REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
S P L I T
Pr-754/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak & partneri d.o.o., odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika Svpetrvs hoteli d.d. , OIB:17106860816, iz Supetra, Put Vele Luke 4, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić & partneri, odvjetnicima u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 18. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja sa zamjenicom punomoćnika IN te zamjenika punomoćnika tuženika DN, po objavi presude dana 20. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Svpetrvs Hoteli d.d., OIB: 17106860816, isplatiti tužitelju, ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 19.617,71 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom;
- koja od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- koja od 01.08.2021. do 31.12.2022. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena - a od 01.01.2023. do 22.12.2023. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
- a od 23.12.2023. do isplate teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
;a, koje zakonske zatezne kamate teku na niže navedene pojedinačne iznose od njihova dospijeća pa do isplate, i to:
na iznos od 486,93 Eura od 16.09.2017. pa do isplate;
na iznos od 285,12 Eura od 16.10.2017. pa do isplate;
na iznos od 484,51 Eura od 16.11.2017. pa do isplate;
na iznos od 40,81 Eura od 16.12.2018. pa do isplate;
na iznos od 166,08 Eura od 16.03.2018. pa do isplate;
na iznos od 298,58 Eura od 16.04.2018. pa do isplate;
na iznos od 805,15 Eura od 16.05.2018. pa do isplate;
na iznos od 2.037,73Eura od 16.06.2018. pa do isplate;
na iznos od 1.680,26Eura od 16.07.2018. pa do isplate;
na iznos od 1.019,97Eura od 16.08.2018. pa do isplate;
na iznos od 1.116,42Eura od 16.09.2018. pa do isplate;
na iznos od 1.325,56Eura od 16.10.2018. pa do isplate;
na iznos od 649,61 Eura od 16.11.2018. pa do isplate;
na iznos od 472,00 Eura od 16.12.2018. pa do isplate;
na iznos od 250,95 Eura od 16.01.2019.. pa do isplate;
na iznos od 102,64 Eura od 16.03.2019. pa do isplate;
na iznos od 480,18 Eura od 16.04.2019. pa do isplate;
na iznos od 588,29 Eura od 16.05.2019. pa do isplate;
na iznos od 473,45 Eura od 16.06.2019. pa do isplate;
na iznos od 647,57 Eura od 16.07.2019. pa do isplate;
na iznos od 370,21 Eura od 16.08.2019. pa do isplate;
na iznos od 694,91 Eura od 16.09.2019. pa do isplate;
na iznos od 422,73 Eura od 16.10.2019. pa do isplate;
na iznos od 448,45 Eura od 16.11.2019. pa do isplate;
na iznos od 214,44 Eura od 16.12.2019. pa do isplate;
na iznos od 88,56 Eura od 16.01.2020. pa do isplate;
na iznos od 39,47 Eura od 16.02.2020. pa do isplate;
na iznos od 473,68 Eura od 16.03.2020. pa do isplate;
na iznos od 32,31 Eura od 16.06.2020. pa do isplate;
na iznos od 657,81 Eura od 16.07.2020. pa do isplate;
na iznos od 352,75 Eura od 16.08.2020. pa do isplate;
na iznos od 291,47 Eura od 16.09.2020. pa do isplate;
na iznos od 82,54 Eura od 16.10.2020. pa do isplate;
na iznos od 27,10 Eura od 16.05.2021. pa do isplate;
na iznos od 373,19 Eura od 16.07.2021. pa do isplate;
na iznos od 405,80 Eura od 16.08.2021. pa do isplate;
na iznos od 401,46 Eura od 16.09.2021. pa do isplate;
na iznos od 313,77 Eura od 16.10.2021. pa do isplate;
na iznos od 383,39 Eura od 16.11.2021. pa do isplate;
na iznos od 67,23 Eura od 16.12.2021. pa do isplate;
na iznos od 64,63 Eura od 16.01.2022. pa do isplate; dok se tužbeni zahtjev odbija za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 19.617,71 eura.
II. Nalaže se tuženiku, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.245,65 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđena pa do isplate, i računaju se po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište, primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a što se odnosi na kamatnu stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu dana 22. kolovoza 2022., u kojoj navodi da su tuženik (kao poslodavac) i tužitelj (kao radnik) sklopili dana 26. travnja 2016. godine Ugovor o radu (dalje u tekstu: Ugovor).Osim redovnog radnog vremena, tužitelj da je kod tuženika obavljao i prekovremeni rad te rad nedjeljom, blagdanima, kao i noćni rad, a što da mu tuženik nikada nije platio. Prikaz sati rada nedjeljom, sati rada blagdanima i noću, kao i ostali prekovremeni sati, da su iskazani u tablici koja čini prilog ovoj tužbi. Napominje se kako su u predmetnoj tablici navedeni samo sati za period od posljednjih 5 (pet) godina. Osim što tužitelju da nije platio sate navedene u tablici, tuženik da je tužitelju ostao dužan i bruto iznos od 11.068,19 kuna na ime neisplaćenog dijela plaće u 2020. godini, a to za mjesece ožujak, travanj i svibanj. Tuženik da je tužitelju ostao dužan i iznos od 840,00 kuna, obzirom da je tužitelj sam platio izradu PCR testova (listopad, studeni i prosinac 2020.g. i siječanj i veljača 2021.g.). Člankom 5. predmetnog Ugovora, tuženik da je isključio mogućnost povećanja plaće osnovom rada ostvarenog u uvjetima i na način utvrđen u odredbi članka 63. Pravilnika o radu, a koji članak Pravilnika o radu da se odnosi i na rad nedjeljom i na prekovremeni rad. Sukladno članku 94. Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom, ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik da ima pravo na povećanu plaću. Točno je da je Ugovorom o radu, konkretno člankom 5., isključena mogućnost povećanja plaće osnovom rada ostvarenog u uvjetima i na način utvrđen u odredbi članka 63. Pravilnika o radu, a koji članak Pravilnika o radu da se odnosi i na rad nedjeljom i na prekovremeni rad. Međutim, sukladno članku 9. stavku 3. Zakona o radu (sloboda ugovaranja), ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Obzirom na prethodno navedeno, na tužitelja kao radnika da se u ovom slučaju primjenjuje odredba članka 63. Pravilnika o radu, kao za radnika povoljnije pravo.
2. U svom podnesku od 20. veljače 2025. tuženik navodi kako dostavlja aneks ugovora o radu sklopljen između parničnih strana u kojem je, zbog izbijanja pandemije Corona virusa, tužitelju za utuženo razdoblje plaća utvrđena u manjem iznosu u odnosu na osnovni ugovor o radu. Slijedom iznesenog, razvidno da je da je tužitelj dobrovoljno, te sukladno dogovoru s tuženikom, sklapao anekse ugovoru o radu te na sadržaj istih nije imamo nikakvih primjedbi, a da bi nekoliko godina kasnije pokrenuo parnični postupak kojim od tuženika traži isplatu za prekovremeni rad, rad nedjeljom, blagdanima i noćni rad. Dostavljeni aneks da ne predstavlja novi dokaz s obzirom da je za njega tužitelj znao. Štoviše, tužitelj da je uz tužbu dostavio ugovor o radu i dodatke ugovoru o radu, no predmetni aneks koji da je također dio glavnog ugovora namjerno izostavlja. Iz naprijed navedenog postupanja tužitelja evidentna da je njegova malicioznost pri selektiranju dokaza priloženih uz tužbu. S tim u vezi, ističe se kako je tužitelj već pokretao parnične postupke protiv ovdje tuženika, a u kojima da nije uspio, a što također ukazuje na njegove maliciozne namjere. Prvenstveno se ističe kako se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Tuženik, opreza radi, osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe i aktivna legitimacija tužitelja. Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare. Ističe se kako je tužitelj samoinicijativno označio iznos koji potražuje u tužbi te takav iznos nema osnove niti u ugovoru o radu niti u nekom drugom aktu tuženika. Naime, uvidom u tablicu u kojoj su iskazani sati kada je tužitelj navodno radio nedjeljom, blagdanima i noću, razvidno da je kako se radi o dokumentu koji je mogao napisati i sam tužitelj, a koji dokument ne sadrži podatke niti o tuženiku, niti o tužitelju, kao ni njihove potpise, datum sastavljanja, osnovu po kojoj je sastavljen i sl. Slijedom iznesenog, tužitelj ničim da ne dokazuje da je radio prekovremeno, nedjeljom, blagdanima i noću. Također, tužitelj u tužbi ničim ne dokazuje po kojoj osnovi bi tuženik bio dužan naknaditi tužitelju trošak izrade PCR testova. Tuženik tužitelju nije dao nalog, niti ga primorao na PCR testiranje. Tužitelj u tužbi da predlaže od tuženika zatražiti evidenciju sati za tužitelja, platne liste za utuženo razdoblje, uvid u bankovne izvatke i vještačenje te pridržava pravo, nakon nabave navedenih dokumenata i provođenja financijskog vještačenja, urediti/precizirati/preinačiti tužbeni zahtjev. Dakle, de facto i sam tužitelj da priznaje da iznos označen u tužbi ne predstavlja iznos na isplatu kojeg bi tužitelj, eventualno, imao pravo temeljem predmetnog ugovora o radu. U odnosu na navode kako je radio velik broj sati prekovremeno, ističe se kako takve navode tužitelj ničim ne potkrjepljuje. Naime, iz dokumentacije koja da je priložena spisu nije razvidno kada je i koliko dugo tužitelj navodno radio prekovremeno (primjerice kojim danima, koliko sati, po čijem nalogu itd.). Također, spisu da nisu priloženi pisani zahtjev ili pisana potvrda poslodavca na temelju kojeg bi tužitelj bio obvezan raditi prekovremeno. Naime, na temelju odredbe članka 65. stavka 1. Zakona o radu (NN 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23, u daljnjem tekstu: „ZR“) u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik da je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Nadalje, stavkom 2. navedenog članka propisano da je da u slučaju kada priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac da je dužan pisano potvrditi u roku od sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen. U toč. 12. dostavljene Odluke navedeno da je: „kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne) istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koji su isti jednim dijelom potpisali a drugim nisu, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupaka iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne) obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidenciju o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.“ Dakle, uzimajući u obzir činjenicu da: tužitelj postavljeni tužbeni zahtjev temelji prvenstveno na evidenciji platnih lista i evidenciji o radnom vremenu koju je tužitelj sam vodio i kreirao; ne postoji nikakav pisani zahtjev i/ili pisana potvrda poslodavca iz koje da bi bilo razvidno da je tuženik tužitelju naložio prekovremeni rad; iz tužbe tužitelja proizlazi kako je isti navodno pet godina prije podnošenja tužbe radio nedjeljom, blagdanima, noću i prekovremeno, što da bi značilo da isti pet godina nije imao primjedbe na obračun plaće; da je sam tužitelj sklopio aneks ugovora o radu kojim pristaje na plaću manju od one određene osnovnim ugovorom o radu, a sad potražuje plaću iz osnovnog ugovora o radu; kao i dostavljenu Odluku, razvidno da je kako je upravo na tužitelju teret dokaza da u ovom postupku dokaže da evidencija radnog vremena nije bila uredno vođena, a radi čega da potražuje od tuženika isplatu u tužbi navedenog iznosa. Međutim, tužbi da ne prileže dokazi iz kojih bi isto bilo razvidno. Također, iz dostavljene Odluke, a koja se tiče rubriciranog predmeta, da jasno proizlazi kako se radno vrijeme može dokazivati svjedocima, a pogotovo kada je vjerodostojnost evidencije dovedena u sumnju. Nadalje, da nije logično ni životno za očekivati da bi tužitelj više od pet godina radio nedjeljom, blagdanima, noću i prekovremeno, a bez da bi primjedbe za takav način rada iznio poslodavcu i/ili tražio naknadu plaće za takav rad. Vjerojatnije da je da je u konkretnom slučaju tužitelj izravno i s namjerom manipulirao svojim radnim satima, a sve kako bi naknadno potraživao isplatu novčanog iznosa od tuženika. Slijedom svega navedenog, tuženik da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže Naslovnom sudu odbiti predmetni tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da snosi parnične troškove.
3. Tužitelj je pisanim podneskom od 4. prosinca 2025. precizirao tužbeni zahtjev, a sve u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.
4. Tuženik je osporio i tako uređeni tužbeni zahtjev tužitelja te ponovno istakao prigovor zastare.
5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze Kolektivni ugovori, Ugovor o radu, Izmjena Ugovora o radu broj 224/16 od 26. travnja 2016., Pravilnik o radu, računi ( list spisa 62-65), tablice za 2017., 2018., 2019. , 2020. i 2021., platne liste i evidencije rada, Aneks ugovora o radu, saslušanje tužitelja, saslušanje zz tuženika GN, saslušanje svjedoka ĆN, AN i ON te nalaz i mišljenje vještaka Marijana Jovića od 30. rujna 2025.
6. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 26. travnja 2016., te aneksa ugovora od 31. ožujka 2019., sve do otkaza ugovora o radu 30. listopada 2023., a izmjenom ugovora iz 2019., da je radio u tehničkom sektoru kao građevinski radnik te da je bio odgovoran menađeru sektora ĆN, stoga nisu osnovani prigovori promašene aktivne i pasivne legitimacije a sve sukladno čl. 133. Zakona o radu ( Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23- dalje ZR-a).
7.Kao sporno ostalo je za raspraviti nakon preciziranja tužbenog zahtjeva da li je tužitelj od kolovoza 2017. do prosinca 2021., radio prekovremeno, nedjeljom, blagdanima, kao i noćni rad i da li mu je tuženik isto platio, kao i istaknute prigovori aktivne legitimacije, pasivne legitimacije te prigovor zastare.
8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.
9. Temeljem čl. 65. ZR u slučaju više sile izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena ( prekovremeni rad). U st. 2. istog čl. propisano je da iznimno od st. 1., ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen. U smislu te odredbe da bi se moglo raditi o prekovremenom radu potrebno je da taj rad radnik obavlja na zahtjev poslodavca, a zbog više sile, izvanrednog povećanja opsega rada ili drugog sličnog slučaja prijeke potrebe, dakle bitno je da se radi o izvanrednosti i privremenosti nastale situacije.
Prema čl. 67. ZR-a propisano je da ako narav posla to zahtjeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od 12 neprekidnih mjeseci, u jednom razdoblju traje duže , a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena. Ako preraspodjela radnog vremena nije ugovorena i uređena Kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumno sklopljenim između Radničkog vijeća i poslodavca, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodjeljenog radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodjeljenog radno vrijeme te takav plan prethodno dostaviti Inspektoru rada. Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom ako je radno vrijeme preraspodjeljeno, ono tijekom razdoblje u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremnea uključujući i prekovremeni rad ne smije biti duže od 48 sati tjedno.
10. Pravilnikom o radu tuženika člankom 63. propisano je da radnik koji rasporedom radnog vremena, sukladno potrebama procesa rada u ugostiteljstvu, radi nedjeljom, blagdanom, u noćnom radu i drugim uvjetima, ima pravo na povećanje osnovne plaće za sljedeće dodatke:
- za rad u dane blagdana i u neradne dane
utvrđene Zakonom i za rad na dan Uskrsa…………………....50 %
- za rad nedjeljom……………………………………………..... ....30 %
- za noćni rad………………………………………………….........30 %
- za rad u drugoj smjeni u slučaju stalnog smjenskog rada …...10 %
- za dvokratni rad……………………………………………………10 %
- za prekovremeni rad……………………………………………….50% Prekovremenim radom smatra se rad duži od punog radnog vremena utvrđenim zakonom. Rad u preraspodijeljenom radnom vremenu ne smatra se prekovremenim radom.Pravo na uvećanje plaće za dodatke utvrđene stavkom 1. ovog članka radnik ostvaruje samo za sate rada odrađene u uvjetima utvrđenim tim stavkom. Vrijednost sata rada koji služi kao osnovica za obračun dodataka utvrđuje se za mjesečni fond sati u visini 1/12 godišnjeg fonda sati. Ako se radniku tijekom jednog dana ponove dva ili više osnova iz stavka 1. ovog članka po kojima se povećava obračunska osnovica utvrđena stavkom 4. ovog članka, tada da se svi dodaci kumuliraju za sate rada ostvarene u pojedinim uvjetima. Iznimno, ako je blagdan ili neradni dan utvrđen zakonom nedjelja, radnik ostvaruje pravo na dodatak za rad na dan blagdana bez kumuliranja dodatka za rad nedjeljom.
11. Uvidom u Ugovor o radu tužitelja od 26, travnja 2016., razvidno je da je čl. 3., predviđen po potrebi i prekovremeni rad, nedjeljom, blagdanom sve u skladu sa Pravilnikom o radu tuženika i procesu rada kod poslodavca, da bi u članku 5., istog ugovora bila isključena mogućnost povećanja plaće osnovom rada ostvarenog u uvjetima i na način utvrđen u odredbi članka 63. Pravilnika o radu, a koji članak Pravilnika o radu da se odnosi i na rad nedjeljom i na prekovremeni rad.
12. U svom iskazu na ročištu od tužitelj navodi da je kod tuženika radio 12 godina s tim da je počeo sezonski 2009. , a za stalno da se zaposlio u travnju 2016. Prvi ugovor o radu koji je zaključio da je bio za obavljanje poslova asistent menadžera na način da je bio pomoćnik menađerici BN. Poslove koje je kao asistent menadžera radio bili su razni od slikavanja apartmana, rješavanja raznih problema koji bi se događali sa gostima, zatim suradnja sa skandinavskim animatorima i sl. Te poslove da je radio oko dvije godine. Za taj vremenski period radno vrijeme da je bilo od 8-16 sati ali da se ostajalo i duže. Međutim, to da nije bilo evidentirano, inače evidenciju da je rada vodila HN, majka od zz GN, koja da je to vodila putem računala, a nastavio je voditi AN tako da je pri odlasku iz firme dobio na stik svu evidenciju njegovog rada koji je radio kod tuženika iz čega da je razvidan prekovremeni rad. Ovu evidenciju rada koja mu je dana na uvid koju je dostavio tuženik ne odgovara tim podacima. Nakon te dvije godine da je dobio Aneks ugovora o radu na radno mjesto građevinski radnik, s tim da je bio raspoređen u tehnički sektor za obavljanje raznih popravaka pretežno struje, kao kućni majstor. Isto tako i na tom radnom mjestu da je radio sve do samog otkaza 30. listopada 2023. Na tom radnom mjestu da se vodila evidencija rada, isti da bi se registrirao sa stikom (čipom) što je sve bilo evidentirano kompjuterski i što da je dobio na stiku. Na prikazanu priloženu evidenciju radnih sati iz stika koji joj je predao da je njegova odvjetnica prema podacima o njegovim prekovremenim satima iste prikazala u priloženim tablicama i to za svaku godinu odrađene prekovremene sate, blagdane, nedjelje i slično. Isti da se obraćao tuženiku i to predsjedniku uprave koji ga je i zaposlio vezano za isplate prekovremenog rada međutim uvijek da mu je obećavano sutra i slično, a nikad da to nije realizirano. Koliko se sjeća da je bio triput na razgovoru, ne može se sjetiti je li se pisanim zahtjevom obraćao. O aneksu ugovora o radu u kojem stoji da se odrekao dijela plaće u 2020. za mjesec ožujak, travanj i svibanj mogu reći, isti da se ne sjeća da je takvo nešto potpisao, a ima sumnju da se njegov potpis krivotvorio. Što se tiče PCR testova, to da je sindikat dogovorio sa predsjednikom uprave obzirom da oni nisu prekidali rad za vrijeme korone te da su se obvezali testirati putem PCR testova i sindikalni povjerenik da ih je obavijestio da će to poslodavac nadoknaditi o čemu da je priložio račune, isto također da nije plaćeno. Navedeni AN kojeg da je spomenuo da mu je na stiku dao izlist i evidenciju rada inače da je radio u računovodstvu tuženika i on također da više tamo ne radi, kao ni sindikalni povjerenik MN koji da je otišao u međuvremenu u mirovinu. O tome da li je tužitelj potpisivao evidencijske liste, navodi da nije te da na platnim listama nije bio evidentiran prekovremeni rad. O tome da li su i drugi djelatnici radili prekovremeno, navodi da jesu te da su svi koristili čip za evidenciju dolaska na posao. O tome tko je imao pristup evidenciji rada koju tužitelj navodi , istu da je putem čipa registrirana evidencija rada u kompjuteru tuženika sa kojom je trebalo raspolagati računovodstvo koje je i dostavilo liste evidencija rada za sporno razdoblje. Međutim , kako je AN otišao od tuženika i ne radi u računovodstvu, da se iskorigiralo vjerojatno na drugačiji način. Osim MN kao sindikalni povjerenik da je radila i NN i ŠN.. O tome da li je AN imao slobodan pristup evidenciji rada i mogao je samostalno kreirati, navodi da AN nije mogao samostalno kreirati evidenciju rada obzirom daje ista evidentirana putem čipa, ali da je pristup imao istoj obzirom da je radio u računovodstvu. O tome da li je ikad izdan akt , pisani nalog poslodavca vezano za PCR testiranje , da je o tome razgovarao isključivo sa sindikalnim povjerenikom MN, koji da je to dogovarao s poslodavcem.
13. U svom iskazu na ročištu zz tuženika GN navodi da je član uprave od 2013. koliko je njoj poznato postoje radnici koji imaju fiksne ugovore, fiksnu plaću i rade fiksno radno vrijeme u fondu 40 sati tjedno, dok postoji dio radnika koji rade na koeficijent i koji rade i prekovremeno. To da su obično radnici koji rade u uslužnim djelatnostima tipa sobarice, kuhari, konobari, recepcionari pa i ostali. Točno da je da su radnici zaduživali čipove kako bi se evidentirao njihov rad, ali ne svi, to da je većinom dobivali radnici koji rade u uslužnim djelatnostima kako bi se evidentirao prekovremeni rad. Koliko joj je poznato tužitelj radeći kod njih da nije radio prekovremeni rad niti da je bio u krugu radnika koji su trebali zadužiti čip, tako da je njeno mišljenje da je on do čipa došao nezakonito, isto tako kod njih da je postojala evidencija kad dobijete čip da ste isti preuzeli, a po odlasku iz firme isti da je trebalo i vratiti. Smatra da je tužitelj imao fiksni ugovor obzirom da je radio kao građevinski radnik, njoj nije poznato da je radio u okviru tehničke službe niti da je radio na popravcima kako struje i vode već isključivo građevinske poslove. Njeno mišljenje je da je tužitelj do čipa za evidenciju rada došao preko AN koji je tada radio kod njih u računovodstvu neosnovano, a isto tako trebao ga je vratiti, ako ga je imao službeno, nakon što mu je prestao radni odnos. Misli da je tužitelj dobio otkaz prije negdje godinu dana jer da je odbio obavljati poslove na koje je bio raspoređen. Što se tiče smanjenja plaće u 2020. godini zbog problema s covidom to da joj nije poznato da je odrađivala pravna služba vezano za potpisivanje aneksa i dio menadžera. Nije joj poznato da je i sindikat bio s tim upoznat. Što se tiče PCR testova također da joj nije poznato da je tužitelj bio u obvezi se testirati niti u tom vremenskom periodu dolaziti na posao. Obzirom na protek vremena ista da ne može potvrditi da su donijeli odluku o obveznom testiranju na covid za radnike koji su dolazili na posao, misli da su postupali po odlukama tadašnjeg stožera koji da je bio formiran u RH vezano za epidemiju covida. O tome tko je izradio evidencijske liste koje je tuženik dostavio u spis, da je to izradio tužiteljev tadašnji menadžer ĆN. O tome kako bi se kod djelatnika koji bi imali fiksno radno vrijeme evidentirao prekovremeni rad, isključivo preko naloga poslodavca. O tome kako je moguće sukladno njenim navodima da tužitelj ima neovlašteno čip, a da od 2016. nitko nije reagirao na to, da ne zna zašto nitko nije reagirao. O tome da li je mailom zz tuženika davala tužitelju naloge, koliko se ona sjeća da nije , da to nije dio njenog posla međutim nakon što joj je predočen mail navodi da je moguće da je komunicirala sa tužiteljem putem mail. O tome da li su tužitelj i AN jedini tužili tuženika za isplatu prekovremenih sati, navodi da jesu. O tome da li je tužitelj tužio radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu, da je tužio i da je izgubio parnicu pred ovim sudom. O tome da li je itko od građevinskih radnika radio prekovremeno, blagdanom i nedjeljom, da koliko zna da nije.
14. U svom iskazu na ročištu od svjedok ĆN navodi da već deset godina radi kao menadžer građevinskog sektora te da je rukovoditelj nekih desetak radnika, mahom građevinski radnici i kućni majstori. Koliko se sjeća rukovoditelj tužitelju da je bio 2018. godine i koliko se sjeća da je on kod njega radio kao građevinski radnik i da je radio 40 sati tjedno, te da mu nije davao naloge da radi prekovremeno niti blagdanom. O tome kako se djelatnici evidentiraju kod tuženika pri dolasku i odlasku s posla, on kao menadžer da se ne evidentira digitalno, ali radnici kojima je nadređen, dio da se evidentira digitalno putem čipa, a dio ne. Ne može precizirati koji se radnici tako evidentiraju a koji ne i zašto, koliko mu je poznato tužitelj da se nije digitalno evidentirao putem čipa. Isti da nema uvid u prisutnost radnika kojima je nadređen na radu niti provjerava evidenciju prisutnosti na poslu. Temeljem čega je onda izradio evidenciju prisutnosti na radu tužitelja, navodi da on to nije izradio niti da je imao uvid u isto. O tome je li mu poznato kako izgleda taj čip kojima se radnici digitalno evidentiraju, da on to nikad nije koristio ali da je vidio druge, ali da ne zna točno kako izgleda. O tome da li je tužitelj ikada iskazao nezadovoljstvo sa svojim primanjima, svjedok navodi da nije.
15.U svom iskazu na ročištu od svjedok AN navodi da je radio kod tuženika kao materijalni knjigovođa nekih pet godina od 2016. pa do 2021. te da je radio i na poslovima izrade plaća, materijalno knjigovodstvo, a kasnije samo obračun plaća. Kod tuženika da se velika većina radnika elektronski evidentira prilikom dolaska i odlaska s posla, jedino da je menadžerski kadar bio izuzet od takvog prijavljivanja odnosno evidencije rada. Navodi da je postojao elektronski čip koji bi radnici zadužili radi evidencije prisustva na radu. Naime, da su postojali radnici koji su primali plaću prema koeficijentu i radnici koji su imali fiksnu plaću. Radnici koji su imali fiksne plaće u startu da su imali veće plaće od ovih na koeficijentu i kod samog zapošljavanja da je to usmeno iskomunicirano i da ta viša plaća pokriva eventualni prekovremeni rad. Što se tiče same elektronske evidencije da misli je preko 90 % radnika bilo elektronski evidentirano, s tim da se koliko mu je poznato radnicima koji su radili po koeficijentom preraspodjelom radnog vremena prekovremeni rad obračunavao kroz slobodne dane koje bi koristili izvan sezone po dogovoru sa poslodavcem, dok se drugim radnicima, koji su bili na fiksnoj plaći isti evidentirao ali da se nije plaćao obzirom da su u startu imali povećanu plaću, a temeljem usmenog dogovora. O tome da li je tužitelju dao izlist platnih podataka, navodi da je obzirom da zato nije trebao suglasnost i da bi to napravio svakom radniku koji bi zatražio, kao što su druge njegove kolege davali radniku kojem su ti podaci trebali. Temeljem tog elektronskog sustava evidencije svaki radnik da je mogao imati uvid u evidenciju radnih sati, međutim što se tiče izmjene tih podataka postoji osoba koja radi u računovodstvu i koja ima administrativnu ovlast pristupa sustavu može revidirati te podatke odnosno mijenjati satnice u pojedinih radnika, konkretno za tužitelja, s tim da se ranije u sustavu takva izmjena mogla vidjeti točno kad je izvršena, a sada otkad tamo ne radi da ne može biti siguran da se to nešto nije promijenilo. O tome jesu li menađeri imali evidenciju radnog vremena radnika kojima su bili nadređeni, svi menađeri da su imali uvid u evidenciju radnog vremena radnika kojima su bili nadređeni, i mahom da su ti radnici imali elektronski čip kojima su se evidentirali. Nadalje njihova obveza da je bila da prije obračuna plaće kontroliraju evidenciju sati svojih zaposlenika radi pravilnog obračuna plaće.
16. U svom iskazu na ročištu od svjedok ON navodi da je radio kod tuženika počevši od 13. veljače 1979. pa sve do umirovljenja 31. kolovoza 2022. i to da je radio kao kućni majstor za rashladne uređaje na održavanju ali da se godinama širila ta djelatnost pa da može reći da se taj servis održavanja širio i na druge poslove i druge stvari. Čini mu se da je oko 2000. postao vlasnik firme postao gospodin Z a on da je ili godinu dvije prije ili nakon toga postao i sindikalni povjerenik. Koliko se sjeća tužitelj da je kod tuženika radio cca 10 godina i da su radili posljednje vrijeme prije umirovljenja baš upravo ovo koje je obuhvaćeno tužbom radili u tehničkoj grupi za održavanje. On da mu je znao biti kao ispomoć prilikom određenih poslova. U početku kad je počeo raditi isti da su imali karticu kojom su evidentirali dolazak i odlazak s posla, na kojem da je bilo specificirano vrijeme odlaska liječniku, privatni izlazak i službeni odlazak. Nakon toga da su dobili službeno čipove, koliko mu je poznato da je tužitelj imao čip jer da ga je vidio kod njega obzirom da su na istom personalizirani podaci, mogao ga je dobiti samo službeno, kojima se elektronski učitavaju dolazak i odlazak s posla. U situaciji kada se u okviru radnog vremena izlazi ranije ili izlazi na pauzu tada da su dobivali papirić ili listić u koji bi se evidentirao izlazak ponovno kad bi se vraćali na posao evidentirao bi se ulazak, ali tada da nisu dobivali papirić za taj dan. Naime, ukoliko je taj izlazak bio u okviru pola sata koliko traje pauza tada se ne bi odbijalo, ali kad su ostajali duže da bi se znali odbijati sati. O tome da li je poslodavac na bilo koji način mogao intervenirati unatoč prijavi na te evidentirane sate rada, da je mogao obzirom se nikada nije evidentirao raniji dolazak na posao, pretpostavlja da se moglo tako reagirati ako se ostajalo duže na poslu, primjerice njemu je rukovoditelj bio CN i znalo bi se događati da je taj dan zaboravio karticu ili čip i onda bi on ulazio u sustav i evidentirao njegov dolazak pa pretpostavlja da su tako mogli ostali rukovoditelji. Rukovoditelj da je tužitelja bio ĆN kad je došao raditi, ali da ne zna kad bi dolazio u njihovu grupu kad bi mu posao davao CN da li bi on tada bio njemu nadređen. Njemu da je poznato da se višak sati pretvarao u slobodne sate onda i u slobodne dane, a isto tako da mu je poznato da mu se tužitelj žalio da mu nisu odobrili korištenje slobodnih dana i da mu nije plaćen prekovremeni rad, kao i ostali radnici obzirom da je bio dugogodišnji sindikalni povjerenik, međutim tu da se ništa nije moglo napraviti. Napominje da su radili prekovremeno kako u sezoni tako i u pripremi sezone, ali želi navesti još jedan slučaj gdje da je tuženik kao poslodavac zakidao radnike kod priznavanja prekovremenog rada odnosno slobodnih dana, primjerice za vrijeme epidemije Covid kada je tuženik od Vlade RH dobio novčana sredstva za isplatu plaće u vrijeme kada zbog Covida da se nije radilo, kad su radnici bili kući tuženik da je u tom vremenskom periodu mnogima taj boravak kući evidentirao kroz slobodne dane, što da su mu se mnogi radnici žalili , a na koncu to da se dogodilo njemu za 19 slobodnih dana, što da je na njegovu inicijativu za njega i nekolicinu radnika možda desetak to naknadno ispravljeno a mnogima to da nije priznato obzirom da mu se nisu javili. O tome da li su mu bili plaćeni prekovremeni sati od strane tuženika, obzirom da je radio na koeficijent ti prekovremeni sati da su mu se akumulirali u slobodne sate a zatim u slobodne dane. O tome da li su svi dobivali čipove i radnici koji su imali fiksno radno vrijeme i fiksnu plaću, da jesu.
17. U svom nalazu i mišljenju od dana 30. rujna 2025. vještak Marijan Jović navodi da je prilikom izrade vještva izvršen uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna, a temeljem tužbenog zahtjeva, mišljenja da je:
Ukoliko je tužitelj radio više sati od sati kako je evidentirao tuženik, odnosno temeljem navedenih podataka iz tužbenog zahtjeva, u periodu obračuna plaća od 01.08.2017.g. do 31.12.2021.g. tuženik kao poslodavac da nije tužitelju isplatio na ime dodataka za prekovremeni rad sveukupan bruto iznos od 19.617,71 eura. Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih sati i naknada na plaću da su prikazani u rekapitulaciji u nalazu.
18. U svom podnesku od 23. prosinca 2025. tuženik navodi kako se vještakov izračun temelji na dokumentu kojeg je tužitelj sam sastavio, potpuno arbitrarno, paušalno, bez potpisa poslodavca, bez dokaza i ikakve osnove kojim bi se potkrijepila njegova vjerodostojnost. Iz naprijed navedenog da proizlazi da uzimajući u obzir relevantnu dokumentaciju obračunske liste plaće i evidenciju rada, da tužitelj nije radio prekovremeno, blagdanom, noću ili nedjeljom i to je jedino bitno i ključno za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Vještvo vještaka ovaj sud prihvaća kao vjerodostojno i izrađeno po pravilima struke a prigovor tuženika nije od utjecaja na valjanost vještva obzirom da se i sam tuženik izjasnio da ne traži usmeno ni pismeno očitovanje vještaka na prigovor.
19. Tuženik je istako i prigovor zastare. Sukladno čl. 139. ZR-a, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Prigovor zastare potraživanja koje je istakao tuženika na potraživanja tužitelja od 01.08.2017.g. nije osnovan. Kako je tužitelj ustao ovom tužbom u kolovozu 2022., razvidno je da ista podnesena unutar zastarnog roka.
20. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – u daljnjem tekstu ZPP), a polazeći od naprijed opisanih utvrđenja ovaj sud smatra utvrđenim:
-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika Ugovora o radu od 26. travnja 2016. na radno mjesto asistent menađera da bi i izmjenom ugovora o radu od 31. ožujka 2019., radio kao građevinski radnik,
- da iz Ugovora o radu tužitelja od 26, travnja 2016., razvidno je da je čl. 3., predviđen po potrebi i prekovremeni rad, nedjeljom, blagdanom sve u skladu sa Pravilnikom o radu tuženika i procesu rada kod poslodavca. da bi u članku 5., istog ugovora bila isključena mogućnost povećanja plaće osnovom rada ostvarenog u uvjetima i na način utvrđen u odredbi članka 63. Pravilnika o radu, a koji članak Pravilnika o radu da se odnosi i na rad nedjeljom i na prekovremeni rad.
- da iz iskaza z.z. tuženika GN između ostalog proizlazi da je točno da su radnici zaduživali čipove kako bi se evidentirao njihov rad, ali ne svi, to da su većinom dobivali radnici koji rade u uslužnim djelatnostima kako bi se evidentirao prekovremeni rad. Koliko joj je poznato tužitelj radeći kod njih da nije radio prekovremeni rad niti da je bio u krugu radnika koji su trebali zadužiti čip, tako da je njeno mišljenje da je on do čipa došao nezakonito, a priložene evidencijske liste o radu tužitelja da je vodio i izradio tužiteljev tadašnji menadžer ĆN,
- da iz iskaza svjedoka ĆN između ostalog proizlazi da ne može precizirati koji se radnici evidentiraju prisutnost na radu putem čipa, a koji ne i zašto, a koliko mu je poznato da se tužitelj nije digitalno evidentirao putem čipa. Isti da nema uvid u prisutnost radnika kojima je nadređen na radu niti da provjeravao evidenciju prisutnosti na poslu, te da on nije izradio evidenciju prisutnosti na radu tužitelja, niti da je imao uvid u istu,
- da iz iskaza AN koji je radio u računovodstvu tuženika i svjedoka ON, koji je do umirovljenja bio sindikalni povjerenik i radio sa tužitelj nedvojbeni proizlazi da je tužitelj spada u one radnike koji su svoju prisutnost na radu evidentirali elektronski putem čipa, a koji je personaliziran i na kojem su svi osobni podaci tužitelja, a koji mu je kao takav dao tuženik, jer se u protivnom ne bi mogla voditi elektronski evidencija na radu.
- svjedok ON koji je radio sa tužiteljem potvrđuje između ostalog u svom iskazu da su dobili službeno čipove i koliko mu je poznato da je tužitelj imao čip jer da ga je vidio kod njega obzirom da su na istom personalizirani podaci, te da ga je mogao dobiti samo službeno, kojim se elektronski učitavaju dolazak i odlazak s posla. Poslodavac da je mogao intervenirati unatoč prijavi na te evidentirane sate rada, što da je razvidno jer da se nikada nije evidentirao raniji dolazak na posao, pretpostavlja da se moglo tako reagirati ako se ostajalo i duže na poslu, a rukovoditelj tužitelja da je bio ĆN,
- da tuženik nije dokazao da je donosio odluke o preraspodjeli radnog vremena.
21.Sukladno gornjim utvrđenjima ovaj sud smatra utvrđenim tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim. Temeljem čl. 9. stavku 3. ZR-a, kojim je propisano ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Obzirom na prethodno navedeno, na tužitelja se kao radnika u ovom slučaju primjenjuje odredba članka 3. ugovora o radu a u svezi sa čl. 63. Pravilnika o radu tuženika, kao za radnika povoljnije pravo. Što se tiče evidencije rada koju je tužitelj prikazao sukladno elektronski očitanim radnim satima ovaj sud prihvaća kao vjerodostojnu evidenciju tužiteljeva rada, obzirom da tuženik nije dokazao osim paušalnog osporavanja da je ista na bilo koji način netočna i krivotvorena. Naime tuženik je u postupku istakao da će u dokaznom postupku svjedocima dokazati da tužbeni zahtjev nije osnovan, međutim isti je priložio evidenciju rada iz koje proizlazi da tužitelj nije radio prekovremeno za cijelo utuženo razdoblje te je z.z. tuženika izjavila da je istu vodio i sastavio menadžer tužitelja ĆN, a koji svjedok je u svom iskazu isto opovrgnuo ističući da tu evidenciju nije ni sastavio niti imao uvid u istu. Nadalje svjedoci I i ON suglasno navode da tužitelj bio među radnicima koji su evidentirali prisutnost na radu elektronski putem stika (čipa) u kojem su njegovi personalizirani podatci koji mu je unio tuženik i temeljem kojih se elektronski evidentira njegov rada, stoga da se ne može govoriti da se radi o nezakonitom čipu. Sama činjenica da se za cijelo utuženo razdoblje tužitelj tako evidentirao ukazuje da bi poslodavac zasigurno reagirao da je to radio bez njegove suglasnosti i znanja što kod tuženika nije moglo ostati neprimijećeno. Isto tako svjedok ON kao sindikalni povjerenik potvrđuje da je tužitelj radio prekovremeno i da mu se žalio da mu taj rad nije plaćen, za što je svjedok istakao da su se mnogi radnici žalili na isto. Stoga ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao osnovanost svog zahtjeva da je radio prekovremeno kod tuženika od 01.08.2017.g. do 31.12.2021.g. sukladno elektronskoj evidenciji rada, a koji rad mu nije plaćen, dok tuženik nije dokazao vjerodostojnost priložene evidencije rada jer je istu kao takvu osporio menadžer tužitelja ĆN, a koji po navodima tuženika istu vodio i izradio, a niti je dokazao da je tužitelj u zamjeni za određeni prekovremeni rad koristio slobodne dane, a niti da je kod tuženika bila donesena odluka o preraspodjeli radnog vremena. Stoga ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev osnovan na isplatu razlike na ime dodataka za prekovremeni rad u sveukupnom bruto iznosu od 19.617,71 eura. U odnosu na ostala potraživanja tužitelj iste nije osim u tužbenom zahtjevu naknado specificirao niti dokazao osnovanost istih. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. Naime, bruto plaća se sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi čl.15. st.3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i čl.17. st.3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/13. i 157/14.), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) pa je tužitelju priznat parnični trošak i to : za sastav tužbe 250 bodova, za zastupanje na raspravi od 6. veljače 2025. , 20. ožujka 2025. , 15. svibnja 2025. , 9. srpnja 2025. i 18. veljače 2025. – za svako po 250 bodova, za sastav podneska od 14. travnja 2025. i 4. prosinca 2025. – za svako po 250 bodova, što iznosi 2.000 bodova, pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi eura 4.000,00 eura, zajedno sa PDV-om te troškovima financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 245,65 eura, ukupno iznosi 5.245,65 eura.
U Splitu 20. ožujka 2026.
S U T K I N J A
Jelena Kvarantan Karuza
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
DNA:
-pun. tužitelja
-pun. tuženika
- u spis
