REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1280/2021-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Carmen Topalušić kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Kristine Štruglin u pravnoj stvari tužiteljice DNZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici, Zagreb, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. veljače 2026.godine u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Gabrijela Domagoja Žimbreka, odvjetnika i punomoćnika tuženika DN, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici DNZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.624,29 EUR u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 74,96 EUR od 8. prosinca 2017.,

- na iznos od 370,43 EUR od 8. siječnja 2018.,

- na iznos od 320,96 EUR od 8. veljače 2018.,

- na iznos od 347,89 EUR od 8. ožujka 2018.,

- na iznos od 347,89 EUR od 6. travnja 2018. i

- na iznos od 162,16 EUR od 8. veljače 2019. pa do isplate.

II. Odbija se, kao neosnovan, preostali dio zahtjeva u iznosu 739,84 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 49,03 EUR od 15. listopada 2017.,

- na iznos od 100,10 EUR od 15. studenog 2017.,

- na iznos od 244,87 EUR od 15. prosinca 2017.

- na iznos od 345,84 EUR od 15. siječnja 2019. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.190,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 19.9.2017. oko 7:20 sati u [adresa] u [adresa] pala na način da je na redovitom putu od kuće do mjesta rada, nogom zagazila u udubljenje ispunjeno kišom na kolniku u [adresa] i pri tome pala te zadobila tjelesne ozljede. Ističe da je uzrok pada oštećenje na kolniku, odnosno udubljenje koje radi kiše i zaostale vode nije bilo uočljivo, a kretala se kolnikom budući nogostupa u [adresa] nema. Ističe da se nezgoda dogodila na javnoj površini za čije je održavanje nadležan Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, a koji je u trenutku štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja sa tuženikom. Nadalje navodi da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 15.12.2020. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice te je poništena presuda Upravnog suda od 27.8.2020. kojom je ozljeda tužiteljice priznata kao ozljeda na radu. U trenutku sklapanja nagodbe sa tuženikom, tužiteljica nije mogla znati da će Visoki upravni sud u Republici Hrvatskoj poništiti odluku Upravnog suda u Zagrebu, a kojom su joj bila priznata sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu te da će imati gubitak u zaradi obzirom je tužiteljica bila na dugotrajnom bolovanju od 19.9.2017. do 16.12.2018., a za štetu je saznala prestankom privremene nesposobnosti za rad 16.12.2018. kada joj je zaključeno bolovanje. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev za razdoblje u kojem je bila na bolovanju od 19.9.2017. do 16.12.2018. za razliku očekivane plaće i primljene mjesečne naknade s naslova bolovanja zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od dana dospijeća pa do isplate u ukupnom iznosu od 37.090,74 kuna te troškovima postupka uvećanim za zatezne kamate koje počinju teći od dana donošenja odluke pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori nastanak štetnog događaja, da je za održavanje kolnika odgovoran Zagrebački holding d.o.o. i činjenicu da je s tužiteljicom sklopio nagodbu 1.2.2021. te da je na ime neimovinske i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege isplaćen iznos od 35.000,00 kuna dok joj je po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 19.9.20107. do 16.12.2018. tuženik isplati 13.5.2021. iznos od 19.278,24 kuna, a koji se iznos odnosi na izgubljenu zaradu za razdoblje od travnja do studenog 2018. Na zahtjev za razdoblje od rujna 2017. do ožujka 2018. ističe prigovor zastare obzirom je u trenutku podnošenja tužbe protekao rok od 3 godine od dana štetnog događaja. Ističe da u cijelosti osporava izgubljenu zaradu za mjesec prosinac 2018. u iznosu od 4.639,86 kuna.

3. Podneskom od 12.8.2021. tužiteljica ističe da je nesporno da je tuženik isplatio iznos od 19.278,24 kuna s naslova naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade i to za razdoblje od travnja do studenog 2018. pa specificira tužbeni zahtjev na način da potražuje po osnovi imovinske štete daljnji iznos od 17.812,5 kuna za razdoblje od rujna 2017. do ožujka 2018. te prosinac 2018. Nadalje navodi da je neosnovan prigovor tuženika da je potraživanje za razdoblje od rujna 2017. do ožujka 2018. u zastari obzirom je praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet stav da šteta s naslova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad oštećenik saznaje kada prestane privremena spriječenost za rad i da tada počinje teći rok zastre potraživanja naknade za taj oblike štete (Rev-x 1117/15 od 5.7.2016. i Revr-719/16 od 14.3.2018.).

4. Podneskom od 22.2.2022. tuženik navodi da ukupna razlika plaće za utuženo razdoblje od rujna 2017. do ožujka 2018. te prosinac 2018. iznosi 17.443,13 kuna pa kada se umanji za iznos od 3.326,00 kuna (isplaćena pomoć u slučaju bolovanja u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana za 2018. – list 105 spisa) ukupno iznosi 11.913,36 kuna, a koji iznos (izračun) tuženik ne osporava ali i dalje ostaje kod prigovora zastare za utuženo razdoblje. Nadalje navodi da nije potrebno financijsko vještačenje na okolnost izgubljene zarade jer je ista vidljiva iz priloženih platnih (obračunskih) lista.

5. Podneskom od 22.7.2025. tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja nema primjedbi na isto te specificira tužbeni zahtjev na način da na ime izgubljene zarade za razdoblje od rujna 2017. do ožujka 2018. i za mjesec prosinac 2018. potražuje ukupno 15.564,23 kuna /2.065,73 EUR od kojeg iznosa kada se oduzme potpora za dugotrajno bolovanje u iznosu od 3.326,00 kuna/441,44 EUR tužiteljica ukupno potražuje 12.238,19 kuna/1.624,29 EUR. U odnosu na prigovor zastare ističe recentnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 465/2024. od 2.10.2024. u kojoj je navedeno da početak tijeka zastare za potraživanja naknade štete za vrijeme privremene nesposobnosti za rad počinje prestankom privremene nesposobnosti za rad i tek tada počinje teći zastara potraživanja za taj oblike štete. Kako je tužiteljica bila na bolovanju do 16.12.2018., početak tijeka zastre je od 17.12.2018. dok je tužba predana 14.5.2021., odnosno unutar trogodišnjeg zastarnog roka od kraja privremene nesposobnosti za rad.

6. Podneskom od 1.8.2025. tuženik ne pristaje na povlačenje tužbenog zahtjeva obzirom je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev od iznosa od 2.364,13 EUR na 1.624,29 EUR. U odnosu na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića nema primjedaba no ostaje kod prigovora zastare potraživanja za period od rujna 2017. do travnja 2018. (podnesak tuženika od 5.9.2025.).

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u rješenje HZZO od .6.6.2018. (list 6-8), rješenje HZZO, Direkcija od 23.8.2018. (list 9-12), presudu Upravnog suda u Zagrebu od 27.8.2020. (list 13-16), presudu Visokog upravnog suda u Zagrebu od 15.12.2020. (list 17-20), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad prosinac (list 21), potvrdu liječnika (list 22), obračunska isprava za isplatu plaće (list 23-44), odštetni zahtjev (list 45-51), izvadak po transakcijskom računu (list 58-59), policu osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 60-63), Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (list 64-76), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-x 1117/15-2 od 5.7.2016. (list 79-82), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-719/16-2 od 14.3.2018. (list 83-86), dopis Centra za socijalnu skrb Zagreb (list 105) i nalaz i mišljenje Darfin d.o.o. (list 162-166) i iskaz tužiteljice (list 126-127).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.,70/19.; dalje: ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadom imovinske štete osnovom članka 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05.,41/08, 125/11, 78/15. i 29/18..; dalje ZOO-a) kojim je propisano pravo na naknadu obične štete i na naknadu izmakle koristi.

10. Nije sporan nastanak štetnog događaja 19.9.2017. niti da je tuženik sa tužiteljicom sklopio izvansudsku nagodbu temeljem koje joj je isplaćeno 35.000,00 kuna na ime neimovinske i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege te imovinska šteta po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od travnja do studenog 2018. u visini od 19.278,24 kune. Nadalje, nije sporno da je tužiteljica za razdoblje od rujna 2017. do ožujka 2018. i za prosinac 2018. imala izgubljenu zaradu u visini od 15.239,36 kuna (list 146-147), koji iznos kada se umanji za iznos od 3.326,00 kuna (isplaćena pomoć u slučaju bolovanja u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana za 2018. – list 105 spisa) iznosi 11.913,36 kuna.

11. Sporna je visina tužbenog zahtjeva za razdoblje od rujna 2017. do ožujka 2018. i prosinac 2018. obzirom na smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja te zastara potraživanja.

12. U odnosu na prigovor zastare potraživanja za utuženo potraživanje tužiteljica nastalo u razdoblju od rujna 2017. do ožujka 2018. i prosinac 2018. utvrđeno je da utuženo potraživanje nije u zastari. Naime, člankom 230. stavkom 1. ZOO-a određeno je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Stavkom 2. istog članka određeno je da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Odlukom Vrhovnog suda, poslovni broj Rev-465/2024 od 2.10.2024. odlučeno je da početak tijeka zastare potraživanja naknade štete za vrijeme privremene nesposobnosti za rad počinje prestankom privremene spriječenosti za rad i tek tada počinje teći zastara potraživanja naknade štete za taj oblik štete (isto Rev-x 1117/15-2 od 5.7.2016. i Revr-719/16 od 14.3.2018.). Obzirom da je tužiteljici bolovanje zaključeno 16.12.2018. (liječnička potvrda, list 22), početak zastare je 17.12.2018. Slijedom navedenog kako je tužba podnesena 14.5.2021., početak zastare je 17.12.2018., a tražbina za naknadu štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu (članak 230. stavak 1. ZOO-a), prigovor tuženika da je utuženo potraživanje u zastari nije osnovan.

13. Radi utvrđivanja visine provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću, Darfin d.o.o. te je vještak naveo da bi ukupno neto plaća tužiteljice za redovan rad u razdoblju od rujna 2017. do ožujka 2018. i u prosincu 2018. iznosila 55.640,49 kuna dok su tužiteljici isplaćeni neto primitci u iznosu od 40.076,26 kuna. Nadalje navodi da visina potraživanja tužitelja s osnova izgubljene zarade za razdoblje od rujna 2017. do ožujka 2018. kao i za prosinac 2018., u visini razlike mjesečnih iznosa između plaće koju bi tužitelj primao i isplaćene naknade plaće u navedenom razdoblju ukupno iznosi 15.564,23 kuna /2.065,73 EUR. Ističe da je dopisom Centra za socijalnu skrb Zagreb tužiteljici isplaćena p moć u slučaju bolovanja u neprekidnom trajanju dužem od 90 dana, za 2018. u iznosu od 3.326,00 kuna / 441,44 EUR.

13.1. Tužiteljica i tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje.

13.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a.

14. Temeljem navedenog financijskog vještačenja utvrđeno je kako je tužiteljici nastala imovinska šteta temeljem članka 1089. ZOO-a, a utvrđena visina opravdava dosuđenje novčane naknade za imovinsku štetu na temeljem članka 1089. stavak 2. i 3. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada pravo na novčanu naknadu za izmaklu korist za utuženo razdoblje od rujna 2017. do ožujka 2018. i prosinac 2018. u iznosu od 15.564,23 kune /2.065,73 EUR što kada se umanji za iznos od 3.326,00 kuna

/441,44 EUR iznosi 1.624,29 EUR.

15.1. Nadalje, tužiteljica ima pravo i na zatezne kamate na dosuđeni dio stoga su dosuđene zatezne kamate tekuće na svaki pojedinačni iznos od dana dospijeća pa do isplate kako je opisano u točki I izreke presude. Stopa zateznih kamata određena po stopi određenoj člankom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.; dalje ZIDZOO) do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.; dalje ZIDZOO) i po stopi određenoj Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.) do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.; dalje ZIDZOO).

16. S ostatkom tužbenog zahtjeva u iznosu 739,84 EUR zajedno sa zateznim kamatama tužiteljica je odbijena kao neosnovanim. Naime, tužiteljica je podneskom od 22.7.2025. specificirala tužbeni zahtjev sukladno provedenom nalazu i mišljenju od 22.5.2025. (list 162-166) te smanjila tužbeni zahtjev sa 2.364,13 EUR na 1.624,29 EUR (tužiteljica jeza primljenu potporu za dugotrajno bolovanje oduzela od naknade izgubljene zarade utvrđene nalazom i mišljenjem od 22.5.2026. za mjesec rujan i listopad 2017. i djelomično z a mjesec studeni 2017.) međutim tuženik podneskom od 1.8.2025. nije pristao na povlačenje odnosno smanjenje tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužiteljica je odbijena za iznos od 739,84 EUR (razlika ukupno konačno zatraženog iznosa, list 169 spisa i specifikacije prije nalaza i mišljenja, list 114 spisa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos od dana dospijeća pa do isplate kako je opisano u točki II izreke presude.

17. Ostalu dokumentaciju sud nije posebno cijenio obzirom nije od važnosti za predmetno rješenje spora.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a. Utvrđeno je da je tužiteljica u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela sa 79 %, dok je u pravnoj osnovi uspjela sa 100 %, što ukupno iznosi 179 %, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužiteljice u sporu od 89,50 %. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 21%, a u pravnoj osnovi sa 0 %, što ukupno iznosi 21 %, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) i oduzme uspjeh tuženika dobije se uspjeh tužiteljice u sporu od 79 %.

19. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; OT- a.) prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje i to troškovi za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 32 OT-a) , sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT-a), za sastav podneska 12.8.2021., 7.9.2022. i 22.7.2025. za svako 100 bodova (Tbr. 8/1 OT-a), za sastav podneska 23.2.2022. i 31.10.2022. za svako 25 bodova (Tbr. 8/4 OT-a), zastupanja na ročištu 27.1.2022., 29.9.2022., 5.2.2026. za svako 100 bodova (Tbr. 9/1 OT-a), zastupanja na ročištu za objavu 20.3.2026. 50 bodova (Tbr. 9/3 OT-a). Ukupno je tužitelju priznato 900 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.250,00 EUR. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 47,84 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 95,68 EUR, pa ukupno dosuđen trošak iznosi 2.393,52 EUR, a razmjerno uspjehu u sporu od 79% iznosi 1.890,88 EUR.

19.1. Naprijed navedenom trošku tužitelja valjalo je pribrojiti i trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR u cijelosti, budući da je to vještačenje bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i njihova cijena nije ovisila o vrijednosti predmeta spora.

20. Stoga ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik iznosi 2.190,88 EUR.

21. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.; dalje ZIDZOO) tekuće od presuđenja do isplate.

22. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Stoga sud podneske tužitelja od 11.6.2021. i 29.11.2024. 10.2023., (dostavlja dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi plaćenom predujmu za vještačenje), ocjenjuje nepotrebnima budući nema potrebe za dostavu dokaza o uplatama, jer sud raspolaže takvom evidencijom, dok podnesci tužitelja od 24.9.2021., 7.3.2022., 19.12.2022., 28.2.2023., 20.3.2023., 3.5.2023., 21.12.2023., 10.4.2024., 13.5.2024. i 13.9.2024. kojim se požuruje postupanje suda i ponavlja već rečeno ne predstavljaju trošak koji je bio potreban za vođenje parnice.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu 20.ožujka 2026.

Sutkinja

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o plaćanju pristojbe za presudu

2. Tuženiku po punomoćniku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica Kristina Štruglin