Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-21/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EC, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kovm-15/2026-10 od 26. veljače 2026., u sjednici održanoj 20. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog EC kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kovm-15/2026-10 od 26. veljače 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 produljio istražni zatvor protiv okrivljenog EC, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni EC osobno i po braniteljici po službenoj dužnosti Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba, ukine istražni zatvor nad okrivljenikom te istog pusti na slobodu.

2.1. Na ovom mjestu valja napomenuti da su obje žalbe tretirane kao jedna jedinstvena žalba.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-145/2026-3 od

11. ožujka 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovo vijeće uočava da okrivljenik ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka nalazi u tome da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama tako da se isto ne može ispitati, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP.

5.1. Suprotno okrivljeniku, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja iznio jasne, određene, neproturječne i po ocjeni ovog žalbenog suda dostatne razloge o svim odlučnim i drugim relevantnim činjenicama na kojima temelji svoju odluku, s time da to što žalitelj smatra da su činjenična utvrđenja suda pogrešna ne ulazi u okvire citirane povrede, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u njezinom daljnjem tekstu.

5.2. Povodom žalbe okrivljenika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je pobijano rješenje ispitao i po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem zasniva svoju odluku.

7. Pritom žalitelj ne osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, konkretno, kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., već samo napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima sud prvog stupnja zasniva svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da u vrijeme kada se nalazio u inozemstvu nije znao da se protiv njega u Republici Hrvatskoj vodi ovaj kazneni postupak, a na što upućuje činjenica da je u trenutku kada je to saznao odmah kontaktirao oštećenu i njezinu odvjetnicu radi dogovora glede podmirenja duga i nakon toga započeo s plaćanjem koje je prekinuto nakon što je pritvoren.

7.1. Uz to posebno ističe da unazad tri godine stanuje na istoj adresi u Njemačkoj na kojoj je uredno prijavljen, a što također upućuju na zaključak da nije imao namjeru izbjegavati ovaj kazneni postupka i da se ne krije.

7.2. U osobno podnesenoj žalbi dodatno ističe da je u ovom slučaju isteklo vrijeme maksimalnog trajanja istražnog zatvora, budući da je povodom Europskog uhidbenog naloga koji je izdan vezano za predmetno kazneno djelo u SR Njemačkoj proveo dva i pol mjeseca u ekstradicijskom pritvoru.

8. Vezano za potonje žalbene navode, valja primijetiti da se u maksimalno trajanje istražnog zatvora uračunava samo ono vrijeme za koje je osoba lišena slobode po toj osnovi, odnosno po osnovi istražnog zatvora, ali ne i vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru, jer se radi o lišenju slobode na temelju druge pravne osnove, čija svrha je osiguranje prisutnosti okrivljenika dok se ne utvrdi postoje li zakonske pretpostavke za njegovo izručenje odnosno predaju.

8.1. Nadalje, a suprotno žalitelju, imajući u vidu da je okrivljenik ranije već bio pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela povrede uzdržavanja, u svezi čega ovaj žalbeni sud uočava da ta činjenica govori o tome da je bio svjestan pravnih posljedica ukoliko i nadalje neće podmirivati svoju obvezu (iz dokaza i podataka u spisu proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da žalitelj i nakon navedene pravomoćne presude nije ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja mldb. djeteta) u povezanosti s dokazima i podacima u spisu koji govore o tome da je učestalo mijenjao adrese stanovanja, i to u različitim državama (Slovenija i SR Njemačka), s time da nije prijavio privremeni odlazak iz Republike Hrvatske zbog čega je za njim raspisana objava, da je njegova nedostupnost rezultira la brojnim radnjama nadležnih tijela u vidu raspisivanja međunarodne tjeralice, Europskog uhidbenog naloga, odnosno Europskih istražnih naloga, te da je u konačnici tek 20. veljače 2026. os strane Republike Slovenije predan Republici Hrvatskoj na temelju Europskog uhidbenog naloga, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na opasnost od bijega (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08), te ujedno i na zaključak da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 20. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke