Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-126/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih AĐ i VĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. u svezi čl. 36. st. 2. i čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenih AĐ i VĐ protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv- 44/2026-6 od 9. veljače 2026., u sjednici održanoj 20. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenih AĐ i VĐ kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kv-44/2026-6 od 9. veljače 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08 produljio istražni zatvor protiv okrivljenih AĐ i VĐ, zbog kaznenog djela iz čl. čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. u svezi čl. 36. st. 2. i čl. 34. KZ/11.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni AĐ po branitelju Daliboru Gradinščaku, odvjetniku te okrivljeni EĐ po branitelju Marijanu Fosinu, odvjetniku.

2.1. Okrivljeni AĐ žali se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje.

2.2. Okrivljeni EĐ u žalbi ne navodi žalbene osnove, s prijedlogom da se istražni zatvor ukine i zamijeni predloženom mjerom opreza.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-155/2026-3 od

17. ožujka 2026. isti vratilo.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da okrivljeni AĐ u žalbi uvodno naznačenu žalbenu osnovu pogrešne primjene materijalnog prava (pravilno povrede kaznenog zakona) u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, tako da je riječ samo žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok okrivljeni VĐ u žalbi izrijekom ne naznačuje žalbene osnove, međutim, sadržajno se također žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njihovih žalbi, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

6. U odnosu na žalbu okrivljenog MĐ:

6.1. Ovaj žalbeni sud prvenstveno uočava da okrivljenik u žalbi napada samo pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojim prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno, kazneno djelo protiv imovine – teška krađa iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. u svezi čl. 228. st. 1. u svezi čl. 36. st. 2. i čl. 34. KZ/11.

6.2. Međutim, žalitelj pritom očito ispušta iz vida činjenicu da je optužnica koja je protiv njega podnesena zbog počinjenja citiranog kaznenog djela u međuvremenu potvrđena (rješenjem suda prvog stupnja broj Kov-309/25-52 od 18. veljače 2026.), na koji način se prvostupanjski sud o tom pitanju prethodno već pravomoćno očitovao, budući da je temeljna pretpostavka za takvu odluku suda utvrđenje da iz dokaza na kojima se optužnica temelji proizlazi osnovana sumnja da je optužena osoba počinila kazneno djelo za koje se tereti.

6.3. Stoga žalba okrivljenog MĐ nije osnovana.

7. U odnosu na žalbu okrivljenog ŠĐ:

7.1. Okrivljenik iz razloga koji su pobliže obrazloženi pod toč. 6.2. ove odluke prije svega nije u pravu kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno, kazneno djelo protiv imovine – teška krađa iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. u svezi čl. 228. st. 1. u svezi čl. 36. st. 2. i čl. 34. KZ/11, budući da je ranije citiranim rješenjem suda prvog stupnja optužnica potvrđena i u odnosu na njega.

7.2. Isto tako, okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti drugim blažim mjerama, konkretno mjerom opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 7. ZKP/08.

7.3. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Moldavije, da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela, i to iz motiva koristoljublja, došao u Republiku Hrvatsku čak iz Moldavije, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da se ostvarenje svrha radi kojih je protiv njega produljen istražni zatvor u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerom opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 7. ZKP/08 , a čiju primjenu okrivljenik neosnovano predlaže u žalbi.

8. Budući da žalbe okrivljenika nisu osnovane, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu, 20. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke