Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Našice, Trg dr. Franje Tuđmana 14

Poslovni broj: Pp-192/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Ivani Tešankić, uz sudjelovanje Darije Vilupek kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HM, zbog prekršajnog djela iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017, 126/2019, 84/2021, 114/2022 i 36/2024; dalje: ZZNO), kažnjivog po članku 22. stavku 5. ZZNO-a, povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Našice Klasa: 211-07/26-5/4202, Urbroj: 511-07-29-26-1 od 20. veljače 2026., nakon održanog i dovršenog žurnog postupka, 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

okrivljenik HM, OIB [osobni identifikacijski broj], sin H i I, rođene G, rođen **.**.1952. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Feričeva 87, državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, umirovljenik, sa mirovinom u mjesečnom iznosu 600,00 EUR, oženjen, otac dvoje djece, suvlasnik obiteljske kuće, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv istog se ne vodi drugi prekršajni ni kazneni postupak, nije pod istragom, prema vlastitoj izjavi

k r i v  j e

I. što se 19. veljače 2026. oko 7:00 sati u autobusu u Feričancima, Trg Matije Gupca i putem do Orahovice nasilnički ponašao u obitelji prema svojoj maloljetnoj unuci IM na način da je u Feričancima ušao u autobus i sjeo kraj unuke IM iako mu je ista rekla da ne želi da on sjedne kraj nje, a nakon toga ju je počeo ispitivati gdje živi sa tatom i bratom, što mu IM nije htjela odgovoriti, na što je istoj odmah povišenim tonom počeo govoriti "da ne zna razmišljati, da je previše glupa, ohola, maloumna, te da ne može shvatiti koji su ljudi dobri, a koji zli", a nakon što se unuka IM htjela premjestiti na drugo sjedalo okrivljenik je na Magdalenino desno rame stavio svoju desnu ruku, te je stisnuo i time spriječio da sjedne na drugo mjesto i nastavio je dalje vrijeđati da je glupa i ohola što je trajalo do Orahovice kada je IM napustila autobus i otišla u školu,

II. dakle, počinio nasilje u obitelji primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda i vršio psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,

III. čime je počinio prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. ZZNO-a, kažnjiv po članku 22. stavku 5. ZZNO-a,

IV. pa se okrivljeniku na temelju citirane odredbe propisa, uz primjenu odredbe članka 35. stavka 2. i članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj; 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022; dalje: PZ)

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 70 (sedamdeset) dana

V. Na temelju članka 41. u vezi sa člankom 44. PZ-a prema okrivljeniku se

p r i m j e nj u je

UVJETNA OSUDA

s tim da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 70 (sedamdeset) dana neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini jedan ili više prekršaja iz ZZNO-a.

VI. Na temelju članka 40. stavka 1. PZ-a, okrivljeniku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme u kojem je bio lišen slobode u vezi s počinjenim prekršajem, i to vrijeme provedeno u uhićenju od strane policijskog službenika Policijske postaje Našice u trajanju od 2 (dva) dana i zadržavanja u Zatvoru u Osijeku određeno po rješenju ovoga suda poslovni broj Pp-192/2026-4 od 20. veljače 2026. u trajanju od 5 (pet) dana, ukupno 7 (sedam) dana.

VII. Na temelju članka 130. stavka 2. točke 3. PZ-a okrivljeniku se za počinjeni prekršaj izriče zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji IM na udaljenost manju od 200,00 (dvjesto) metara i zaštitna mjera zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja u obitelji IM u trajanju od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude, a izvršenje navedene zaštitne mjere se povjerava Policijskoj postaji Našice, na čijem se području nalazi stan u kojem živi žrtva nasija u obitelji, koja policijska postaja će o postupanju okrivljenika protivno zabrani odmah obavijestiti ovaj sud, sukladno članku 10. do 15. Pravilnika o načinu provedbe zaštitne mjere koje su ZZNO- om stavljene u nadležnost policije („Narodne novine“ broj 27/2004; dalje: Pravilnik).

VIII. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. a) PZ-a okrivljenik je dužan naknaditi paušalni trošak postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Policijska uprava Osječko-baranjska, Policijska postaja Našice je podnijela optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenik je na ročištu u žurnom postupku 20. veljače 2026. izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

3. Iznoseći svoju obranu, okrivljenik je naveo da je 19. veljače 2026. oko 7:00 sati ušao u [adresa] u autobus koji je vozio redovnu liniju, s namjerom da ide svojim poslom u Orahovicu i nije znao da njegova unuka IM ide istim tim autobusom u školu. Rekao je da je znao da je IM ispisana iz Isusovačke gimnazije u Osijeku na polugodištu 2025/2026. godine, a tek poslije su supruga i on saznali da je upisana u školu za konobare u Orahovici. Sjetio se da mu je IM rekla da su je otac i njegova partnerica htjeli ispisati iz Isusovačke gimnazije još krajem mjeseca rujna 2025., međutim IM to nije htjela, ali ni škola ne dozvoljava ispisivanje do kraja prvog polugodišta. Naveo je da se jako ugodno iznenadio kada je u autobusu ugledao IM jer je jako voli. Napomenuo je da su IM i njen brat O od svoga rođenja pa do 9. siječnja 2026. godine živjeli u istoj kući sa njegovom suprugom i s njim, a do kolovoza 2025. s njima je živio i njegov sin GM, Magdalenin otac. Nadalje je naveo da je IM u prednjem dijelu autobusa sjedila sama, pa kada ju je ugledao rekao joj je: "Seko, jako sam sretan što te vidim, nisam te dugo vidio, jel mogu sjesti kraj tebe?", na što mu je IM rekla da ne želi s njim razgovarati niti želi da sjedne kraj nje, ali unatoč tome što mu je IM rekla da ne želi s njim razgovarati niti da sjedne kraj nje, on je ipak sjeo. Rekao je da ju je dva puta pitao zašto ne želi razgovarati, a ona je dva puta rekla da ne želi razgovarati. Nakon toga joj je rekao: "Seko vidim da se ljutiš na mene, ali ne znam zašto, žao mi je, djed te više tvoj neće smetati", nakon čega mu je IM rekla: "Znaš djede zašto se ljutim na tebe, zato što ne poštuješ OM", da bi je zatim pitao kako to on ne poštuje OM, a IM je rekla da se on ne želi pomiriti s njom, pa joj je rekao da se sa OM nije ni svađao. Iskazao je da je još samo IM pitao kako je brat, a ona je rekla: "isto kao i ja", ali mu nije jasno što joj je to značilo. Dodao je da ga je IM u autobusu upitala zašto njegova supruga i on govore da su IM i njen brat oteti, na što joj je odgovorio da su supruga i on to tako doživjeli zato što su iz njihove obitelji u kojoj su živjeli od rođenja naprasno **.**.2026. odvedeni od strane oca pod izlikom da IM ide nešto kupiti, a da će brata voziti u Mostar na turnir. Naglasio je da su se njegovi odnosi sa sinom, Magdaleninim ocem počeli narušavati od kad se počeo družiti sa OM, svojom partnericom, u početku su bile sitnice, a poslije mu nije bilo pravo kad mu je unuka pričala da su na njihovim zajedničkim druženjima OM i njegov sin počeli govoriti protiv njegove supruge i njega. Nije mu jasno kakvim načinom života OM živi, ne kuha, ne sprema i ništa ne radi, te govori da sve mora biti po njenom. Izjavio je da bi on volio da njegov sin ima partnericu s kojom će živjeti kad oni jednog dana "odu", a također i da ta partnerica ima dobre odnose sa njegovim unucima. Napomenuo je da su se supruga i on financijski brinuli o unucima, od kad je njegov sin otišao od kuće u kolovozu 2025., čak su plaćali sinu ratu kredita, te naglasio da sin za kuću i djecu što se tiče stanovanja, hrane i režije nije dao ništa novaca. Na pitanja punomoćnika tužitelja, okrivljenik je odgovorio da se baš ne sjeća točno kada je zadnji put bio u Orahovici ali misli da je bio prije otprilike petnaest dana kojom prilikom ga je vozio šogor, zatim da je vozač u autobusu imao aparatić koji izdaje karte, međutim nije znao baratati s njim, te je vozač rekao da je slučajno na toj liniji jer istu inače ne vozi. Na daljnja pitanja punomoćnika tužitelja, okrivljenik je odgovorio da u autobusu, koliko je on vidio, IM nije pokušala ustati sa sjedala kada je okrivljenik bio kraj nje, a kad je sišao sa autobusa u Orahovici, otišao je u kafić kraj autobusnog kolodvora popiti kavu jer ga je jako pogodilo što je vidio IM s obzirom da mu jako nedostaje jer je čitav život s njim živjela. Također je rekao da je vozač autobusa koji ih je dovezao do Orahovice s nekim pričao za šankom u kafiću gdje je bio okrivljenik.

Na pitanje sutkinje, okrivljenik je odgovorio da je išao u trgovinu, konkretno u željezaru u Orahovicu i planirao se vratiti u [adresa] autobusom oko 10:00 sati. Na daljnja pitanja punomoćnika tužitelja, okrivljenik je odgovorio da je pitao vozača autobusa koji ga je dovezao u Orahovicu da li ima autobus za [adresa] oko 10:00 sati, da bi mu vozač odgovorio da ne zna, ali da on ide za dvadesetak minuta natrag u [adresa] praznim autobusom, da je to neredovita linija, te mu ponudio da ide s njim, na što je okrivljenik pristao, a došao je kući u [adresa] oko 8:30 sati i ispričao supruzi da je vidio IM. Nadalje je odgovorio da je njegov sin GM svu svoju plaću stavljao u zajedničku blagajnu u obiteljskoj kući u [adresa] i sve financije su bile zajedničke, međutim kad je upoznao OM pridonosio je oko 500,00 EUR mjesečno dok nije otišao od kuće u kolovozu 2025., a nova kuća u kojoj živi sa suprugom i u kojoj su unuci donedavno živjeli je suvlasništvo unuka, IM i F, a supruga i on su suvlasnici stare kuće.

4. U tijeku dokaznog postupka ispitana je žrtva nasilja u obitelji mlt. IM u prisutnosti zakonskog zastupnika, oca GM i stručne radnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Našice, FM, mag. iur., pročitan je Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika HM Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Našice Klasa: 211-07/26-5/4202, Broj: 511-07-29-26-1 od 19. veljače 2026. (list 4-5 spisa), Izjava osumnjičenika HM dana u Policijskoj postaji Našice 19. veljače 2026. da se odriče prava na branitelja (list 6 spisa), Izvješće o uhićenju osumnjičenik HM Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Našice Klasa:211-07/26-5/4202, Urbroj: 511-07-29-26-1 od 19. veljače 2026. (list 7-8 spisa), Naredba Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Našice o određivanju mjere opreza osumnjičeniku HM Broj: 211-07/26-5/4202 od 19. veljače 2026. (list 9 spisa), Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom (mlt. IM) ispunjen u Policijskoj postaji Našice 19. veljače 2026. (list 12-15 spisa), Službena bilješka o saslušanju mlt. IM u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Našice od 19. veljače 2026. (list 16-17 spisa) i Potvrda Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za okrivljenika od 20. veljače 2026 (list 18-19 spisa).

5. U svom iskazu žrtva nasilja u obitelji mlt. svjedokinja IM je izjavila, uz ispravke, da ostaje kod svega što je ispričala stručnoj radnici u Zavodu 19. veljače 2026. gdje je izjavila da su ona i brat do 9. siječnja 2026. živjeli u kućanstvu sa ocem GM, bakom K i djedom HM, kada se sa ocem i bratom odselila u unajmljenu kuću u [adresa], gdje i sada stanuju. Navela je da pohađa 1. razred srednje škole u Orahovici, smjer konobar, a da je u rujnu 2025. krenula u Klasičnu gimnaziju u Osijeku, međutim to joj se nije svidjelo jer je htjela biti konobar. Nadalje je navela da u školu putuje autobusom, ne zna da li je gradski ili školski. U tjednu kad se dogodio predmetni događaj imala je jutarnju smjenu u školi pa je ujutro otišla na autobusni kolodvor i ušla u autobus za Orahovicu. Rekla je da je sjela na sjedalo do prozora u drugom redu, dok je sjedalo do nje ostalo slobodno pa je na njega stavila školsku torbu. Nadalje je izjavila da je u [adresa] primijetila da je njezin djed HM ušao na autobusnoj stanici, a kako je bila blizu vozača, čula je da djed želi kupiti kartu koju mu vozač nije htio prodati i da djed inzistira da ga vozač pusti u autobus da sjedne, međutim više nije sigurna kako je taj razgovor između djeda i vozača završio jer je djed ipak ušao u autobus koji je nastavio dalje voziti prema Orahovici. Izjavila je da se tijekom razgovora između njenog djeda i vozača pokušala spustiti niže u sjedalu da je djed ne primijeti, ali ju je djed ipak vidio, prišao joj i pitao da li je mjesto do nje slobodno, na što mu je odgovorila da je zauzeto, međutim on je taj njezin odgovor ignorirao, podigao njezinu torbu koja se nalazila na slobodnom sjedalu, sjeo do nje, a njezinu torbu stavio u svoje krilo. Rekla je da ju je djed tada pitao na kojoj adresi živi s tatom, na što ona nije htjela odgovoriti, šutjela je, te i dalje nije pokazivala interes za razgovor sa djedom, međutim djed je nastavio pričati kako želi ostvariti kontakt s njom i njezinim bratom O, na što mu je IM rekla da ne želi pričati s njim, te ga pitala zašto on njoj i bratu ne dozvoljava da žive sa svojim ocem, a djed je rekao da je logično da on i baka znaju na kojoj adresi žive njihovi unuci. Dalje je IM izjavila da je djed pričao o očevoj zaručnici OM, vrijeđajući je na način da je rekao da ona samo želi imovinu i novce njenog oca. Tvrdila je da joj je djed tada rekao da je "maloumna i glupa" jer ne zna procjenjivati ljude, te da je previše "balava", da sa svojom bakom priča na nepristojan način, a ona njemu nije ništa na to odgovarala. Izjavila je da je tada djed nešto nastavio pričati "sebi u bradu" što ona nije razumjela, samo je željela ustati i maknuti se od njega s obzirom da se osjećala uplašeno, a prilikom ustajanja djed joj je naglo stavio svoju ruku na njeno lijevo rame s namjerom da je spusti natrag na sjedalo, nakon čega je ona automatski ponovo sjela uzevši pri tome iz njegovog krila svoju torbu i držala je u ruci. IM je ispričala da je njezin djed od početka razgovora jako glasno pričao i misli da je to radio kako bi je osramotio pred svima, a s obzirom da je bio glasan, misli da su ga čuli i drugi koji su sjedili u blizini, čak se sjetila da se vozač u jednom trenutku okrenuo prema njoj, a nakon što je ponovo sjela, do Orahovice su ona i djed šutjeli. Nadalje je IM izjavila da je dolaskom autobusa na autobusnu stanicu u Orahovici njezin djed prvi izašao iz autobusa i ostao stajati ispred autobusa, a ona misli da ju je čekao, međutim, ona je ubrzanim korakom prošla pored njega i čula da je povikao: " IM", na što se ona nije obazirala jer je već bila jako uplašena, nego je nastavila hodati prema školi do koje joj treba, prema njezinoj procjeni, desetak minuta hoda d autobusne stanice. Izjavila je da je, čim se malo udaljila od autobusa, ne gledajući iza sebe, sa svog mobitela nazvala partnericu svoga oca, OM, ispričala joj sve što joj se dogodilo, kao i da misli da je djed iza nje, a OM ju je uputila da nastavi hodati i uđe u prostor škole, te da će ona nazvati i obavijestiti o svemu njezinog oca. IM je navela da se do ulaska u školu uopće nije osvrtala iza sebe, kada je ušla u školu, okrenula se i vidjela da je djed i dalje prati, a nakon njezinog ulaska u školu, djed je ostao pred ulazom. Izjavila je da je nakon što je ušla u zgradu škole otišla odmah u učionicu, a nedugo nakon što je počeo 1. sat, u učionicu je ušla pedagoginja škole, zamolivši je da ide s njom na razgovor u praktikum škole, pa ju je pedagoginja primirila i obavijestila je da je njezin otac kontaktirao razrednicu i obavijestio je o ponašanju djeda, kao i da će škola poduzeti sve daljnje mjere da se djedu onemogući ulazak u školu, a zaštitar će mu onemogućiti ulazak. Ispričala je dalje da se potom telefonskim putem čula s ocem, a s obzirom da se odlučila vratiti na nastavu, otac ju je uputio da tijekom trajanja školskog odmora ne izlazi izvan školske zgrade, kao i da će po završetku nastave doći po nju. IM je rekla da se zatim vratila na nastavni sat i da je tijekom trajanja velikog odmora kroz prozor zgrade primijetila da djed i dalje stoji pred zgradom, a tijekom daljnjih školskih odmora i po završetku nastave više ga nije vidjela, te da su njezin otac GM i njegova partnerica došli nakon završetka nastave po nju pred školu te su svi skupa otišli u Policijsku postaju Našice.

Na ročištu u ovom sudu 20. veljače 2026. žrtva nasilja u obitelji mlt. svjedokinja IM je izjavila da nije htjela upisati gimnaziju u Osijeku, nego joj je to savjetovala baka, objašnjavajući da je to bolje za nju, a njena prva želja je bila da bude fizioterapeut. Tijekom prvog polugodišta kada se potvrdilo s obzirom na ocjene da ta gimnazija nije bila za nju, željela se u drugom polugodištu prebaciti u drugu školu i to je i uspjela, te sada pohađa srednju školu u Orahovici, smjer konobar. IM je nadalje navela da ju je jako vrijeđalo što djed i baka ružno govore o OM, očevoj partnerici, a otac joj je krajem kolovoza 2025. rekao da više ne može izdržati sa svojim roditeljima u istoj kući nego da odlazi kako bi njoj i bratu stvorio uvjete da mogu skupa živjeti, što mu je ona povjerovala i izdržala je cijelo polugodište živeći sa bakom i djedom u nadi da će uskoro živjeti sa ocem, a što se i ostvarilo. Rekla je da se osjećala jako poniženo i osramoćeno u autobusu jer su drugi učenici slušali vrijeđanje njezinog djeda prema njoj. Zaključno je izjavila da joj je djed rekao u autobusu da ona i njen brat žele njih izbaciti iz svoje kuće te da je sada jako sretna sa tatom i bratom u istom stanu, a OM živi u svom stanu i svi se jako lijepo slažu i druže.

5.1.Iz izvješća o uhićenju osumnjičenika HM Policijske uprave Osječko- baranjske, Policijske postaje Našice Klasa:211-07/26-5/4202, Urbroj: 511-07-29-26-1 od 19. veljače 2026. (list 7-8 spisa) razvidno je da je okrivljenik uhićen 19. veljače 2026. u 17:20 sati, a isto je trajalo do 12:30 sati 20. veljače 2026.

5.2. Iz Obrasca o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom (mlt. IM) ispunjenog u Policijskoj postaji Našice 19. veljače 2026. (list 12-15 spisa) uz prisustvo zakonskog zastupnika, oca mlt. žrtve nasilja u obitelji razvidno je da je u Policijskoj postaji Našice nakon provedenog postupka zaključeno da je utvrđena potreba za primjenom posebnih mjera zaštite.

5.3. Iz Potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za okrivljenika od 20. veljače 2026 (list 18-19 spisa) utvrđeno je da okrivljenik nije prekršajno osuđivan.

6. Člankom 10. stavkom 1. točkom 1. ZZNO-a je propisano da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a točkom 3. istoga zakona je propisano da je nasilje u obitelji psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

6.1. Člankom 22. stavkom 5. ZZNO-a je propisano da će se počinitelj koji počini nasilje u obitelji iz članka 10. ovog zakona na štetu djeteta, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1700,00 EUR ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana.

6.2. Imajući u vidu sve provedene dokaze, posebice iskaz žrtve nasilja u obitelji mlt. IM, te materijalne dokaze koji se nalaze u spisu predmeta, a stavljajući ih u međusobni odnos, sud je na nedvojben način utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, opisan u članku 10. stavku 1. točki 1. i 3. ZZNO- a, kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog zakona, pobliže opisan u izreci presude, i to na štetu mlt. djeteta, dakle prema djetetu koje je u odnosu na njega inferiorno, te koje se nije bilo u mogućnosti samostalno i adekvatno obraniti od takvog ponašanja i naročito što se dijete osjećalo izuzetno poniženim pred ostalim učenicima i vozačem koji su bili u autobusu u vrijeme počinjenja prekršaja.

6.3. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu mlt. svjedokinje jer je iskazivala iskreno, jasno, uvjerljivo, detaljno i logički povezano, bez namjere da okrivljeniku naudi, samo ne želi da više bude osramoćena i djedovo ponašanje je uznemirava i vrijeđa njezino dostojanstvo, pa nije bilo razloga da sud posumnja u istinitost izjave mlt. svjedokinje, te sud ne vidi zašto bi neosnovano teretila okrivljenika.

6.4. Prihvaćajući iskaz svjedokinje, sud nije prihvatio obranu okrivljenika koji poriče počinjenje prekršaja, držeći da je takva obrana iskonstruirana i usmjerena na otklanjanje vlastite prekršajne odgovornosti.

7. Na strani okrivljenika sud nije utvrdio okolnosti koje bi dovele u sumnju njegovu ubrojivost u vrijeme počinjenja predmetnog prekršajnog djela, nije utvrđeno da je postupao u nužnoj obrani, pa ga je sud proglasio krivim i izrekao kaznu predviđenu zakonom. Nadalje je utvrđeno da je okrivljenik postupao sa izravnom namjerom, te da nije bio u zabludi.

8. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku HM za počinjeni prekršaj, sud je cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a, a od olakotnih okolnosti na strani istog imao je u vidu da je prekršajno neosuđivan, dok je od otegotnih okolnosti uzeo u obzir poricanje prekršaja. Stoga je okrivljeniku izrečena zatvorska kazna i primijenjena mu je mjera upozorenja uvjetna osuda sa rokom kušnje od jedne godine.

9. Imajući u vidu olakotne i otegotne okolnosti koje egzistiraju na strani okrivljenika, sud smatra da će se upravo takvom kaznom zatvora uz primjenu uvjetne osude kao mjere upozorenja postići svrha kažnjavanja u smislu da će se okrivljenik ubuduće kloniti počinjenja ovakvih i sličnih prekršaja i da se svrha kažnjavanja može postići ovakvom kaznom odnosno da će ovakva kazna utjecati na okrivljenika da ne nastavi činiti prekršaje, kao i utjecati na društvo u cjelini u pravcu postizanja generalne prevencije.

10.Na temelju članka 40. PZ-a vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u zadržavanju u trajanju od ukupno sedam dana okrivljeniku je uračunato u izrečenu kaznu zatvora.

11.Na temelju članka 58. PZ-a sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji IM na udaljenost manju od 200,00 (dvjesto) metara i zaštitnu mjeru zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja u obitelji IM u trajanju od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude jer je po ocjeni suda izrečena zaštitna mjera nužna je kako bi se otklonila opasnost od ponavljanja navedenog prekršaja od strane okrivljenika. Uvažavajući činjenicu da je mlt. žrtva nasilja u obitelji stručnoj radnici u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Našice i u ovom sudu izjavila da se osjeća osramoćeno i uplašeno jer ju je djed uhodio, kao i činjenicu da je tužitelj u optužnom prijedlogu predložio da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera opreza – zabrana približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom nasilja u obitelji, te da iz Obrasca o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom proizlazi da je žrtva nasilja u obitelji iskazala strah od počinitelja, tim više što je žrtva nasilja u obitelji dijete, sud smatra da postoji opravdana bojazan da će okrivljenik ponovo počiniti istovrsni prekršaj, te je stoga istom odredio mjeru opreza, kako je navedeno u izreci presude.

11.1. Na temelju članka 132. stavka 2. PZ-a izvršenje navedene zaštitne mjere se povjerava Policijskoj postaji Našice, na čijem se području nalazi stan u kojem živi žrtva nasija u obitelji, koja policijska postaja će o postupanju okrivljenika protivno zabrani odmah obavijestiti ovaj sud, sukladno članku 10. do 15. Pravilnika.

11.2. Ako okrivljenik postupi suprotno određenoj mjeri opreza, sud ga može kazniti novčanom kaznom do 1.320,00 EUR sukladno članku 132. stavku 5. PZ-a, a za ponovno kršenje naložene mjere, sud okrivljeniku može izreći novčanu kaznu do 2.650,00 EUR sukladno članku 132. stavku 7. PZ-a.

12.Na temelju članka 139. stavka 3. PZ-a u vezi članka 138. stavka 2. točke 1. i 3.b PZ-a sud je okrivljenika obvezao naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovog suda u iznosu trideset eura, a pri određivanju istih vodilo se računa o trajanju i složenosti prekršajnog postupka.

13. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Našicama, 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Tešankić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, u roku 8 (osam) dana od primitka otpravka ove presude. Žalba se izjavljuje u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, bez plaćanja pristojbe.

Dostavna naredba:

1. Policijska postaja Našice

2. Okrivljenik KM