REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-139/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R I J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi brisanja s liste stečajnih upravitelja, 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-133-04/15- 01/224, URBROJ: 514-03-04-01/02-25-25 od 17. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnoga spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, kao i prijedlog tužitelja za izdavanja privremene mjere na način da se odgodi izvršenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-133-04/15-01/224, URBROJ: 514-03-04-01/02-25-25 od 17. prosinca 2025. do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-133-04/15-01/224, URBROJ: 514-03-04-01/02-25-25 od 17. prosinca 2025., na temelju članka 83. stavka 1., u vezi s člankom 81. stavkom 1. podstavkom 2. točkom 6. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15., 104/17., 36/22., 27/24. - dalje u tekstu Stečajni zakon), po službenoj dužnosti, tužitelj je brisan s liste stečajnih upravitelja za područje nadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu zbog neispunjenja obveze stručnog usavršavanja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-133-04/15-01/224, URBROJ: 514-03-04-01/02- 25-25 od 17. prosinca 2025., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 4. veljače 2026. pod gore navedenim poslovnim brojem. Tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, da je zbog navršenih 70 godina života 2022. godine po službenoj dužnosti, upisan na listu stečajnih upravitelja kako bi dovršio stečajne postupke u kojima je do tada imenovan, nakon čega je trebao biti brisan s liste stečajnih upravitelja. Također, navodi da je radi osobnog educiranja i unaprjeđenja znanja u akademskoj godini 2024/2025 upisao poslijediplomski studij (Financijsko pravo trgovačkih društava) na Pravnom fakultetu sveučilišta u Rijeci iz kojeg razloga nije bio u mogućnosti sudjelovati u stručnim radionicama za stečajne upravitelje, jer su se održavale najčešće petkom, kada su se održavala i predavanja na fakultetu i ispiti. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže Sudu donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe i izdavanje privremene mjere sukladno članku 42. stavak 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24.) kojom će odgoditi učinak pobijanog rješenja, kao i donošenje presude kojom će poništiti rješenje tuženika i naložiti tuženiku naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 2. ožujka 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je ponavljajući iste, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio, da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kao i prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere kojom bi se odgodilo nastupanje pravnih posljedica pobijanog rješenja, jer tužitelj nije dokazao opravdanost izdavanja privremene mjere u smislu članka 42. ZUS-a, odnosno nije naveo razloge koji bi izvršenjem rješenja tuženika doveli do nastupa teško popravljive štete.

4. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je Sud nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, koju je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu, a nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, donio presudu na temelju članka 98. stavak 4. Zakona o upravnim utvrdivši, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz niže obrazloženih razloga.

5. Sukladno odredbi članka 82. stavka 4. Stečajnog zakona te odredbi članka 32. stavka 4. Pravilnika o polaganju stručnog ispita, obuci i usavršavanju stečajnih upravitelja („Narodne novine“, broj 51/22., 82/24. - dalje u tekstu Pravilnik) stečajni upravitelji dužni su stručno se usavršavati na način da svake dvije godine od dana upisa na listu stečajnih upravitelja sudjeluju u najmanje tri stručne radionice.

6. Nije sporno, a kako je to tuženik utvrdio u postupku koji je prethodio ovom sporu, da tužitelj u razdoblju od 28. studenog 2023. do 28. studenog 2025. nije sudjelovao u najmanje tri stručne radionice, čime je propustio ispuniti zakonom propisanu obvezu stručnog usavršavanja. Međutim, tužitelj tvrdi da je radi osobnog educiranja i unaprjeđenja znanja u akademskoj godini 2024/2025 upisao poslijediplomski studij (Financijsko pravo trgovačkih društava) na Pravnom fakultetu sveučilišta u Rijeci iz kojeg razloga nije bio u mogućnosti sudjelovati u stručnim radionicama za stečajne upravitelje, jer su se održavale najčešće petkom, kada su se održavala i predavanja na fakultetu i ispiti.

7. S tim u svezi valja ukazati tužitelju, da stručno usavršavanje stečajnih upravitelja je zakonom propisana obveza stečajnih upravitelja upisanih na listu stečajnih upravitelja, u kojem su smislu dužni samostalno pratiti ovu obvezu i sudjelovati u propisanom broju stručnih radionica u organizaciji tuženika za vrijeme upisa na listi stečajnih upravitelja.

8. Također, tuženik je u razdoblju od 28. studenog 2023. do 28. studenog 2025. organizirao više od 105 stručnih radionica, čime je osigurao mogućnost za pravodobno ispunjenje obveze stručnog usavršavanja stečajnih upravitelja. U tom smislu, ističe se da se propust tužitelja da u propisanom razdoblju sudjeluje u najmanje tri stručne radionice ne može nadomjestiti njegovim osobnim usavršavanjem i unaprjeđenjem znanja kroz program poslijediplomskog studija na Pravnom fakultetu u Rijeci. Tim više što Stečajni zakon i Pravilnik ne propisuju iznimke koje bi omogućile drugačiju primjenu ili tumačenje odredbe članka 81. stavka 1. podstavka 2. točke 6. Stečajnog zakona.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

10. Prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka, kao i prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere nisu osnovani.

11. Naime odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a propisano je, da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

12. Dakle, da bi Sud odredio da tužba ima odgodni učinak potrebno je, da se ispune sve tri pretpostavke iz gore citirane odredbe čl. 42. st. 2. ZUS-a.

13. Međutim, u konkretnom predmetu nisu ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja kojim bi se odredio odgodni učinak tužbe iz razloga što tužitelj nije dokazao nastanak štete koja bi se teško mogla popraviti (nenadoknadiva šteta) koju ima u vidu citirana odredba članka ZUS-a, jer takve svoje navode ničim nije potkrijepio, a i prema ustaljenoj praksi ovog Suda, nema osnove za usvajanje odgodnog učinka tužbe u stvarima u kojima je osporenom odlukom prestalo neko pravo ili ovlaštenje tužitelja, budući tužitelj ukoliko uspije u sporu stoji na raspolaganju mogućnost naknade štete od tuženika prema članku 44. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 66/19) pa se ne radi o nenadoknadivoj šteti koju ima u vidu gore citirana odredba ZUS-a.

14. Nadalje, odredbom članka 42. stavkom 3. ZUS-a propisano je, da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci.

15. Također, prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere kojom bi se odgodilo nastupanje pravnih posljedica osporavanog rješenja Sud smatra neosnovanim, jer tužitelj nije dokazao opravdanost izdavanja privremene mjere u smislu članka 42. stavak 3. ZUS-a, odnosno nije naveo razloge koji bi izvršenjem rješenja tuženika doveli do nastupa teško popravljive štete.

16. Stoga, u odnosu na prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere valja odgovoriti tužitelju, da su odredbom čl. 42. st. 3. ZUS-a izričito propisane pretpostavke za izdavanje privremene mjere, a koje pretpostavke se moraju kumulativno ispuniti da bi se udovoljilo prijedlogu tužitelja za izdavanje privremene mjere, a u konkretnom slučaju iste nisu ispunjene, jer kao što je to gore navedeno, tužitelj nije ničim dokazao da je u konkretnom slučaju nužno izdavanje privremene mjere da bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta, odnosno nije dokazao vjerojatnost nastupanja takvih okolnosti.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 42. stavak 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- tužitelju UK iz [adresa]

- tuženiku Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,