu na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutkom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZID ZPK/15). Propisana je i obveza kreditora pribave mišljenja revizora o kalkulatoru (čl. 19.d st. 3. ZID ZPK/15). Također, kreditoru je dan rok od 45 dana od 30. rujna 2015. da preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostavi potrošaču izračun konverzije kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK/15). Uz navedeni izračun konverzije kreditor je bio dužan dostaviti izvod otvorenih stavaka koji je primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZID ZPK/15). Izračun konverzije morao je biti jasan i razumljiv u odnosu na preostale neotplaćene iznose glavnice u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 4. ZID ZPK/15). Kreditor nije smio tražiti dodatne instrumente osiguranja (čl. 19.e st. 9. ZID ZPK/15). Svi popratni troškovi konverzije pali su na teret kreditora (čl. 19.e st. 10. ZID ZPK/15).

74. S druge strane ZID ZPK/15 je dao korisniku kredita, kao potrošaču, obvezu u roku od 30 dana od primitka izračuna i izvoda iz otvorenih stavki, u slučaju prihvata, obratiti se kreditoru (čl. 19.e st. 5. ZID ZPK/15). Na teret potrošača ZID ZPK/15 pale su odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika dok se takvim pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača na temelju dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 8. ZID ZPK/15).

75. Tumačenjem prethodno navedenih odredbi ZID ZPK/15 zaključuje se da su kreditorima, kao trgovcima, dane mnoge obveze, prethodno opisane u t. 51. obrazloženja, dok su obveze primatelja kredita, odnosno potrošača, znatno manje, prethodno opisane u t. 52. obrazloženja. Time se samo potvrđuje cilj ZID ZPK/15 da ispravi neravnotežu nastalu uslijed promjena na tržištu i rasta valute CHF te ugovornih kamata.

76. U ovom predmetu tužitelj u tužbi činjenični supstrat temelji na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i ništetnim odredbama o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Međutim, u nastavku postupka, na više mjesta, pa čak i prilikom postavljanja određenog tužbenog zahtjeva, tužitelj izričito objašnjava da potražuje preplate po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF. Stoga sud nije ni odlučivao o potraživanju tužitelja o ništetnim odredbama o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi.

77. Zakonodavac je donošenjem ZID ZPK/15 nametnuo obvezu kreditorima da sklope dodatke ugovorima o kreditu u CHF, odnosno dodatke ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u slučaju ako korisnici kredita, odnosno potrošači na navedeno pristaju. Time je potrošaču sklapanje dodatka ugovoru o kreditu ostavljeno na izbor.

78. Prema odredbi iz čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

79. Navedeno samo potvrđuje odredba iz čl. 19.e st. 6. ZPK-a kojom je propisano da u slučaju ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi dodatak, to se otplata kredita nastavlja po osnovnom ugovoru o kreditu.

80. Ukratko, odredbe ZID ZPK/15 uređuju način konverzije kredita. Tumačenjem navedenih odredbi proizlazi da je tim Zakonom, kao prisilnim propisom, uređeno što se smatra novom glavnicom, te što se smatra i kako se obračunavaju preplate, kao i što se događa s iznosima preplate.

81. Pritom ZID ZPK/15 nije proglasio nijednu ugovornu odredbu ništetnom, niti je uredio pitanje restitucije potrošača po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, odnosno ugovora o kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

82. Zbog navedenog, u odnosu na pitanje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, kao i pitanje restitucije, valjalo je primijeniti odredbe ZOO-a. Na primjenu ZOO- a upućuju i odredbe ZZP-a (čl. 4. st. 2. ZPP-a).

83. Odredbe osnovog ugovora o kreditu o valutnoj klauzulu u CHF su ništetne, kao što je prethodno obrazloženo. S obzirom na to da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, to tužitelju pripada restitucija po osnovi ništetnih odredbi.

84. Prema odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

85. Posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

86. Prema odredbi iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

87. Prema odredbi iz čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi platiti zakonske kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

88. Određeno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 26. siječnja 2026. (listovi 572. – 574. spisa) tužitelj potražuje isplatu iznosa od 9.225,94 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. do isplate.

89. Nakon izračuna konverzije, stranke ugovora o kreditu sklopile su Dodatak navedenom ugovoru te su sukladno ZID ZPK/15 i Dodatku uredile odnose po ugovoru o kreditu. Ugovorne strane utvrdile su da je 20. svibnja 2008. sklopljen ugovor o kreditu za iznos od 73.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica kredita iznosi 28.909,18 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan podmirenja. Više uplaćeni iznosi iznose 38.584,28 HRK te se od tog iznosa sukladno čl. 7. dodatka, a s pozivom na ZID ZPK/15, iznos ukupnog budućeg anuiteta umanjuje za 50 %.

90. Takav dogovor stranaka iz čl. 5. Dodatka suglasan je prisilnom propisu iz čl. 19.c st. 5. t. 1. ZPK-a, kao i čl. 2. ZOO-a.

91. Time valja zaključiti da je pretplata po ništetnim odredbama ugovora o kreditu služila za podmirenje 50 % iznosa dospjelih, budućih anuiteta kredita. (Suprotno tužitelj tijekom postupka ne tvrdi, niti dokazuje – čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

92. Iz navedenog valja zaključiti da pretplata nije ostala u imovini kreditora, ovdje tuženika, već je korištena za otplatu kredita, po dinamici kako je to propisano ZID ZPK/15 te dogovorom stranaka iz Dodatka.

93. Zbog navedenog, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a u odnosu na iznos preplata po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli (van zateznih kamata).

94. Naime, pretplatom se sve do njenog iskorištenja nastavio otplaćivati kredit pravnog prednika tužitelja, a čime nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, suprotno svim upiranjima tužitelja.

95. Pritom valja navesti da razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza na temelju odredbe iz čl. 19.c st. 1. t. 1. toga Zakona pada na teret potrošača u slučaju ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, kao u ovom predmetu.

96. Ujedno valja navesti da je korisnik kredita, odnosno potrošač prije sklapanja dodatka dobio od kreditora, ovdje tuženika, povijesni pregled općih uvjeta kreditiranja, povijesni pregled odluka o kamatnim stopama, povijesni pregled dnevnih tečaja primjenjivih na kredite u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominiranje u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik (ovdje tuženik) primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZPK-a). Također, potrošaču je prije sklapanja dodatka dostavljen izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu (čl. 19.e st. 1.). Zajedno s navedenim računom konverzije potrošaču je dostavljen i izvod otvorenih stavki na temelju ugovora o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF preračunato u kune po tečaju one vrste koju je vjerovnik primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZPK-a).

97. Time sud zaključuje da je potrošač prije sklapanja dodatka ugovoru o kreditu bio obaviješten o svim potrebnim informacijama za donošenje brižne, razumne i oprezne odluke po čl. 10. st. 1. ZOO-a. Ukratko, potrošaču su prije sklapanja ugovora o kreditu bili poznati svi potrebni podaci o povijesnom kretanju tečaja, povijesnom kretanju kamatnih stopa te utjecaju navedenog na promjenu mjesečnog anuiteta.

98. Iz navedenog sud je zaključio da su u izračunu konverzije, na koji je korisnik kredita pristao, potpisivanjem dodatka ugovora o kreditu, uračunate sve preplate nastale zbog rasta anuiteta uslijed rasta tečaja. Također, na teret potrošača po ZID ZPK/15 i Dodatku pada i glavnica zbog kupovine deviza. Pritom tužitelj posebice naglašava da potražuje razlike u glavnici zbog kupovine deviza, a što je neosnovano te je navedeno valjalo odbiti.

99. Stoga sud zaključuje da je pretplata po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu prestala sklapanje dodatka navedenom ugovoru. Navedeno jer su sve uplate i preplate izvršene po ništetnim odredbama uračunate prilikom konverzije kredita te su služile za daljnje otplaćivanje kredita i time su izašle iz imovine tuženika (osim zateznih kamata koje su teke na previše plaćene mjesečne anuitete – koje, a kako nisu bile obuhvaćene konverzijom – nisu izašle iz imovine tuženika).

100. Sumarno prikazano, odbijajući dio presude sud donio je uz sljedeće zaključke:

- ZID ZPK/15 je prisilni propis,

- Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen je na temelju odredbi ZID ZPK/15 (navedeno između stranaka nije sporno),

- ugovorne odredbe u Dodatku propisao je ZID ZPK/15, a ne odredio tuženik, kao kreditor,

- (zbog navedenog) ne mogu se utvrđivati ništetnim odredbe Dodatka, sve primjenom čl. 49. st. 5. ZZP-a,

- sklapanjem dodatka potrošač je pristao na ugovorne uvjete iz tog Dodatka,

- sklapanjem Dodatka prestala je obveza tuženika na isplatu pretplate po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu,

- preplate su korištene za daljnju otplatu anuiteta kredita prema odredbama ZID ZPK/15. i odredbama dodatka koji je sklopljen između pravnog prednika tužitelja i tuženika,

- (time) su pretplate po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF izašle iz imovine tuženika (otplaćivao se kredit potrošača),

- (zbog toga) se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu preplata po ništetnim odredbama osnovnog ugovora (iznad iznosa iz konverzije) jer je potrošač pristankom na Dodatak pristao i na sve njegove ugovorne uvjete (potrošač je i po ZID ZPK/15 imao pravo izbora prihvatiti ili ne prihvatiti izračun konverzije te sklopiti ili ne sklopiti Dodatak, a sve u vezi s čl. 2. ZOO-a),

- ne uzimaju se u obzir tzv. negativne vrijednosti na zatezne kamate koje su teke od plaćanja svakog pojedinog anuiteta do konverzije jer tuženik nije postavio određen procesno-pravni prigovor prijeboja i/ili podnio protutužbu,

- prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na preplate, van iznosa zateznih kamata, koje nisu bile uključene u konverziju, sud bi postupio suprotno odredbama ZID ZPK/15 (koji je ustavan), u vezi sa ZOO, te bi povrijedio načelo slobode ugovaranja (čl. 2. ZOO), kao i zajamčenu tržišnu slobodu (čl. 49. st. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine br. 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.).

101. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.342,77 EUR (9.225,94 EUR – 2.883,17 EUR = 6.342,77 EUR).

102. Slijedom iznesenog, valjalo odlučiti kao u t. II. izreke presude.

103. Nadalje, ZID ZPK/15 ne uređuje da bi na teret potrošača padale zatezne kamate.

104. Dapače, odredbe ZID ZPK-a/15 ne uređuju pitanje zateznih kamata, odnosno zateznih kamata koje su tekle na novčane tražbine koje su proizašle iz ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Dakle, ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje punog obeštećenja potrošača po ništetnim odredbama ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF.

105. ZID ZPK/15 zatezne kamate uređuje samo u odredbi čl. 19.e st. 7. t. 2. i to na način da iznos naplaćenih zateznih kamata pada na teret potrošača. Pritom te kamate nisu kamate koje su tekle od dana preplate, odnosno od dana plaćanja iznosa na ime ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Naime, navedena odredba ZPK-a uređuje pitanje zateznih kamata koje je tijekom otplate kredita (ako uopće jest) potrošač plaćao ukoliko je kasnio u ugovornom roku platiti mjesečni anuitet te takve kamate (i sklapanjem dodatka) padaju na teret potrošača.

106. S obzirom na to da odredbe ZID ZPK-a ne uređuju što se događaja sa zateznim kamatama koje su teke na pretplaćene iznose po ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu od dana plaćanja pa do konverzije 30. rujna 2015., to valja zaključiti da takve zatezne kamate nisu uračunate u izračun konverzije, po čl. 19.c ZPK-a. Slijedom iznesenog, a zbog ne postojanja uređenja po ZID ZPK/15. u odnosu na zatezne kamate, to ponovno dolazi do primjene odredbe iz čl. 4. ZZP-a, a koja i ponovno upućuju na odredbe ZOO-a. Takav pravni pristup je i pravilan jer je jedan zakon dio cjelokupnog pravnog poretka.

107. Odredba iz čl. 1115. ZOO-a propisuje potpuno obeštećenje. Takav stav proizlazi i iz Odluke Suda EU, br. C-118/17.

108. Uz navedeno, valja navesti da je tuženik banka, odnosno da se davanjem kredita bavi u profesionalnoj djelatnosti, zbog čega je, kao sudioniku u obveznom odnosu, bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a). Time je sud mišljenja da je tuženik nepošten od dana kada su mu preplaćeni svaki pojedini iznosi. Takav stav zauzeli su sudovi i u kolektivnim sporovima predmeta „Potrošač“.

109. Iz nalaza i mišljenja od 15. travnja 2025. proizlazi da zatezne kamate na pretplaćene mjesečne iznose, po osnovi promjene tečaja iznad tečaja, koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izračuna konverzije kredita (30. rujna 2015.) iznose 2.883,17 EUR.

110. Stoga, valja zaključiti da tužitelju pripada (samo) zahtjev za isplatu iznosa od 2.883,17 EUR - na ime zateznih kamata na pretplaćene iznose od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do dana konverzije 30. rujna 2025.

111. Sud je odlučio prihvatiti izračun zateznih kamata na pretplaćene iznose po osnovni ništetnih odredbi, koje je utvrdio izračunom kada se položaj korisnika kredita izjednačava sa s položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama, a ne kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Ovo stoga jer je tek sklapanjem dodatka, odnosno konverzijom, pravni prednik tužitelja pristao na odredbe dodatka, odnosno dao svoju suglasnost na kredit sa valutnom klauzulom u EUR, dok takav kredit, odnosno konkretno takvi anuiteti u razdoblju platež pa sve do konverzije nisu (ni) postojali. Postojali su samo krediti u CHF, odnosno krediti denominirani u kunama sa valutnom klauzulom u CHF, odnosno postojali su samo takvi anuiteti, koje je potrošač podmirivao. Stoga, a kako je sud zaključio da se radilo o ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF, to potrošača, odnosno ovdje konkretno pravnog sljednika potrošača valja obeštetiti u potpunosti. Navedeno se može jedino učiniti na način da se položaj korisnika kredita izjednači sa položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama, a na koji način je činila i dosadašnja, ustaljena sudska praksa, po svim instancama sudovanja u Republici Hrvatskoj.

112. Sud će se očitovati i o tome zašto nije prihvatio zatezne kamate na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita i to od svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. Naime, odluka suda već proizlazi iz prethodno navedenih zaključaka zašto je sud prihvatio dosuđen iznos, pa se sud neće (i opet) ponavljati, već se ponovno poziva na obrazloženje pod t. 109. ove presude. Ovdje valja navesti da bi se moglo tumačiti da pravno shvaćanje sa 7. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 13. i 20. prosinca 2022., upućuje na zatezne kamate na pretplaćene iznose uračunate u konverziji ali ovaj je sud stava da je navedeno daljnje razrađeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-586/1-14 od 21. prosinca 2022. te je jasno navedeno da se u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije rješavalo pitanje (koje nisu ni riješili sudovi nižeg stupnja u tom predmetu) – a to je visina, odnosno „u kojem razdoblju i u kojoj visini“ – izričito t. 34. obrazloženja navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga sud, ostaje kod stava detaljnije obrazloženog u t. 108. i 109. ove presude.

113. Na iznos od 2.883,17 EUR valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od dana traženja, odnosno od podnošenja tužbe 12. lipnja 2023. do isplate, sve primjenom odredbe iz čl. 31. st. 2. ZOO-a. Naime, prema odredbi iz čl. 31. st. 2. ZOO-a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Ovdje konkretno radi se o zateznim kamatama (iznos koji se dosuđuje) izrađenim u određenom novčanom iznosu, a koje su teke na pretplaćene iznose počev od dana plaćanja pa do konverzije. Konverzijom su zatezne kamate prestale teći jer su prestala i glavna potraživanja na ime pretplaćenih iznosa (akcesornost).

114. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. I. izreke presude.

115. Nadalje, neosnovan je tuženikov prigovor zastare.

116. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sve sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Ovo stoga jer za takvu vrstu tražbine nije propisan poseban zastarni rok. Naime, potraživanje koje je dosuđeno u ovom predmetu jest preostalo obeštećenje potrošača (koje nije uključeno u konverziju), odnosno ovdje konkretno singularnog pravnog sljednika potrošača, sve po odredbi iz čl. 323. u vezi s 1111. st. 1. te 1115. ZOO-a. Pritom su zatezne kamate akcesorno potraživanje koje slijede sudbinu glavnog potraživanja i to restitucijskog zahtjeva potrošača po osnovi oštećenja koje je pretrpio zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF (institut stečenog bez osnove). Valja navesti da je sud i u ovom dijelu suđenja uzeo u obzir i svrhu samog ZID ZPK/15, a to je uspostavljanje narušene ravnoteže između potrošača i trgovca, kao i svrhu samog ZZP-a i ZOO-a, sve da se postigne potpuno obeštećenje potrošača.

117. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

118. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

119. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da je u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2018., kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

120. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 12. lipnja 2023. (list 1. spisa), dakle prije proteka općeg zastarnog roka od pet godina računajući od pravomoćnosti presude (14. lipnja 2018.) u kolektivnom sporu (kao ponovnog tijeka zastare).

121. Kao što je već obrazloženo ZID ZPK-a/15 nije ni jednu odredbu ugovora proglasio ništetnom, dok se istovremeno tužitelj u tužbi poziva na pravomoćnu presudu iz predmeta „Potrošač“ (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), to je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastarijevanja, a zastara se ponovno počela teći pravomoćnošću presude iz kolektivnog spora (u dijelu valutne klauzule pravomoćno 14. lipnja 2018.).

122. Takav pravni stav zauzet je (i) na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.

123. Kao što je već obrazloženo ZID ZPK-a/15 nije ni jednu odredbu ugovora proglasio ništetnom, dok se istovremeno tužitelj u tužbi poziva na pravomoćnu presudu iz predmeta „Potrošač“ (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), to je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastarijevanja, a zastara se ponovno počela teći pravomoćnošću presude iz kolektivnog spora (u dijelu valutne klauzule pravomoćno 14. lipnja 2018.).

124. Nadalje, u odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. 125. Pravomoćnom presudom ovog suda, posl. br. P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene (čl. 10. st. 3. ZOO-a).

126. Stopa zateznih kamata suđena je na temelju odredbe iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u tzv. ostalim odnosima jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora (čl. 14. st. 2. ZOO-a).

127. Sumarno prikazano, presuda je u prihvaćenom dijelu tužbenog zahtjeva donesena uz zaključke:

a) ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje restitucije,

b) po ZID ZPK/15 na teret potrošača pada razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza (čl. 19.c st. 1. t. 1. ZID ZPK/15), naplaćene zatezne kamate na kašnjenje u plaćanju anuiteta, troškovi (čl. 19.c st. 1. t. 4. ZID ZPK/15) i iznos kamata i tečajnih razlika na ime pretplate (čl. 19.c st. 1. t. 5. ZID ZPK-a), c) ZID ZPK/15 u načinu izračuna konverzije ne obuhvaća zatezne kamate, koje su tekle na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita,

d) ZZP upućuje na primjenu ZOO-a,

e) posljedice ništetnosti uređene su odredbom iz čl. 323. ZOO-a,

f) radi se o institutu stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a,

g) opseg vraćanja propisan je odredbom iz čl. 1115. ZOO-a,

h) potrošač se po osnovi ništetnih odredbi mora u cijelosti obeštetiti, i) konverzijom potrošač nije obeštećen za zatezne kamate koje su teke na više plaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, navedene zatezne kamate nisu uračunate u konverziju,

j) navedene zatezne kamate nisu korištene prilikom daljnje otplate kredita i/ili vraćene potrošaču,

k) (time) zatezne kamate na pretplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi nisu (i dalje) izašle iz imovine tuženika,

l) (zbog navedenog) potrošač nije obeštećen za navedene zatezne kamate, m) kredit u konkretnom predmetu u EUR, odnosno sa valutnom klauzulom u EUR u utuženom razdoblju do dana konverzije nije postojao!,

n) postojao je samo kredit sa ništetnim odredbama te je stoga jedinio pravilno, zakonito i moguće obeštećenje dosuditi zatezne kamate na pretplaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, koje se izračunavaju na način da se korisnik kredita stavi u položaj u kojem bi bio da je od početka imao kredit denominiran u kunama,

o) (valja ponoviti) da do konverzije potrošač nije pristao na kredit sa valutnom klauzulom u EUR – taj kredit u konkretnom obveznom odnosu nije postojao do konverzije,

p) (također) takvo postupanje slijedi ustaljenu i čvrstu sudsku praksu te q) predstavlja potpuno obeštećenje potrošača kod konvertiranih kredita, r) zahtjev na ime zateznih kamata po stečenom bez osnove slijedi pravnu sudbinu upravo onoga što i jest osnovni zahtjev, a to je stečeno bez osnove, sve na temelju ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu,

s) zahtjev za isplatu navedenih zateznih kamata nije zastario.

128. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo upravo takvo pravno shvaćanje na 7. sjednici Građanskog odjela, održanoj 13. i 20. prosinca 2022., o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

129. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama, posl. br. Rev-586/19-14 od 21. prosinca 2022., Rev-1359/19-8 od 17. rujna 2024. i Rev-925/23-2 od 8. travnja 2025.

130. Tužitelju na uglavničene zatezne kamate ne pripadaju kamate po stopi iz trgovačkih ugovora jer se radi o potraživanju po osnovi ništetnih odredbi potrošačkog ugovora (t. II. izreke).

131. O troškovima postupka je odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife).

132. Tužitelj je uspio s 31,25 %, a tuženik s 68,75 %. Veći omjer valjalo je umanjiti za manji omjer, sve primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a iz čega se dobije omjer od 37,50 % troškova parničnog postupka koji bi trebao biti dosuđen tuženiku, kao stranici koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Takvom računicom dolazi se do iznosa od 656,25 EUR, koji iznos, na ime troškova parničnog postupka, pripada tuženiku. Međutim, sud je odlučio da troškovi nastali provođenjem stručnog dokaza i to financijsko- knjigovodstvenog vještačenja pripadaju tužitelju, kao stranci koja ih je u cijelosti i podmirila u sveukupnom iznosu od 1.000,00 EUR. Ovako je sud odlučio zbog toga što bez provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sud ne bi mogao odlučiti ni o visini prihvaćenog dijela tužbenog zahtjeva. Tako je sud odlučio brižljivom primjenom svih okolnosti slučaja, sve na temelju odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a. Pritom je sud uzeo u obzir da je tuženik aktivno osporavao u cijelosti, kako osnov, tako i visinu, tužbenog zahtjeva te je time uzrokovao trošak provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Stoga, a kada se umanji iznos koji pripada tuženiku od 656,25 EUR za 1.000,00 EUR, to se dolazi do zaključka da tuženiku u konkretnom predmetu ne pripadaju troškovi parničnog postupka (t. V. izreke presude), a da tužitelju pripadaju troškovi parničnog postupka u iznosu od 373,75 EUR. Na troškove je valjalo dosuditi zatezne kamate počev od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP- a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima (t. III. izreke presude). Nadalje, ostatak troškova parničnog postupka tužitelja valjalo je odbiti, kao neosnovan (t. IV. izreke presude).

133. Također, uz tužbu je tužitelj podnio manifestacijski zahtjev dok je u konačnici postavio određen tužbeni zahtjev iz čega je sud zaključio da je tužitelj povukao manifestacijski zahtjev pa je na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a riješio kao u t. I. izreke rješenja.

134. O djelomičnom povlačenju tužbe sud je riješio na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a, kao u t. II. izreke rješenja.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 138,71 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana