Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-133/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ĆŽ protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-49/2026-12 od 24. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog ĆŽ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08), protiv optuženog ĆŽ produljen istražni zatvor iz zakonskih osnova čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08, i to nakon što je dana 24. veljače 2026. donijeta i objavljena nepravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. te u svezi sa čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju kaznu zatvora mu je temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od 3. listopada 2025. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žali se optuženi ĆŽ, putem braniteljice Željke Mance, odvjetnice, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i istražni zatvor ukine.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja istražno- zatvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i toč. 3. ZKP/08, zbog kojih je istražni zatvor produljen, s navođenjem da je došao u Republike Hrvatsku kako bi pronašao posao, a ne da bi činio kaznena djela, ali se po upoznavanju s određenim osobama odlučio na počinjenje kaznenih djela, zbog koje odluke je iskreno požalio, zatim da je svjestan svojih pogrešaka i duboko žali zbog počinjenih djela, što je izrazio kroz potpuno i okolnosno priznanje počinjenja svih radnji produljenog kaznenog djela za koje je nepravomoćno proglašen krivim. Kad se tome doda i preventivni učinak dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru, po tvrdnji optuženika ne postoji opasnost od ponavljanja djela, a što se tiče opasnosti od bijega u žalbi ističe da je državljanin Rumunjske, koja je članica Europske unije, te se u krajnjem slučaju njegova nazočnost u postupku može osigurati izdavanjem europskog uhidbenog naloga.
6. Naime, suprotno žalbenim navodima optuženika, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da i nadalje egzistiraju osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega i iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i toč. 3. ZKP/08, koje utvrđenje je obrazložio s jasnim, opširnim i uvjerljivim razlozima koje u cijelosti prihvaća ovaj sud te se optuženik radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge iznijete u pobijanom rješenju (točka 9.1. i 10.). Što se tiče žalbenih navoda, žalitelju valja navesti da mogućnost izdavanja europskog uhidbenog naloga ničim ne isključuje postojanje opasnosti od bijega iz razloga što je zakonski uvjet za izdavanje europskog uhidbenog naloga postojanje rješenja o određivanju istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega. Nadalje, vezano za optuženikovu motivaciju prilikom dolaska u Republiku Hrvatsku valja navesti da je optuženik došavši u Republiku Hrvatsku počinio predmetno kazneno djelo teške krađe za koje je nepravomoćno proglašen krivim, koje u sebi sadrži znatnu kriminalnu količinu (brojnost radnji, visoka organiziranost optuženika i drugih osoba, velika vrijednost ukradenih stvari), te izraženu veliku kriminalnu volju. Kad se tome doda da je od strane Općinskog suda u Novom Zagrebu pravomoćno proglašen krivim zbog kaznenog djela teške krađe te osuđen na kaznu zatvora, jasno proizlazi da je optuženikov dolazak u Republiku Hrvatsku vezan za činjenje kaznenih djela teške krađe, zbog čega je pravilan zaključak suda prvog stupnja da postoji realna bojazan da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao nastaviti sa tim činjenjem.
7. Zbog navedenih razloga je sud prvog stupnja pravilno i osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženika zbog istražno-zatvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i toč. 3. ZKP/08, pravilno ocijenivši da se sa blažim mjerama ne bi mogla postići svrha zbog koje je istražni zatvor produljen.
8. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 20. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mirna Mavriček
U zamjenu potpisao sudac
Zdravko Pintarić